Poslovni broj 60 Povrv-512/2022-9
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U DA
Općinski sud u Splitu, po sucu pojedincu mr. sc. Zrinki Tironi, na prijedlog sudske savjetnice N. M., u pravnoj stvari tužitelja KD G.
d.o.o., S., O.: …, kojeg zastupaju
odvjetnici iz ZOU. R. i I. R. iz S.,
protiv tuženika A. P., S., O.:
…, kojeg zastupa I. J., odvjetnik OD J.&P. d.o.o. sa sjedištem u S. isplate, nakon provedene javne glavne rasprave zaključene 28. veljače 2023. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja D. Š., odvjetničke vježbenice kod odvjetnice D.
V. i odvjetničke vježbenice punomoćnika tuženika D. B., 21. travnja 2023. objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi JB D.
M. iz S. poslovni broj Ovrv-291/21 od 30. prosinca 2021. kojim je tuženiku naloženo da u roku od osam dana isplati tužitelju zatezne kamate koje na iznos od 8,28 EUR / 62,38 kn[1] teku od 16. srpnja 2021. do 20. kolovoza 2021. Po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
II. Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi JB D. M. iz
S. poslovni broj Ovrv-291/21 od 30. prosinca 2021. ukida se i odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je tuženiku naloženo da u roku od 8 dana tužitelju isplati iznos od 311,90 kn zajedno sa zateznim kamatama koje teku na iznos od:
- 62,38 kn od 16. veljače.2021.,
- 62,38 kn od 16. ožujka 2021.,
- 62,38 kn od 16. travnja 2021.,
- 62,38 kn od 16. svibnja 2021.,
- 62,38 kn od 16. lipnja 2021.
do isplate stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
III. Utvrđuje se da je tužba djelomično povučena i ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi JB D. M. iz S. poslovni broj Ovrv-
291/21 od 30. prosinca 2021. u dijelu kojim je tuženiku naloženo da u roku od osam dana isplati tužitelju iznos od 62,38 kn.
IV. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 137,70 EUR / 1.037,50 kn[1] , u roku od 15 dana.
V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za nadoknadom troškova ovršnog postupka u iznosu od 187,50 kn sa zateznim kamatama koje teku od 30. prosinca 2021. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te zahtjev za nadoknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 137,70 EUR / 1.037,50 kn sa zatezninm kamatam koje teku od 21. Travnja 2023. Do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena
Obrazloženje
1. Rješenjem JB D. M. iz S. poslovni broj Ovrv-
291/21 od 30. prosinca 2021. naloženo je tuženiku u roku od osam dana isplatiti tužitelju iznos od 374,28 kn sa zateznim kamatama tekućim od sljedećeg dana oddana dospijeća svakog pojedinog iznosa računa do isplate te nadoknaditi nastale troškove postupka u iznosu od 187,50 kn s pripadajućim zateznim kamatama. Zatim je radi prisilne naplate navedenih iznosa, na temelju vjerodostojne isprave određena ovrha općenito na imovini tuženika.
2. Protiv navedenog rješenja tuženik je izjavio pravodoban prigovor te je rješenjem ovoga suda poslovni broj Povrv-512/2022-2 od 2. rujna 2022. rješenje javnog bilježnika stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene radnje te je postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Također, predmetnim rješenjem su stranke sukladno odredbi čl. 461.a st. 5. Zakona o parničnom postupku ("NN" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje ZPP) upozorene na sadržaj odredbi čl. 461.a st. 2., 3. i 4. ZPP.
3. Tuženik se u prigovoru od 24. siječnja 2022. poziva na presudu Općinskog suda u Splitu, SS u S. poslovni broj Povrv-85/2019 i presudu Županijskog
suda u Karlovcu poslovni broj Gž-419/2020 te tvrdi da je u tome predmetu tužitelj izgubio spor zbog nepoštivanja odluka grada i neispunjavanja svojih obaveza. Osim toga tvrdi da tužitelj ne odvozi smeće sukladno odlukama grada. Kada se ti šturi navodi prigovora povežu sa sadržajem predmetnih sudskih odluka, može se reći da tuženik tvrdi da tužitelj u utuženom razdoblju na području naselja M. nije izvršavao javnu uslugu prikupljanja i odovza miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada.
4. Tužitelj u podnesku od 14. rujna 2022. i tijekom postupka tvrdi da se njegovo potraživanje odnosi na izvršene usluge sakupljanja, odvoza i odlaganja komunalnog otpad za razdoblje od siječnja do lipnja 2021. u iznosu 62,38 kn mjesečno te da je pruženu komunalnu uslugu obračunao prema Cjeniku komunalnih usluga od 30. listopada 2017. koji je donesen u skladu s odredbom čl. 33. Zakona o održivom gospodarenju otpadom, Uredbom Vlade o gospodarenju komunalnim otpadom od 25. svibnja 2017. i načelom "onečišćivač plaća".
4.1. Tužitelj tvrdi da je tuženik vlasnik nekretnine u naselju M. na otoku B., na adresi … te da istu koristi te je stoga dužan plaćati komunalnu uslugu prikupljanja i odvoza otpada. Zatim, tužitelj tvrdi da je u utuženom razdoblju uredno izvršavao svoju obvezu i odvozio otpad u naselju M. i to sukladno rasporedu odvoza otpada za to naselje, i to dva puta tjedno u zimskom periodu – utorkom i petkom te tri puta tjedno u ljetnom periodu – utorkom, četvrtkom i subotom. Po prijavi tuženika obavljen je inspekcijski nadzor od strane tržišne inspekcije M. gospodarstva, poduzetništva kao i od strane inspekcije M.
zaštite okoliša i energetiketijekom kojih nisu utvrđene nikakve nepravilnosti. Osim toga, ističe da tuženik nije potpisao Izjavu o načinu korištenja usluge ali je preuzeo kantu za otpad.
4.2. Nadalje, tužitelj tvrdi da je tuženik djelomično podmirio dugovanu tražbinu i to na način da je 20. kolovoza 2021. platio račun za lipanj 2021. u iznosu od 62,38 kn koji je dospio na naplatu 16. srpnja 2021. te je stoga djelomično povukao tužbu za iznos glavnice od 62,38 kn, dok predlaže platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi održati na snazi za preostale račune za razdoblje od siječnja do svibnja 2021. u ukupnom iznosu od 311,90 kn sa pripadajućim zateznim kamatama kao i za zateznu kamatu koja na iznos računa za lipanj 2021. od 62,38 kn teče od 16. srpnja 2021. do 20. kolovoza 2021.
4.3. Budući da je tužitelj djelomično povukao tužbu prije nego se tuženik na pripremnom ročištu upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, to je primjenom odredbe čl. 193. st. 1. i čl. 451. st. 3. ZPP utvrđeno je da je tužba povučena i ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika za iznos glavnice od 62,38 kn koji se odnosi na plaćeni račun za lipanj 2021. (stavak III. izreke ove presude).
5.3. Radi odluke o osnovanosti i visini tužbenog zahtjeva koji je preostao nakon djelomičnog povlačenja tužbe tužitelj predlaže izvršiti uvid u izvod iz otvorenih stavki za period od 16. siječnja 2021. do 30. srpnja 2021., Cjenik komunalnih usluga prikupljanja, odvoza i odlaganja miješanog komunalnog otpada na području G. S. od 30. listopada 2017., izvadak iz zemljišne knjige, snimku sa geoportala DGU, prijepis posjedovnog lista, potvrdu o preuzimanju kante
za fizičke osobe od 25. travnja 2016., izjavu o načinu korištenja javne usluge, raspored odvoza otpada, zapisnik tržišne inspekcije M. gospodarstva, poduzetništva i obrta od 14. ožujka 2019., zapisnik M. zaštite okoliša i energetike o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 14. prosinca 2018., prijepis računa te slado-konti karticu sa stanjem duga na dan 31. prosinca 2021. (list 82-83 spisa).
5.4. Osim toga, tužitelj je priložio i prijepis podzakonskog propisa na koji se poziva, i to Odluku o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području G. S. čiji su sastavni dio Opći uvjeti ugovora o korištenju javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada ("SG G. S." broj
2/18 od 1. veljače 2018., dalje: Odluka o načinu pružanja javne usluge).
6. Tuženik je na pripremnom ročištu ponovio navode iz prigovora te je istaknuo neke nove činjenice i predložio nove dokaze te predlaže platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi JB ukinuti i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz nadoknadu troškova parničnog postupka.
6.1. U odnosu na navode tuženika koje je iznio na pripremnom ročištu valja reći kako je ovaj sud uzeo u obzir samo navode tuženika koji se odnose na neizvršavanje usluge te presudu Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-419/2020 od 9. srpnja 2020. (list 98-102 spisa) kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, SS u S. poslovni broj Povrv-85/2019 od 6. ožujka 2020. (list 103-106
spisa). Preostali navodi koje je tuženik iznio na pripremnom ročištu koji se odnose na izjavljivanje prigovora na utužene račune kao i dokazi koji se sastoje od pripadajuće elektroničke i pisane korespondencije između stranaka (list 95-97 spisa) predstavljaju nove činjenice i dokaze koje je tuženik trebao istaknuti i predložiti u roku od 15 dana od dana primitka tužiteljevog podneska od 14. rujna 2022. sukladno odredbi čl. 461.a st. 5. ZPP. S obzirom na to da ne postoji nikakav opravdan razlog zbog kojeg to tuženik nije mogao pravodobno učiniti, to ovaj sud iste nije uzeo u obzir.
6.2. Dakle, u tijeku postupka pročitana je i pregledana materijalna dokumentacija, i to: u izvod iz otvorenih stavki za period od 16. siječnja 2021. do 30. srpnja 2021. (list 6 spisa), Cjenik komunalnih usluga prikupljanja, odvoza i odlaganja miješanog komunalnog otpada na području G. S. od 30. listopada 2017. (list 58-60 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 61 spisa), snimka sa geoportala DGU (list 62 spisa), prijepis posjedovnog lista (list 63 spisa), potvrda o
preuzimanju kante za fizičke osobe od 25. travnja 2016. (list 64 spisa), izjava o načinu korištenja javne usluge (list 65 spisa), raspored odvoza otpada (list 66-69 spisa), zapisnik tržišne inspekcije M. gospodarstva, poduzetništva i obrta od 14. ožujka 2019. (list 70-74 spisa), zapisnik M. zaštite okoliša i energetike o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 14. prosinca 2018. (list 75-77 spisa), prijepis računa (list 78-81 spisa), slado-konti kartica sa stanjem duga na dan 31. prosinca 2021. (list 82-83 spisa) te presuda Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-419/2020 od 9. srpnja 2020. (list 98-102 spisa) kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, SS u S. poslovni broj Povrv- 85/2019 od 6. ožujka 2020. (list 103-106 spisa).
6.1. Na temelju svakog dokaza pojedinačno, rezultata cjelokupnog postupka te očitovanih dispozicija stranaka u parnici ovaj sud nalazi tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovanim.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom pet računa za uslugu odvoza i zbrinjavanja komunalnog otpada u iznosu od 62,38 kn za razdoblje od siječnja do svibnja 2021. u iznosu od ukupno 41,40 EUR / 311,90 kn[1] sa pripadajućim zateznim kamatama kao i zahtjev za isplatom zateznih kamata koje na iznos plaćenog računa za lipanj 2021. od 62,38 kn teku od sljedećeg dana od dana dospijeća tog računa(16. srpnja 2021.) do dana plaćanja tog računa (20. kolovoza 2021.)
8. Nije sporna aktivna legitimacija, odnosno nije sporno da je tužitelj pružatelj javne usluge odvoza i zbrinjavanja komunalnog otpada na području G. S..
9. Također, nije sporna pasivna legitimacija. Naime, nije sporno da je tuženik vlasnik nekretnine u naselju M. na otoku B., a koje naselje
spada u područje G. S. pa je stoga korisnik navedne komunalne usluge.
9.1. Prema odredbi čl. 30. st. 1. Zakona o održivom gospodarenju otpadom ("NN" broj 94/13, 73/47, 14/19 i 98/19, dalje ZOGO) javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada podrazumijeva prikupljanje tog otpada na određenom području pružanja usluge putem spremnika od pojedinih korisnika i prijevoz tog otpada do ovlaštene osobe za obradu tog otpada. Plaćanje usluge odvoza komunalnog otpada zakonska je obveza i pružene usluge dužan je platiti korisnik usluge.
9.2. Prema odredbi čl. 30 st. 5. ZOGO korisnik usluge iz čl. 30. st. 1. ZOGO na području pružanja javne usluge je vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge. Na isti način je pojam korisnika usluge definiran odredbom čl. 2. Odluke o načinu pružanja javne usluge.
9.3. Prema tome, kako je tuženik korisnik usluge odvoza komunalnog otpada, dužan je tužitelju sukladno odredbi čl. 30. st. 1. i 5. ZOGO plaćati usluge odvoza komunalnog otpada.
10. Nije sporno da tuženik nije potpisao izjavu o načinu korištenja javne usluge te mu se stoga usluga naplaćuje sukladno odredbi čl. 21. st. 2. t. 1. Odluke o načinu pružanja javne usluge, dakle prema podacima iz izjave, tj. prema spremniku za otpad zapremine 120 L i dva odvoza tjedno. Međutim, iako se tuženik nije očitovao o načinu korištenja usluge, ipak je 25. travnja 2016. od tužitelja preuzeo kantu za sakupljanje otpada zapremine 120 litara.
10.1. Također, nije sporno da je tužitelj izdao tuženiku šest računa, i to za razdoblje od siječnja do lipnja 2021. od kojih svaki iznosi 62,38 kn. Pri tome, iz prijepisa navedenih računa kao i izjave direktorice tužitelja M. Š. sadržanoj u zapisniku tržišne inspekcije M. gospodarstva, poduzetništva i obrta od 14. ožujka 2019.proizlazi da je u tim računima tuženiku obračunata "minimalna javna usluga prema Izjavi". Nadalje, iz izjave direktorice proizlazi da se u trenutku inspekcije postupno po naseljima uvodio novi sustav odvoza miješanog komunalnog otpada te da će se potrošačima ispostavljati računi samo za fiksni dio usluge sve dok se u potpunosti ne uvede novi sustav odvoza miješanog komunalnog otpada kada će se naplata vršiti uključivanjem i varijabilnog dijela koji je ovisan o broju pražnjenja spremnika.
10.2. Nije sporno da je račun za lipanj 2021. u iznosu od 62,38 kn tuženik platio 20. kolovoza 2021.
11. Sporno je da li je tužitelj u utuženom razdoblju tuženiku pružao uslugu sakupljanja i odvoza miješanog komunalnog otpada, a time je sporna osnovanost tužbenog zahtjeva.
11.1. Prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.
11.2. Prema tome, kako je tuženik u ovome slučaju osporio da je tužitelj u utuženom razdoblju faktično izvršavao uslugu sakupljanja i odvoza miješanog komunalnog otpada te da tužitelj svoj zahtjev temelji na činjenici da je uredno izvršio utužene usluge, to je upravo na tužitelju teret dokazivanja činjenice urednog izvršenja usluge. Osim toga, tuženik ne može dokazivati da mu usluga nije izvršena jer se ne dokazuju negativne činjenice. Ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP).
11.3. Odluka o načinu pružanja javne usluge sadrži odredbu o prihvatljivom dokazu izvršenja javne usluge za pojedinog korisnika. Naime, odredbom čl. 19. Odluke o načinu pružanja javne usluge propisano je da je dokaz o izvršenju javne usluge za korisnika elektronsko očitanje pražnjenja označenog spremnika putem RFID transpondera („čip“), odnosno evidencija davatelja javne usluge o pražnjenju spremnika tijekom obračunskog razdoblja za pojedinog korisnika usluge. Kao dodatno prihvatljiv dokaz u slučaju prigovora korisnika usluge može se upotrijebiti dokaz i evidencije davatelja usluge kao što je GPS praćenje vozila, video nadozor na vozilu.
11.4. Kako tužitelj u tijeku postupka nije na okolnost izvršenja usluge predložio izvođenje niti jednog od dokaza koji proizlaze iz citirane odredbe čl. 19. Odluke o načinu pružanja usluge, a kako niti iz jednog drugog izvedenog dokaza ovaj sud nije mogao utvrditi da je tužitelj u razdoblju od siječnja do svibnja 2021. na područuju naselja M. faktično izvršavao uslugu saklupljanja i odvoza otpada, to tužitelj nije dokazao odlučnu činjenicu o kojoj ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva. Stoga je na temelju pravila o teretu dokazivanja tužebni zahtjev tužitelja za isplatom utuženih računa za razdoblje od siječnja do svibnja 2021. u iznosu od 41,40 EUR / 311,90 kn[1] zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama valjalo odbiti kao neosnovan.
11.5. Slijedom navedenog, na temelju čl. 451. st. 3. ZPP ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika i odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan u dijelu u kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 41,40 EUR / 311,90 kn[1] sa pripadajućim zateznim kamatama kako je precizirano u stavku II. izreke presude.
12. Međutim, tužitelj ima pravo na isplatu zateznih kamata na plaćeni račun za lipanj 2021., i to od dana dospijeća tog računa do dana plaćanja. Naime, plaćanje računa sukladno odredbi čl. 240. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („NN“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO) ima značenje priznanja duga, a kako je taj račun plaćen sa zakašnjenjem to je tuženik temeljem odredbe čl. 29. st. 1. ZOO dužan tužitelju isplatiti zatezne kamate tekuće na iznos od 62,38 kn od 16. srpnja 2021. do 20. kolovoza 2021. po stopi određenoj sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO kao ostalim odnosima.
12.1. Slijedom navedenog, održan je na snazi na temelju čl. 451. st. 3. ZPP platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u dijelu u koje je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju zatezne kamate koje na iznos od 62,38 kn od 16. srpnja 2021. do 20. kolovoza 2021. kako je precizirano u stavku I. izreke presude.
13. Uzimajući u obzir da je račun za lipanj 2021. plaćen prije podnošenja prijedloga za ovrhu (30. kolovoza 2021.) te da je tužitelju dosuđen samo iznos zateznih kamta na taj račun dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbijen, to su parnični troškovi dosuđeni su tuženiku na temelju odredbe čl. 154. st. 5. ZPP s obzirom na to da nije uspio u parnici samo u razmjerno neznatnom dijelu.
13.1. Prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora od 374,28 kn te vrijednost od 311,90 kn koja preostaj nakon djelomičnog povlačenja tužbe, važeća Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("NN" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22, dalje Tarifa) prema kojoj vrijednost 1 boda iznosi 1,99 EUR / 15,00 kn[1] (Tbr. 50 Tarife) te Uredba o Tarifi sudskih pristojbi ("NN" broj 37/23).
13.2. Na temelju odredbe čl. 155. ZPP priznaju se tuženiku kao potrebni za vođenje parnice todvjetnički troškovi u visini jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak u iznosu od 50 bodova (Tbr.7.8. Tarife) što pomnoženo s vrijednošću boda iznosi 99,54 EUR / 750,00 kn[1] te čemu se pridodje PDV od 25% od 24,86 EUR / 187,50 kn[1] (Tbr. 42. Tarife) pa ukupno iznosi 124,43 EUR / 937,50 kn . Odvjetničkim troškovima treba pridodati i trošak sudske pristojbe za prigovor u iznosu od 13,27 EUR / 100,00 kn[1] , a što sveukupno iznosi 137,70 EUR / 1.037,50 kn .
13.3. Slijedom navedenog, naloženo je tužitelju nadoknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 137,70 EUR / 1.037,50 kn[1] (stavak IV. izreke presude), dok je zahtjev tužitelja za nadoknadom troškova parničnog postupka odbijen kao neosnovan (stavak V. izreke presude).
U Splitu 21. travnja 2023.
Sutkinja
mr. sc. Zrinka Tironi v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke žalba je dopuštena. Podnosi se putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana objave presude, a o istoj odlučuje županijski sud.
Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP.