Pn-874/15
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R I J E Š E N J E
Općinski sud u Splitu, po sucu toga suda Anti Božinoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice A. D. iz K. S., OIB: …, zastupana po Z. D., odvjetniku u T., protiv tuženika pod 1. E. d.d.,Z., OIB: …,
zastupana po odvjetnicima iz OD G. & partneri d.o.o., Z. i
pod 2. M. J. iz K. L., OIB: …, zastupana
po odvjetnicima iz OD L.-V. & partneri d.o.o., S., radi
naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. prosinca 2022., u nazočnosti punomoćnika stranaka, dne 21. travnja 2023. god.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženima solidarno, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici s osnove povrede prava osobnosti iznos od 1.650,00 EUR/12.431,93 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 08. travnja 2015. god do 31. srpnja 2015.god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjega dana polugodišta
koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015.god. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, dok se za više zatraženi iznos od 1.800,88 EUR/13.568,77 kn tužbeni zahtjev s ove osnove odbija kao neosnovan.
II. Nalaže se tuženima solidarno, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužiteljici imovinsku štetu u iznosu od 136,35
EUR/1.027,32 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 08. travnja 2015. god do 31. srpnja 2015. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjega dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015.god. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, dok se za više zatraženi iznos od 277,30 EUR/2.089,30 kn tužbeni zahtjev s ove osnove odbija kao neosnovan.
III. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.
r i j e š i o j e
Ne dopušta se preinaka tužbe iz podneska tužiteljice od 28. rujna 2022. god.
Obrazloženje
1.Tužiteljica je dne 10. travnja 2015. podnijela tužbu ovom sudu radi naknade štete. U tužbi se navodi da je dne 8. travnja 2012. tuženik pod 2. upravljajući osobnim vozilom marke K., tip R., reg. oznake …, krećući se kolnikom … u mjestu K. L. iz smjera zapada u smjeru istoka, na
način da je na mjestu gdje je brzina kretanja ograničena na 20 km/h vozio znatno većom neutvrđenom brzinom, uslijed čega je prednjim dijelom vozila zahvatio i na kolnik oborio tužiteljicu kao pješakinju, pri čemu je ista dobila višestruke ozljede glave, lijevog ramena, oba koljena te lijevog stopala, a koje u svojoj ukupnosti predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu. Također navodi da je trpjela fizičke i duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti te da je pretrpjela strah. Zbog svega navedenog, tužiteljica ističe da je došlo do povrede njezinih subjektivnih prava osobnosti i to prava na tjelesno i duševno zdravlje, psihički i duševni integritet. Stoga tužiteljica zahtijeva isplatu pravične naknade s osnova povrede prava osobnosti u iznosu od 26.000,00 kuna, naknadu imovinske štete u iznosu od 3.957,14 kuna te naknadu parničnog troška, sve s pripadajućim zateznim kamatama.
2.Tuženik pod 1. u odgovoru na tužbu naveo je da nije sporno da je vozilo reg. oznake i broja … u vrijeme prometne nezgode bilo osigurano kod tuženika pod 1 važećom policom osiguranja od automobilske odgovornosti pa da u tom smislu priznaje pasivnu legitimaciju. Osporava osnovu odgovornosti budući da se ne može utvrditi isključiva odgovornost osiguranika tuženika s obzirom da je tužiteljica bila pod utjecajem alkohola od 0,53 g/kg te se prije stupanja na kolnik nije uvjerila da navedenu radnju može učiniti na siguran način. Tuženik pod 1. osporava i visinu pravične novčane naknade i imovinske štete te zatraženi tijek zateznih kamata. Također smatra da je tužiteljica osnovne radnje samozbrinjavanja mogla sama obavljati. Zbog svega navedenog predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti.
3.U svom odgovoru na tužbu tuženik pod 2. ne osporava da je dne 8. travnja 2012. došlo do prometne nezgode u K. L. na kolniku ulice … u kojoj su sudjelovali tužiteljica i tuženik pod 2. kao vozač vozila reg.
oznake i broja …, ali spori da bi on svojim postupanjem bio odgovoran ili pak suodgovoran za nastanak iste. Navodi da je odnosne prigode upravljao vozilom u skladu s važećim ograničenjem brzine od 50 km/h te da se pridržavao svih prometnih propisa, a da je tužiteljica, bez da se uvjerila da tu radnju može započeti i završiti sigurno za sebe i za druge sudionike u prometu, izletjela na kolnik iz kafića te na taj način tuženiku pod 2. oduzela prednost i mogućnost da se zaustavi prije sraza. Stoga ističe da je tužiteljica isključivo odgovorna za nastanak ove nezgode pa predlaže tužbeni zahtjev odbiti i tužiteljicu obvezati na plaćanje parničnog troška tuženiku pod 2.
4.Tužiteljica je podneskom od dne 28. rujna 2022. preinačila tužbeni zahtjev u skladu s pravnim shvaćanjem G.O. VSRH prema kojem se do tada prihvaćeni iznosi o visini naknade neimovinske
(nematerijalne) štete povećavaju za 50%, te je s osnove povrede prava osobnosti zatražila iznos od 39.000,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 31. srpnja 2015. pa do isplate, dok je na ime imovinske štete ostala kod potraživanja na iznos od 3.957,14 kn s pripadajućom kamatom.
5.Tuženi pod 1 i 2 nisu pristali na preinaku tužbenoga zahtjeva.
6.Budući da je u podnesku od 28. rujna 2022. tužiteljica povećala postojeći tužbeni zahtjev preinačila je, sukladno odredbi čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 26/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) tužbu. Preinaci su se osnovano usprotivili tuženi. Naime, tužiteljica je preinačila tužbu nakon zaključenja prethodnog postupka te više od dvije godine nakon što su na sjednici G.O. VSRH promijenjeni orijentacijski kriteriji i iznosi
za utvrđivanje pravične novčane naknade neimovinske štete. S obzirom na navedeno, a kako su se tuženi usprotivili preinaci, nisu se ispunile pretpostavke za dopuštenje preinake sukladno odredbama čl.190. st.1.-3. Stoga je odlučeno kao u izreci rješenja.
7.U postupku su izvedeni dokazi pregledom zapisnika o očevidu PU SD PP br. 511-12-36-03- 500/12 od 8.4.2012. (listovi
5-9 spisa), cjelokupne medicinske dokumentacije priložene spisu (listovi 10-18), računa izdanog od B. d.o.o., Z. br. 524 od 25.4.2012. (list 19), računa- uplatnice K.-a S. br. 1017/12 od 8.4.2012. (list 20) i računa poliklinike M. br. 309/04/12 od 16.4.2012. (list 20), podataka o prometnoj nezgodi br. štete 1618 1050 0224 (list 28-29), potvrde o plaći ustanove za zdravstvenu njegu i rehabilitaciju V. u razdoblju od 1.2.2015. do 31.7.2015. (list 36), S. glasnika G. K. od
23.4.2008. (list 47-53), fotografije (list 54), zdravstvenog kartona tužiteljice A. D. (list 59), fotodokumentacije sačinjene povodom očevida prometne nesreće (list 61), studije prometne regulacije na području grada K.-K. L. (list 72), nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za strojarstvo, promet, i motorna vozila N. K., dipl. ing. od 6.2.2019. (list 107-121), nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za cestovni promet i vozila J. Š., dipl. ing. od 11.8.2020.
(list 143-153), S. glasnika G. K. br. 17/13 od 24.12.2013. (list 166- 269), dopune nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za cestovni promet i vozila J. Š., dipl. ing. od 28.4.2021. (list 277-281) te druge dopune od 5.10.2021.
(list 290-293), dokaz vještačenjem stalnog sudskog vještaka medicinske struke dr. D. T. spec. ortopeda i stalnog sudskog vještaka dr. I. U. spec. neuropsihijatra, dokaz preslušanjem svjedoka S. J., M. L., A.
K. te dokaz preslušanjem tužiteljice A. D. i tuženika pod 2. M.
J..
8.Stranke su popisale parbeni trošak.
9.Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
10.Između stranaka u postupku nije prijeporno da se dne 8. travnja 2012. dogodila prometna nezgoda naletom osobnog vozila na tužiteljicu kojim je upravljao tuženik pod 2 pri čemu je tužiteljica pretrpjela štetu. Neprijeporna je i pasivna legitimacija tuženika pod 1 i tuženika pod 2.
11.Prijeporna je odgovornost parničnih stranaka za nastanak prometne nezgode kao i visina postavljenog tužbenog zahtjeva.
12.Tužiteljica je u svom iskazu glede prometne nezgode kazala da se nesreća dogodila kada je nešto iza ponoći krenula po mobitel koji se nalazio u parkiranom vozilu njezine prijateljice sa suprotne strane ulice od one strane na kojoj je ulaz, odnosno izlaz iz kafića „T.“. Ističe da se, čim se zakorači iz kafića, stupa na kolnik ulice, a kada je ona to učinila, vidjela je svjetla vozila sa svoje desne strane koji se približavao te je procijenila kako ima vremena preći ulicu. Međutim, vozilo je do nje došlo nenormalnom brzinom te ju je udarilo. Vidljivost je pritom bila dobra. Oborena je na tlo, pri padu je izgubila svijest, a kad je došla k sebi, još se nalazila na kolniku te ju je pridržavao jedan momak koji je bio gost kafića. Primijetila je da krvari iz glave te je tada osjetila strah misleći da neće preživjeti.
13.Tuženik pod 2 u svom iskazu je glede predmetne prometne nezgode naveo da je sa svoja četiri prijatelja osobnim vozilom krenuo u kafić T. te su, kada su prošli pored navedenog kafića gledajući iz smjera K. K. prema K. L., vidjeli da je ondje bila gužva. Potom da je on okrenuo svoje vozilo i uputio se u suprotnom smjeru brzinom od oko 30 km/h. Ispred njegovog vozila tada je iskočila tužiteljica, a on se nije uspio zaustaviti niti izbjeći tužiteljicu. Do samog sraza došlo je nekih pola metra od ulaza u kafić. Vezano uz ostale okolnosti navodi da je popio samo 2 dcL vina, da na mjestu gdje se dogodila nezgoda postoji rasvjeta, ali ne baš jaka, da je kolnik bio mokar, da je njegovo vozilo bilo tehnički ispravno, premda nije obavio redoviti godišnji tehnički pregled i da su gume na vozilu bile polovne. Kada je ugledao tužiteljicu bio je udaljen nekoliko metara od vrata kafića, a ona je pak bila udaljena korak-dva od istih.
14.Svjedokinja S. J. je bila u unutarnjem dijelu kafića T. u trenutku nezgode pa nije bila njen očevidac. Odmah nakon nezgode izašla je iz kafića te je ugledala tužiteljicu kako leži na makadamu s ozljedom glave. Vidjela je vozilo koje ju je udarilo s razbijenim vjetrobranskim staklom. Od drugih ljudi čula je da se prije same nezgode čulo tzv. turiranje vozila.
15.Svjedok M. L. u trenutku nezgode bio je na zadnjem sjedalu vozila kojim je upravljao tuženik pod 2. Navodi da su se okrenuli i za 20-30 metara od okretanja ispred njih izletjela je jedna djevojka niti jedan metar ispred vozila, i to iz sporednog ulaza u kafić iz kojeg uobičajeno ljudi ne ulaze i izlaze iz kafića. Tuženik pod 2 stoga nije mogao, ni stigao zakočiti te je potom došlo do sraza. Ističe da je djevojka bila potpuno pijana i da je u ruci držala bocu piva. Ulica je pritom bila vrlo mračna, nije gorjela javna rasvjeta i nije se skoro ništa vidjelo. Odmah nakon udara u djevojku, tuženik pod 2 je izašao iz vozila, pružio joj pomoć te pozvao hitnu. Prije samog sraza vozilo se kretalo lijevom stranom ulice brzinom od 20 do najviše 30 km/h te nije bilo uopće šanse reagirati na kočnicu. Dalje navodi da je vozilo djevojku udarilo lijevim prednjim dijelom, a potom je pješakinja udarila u vjetrobransko staklo.
16.Svjedok A. K. se sjeća da je u vrijeme događanja predmetne nezgode sjedio na zadnjem sjedalu vozila kojim je upravljao tuženik pod 2. Uputili su se prema kafiću T. popiti piće, a kako u ulici nisu pronašli parkirno mjesto, okrenuli su se vozilom, nastavili voziti, a pred njih je tada izletjela jedna djevojka i došlo je do sraza. Svjedok ističe da nisu mogli ovom ulicom brzo voziti jer je bila prilična gužva te da je rasvjeta u ulici bila slaba. Dalje navodi da je tuženik pod 2 reagirao na kočnicu, ali se bez obzira na to sraz nije mogao izbjeći. Potom da su izašli iz vozila pružiti tužiteljici pomoć, tuženik pod 2 ju je polijevao vodom, pozvali su Hitnu pomoć i policiju.
17.Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za strojarstvo, promet i motorna vozila N. K., proizlazi da se, neposredno prije naleta, osobno vozilo kojim je upravljao tuženik pod 2 kretalo kolnikom iz pravca zapada u pravcu istoka i da se neposredno prije poduzimanja intenzivnog kočenja kretalo brzinom od 59,2 km/h ili 16,39 m/s. Tužiteljica se, kao pješakinja, kretala okomito u odnosu na smjer kretanja osobnog vozila prosječnom brzinom od 1,1 m/s ili 3,96 km/h. U trenutku naleta vozilo je imalo brzinu od 39,2 km/h ili 10,9 m/s, što odgovara i oštećenjima nastalim prilikom nabacivanja pješakinje na poklopac prostora motora i prednje vjetrobransko staklo. U trenutku naleta osobno vozilo je bilo kočeno pa kada je brzina tijela nabačene pješakinje postala jednaka brzini kočenog osobnog vozila, došlo je do pada tijela pješakinje izvan gabarita osobnog vozila i to na udaljenosti od oko 8 metara od mjesta naleta u pravcu istoka i oko 0,8 metara od sjevernog ruba kolnika u pravcu sjevera. Od trenutka kada je tuženik pod 2 reagirao intenzivnim kočenjem pa do mjesta naleta proteklo je 1,85 sekundi, a od trenutka kada je pješakinja stupila na kolničku površinu pa do mjesta naleta ista je prevalila put od oko 2 metra, a za što joj je bilo potrebno oko 1,8 sekundi. Slijedom navedenog, tuženik pod 2 pravovremeno je reagirao na istup pješakinje na svom pravcu kretanja poduzimanjem intenzivnog kočenja. Tužiteljica je, s obzirom da je riječ o ravnom kolničkom potezu, mogla okretanjem preko desnog ramena uočiti predmetno osobno vozilo, propustiti ga, prekinuti prelazak kolničke površine i na taj način izbjeći nalet. S druge strane, tuženik pod 2 mogao je uočiti tužiteljicu na udaljenosti od oko 40 metara prije mjesta naleta, i uz poduzimanje intenzivnog kočenja i prosječno usporenje od 6,5 m/s2 na udaljenosti od oko 27,9 metara prije mjesta naleta, a gdje se isti nalazio kada je poduzeo intenzivno kočenje, do mjesta naleta zaustavio bi se da se kretao brzinom od 49,04 km/s ili 13,24 m/s. Dakle, da se predmetno vozilo kretalo propisanom brzinom od 50 km/h, uz poduzimanje intenzivnog kočenja, zaustavilo bi se do samog mjesta naleta.
18.Svoj nalaz i mišljenje o okolnostima prometne nezgode dao je i stalni sudski vještak za cestovni promet i vozila J. Š., dipl. ing. iz kojeg proizlazi da se tuženik pod 2 u osobnom vozilu kretao iz smjera zapada u smjeru istoka, kad je tužiteljica kao pješakinja prelazila kolnik iz smjera sjevera u smjeru juga, tako da je tuženiku pod 2 dolazila s lijeve na desnu stranu. Uočivši pješakinju, tuženik pod 2 reagirao je na kočnicu poduzevši intenzivno kočenje kako bio izbjegao nalet na pješakinju, no to nije uspio pa je došlo do naleta prednjeg dijela vozila na desnu stranu tijela pješakinje koja je pala na poklopac motora i vjetrobransko staklo vozila te je odbačena izvan sjevernog ruba kolnika, pri čemu je zadobila ozljede navedene u liječničkoj dokumentaciji. Prije reagiranja na kočnicu brzina vozila iznosila je oko 59 km/h, a u trenutku naleta na tužiteljicu, do kojeg je došlo ispred ulaza u ugostiteljski objekt „T.“, brzina je iznosila oko 41 km/h. Ipak, da se vozilo gibalo brzinom od 49 km/h i da je poduzeo intenzivno kočenje na mjestu na kojem je to i učinjeno, vozilo bi se uspjelo zaustaviti do mjesta naleta. Vezano uz mogućnost uočavanja pješaka, vještak navodi da je bila noć, da je kolnik bio slabo osvijetljen javnom rasvjetom, da je cesta izgrađena kao ravna i pregledna dionica te da je mogućnost međusobnog uočavanja, odnosno duljina puta horizontalne preglednosti od mjesta naleta prema zapadu, odakle se kretalo vozilo, bila najmanje 40-45 m.
19.Naknadnim pregledom mjesta događaja nezgode dana 13. srpnja 2020. vještak J. Š., s obzirom na Prometnu studiju G. K., odnosno Odluku o uređenju prometa na području G. K., utvrdio je prometno tehničke elemente ulice …. Vezano uz dozvoljenu brzinu kretanja vozila, u ulici nema postavljenih okomitih znakova niti je označena vodoravna prometna signalizacija pa je prema tome ona ograničena na 50 km/h prema prometnom pravilu za naselje. S obzirom na širinu kolnika od 4 m i položaj tragova kočenja, evidentno je da se vozač kretao sredinom kolnika. Kako na cesti nema vodoravne signalizacije kojom se označavaju prometne trake, to se vozač trebao kretati bliže desnom (južnom) rubu kolnika. Nadalje, prema mišljenju vještaka, tuženik pod 2 je poduzimanjem intenzivnog kočenja pravovremeno i realno reagirao i to čim je pješakinja stupila na kolnik, odnosno čim je izašla iz objekta, kada ju je tuženik pod 2 tek i mogao vidjeti.
20.O odgovornosti tužiteljice i tuženika sud je utvrdio sljedeće.
21.Vještak K. je naveo da je tužiteljica, s obzirom da je riječ o ravnom kolničkom potezu, mogla jednostavnim okretanjem preko desnog ramena uočiti vozilo kojim je upravljao tuženik pod 2, propustiti ga, prekinuti prelazak kolničke površine i na taj način izbjeći nalet.
22.Prema iskazu svjedoka M. J. i A. K., tuženik pod 2 nikako
nije mogao izbjeći nalet na tužiteljicu što potvrđuje i vještak K. utvrđenjem da je od trenutka kada je tuženik pod 2 reagirao intenzivnim kočenjem pa do mjesta naleta proteklo 1,85 sekundi, a od trenutka kada je pješakinja stupila na kolničku površinu pa do mjesta naleta oko 1,8 sekundi. Nadalje, vještak Š. potvrdio je da je tuženik pod 2 zaista poduzeo intenzivno kočenje. Stoga je tuženik pod 2 pravovremeno, promptno i realno reagirao na istup pješakinje na svom pravcu kretanja.
23.S obzirom na činjenicu da se tužiteljica prije stupanja na kolnik nije uvjerila da radnju može učiniti na siguran način i da je mogućnost uočavanja pješaka u noćnim uvjetima uz slabu javnu rasvjetu značajno otežana, sud drži tužiteljicu suodgovornom za nastanak prometne nezgode.
24.Uz utvrđenje da je tužiteljica zaista nepropisno poduzela radnju prelaska kolnika, valjalo je utvrditi postoji li i stupanj tuženikove odgovornosti za nastanak prometne nezgode.
25.Neposredno prije naleta, osobno vozilo kojim je upravljao tuženik pod 2 kretalo se brzinom od 59,2 km/h ili 16,39 m/s. Nakon poduzetog kočenja, u trenutku naleta na tužiteljicu vozilo je imalo brzinu od 39,2 km/h ili 10,9 m/s.
26.Na temelju Prometne studije G. K., odnosno O. o uređenju
prometa na području G. K., vještak Š. utvrdio je da u ulici u kojoj se prometna nezgoda dogodila nema postavljenih okomitih znakova niti je označena vodoravna prometna signalizacija pa da je prema tome brzina kretanja ograničena na 50 km/h prema prometnom pravilu za naselje.
27.Nadalje, prema istovjetnom nalazu i mišljenju oba vještaka o mogućnosti izbjegavanja naleta, tuženik pod 2 bi se, da je vozio brzinom od 49 km/h uz poduzimanje intenzivnog kočenja na mjestu na kojem je to i učinio, uspio zaustaviti do mjesta naleta.
28.S obzirom da se tuženik pod 2 vozilom kretao neprilagođenom brzinom, a da bi se, da se kretao onom dopuštenom, uspio zaustaviti do mjesta sraza i izbjeći nezgodu, sud je utvrdio i njegovu odgovornost za nastanak prometne nezgode.
29.Uzevši u obzir način nastanka predmetne prometne nezgode i ponašanja sudionika prije samog sraza, sud procjenjuje da su za nju odgovorni i tužiteljica i tuženik pod 2 i to u omjeru 45% odgovornosti na strani tužiteljice i 55% odgovornosti na strani tuženog pod 2.
30.Sud je odbio prijedlog tužiteljice da se izađe na očevid na mjesto nezgode s vještakom prometne struke jer je smatrao izlazak suda na mjesto nesreće nepotrebnim i suvišnim. Naime, prije izrade nalaza i mišljenja stalni sudski vještak za promet i motorna vozila J. Š. bio je na mjestu nezgode i izvršio njegov pregled te napravio potrebne izvide i utvrdio koji su prometni znakovi postavljeni u ulici … u K. L..
31.Prema odredbi čl. 19. toč. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05 i 41/08, 125/11-dalje ZOO-a) pod pravima osobnosti u smislu tog zakona razumijevaju se pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.
32.Sukladno odredbi čl. 1100. ZOO-a u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu neovisno o naknadi imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih tjelesnih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.
33.Na okolnost visine štete izvedeni su dokazi pregledom medicinske dokumentacije priložene spisu, vještačenjem po vještacima medicinske struke, specijalistima ortopedu i neuropsihijatru te preslušanjem tužiteljice.
34.Vještakinja dr. D. T., spec. ortoped je dala svoj nalaz i mišljenje iz kojeg proizlazi da je na tužiteljicu dne 8. travnja 2012., naletjelo vozilo prilikom čega je zadobila ozljede lijevog koljena, udarac u oba koljena, udarac u lijevo rame te udarac u glavu sa razderotinom u predjelu čela i tjemena. Nakon obrade, postavljene su dijagnoze napuknuća platoa goljenične desne kosti, edema lateralnog koljena kosti glave i lisne kosti, parcijalne rupture medijalnog kolateralnog ligamenta, lezije patelarnog ligamenta i lezije 1. stupnja straž. roga medijalnog meniskusa. Nakon odrađene fizikalne terapije, kontrolnim pregledom utvrđeno je da je medijalni kolateralni legit očuvanog kontinuiteta, dakle da nije došlo do prekida i punog olabavljenja tj. nestabilnosti koljena, nego je došlo do srednje nestabilnosti zbog čega će tužiteljica ulagati pojačane napore od 6% kod svih težih tjelesnih napora. Bolove jakog intenziteta tužiteljica je imala 2 dana, srednjeg intenziteta 10 dana te slabog intenziteta 6 tjedana, naruženost zbog ožiljka spada u blago naruženje, a tuđa njega i pomoć joj je bila potrebna zbog nošenja longete dva tjedna po dva sata i još tjedan po jedan sat.
35.Vještak I. U., neuropsihijatar je, na temelju nalaza traumatologa i fizijatra, s obzirom da u spisu ne prileže nalazi psihijatra, procijenio da je tužiteljica pretrpjela primarni strah u trajanju od 10 minuta, za koji je kazala da je bio strah od smrti. Vještak nadalje procjenjuje da je sekundarni strah jakog intenziteta tužiteljica doživljavala u trajanju od 4 sata, srednjeg intenziteta u trajanju do 1 tjedan, a strah blagog intenziteta, koji se javljao tijekom liječenja povremeno i u kraćem trajanju, naredna dva tjedna. Pridružio se nalazu i mišljenju vještakinje T. u dijelu u kojem je ona procijenila smanjenje životnih aktivnosti tužiteljice na ukupno 6% te navodi da u tu procjenu ulazi i doživljaj straha.
36.Imajući u vidu nalaz vještaka ortopeda prema kojem je tužiteljici smanjena životna aktivnost zbog ozljede zadobivene u prometnoj nezgodi za ukupno 6 %, uzimajući u obzir da je tužiteljica trpjela tjelesne bolove jakog intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 10 dana te slabog intenziteta 6 tjedana te s obzirom na blago naruženje zbog ožiljka te da je, prema nalazu psihijatra, tužiteljica trpjela primarni strah 10 minuta, strah jakog intenziteta u trajanju od 4 sata, srednjeg intenziteta do 1 tjedan te strah blagog intenziteta koji se javljao tijekom liječenja povremeno i u kraćem trajanju naredna dva tjedna te vodeći računa o svim neugodnostima koje je tužiteljica pretrpjela, sud smatra, primjenjujući citirane zakonske odredbe i nove orijentacijske kriterije, da bi tužiteljici s osnove pravične naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pripadao iznos od 3.000,00 EUR-a. S obzirom na postotak suodgovornosti tužiteljice, na ime neimovinske štete dosuđen joj je iznos od 1.650,00 EUR/12.431,93 kn dok je za više zatraženih 1.800,88 EUR/13.568,77 kn njezin zahtjev odbijen kao neosnovan.
37.Prema nalazu vještaka ortopeda tužiteljici je tuđa njega i pomoć zbog nošenja longete bila potrebna dva tjedna po dva sata i još tjedan po jedan sat, dakle ukupno 35 sati. Za takvu pomoć tužiteljica je trebala koristiti neprofesionalne osobe, ukućane i članove obitelji. Cijena sata tuđe njege i pomoći određuje se prema podacima DZS Z., po prosječnoj mjesečnoj
isplaćenoj neto plaći NKV radnika u H., odnosno cijeni sata rada takvoga radnika za period u kojemu se oštećenoj pružala tuđa pomoć i njega. Cijena sata tuđe njege i pomoći, određena po prosječnoj mjesečnoj neto plaći NKV radnika iznosi 20,00 kn. Tužiteljici bi stoga na ime pretrpljene imovinske štete, s osnove tuđe njege i pomoći, pripadao iznos od 93,00 EUR. Tužiteljica je dokazala da je imala trošak participacije P. M. u iznosu od 240,00 kn, naknade K. S. u iznosu od 116,52 kn i nabave ortoze za koljeno u iznosu od 840,62 kn(stranice 19. i 20. spisa), ukupno 1.167,14 kn odnosno 154,91 EUR. Zbrojivši iznos koji bi tužiteljici pripao s osnove naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu s navedenim troškovima liječenja, dobiven je iznos od 1.867,85 kn/247,91 EUR.
38.S obzirom na suodgovornost tužiteljice u nastanku prometne nezgode taj iznos je trebalo umanjiti za postotak suodgovornosti pa joj je s osnove neimovinske štete dosuđen iznos od 136,35 EUR/1.027,32 kn. Za više zatraženih 277,30 EUR/2.089,30 kn njezin je zahtjev s osnove naknade imovinske štete valjalo odbiti. Tužiteljica u postupku nije dokazala osnovu i visinu štete koju je imala kao troškove prijevoza od mjesta stanovanja do mjesta liječenja.
39.Radi navedenoga suđeno je kao u točkama I. i II. izreke presude.
40.Budući da su stranke u postupku, uzimajući u obzir osnovu i visinu tužbenoga zahtjeva, imala podjednak uspjeh, odlučeno je da svaka od njih snosi svoj trošak postupka.
U Splitu, 21. travnja 2023. god.
SUDAC
ANTO BOŽINOVIĆ,v.r.
NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi županijskom sudu, putem ovoga suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave odluke.
