Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

16 Kž-54/2023-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Elme Kaleb Mamić, predsjednice vijeća, Leona Kovačića, suca izvjestitelja i člana vijeća te Josipa Štrucelja, člana vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Monike Budimir, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. M., zbog kaznenog djela iz članka 179.a i dr. K. zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/2021 - dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbama optuženog I. M. te žrtve J. P. protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu od 6. prosinca 2022., broj K- 542/2022-23, u javnoj sjednici vijeća održanoj 21. travnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe optuženog I. M. i oštećene J. P. kao neosnovane te potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, optuženi I. M. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece, nasiljem u obitelji, opisano u članku 179.a i kazneno djelo protiv života i tijela, tjelesnom ozljedom, opisano u članku 117. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11, a sve u vezi sa člankom 51. KZ/11, pa mu je temeljem članka 179.a utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, a za kazneno djelo iz članka 117. stavak 2. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine pa je temeljem članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine. Na temelju članka 57. stavak 2. KZ/11 optuženom I. M. izrečena je djelomična uvjetna osuda na način da se od jedinstvene kazne zatvora na koju je osuđen izvršava 1 (jedna) godina, a dio kazne u trajanju 1 (jedne) godine neće se izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja u trajanju 4 (četiri) godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom I. M. se u jedinstvenu kaznu zatvora na koju je osuđen uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 9. rujna 2022. pa nadalje. Na temelju članka 73. KZ/11 optuženiku je izrečena sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve J. P., OIB: …, iz …, …, na udaljenost manju od 200 (dvjesto) metara, a u trajanju koje je 4 (četiri) godine dulje od neuvjetovanog dijela kazne izrečene u okviru uvjetne osude. Na temelju članka 58. stavak 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne ukoliko optuženik bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom iz članka 73. KZ/11 izrečenom u okviru uvjetne osude. Na temelju članka 158. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22.; dalje: ZKP/08) oštećena J. P., OIB: …., se s imovinskopravnim zahtjevom u iznosu 80.000,00 (osamdesettisuća) kuna/10.617,82 eura (desettisućašestosedamnaest euraiosamdesetidvacenta) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. studenog 2022. do isplate upućuje u parnicu. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 1., 6. i 7. ZKP/08 optuženiku je naloženo da u roku 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti presude podmiriti troškove kaznenog postupka i to trošak vještačenja u iznosu 4.800,00

kuna

(četiritisućeosamstokuna)/637,07

eura

(šestotridesetsedameuraisedamcenti)1 paušalnu svotu u iznosu 1.000,00 (tisuću) kuna/132,72 eura (strotridesedvaeuraisedamdesetdvacenta)1 te nagradu i nužne izdatke branitelja po službenoj dužnosti, a čija će visina biti određena posebnim rješenjem.

2. Na citiranu presudu žalbu je pravodobno uložio optuženi I. M. po branitelju G. P. iz Z. zbog odluke o kazni s prijedlogom da vijeće drugostupanjskog suda prihvati žalbu i preinači pobijanu presudu na način da optuženiku izrekne jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine uz primjenu uvjetne osude ukoliko optuženi u roku provjeravanja od četiri godine ne počini novo kazneno djelo

3. Žalbu na prvostupanjsku presudu uložila je i oštećena J. P. po punomoćnici L. H., u odnosu na imovinskopravni zahtjev i troškove postupka s prijedlogom da se usvoji žalba oštećene J. P. i preinači pobijana presuda, odnosno da se predmet vrati na ponovno odlučivanje.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen, a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Karlovcu koje je potom vratilo spis uz dopis, bez posebnog očitovanja.

5. Žalbe optuženog I. M. i oštećene J. P. nisu osnovane.

6. U žalbi optuženog I. M. navodi se da prvostupanjski sud u obrazloženju nije naveo da li je cijenio optuženikovu raniju neosuđivanost i činjenicu da se protiv njega na vodi drugi kazneni postupak, a što bi predstavljalo olakotne okolnosti. Iz obrazloženja prvostupanjske presude, a koje prihvaća i ovo vijeće, navodi se da je prilikom određivanja vrste i odmjeravanja visine kazne uzeto u obzir vremensko razdoblje kroz koje je činjeno kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11. Prvostupanjski sud smatra da tu činjenicu treba dovesti u vezu s izvatkom iz prekršajne evidencije iz koje proizlazi da je optuženik već ranije prekršajno kažnjavan zbog prekršaja protiv javnog reda i mira i to presudom Općinskog suda u Sesvetama broj PpJ-692/19 od 24. rujna 2020. Nastavno na navedeno prvostupanjski sud zaključuje da je izrečena kazna primjerena sklonosti optuženika u činjenju kaznenih djela s elementima nasilja i agresije te činjenicom da ranija prekršajna osuđivanost nije korektivno utjecala na optuženika da se kloni protupravnog ponašanja. Uz to m je otegotno cijenjeno i da se optuženik kritične zgode nije libio postupati u prisutnosti oštećeničinog mlt. djeteta rođenog 2014. koje bi ga spriječilo u činjenju kaznenih djela s elementima nasilja i koje je htjelo zaštiti svoju majku.

7. U žalbi se nadalje navode otegotne okolnosti na strani optuženika, a to je činjenica da mu je prije 3 godine umrlo dijete i da od tada ima psihičke probleme i probleme s alkoholom te da je presuda za spomenuti prekršaj donesena nedugo nakon smrti njegovog djeteta. U žalbi se ističe da optuženik nije osoba koja je inače sklona činjenju kaznenih djela, već da su na njega negativno utjecale teške životne okolnosti koje su posljedično dovele do neprihvatljivog ponašanja. navodi se i da je sud trebao više cijeniti u smislu olakotnih okolnosti psihičke smetnje optuženika i alkoholizam koji je na njega presudno utjecao.

8. Vijeće smatra kako je prvostupanjski sud pravilno odredio vrstu i visinu svake pojedinačne, a zatim i jedinstvene kazne te optuženiku pravilno utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 2 mjeseca za kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11, odnosno kaznu zatvora u trajanju od 1 godine za kazneno djelo tjelesne ozljede iz članka 117. stavak 2. KZ/11, a potom ga osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 godine. Pri tome ovo vijeće prihvaća sve okolnosti koje je u tom smislu u obrazloženju presude naveo prvostupanjski sud.

9. U žalbi optuženog se nadalje navodi da je sud prilikom izricanja djelomične uvjetne osude optuženiku izrekao maksimalni neuvjetovani dio kazne sukladno članku 57. stavak 2. KZ/11 u trajanju od 1 godine, a što se smatra prestrogom kaznom. Kao potvrdu navedene tvrdnje žalba se poziva na pravomoćnu presudu Županijskog suda u Zagrebu broj Kž-862/2022-3 te Županijskog suda u Varaždinu broj Kžzd-13/2020-4. Nastavno se navodi i da je optuženik bio smanjeno ubrojiv uslijed alkoholiziranosti.

10. S obzirom na takve okolnosti, prvenstveno s obzirom na duljinu trajanja kaznenog djela nasilja u obitelji od ukupno četiri mjeseca, intenzitet tog nasilja, činjenicu da je to nasilje kulminiralo nanošenjem tjelesne ozljede žrtvi te da se je posljednji događaj odvijao u prisutnosti mlt. djeteta, to vijeće smatra da niti ranija kaznenopravna osuđivanost u konačnici ne bi dovela do blažeg kažnjavanja optuženog, pa tako niti do nižeg neuvjetovanog dijela kazne. Dodatno valja napomenuti da se je optuženik sam doveo u stanje alkoholiziranosti pa da se prema tome smanjena ubrojivost koja tempore criminis nije bila u bitnom stupnju uopće ne može smatrati olakotnom okolnošću. U preostalom dijelu rezultata psihijatrijskog vještačenja prvostupanjski sud je ispravno uzeo u obzir afektivno stanje optuženika (ljutnja i bijes) te njegove psihičke smetnje, odnosno granični poremećaj ličnosti.

11. U žalbi oštećene J. P. navodi se da je u odnosu na odbijeni imovinskopravni zahtjev i troškove kaznenog postupka počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. u vezi s člankom 464. stavak 4. ZKP/08 jer se presuda ne može ispitati budući je izreka nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude.

12. Tako se u odnosu na imovinskopravni zahtjev ističe da je prvostupanjski sud trebao odlučiti o imovinskopravnom zahtjevu, a ne uputiti oštećenu J. P. s imovinskopravnim zahtjevom u iznosu od 80.000,00 Kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama u parnicu. Navodi se da na tu obvezu suda upućuju odredbe zakona o kaznom postupku koji je implementirao direktivu 2012/19/EU Parlamenta i Vijeća o uspostavi minimalnim standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2001/220/PUP koji u članku 16. propisuje pravo žrtve na odluku o naknadi štete od strane počinitelja u okviru kaznenog postupka, a u kojoj se navodi da: "...žrtve u okviru kaznenog postupka imaju pravo na odluku o naknadi štete od strane počinitelja...". Uz to se ističe da je prvostupanjski sud kada je već naložio vještačenje o ubrojivosti optuženika, mogao tražiti i vještačenje psihičkih posljedica žrtve pa da su stoga netočne tvrdnje suda da bi se time odugovlačio kazneni postupak.

13. U pogledu tog žalbenog navoda vijeće ističe kako navedena povreda nije počinjena . Naime, članak 153. stavak 1. ZKP/08 navodi da će se imovinskopravni zahtjev na prijedlog oštećenika raspraviti u kaznenom postupku ako se time ne bi znatno odugovlačio taj postupak. U konkretnom slučaju optuženik je izjavio da se smatra krivim, a u svojoj obrani priznao je počinjenje kaznenog djela. Prvostupanjski sud je u ovom predmetu održao raspravu koja se sastojala od dva ročišta, jedno od 9. studenog 2022., a drugo od 5. prosinca 2022. Prvo ročište odgođeno je radi provođenja psihijatrijskog vještačenja optuženika na prijedlog branitelja time da punomoćnica oštećenog nije imala nikakvih dokaznih prijedloga, dok je imovinskopravni zahtjev, koji je optuženi osporio u cijelosti postavila tek na sljedećem ujedno i posljednjem ročištu. Stoga je prvostupanjski sud pravilno oštećenu s imovinskopravnim zahtjevom uputio u parnicu tim više što je optuženik u to vrijeme bio u istražnom zatvoru pa se radilo o hitnom predmetu. Time nije umanjeno pravo oštećene na ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva jer će ga moći potraživati u parničnom postupku.

14. U odnosu na troškove postupka u žalbi se netočno ističe da je prvostupanjski sud propustio utvrditi da troškovi kaznenog postupka koji čine nužne izdatke oštećenika i njegovog zakonskog zastupnika te nagradu i nužne izdatke njegova opunomoćenika te da je iz tog razloga presuda u tom dijelu nejasna jer nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama. Naime, prvostupanjski sud je u odluci o troškovima naveo da je optuženik dužan snositi troškove kaznenog postupka koji čine paušalnu svotu te nagradu i nužne izdatke branitelja po službenoj dužnosti, a što će biti određeno posebnim rješenjem i to temeljem članka 148. stavak 1. u svezi s člankom 145. stavak 2. točka 1., 6. i 7. ZKP/08.

15. Iz stanja spisa razvidno je da je posljednje ročište, kao što je već spomenuto, održano 5. prosinca 2022. Iz raspravnog zapisnika od navedenog datuma razvidno je da punomoćnica oštećene nije dostavila troškovnik na tom ročištu. Presuda je objavljena 6. prosinca 2022., a na ročište za objavu nije pristupila oštećena niti njezina punomoćnica, a niti je dostavljen troškovnik. Stoga je i u tom dijelu žalbu oštećene valjalo odbiti kao neosnovanu time da se prvostupanjski sud upućuje da po dostavljenom troškovniku odluči i o troškovima punomoćnica oštećene posebnim rješenjem.

16. Ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 476. stavak 1. i 2. ZKP/08 nisu utvrđene povrede kaznenog postupka, niti je utvrđeno da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon, a na koje povrede vijeće pazi po službenoj dužnosti te je stoga temeljem članka 482. ZKP/08 presuđeno kao u izreci.

U Karlovcu 21. travnja 2023.

Predsjednica vijeća

Elma Kaleb Mamić, v.r.