Poslovni broj 60 Pn-57/2021-15
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U DA
Općinski sud u Splitu, po sucu pojedincu mr. sc. Zrinki Tironi, na prijedlog sudske savjetnice Nikoline Mandić, u pravnoj stvari tužiteljice M. T., Z.,
O.: …, S., koju zastupa punomoćnik M.
J., odvjetnik iz S., protiv tuženika G. H. d.d., Z., O.: … kojeg zastupa punomoćnik N. Č., odvjetnik u B. & P. O. d.o.o., sa sjedištem u S., radi
naknade štete, nakon provedene javne glavne rasprave zaključene 15. ožujka 2023. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 21. travnja 2023. objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici imovinsku štetu u iznosu od 796,34 EUR / 6.000,00 kn[1] sa zateznim kamatama koje teku od 4. kolovoza 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila
na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 650,33 EUR / 4.899,91 kn[1] sa zateznim kamatama koje teku od 21. travnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
III. Odbija se kao djelomično neosnovan zahtjev tužiteljice za nadoknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 46,92 EUR / 353,52 kn[1] sa zateznim kamatama koje teku od 21. travnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje
posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za nadoknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 715,46 EUR / 5.390,63 kn[1] sa zateznim kamatama koje teku od 21. travnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje
posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
Obrazloženje
1.Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je 3. kolovoza 2020. u S. nasuprot kbr. … od 13,05 sati, na predjelu rive, došlo
do požara na mopedu marke D., registarske oznake … a koji požar je
uslijed puhanja vjetra prenesen na ostale motocikle i mopede koji su se nalazili na istom parkiralištu, između ostalih i na moped u njezinom vlasništvu marke P, registarske oznake ….
1.2. Budući da je uzrok požara samozapaljenje na vozilu koje je u trenutku štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika, tužiteljica ovom tužbom od tuženika potražuje nadoknadu imovinske štete u iznosu od 6.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od sljedećeg dana od dana štetnog događaja do isplate.
1.3. Osim toga, tužiteljica tvrdi da je tuženik dužan nadoknaditi štetu jer je ona nastala upotrebom vozila te se u pogledu tog pojma poziva na presudu Suda EU od 15. studenoga 2018. u predmetu BTA B. I. C.
(C-648/17) te na presudu od 28. studenoga 2017. u predmetu R. de A. (C-514/16) koje se odnose na tumačenje čl. 3. st. 1. D. V. 72/166/E. od 24. travnja 1972. o usklađivanju zakona država članica u odnosu na osiguranje građanskopravne odgovornosti u pogledu uporabe motornih vozila i izvršenje obveze osiguranja iz takve odgovornosti (S. 1972, L. 103, str. 1, dalje: P. D. V. 72/166/E. od 24. travnja 1972.).
1.4. Kao dokaze tužiteljica predlaže izvršiti uvid u potvrdu I. PP S. od
9. rujna 2020., račun i uvjerenje S. za tehnički pregled vozila B. d.d., provesti prometno tehničko vještačenje te po potrebi od S. za tehnički pregled vozila B. d.d. pribaviti podatke o obavljenom tehničkom pregledu i izvješće o registraciji vozila, pregledati fotografije objavljene u novinskom članku u vezi štetnog događaja, izvršiti uvod u dopis tuženika od 4. studenoga 2020. i 23. studenoga 2020.
1.5. Osim toga, tužiteljica prilaže sudsku praksu i to presudu S. EU od
15. studenoga 2018. u predmetu B. B. I. C. (C-648/17),
presudu S. E.U. od 28. studenoga 2017. u predmetu R. A. (C-514/16) te presudu Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-
723/2018 od 24. listopada 2018.
2. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik ne osporava pasivnu legitimaciju, tj. ne osporava da je vozilo kod kojeg je došlo do samozapaljenja bilo kod njega osigurano policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti. Ne osporava niti nastanak štete, uzročno-posljedičnu vezi niti visinu štete.
2.1. Međutim, tuženik smatra da nije obvezan tužiteljici nadoknaditi štetu jer ona nije nastala u vezi s pogonom vozila niti upotrebom vozila, a nije se radilo niti o prometnoj nesreći. U odnosu na praksu Suda EU tuženik smatra da se ista ne može primijeniti u konkretnom slučaju te da iz iste proizlazi neosnovanost tužbenog zahtjeva te u pogledu svojeg pravnog stava prilaže presudu Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžo-59/14 od 12. siječnja 2015.
2.2. Kao dokaze tuženik predlaže izvršiti uvidu odštetni zahtjev od 28. listopada 2020., dopis tuženika od 4. studenoga 2020., dopis tuženika od 23. studenoga 2020. te izvršiti uvid u predmet ODO u S. koji se vodio
povodom štetnog događaja.
2.3. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan uz nadoknadu parničnih troškova tuženiku.
5. U tijeku postupka pročitana je i pregledana materijalna dokumentacija koju su stranke priložile spisu i to: odštetni zahtjev od 28. listopada 2020. (list 42-44 spisa), odluka tuženika o osnovanosti odštetnog zahtjeva od 4. studenoga 2020. (list 46-47, 67-68 spisa), odgovor tuženika na prigovor od 23. studenoga 2020. (list 48-49, 70 spisa), fotografije i internetski članak (list 50-64 spisa), račun (list 65 spisa), uvjerenje (list 66 spisa), potvrda I. PP S. od 9. rujna 2020. (list 69 spisa) te spis
ODO u S. poslovni broj Kr DO-1045/2020.
5.1. Nisu pribavljene isprave od S. za tehnički pregled B. d.d. o obavljenom tehničkom pregledu i registraciji mopeda a nije provedeno niti prometno vještačenje jer visina štete na vozilu tužiteljice između stranaka nije sporna.
6. Na temelju rezultata cjelokupnog postupka, ocjene svih dokaza zajedno i svakog dokaza pojedinačno te očitovanih dispozicija stranaka u parnici sud nalazi tužbeni zahtjev tužiteljice osnovanim.
7. Nije sporno da je 3. kolovoza 2020. u S. nasuprot kbr. 23 od 13,05 sati, na predjelu rive, došlo do samozapaljenja
na mopedu marke D, registarske oznake …, a koji požar je uslijed puhanja vjetra prenesen na ostale motocikle i mopede koji su se nalazili na istom parkiralištu, između ostalih i na moped u njezinom vlasništvu marke P. T. registarske oznake … koji je u tom požaru potpuno uništen.
7.1. Nije sporno da je vozilo marke d, registarske oznake … u trenutku štetnog događaja bilo osigurano policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti kod tuženika.
7.2. Nije sporna visina štete, tj. nije sporno da vrijednost vozila tužiteljice iznosi 6.000,00 kn.
7.3. Nije sporno da se tužiteljica prije podnošenja tužbe obratila tuženiku sa odštetnim zahtjevom koji je tuženik otklonio s istim obrazloženjem koje je iznio tijekom ovog postupka.
8. Sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva, tj. između stranaka je sporno je li šteta nastala upotrebom vozila te da li je tuženik tu štetu dužan nadoknaditi temeljem ugovora o osiguranju od odgovornosti.
8.1. Na pravni odnos između stranaka primjenjuju se odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („NN“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14, dalje ZOOP) u koji je, između ostaloga, implementirana i DEP i V. 2009/103/E. od 16. rujna 2009. u odnosu na osiguranje od
građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila i izvršenje obveze osiguranja od takve odgovornosti (S. L. 263, 7. 10. 2009., dalje D. 2009/103/E. od 16. rujna 2009.) (čl. 1.a st. 1. t. 6. Z.).
8.2. Prema odredbi čl. 22. st. 1. ZOOP vlasnik vozila dužan je sklopiti ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti treći osobama zbog smrti tjelesne ozljede narušavanja zdravlja uništenja ili oštećenja stvari. Odredbom čl. 22. st. 3. ZOOP propisano je da su tim ugovorom o osiguranju pokrivene štete nastale od vozila koja se kreću javnim cestama i ostalim površinama na kojima se odvija promet a koja podliježu obvezi registracije te po propisima o registraciji moraju imati prometnu dozvolu.
8.3. Prema odredbi čl. 3. st. 1. D. 2009/103/EZ svaka država članica poduzima sve odgovarajuće mjere kako bi osigurala da je građanskopravna odgovornost u pogledu upotrebe vozila koja se uobičajeno nalaze na njezinu području pokrivena osiguranjem.
8.4. Pri tome, valja ukazati da je takva odredba bila sadržana i u čl. 3. st. 1. direktiva koje su stavljene izvan snage D. 2009/103/E. od 16. rujna 2009. a koje su uređivale istu pravnu materiju. N., D. 2009/103/E. od 16. rujna 2009. stavila je izvan snage P. D. V. od 72/166/E. od 24. travnja 1972. i
D. D. V. 84/5/E. od 30. prosinca 1983. o usklađivanju zakona država članica u odnosu na osiguranje građanskopravne odgovornosti u pogledu uporabe motornih vozila i izvršenje obveze osiguranja iz takve odgovornosti (S. 1984, L. 8, str. 17, dalje: D. D. V. 84/5/E. od 30. prosinca 1983.). K. je S.
E.U u predmetima BTA B. I. C. (C-648/17) i R. de A. (C-514/16) tumačio odredbu čl. 3. st. 1. P. D. V. od 72/166/E. od 24. travnja 1972. koji je istovjetan čl. 3. st. 1. D. 2009/103/E. od 16. rujna 2009., to se navedena sudska praksa može primijeniti i ovome predmetu.
8.5. Uzimajući u obzir da implementacija D. 2009/103/E. od 16. rujna 2009. u naš pravni sustav podrazumijeva postizanje cilja određenog odredbom čl. 3. st. 1. te D. te da je presudama S. E.U u predmetima BTA B.
I. C. (C-648/17) i predmetu R. de A. (C-514/16)
izražen stav da je pojam upotrebe vozila autonomni pojam prava U. koji obuhvaća svaku upotrebu vozila u skladu s njegovom funkcijom, to pojam upotrebe vozila treba tumačiti na način da se snaži cilj zaštite prava osoba kojima je šteta nastala uslijed uporabe vozila. Stoga ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju pojam upotrebe vozila obuhvaća ne samo korištenje vozila tijekom prijevoza, već i vrijeme između jednog i drugog prijevoza, odnosno i za vrijeme dok je vozilo parkirano na javnim površinama. Dakle, suprotno stavu tuženika, na upotrebu vozila ne utječe okolnost što su vozila bila zaustavljena na parkiralištu i što do štete nije došlo uslijed prometne nesreće ili radnjom fizičke osobe jer pojam upotreba obuhvaća svaku upotrebu vozila kao prijevoznog sredstva.
8.6. Slijedom navedenog, s obzirom na to da je prema shvaćanju ovoga suda šteta na vozilu tužiteljice nastala upotrebom vozila, to je na temelju odredbe čl. 22. st. 1. i 3. ZOOP u vezi s čl. 964. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("NN" broj 35/05, 41/08, 25/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO) tuženik dužan nadoknaditi tužiteljici imovinsku štetu u iznosu od 796,34 EUR / 6.000,00 kn[1] .
9. Na temelju odredbe čl. 1086. ZOO dosuđene su tužiteljici kamate na dosuđeni iznos imovinske štete od 4. kolovoza 2020., tj. od sljedećeg dana od dana nastanka štete do isplate po stopi određenoj sukladno odredbi čl. 29 st. 2 ZOO, kao u ostalim odnosima.
10. Parnični troškovi dosuđeni su tužiteljici na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP s jer je uspjela u parnici, dok je zahtjev tuženika za nadoknadom troškova parničnog postupka odbijen kao neosnovan (stavak IV. izreke presude). Prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora od 6.000,00 kn, važeća Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("NN" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje Tarifa) prema kojoj vrijednost 1 boda iznosi 1,99 EUR / 15,00 kn[1] (Tbr. 50. Tarife) te Uredba o Tarifi sudskih pristojbi ("NN" broj 37/23).
10.1. Na temelju odredbe čl. 155. ZPP priznaju se tužiteljici kao potrebni za vođenje parnice to odvjetnički troškovi od po 75 bodova za sastav tužbe (Tbr. 8.1. Tarife), zastupanja na ročištu 8. prosinca 2022. (Tbr. 9.1. Tarife), sastav obrazloženog podneska od 14. ožujka 2023. (Tbr. 8.1. Tarife) i zastupanja na ročištu 15. Ožujka 2023., dakle ukupno 300 bodova što pomnoženo s vrijednošći boda iznosi ukupno 597,25 EUR / 4.500,00 kn[1] . Kada se odvjetničkim troškovima pridoda trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 26,54 EUR i trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 26,54 EUR, dolazi se do iznosa od 650,33 EUR koji je ukupno priznat tužiteljici.
10.2. Tužiteljici se ne priznaje više potraživani iznos na ime sudskih pristojbi za tužbu i presudu u iznosu od 46,92 EUR koji predstavlja razliku između zatraženog (100,00 EUR) i dosuđenog iznosa (26,54 EUR x 2).
10.3. Odluka o zateznim kamatama na dosuđene troškove parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 27. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("NN" broj 80/22), a stopa je određena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO kao u ostalim odnosima.
10.4. Slijedom navedenog, naloženo je tuženiku nadoknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 650,33 EUR / 4.899,91 kn[1] s pripadajućim zateznim kamatama (stavak II. izreke), dok je preko dosuđenog do zatraženog, a za iznos od 46,92 EUR zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama zahtjev tužiteljice za nadoknadom troškova postupka odbijen kao neosnovan (stavak III. izreke).
U Splitu 21. travnja 2023.
Sutkinja
mr. sc. Zrinka Tironi v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke žalba je dopuštena. Podnosi se putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana objave presude, a o istoj odlučuje županijski sud.
Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP.
