Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-344/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Jagode Renje, kao predsjednice vijeća, suca izvjestitelja Gorana Stošića i Ljudevita Zoričića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: B. M. pok. D. iz T., M., P. H. 8, OIB: …, koga zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u T., protiv tuženice: K. V. – K. pok. J. iz T., M., M. H. 8, koju zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u T., radi utvrđenja, uspostave i prestanka uznemiravanja, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru broj P-4170/2016 od 17. studenog 2020. godine, u sjednici vijeća održanoj 24. travnja 2023. godine

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o

I. Uvažava se djelomično žalba tuženice, a u povodu žalbe po službenoj dužnosti ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru broj P-4170/2016 od 17. studenog 2020. godine i odbacuje tužba u dijelu pod točkom I. izreke, koji se odnosi na zahtjev za utvrđenje da je tuženica davanjem naloga trećoj osobi da sa vrha nadgrobnog spomenika na grobnici broj 02121113 na groblju u T. skine natpis „M. M.“, a u dnu nadgrobnog spomenika natpis „Spomen podižu suprug B. i kći M.“, te stavljanjem fotografije i natpisa „T.-D. V. 1978-2015“, izmijenila postojeće stanje na nadgrobnom spomeniku bez znanja i odobrenja tužitelja.

II. Odbija se djelomično žalba tuženice kao neosnovana, te se - u dijelu pod točkom I. izreke, kojim je tuženici naložena uspostava prijašnjeg stanja na način da na vrhu nadgrobnog spomenika postavi natpis „M. M.“, a na dnu natpis „Spomen podižu suprug B. i kći M.“, te prestanak takvog uznemiravanja prava suvlasništva tužitelja na nadgrobnom spomeniku – potvrđuje prvostupanjska presuda.

III. Uvažava se djelomično žalba tuženice, te se - u dijelu pod točkom I. izreke, kojim je tuženici naložena uspostava prijašnjeg stanja uklanjanjem sa nadgrobnog spomenika fotografije i natpisa „T.-D. V. 1978-2015“, te za prestanak svakog takvog uznemiravanja prava suvlasništva tužitelja uz prijetnju izricanja novčane kazne – preinačuje se prvostupanjska presuda na način da se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija.

IV. Nalaže se tužitelju da tuženici u roku od 15 dana nadoknadi trošak cijelog postupka u iznosu od 400,53 eura/ 3.017,81 kuna[1] .

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„ I Utvrđuje se da je tužena V.-K. K. davanjem naloga trećoj osobi sa nadgrobnog spomenika na grobnici na groblju u T. broj 02121113 radi skidanja natpisa na vrhu nadgrobnog spomenika M. M., te u dnu nadgrobnog spomenika Spomen podižu suprug B. i kći M., te stavljanjem fotografije i natpisa T.-D. V., 1978- 2015, izmijenila ranije postojeće stanje na nadgrobnom spomeniku, bez znanja i odobrenja tužitelja M. B., te se istoj nalaže da uspostavi ranije stanje na kojem će na nadgrobnom mjestu stajati samo natpis na vrhu M. M. zajedno sa fotografijom i natpisom Spomen podižu suprug B. i kći M., te da ukloni fotografiju i natpis T.-D. V. 1978-2015 ili da to uradi sam tužitelj B. M. na trošak i rizik tužene, te da tužena ubuduće prestane sa svakim uznemiravanjem kako na nadgrobnom spomeniku, tako i na grobnom mjestu grobnice na groblju u T. broj 02121113, pod prijetnjom izricanja novčane kazne.

II. Dužna je tužena naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 7.300,00 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 8,13% koja teče od 17. studenog 2020.g. kao dana presuđenja pa do isplate, a u slučaju promjene stope po kamati koja se određuje povećanjem prosječne stope na stanje kredita odobrenog na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“

2. Protiv te presude žalbu je podnijela tuženica pobijajući je zbog svih žalbenih razloga propisanih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/2013, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženice je djelomično osnovana, a djelomično neosnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u povodu žalbe tuženice po službenoj dužnosti, ovlaštenjem iz članka 365. stavka 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud je našao da je prvostupanjski sud, odlučujući u točki I. izreke pobijane presude o tužbenom zahtjevu za utvrđenje da je tuženica davanjem naloga trećoj osobi da sa vrha nadgrobnog spomenika na grobnici broj 02121113 na groblju u T. skine natpis „M. M.“, a u dnu nadgrobnog spomenika natpis „Spomen podižu suprug B. i kći M.“, te stavljanjem fotografije i natpisa „T.-D. V. 1978-2015“ izmijenila postojeće stanje na nadgrobnom spomeniku bez znanja i odobrenja tužitelja, počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2. ZPP, jer odlučivanje o tužbenom zahtjevu kojim se protivno odredbama članka 187. ZPP traži utvrđenje činjenica, a što je ovdje slučaj, ne ide u sudsku nadležnost.

5.1. Stoga je, uvažavajući djelomično žalbu tuženice, a u povodu te žalbe po službenoj dužnosti, prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I. valjalo ukinuti i odbaciti tužbu koja se odnosi na tužbeni zahtjev za utvrđenje, te temeljem članka 369. stavak 2. ZPP riješiti kao u točki I. izreke.

6. Neosnovana je žalba tuženice zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, dok je djelomično osnovana žalba podnesena zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

6.1. Naime, prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (članka 8. ZPP) pravilno utvrdio – da je tuženica suvlasnica nadgrobnog spomenika na grobnom mjestu broj 02121113 na mjesnom groblju u T. za 1/2 dijela, a tužitelj i njegova kći M. da su suvlasnici svaki za 1/4 dijela, da je nadgrobni spomenik postavio tužitelj nakon smrti svoje supruge M. M., da je bez suglasnosti i odobrenja tužitelja, a nakon ukopa svog sina u grobnicu, tuženica na nadgrobnom spomeniku izvršila preinake na način da je postavljenjem mramornih ploča na vrhu nadgrobnog spomenika prekrila natpis M. M. a na dnu natpis "Spomen podižu suprug B. i kći M.", kao i da je ispod fotografije svoje sestre i natpisa M. M. 1. na nadgrobnom spomeniku postavila fotografiju pokojnog sina i natpis „T.-D. V. 1978- 2015“.

6.2. Polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je zaključio da je tuženica vršeći navedene preinake na postojećem nadgrobnom spomeniku poduzela poslove izvanrednog upravljanja suvlasničkom stvari u smislu članka 41. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/95 i dr.; dalje: ZV), da joj je za poduzimanje takvih poslova bila potrebna suglasnost tužitelja kao suvlasnika, pa da je tužitelj kao suvlasnik obiteljske grobnice temeljem članka 167. stavka 1. ZV ovlašten zahtijevati zaštitu od uznemiravanja prava suvlasništva te uspostavu ranijeg stanja kakvo je bilo prije poduzimanja utuženih radnji tuženice na nadgrobnom spomeniku.

7. Prema odredbi članka 38. stavka 1. ZV svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika. U tom smislu, suvlasniku pripada pravo na vlasničku zaštitu za prestanak uznemiravanja (negatorijsku tužbu) shodno odredbi članka 167. stavka 1. u vezi članka 46. stavka 1. ZV prema suvlasniku koji mu vršenjem preinaka na suvlasničkoj stvari (oprema i uređaj groba izgrađeni na grobnom mjestu, a koji su objekt prava vlasništva, te se suglasno članku 15. stavak 5. Zakona o grobljima; "Narodne novine" broj 19/98 i dr.; smatraju nekretninom) neovlašteno onemogućava ili bitno ograničava izvršavanje suvlasničkih ovlasti.

8. Stoga je prvostupanjski sud, makar se u ovom slučaju ne radi o poslovima izvanrednog upravljanja suvlasničkom stvari iz članka 41. stavka 1. ZV (što za ovaj spor nije od značaja, jer i o poslovima koji se tiču redovitog upravljanja stvari u smislu članka 40. stavaka 1. i 2. ZV odlučuju suvlasnici većinom glasova, koja se računa po suvlasničkim dijelovima), a budući da je tuženica – time što je, bez odobrenja i suglasnosti tužitelja, postavljenjem mramornih ploča na vrhu nadgrobnog spomenika prekrila natpis M. M. a na dnu natpis "Spomen podižu suprug B. i kći M." – neovlašteno bitno ograničila tužitelja u dotadašnjem načinu izvršavanja suvlasničkih ovlaštenja glede predmetnog nadgrobnog spomenika, pravilno primijenio materijalno pravo – članak 167. stavak 1. u vezi članka 46. stavka 1. ZV, kada je prihvatio tužbeni zahtjev kojim je tuženici naložena uspostava prijašnjeg stanja na način da na vrhu nadgrobnog spomenika postavi natpis „M. M.“, a na dnu natpis „Spomen podižu suprug B. i kći M.“, te za prestanak takvog uznemiravanja prava suvlasništva tužitelja na nadgrobnom spomeniku.

8.1. Kraj takvog stanja stvari, jer u tom dijelu nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, niti je počinjena koja od bitnih postupovnih povreda iz članka 354. stavka 2. ZPP, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu tuženice je djelomično valjalo odbiti, temeljem članka 368. stavka 1. ZPP, u tom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu i presuditi kao u točki II. izreke.

9. Nasuprot tomu, osnovano tuženica u žalbi ističe da postavljanje natpisa i fotografije umrle osobe – njenog sina na nadgrobni spomenik, koji je pokopan na tom grobnom mjestu, predstavlja uobičajeni način korištenja te suvlasničke stvari, koji je suglasan s namjenom nadgrobnog spomenika, pa je na takvo postupanje tuženica kao suvlasnica bila ovlaštena, jer time ničim nije onemogućila niti bitno ograničila izvršavanje suvlasničkih ovlasti tužitelja kao suvlasnika nadgrobnog spomenika.

9.1. Slijedom navedenog, jer se pravilnom primjenom materijalnog prava – članka 38. stavka 1. ZV, u tom dijelu zahtjev tužitelja za uspostavu prijašnjeg stanja i zabranu uznemiravanja ukazuje neosnovanim, žalbu tuženice djelomično je valjalo uvažiti, preinačiti prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I. izreke, kojim je tuženici naložena uspostava prijašnjeg stanja uklanjanjem sa nadgrobnog spomenika fotografije i natpisa „T.-D. V. 1978-2015“, kao i prestanak takvog uznemiravanja prava suvlasništva tužitelja - odbijanjem tužbenog zahtjeva, te temeljem članka 373. točka 3. ZPP presuditi kao u točki III. izreke.

10. Budući da je prvostupanjska presuda u žalbenom postupku djelomično preinačena, a djelomično ukinuta (s učinkom preinake), to je pozivom na odredbu članka 166. stavka 2. ZPP trebalo odlučiti o troškovima cijelog postupka.

10.1. Kako je tuženica u parnici djelomično uspjela u omjeru od 66,6%, a tužitelj u omjeru od 33,3%, temeljem članka 154. stavka 2. ZPP naloženo je tužitelju da tuženici nadoknadi 33,3% njenih opravdanih troškova cijelog postupka u smislu članka 155. ZPP.

10.2. Kao troškove tuženice potrebne za vođenje parnice ovaj sud je utvrdio odvjetničke troškove – sastava odgovora na tužbu i zastupanja na četiri ročišta, prema Tbr. 8/1 i 9/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 112/12 i dr.; dalje: OT), te pristupa na 8 ročišta prema Tbr. 9/5 OT, sve u ukupnom iznosu od 7.000,00 kuna, kao i troškove sastava žalbe prema Tbr. 10/1 OT s PDV-om u iznosu od 1.562,50 kuna, pa uz trošak pristojbe na žalbu u iznosu od 500,00 kuna, ukupan opravdani trošak tuženice iznosi 9.062,50 kuna.

11. Stoga je valjalo naložiti tužitelju da tuženici nadoknadi troškove cijelog postupka u iznosu 400,53 eura/ 3.017,81 kuna i odlučiti kao u točki IV. izreke.

U Šibeniku, 24. travnja 2023. godine

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Jagoda Renje