Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

Osijek

Poslovni broj: 100. Povrv-175/2022-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Ljiljani Jakša, na temelju prijedloga sudske savjetnice Sanele Samardžić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske radiotelevizije, Z., OIB: ..., kojeg zastupaju odvjetnici u O. d. L. i p., Z., protiv tuženog I. G. iz O., OIB: ..., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 30. ožujka 2023. u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja, Ž. E., odvjetnika u O., te tuženika osobno, 21. travnja 2023. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika H. Š. iz O., broj Ovrv-5950/2022 od 17. lipnja 2022. u dijelu u kojem je naloženo tuženom I. G. iz O., . OIB: ..., isplatiti tužitelju Hrvatskoj radioteleviziji, Z., Prisavlje 3, OIB: ...,[1] iznos od 80,00 kuna (osamdeset kuna) / 10,62 eura (deset eura i šezdeset dva centa) uvećan za zatezne kamate koje teku od 21. prosinca 2021. do isplate, po stopi koje se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku 8 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika H. Š. iz O., broj Ovrv-5950/2022 od 17. lipnja 2022. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od ukupno 240,00 kuna zajedno s zateznim kamatama, te na ime troškova ovršnog postupka u iznos od 375,00 kuna uvećan za zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi.

III. Nalaže se tužitelju Hrvatskoj radioteleviziji, Z., OIB: ..., naknaditi tuženom I. G. iz O., OIB: ..., na ime troškova postupka iznos od 6,63 eura (šest eura i šezdeset tri centa) / 49,95 kuna (četrdeset devet kuna i devedeset pet lipa),[2] u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je, kao ovrhovoditelj, 10. svibnja 2022. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave (izvatka iz poslovnih knjiga) radi naplate iznosa od ukupno 320,00 kn uvećan za zatezne kamate koje teku na iznos od 80,00 kn od 21. rujna 2021., na iznos od 80,00 kn od 21. listopada 2021., na iznos od 80,00 kn od 21. studenog 2021., te na iznos od 80,00 kn od 21. prosinca 2021. pa do isplate, zajedno s troškovima ovršnog postupka u iznosu od 375,00 kn uvećanim za zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi. Na temelju navedenog prijedloga za ovrhu javni bilježnik H. S. iz O. donio je 17. lipnja 2022. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv-5950/2022.

2. Tuženik je izjavio pravodoban prigovor protiv prethodno navedenog rješenja o ovrsi kojim je osporio rješenje o ovrsi u cijelosti. Povodom prigovora ovršenika, sada tuženika, sud je rješenjem broj Povrv-175/2022-2 od 18. kolovoza 2022. stavio izvan snage prethodno navedeno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Očitujući se na prigovor tuženika tužitelj navodi kako je provjerom u svojoj poslovnoj evidenciji utvrdio kako je tuženik u utuženom razdoblju bio vlasnik/posjednik rtv prijamnika. Navodi kako je čl. 34. st. 1. Zakona o hrvatskoj radioteleviziji propisano kako svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijamnik odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa na području Republike Hrvatske koje je pokriveno prijenosnim signalom dužan je HRT-u plaćati mjesečnu pristojbu utvrđenu čl. 35. st. 2, te da je čl. 36. st. 1. propisano kako se pristojba plaća dok se prijamnik ne odjavi, a Odlukom o načinu odjave propisan je način odjave prijamnika. Tužitelj ističe kako je tuženik odjavio prijamnik, ali tek 1. veljače 2022., te smatra kako navod tuženika da u utuženom razdoblju nije koristio tv prijamnik nije relevantan. Dodaje kako je terenskom provjerom koju je provela Kontrolna služba HRT-a u travnju 2021. utvrđeno kako obveznik cijelu godinu boravi na adresi u Republici Hrvatskoj te je na temelju provedene kontrole 10. travnja 2021. sastavljena prijava prijamnika kojim je tuženik zaveden kao stalni korisnik. Navodeći kako tuženik u utuženom razdoblju bio evidentiran kao pretplatnik, a nije dokazao da je dug u cijelosti ili djelomično podmiren, tužitelj predlaže sudu u cijelosti održati na snazi rješenje o ovrsi javnog bilježnika, te naložiti tuženiku da naknadi tužitelju troškove postupka.

4. Tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi i tijekom postupka u bitnom navodi kako od 1970. boravi u Njemačkoj. U prijavi prijamnika od 15. veljače 2018., a koju je potpisao, stoji kako je obvezan plaćati pristojbu za 1-2 mjesec, te 8. i 12. mjesec, dok se ne vrati stalno iz Njemačke. Navodi kako ne zna za prijavu prijamnika od 10. travnja 2021., da istu nije vidio, a kamoli potpisao.

5. Tijekom dokaznog postupka pročitan je izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga od 3. svibnja 2022., specifikacija duga, e-mail prepiska između tuženika i Marka Blaževića, obavijest o mirovinskim primanjima tuženika, opomena od 8. travnja 2022., opomena od 16. ožujka 2022., opomena od 25. veljače 2022., izvadak iz evidencije pretplatnika, saldakonti kartica, prijava prijamnika od 15. veljače 2018., prijava prijamnika od 10. travnja 2021., te ostala dokumentacija u spisu.

6. Premet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 320,00 kuna na ime neplaćene HRT pristojbe za razdoblje od rujna 2021. do prosinca 2021.

7. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

8. Među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio vlasnik prijamnika.

9. Među strankama je sporno je li tuženik bio obvezan plaćati pristojbu za mjesece za koje tužitelj potražuje isplatu.

10. Iz izvatka iz evidencije pretplatnika (stranica 28 spisa) proizlazi kako je tuženik 9. svibnja 2007. prijavio prijamnik, dok je isti odjavio 1. veljače 2022.

11. Iz prijave prijamnika od 15. veljače 2018. (stranica 30 spisa) proizlazi kako je ugovoreno plaćanje pristojbe za siječanj, veljaču, kolovoz i prosinac, a što je u mail-u poslanom tuženiku potvrdio kontrolor pristojbe Marko Blažević (stranica 35 spisa).

12. Uvidom u prijavu prijamnika od 10. travnja 2021. (stranice 31 i 37 spisa) vidljivo je kako ista nije potpisana od strane tuženika.

13. Na temelju provedenog postupka sud je utvrdio kako je tuženik u utuženom razdoblju bio vlasnik prijamnika, da je u prijavi prijamnika od 15. veljače 2018. navedeno kako će tuženik plaćati pristojbu samo za siječanj, veljaču, kolovoz i prosinac, sve dok se ne vrati za stalno u Republiku Hrvatsku, te da prijava prijamnika od 10. travnja 2021. nije potpisana od strane tuženika.

14. Tuženikova obveza plaćanja HRT pristojbe proizlazi iz čl. 34. st. 1. Zakona o hrvatskoj radioteleviziji („Narodne novine“ broj 137/10., 76/12., 78/16., 46/17., 73/17., 94/18., 114/22. i 20/23.) budući da je u utuženom razdoblju bio vlasnik prijamnika. Tuženik je svojim potpisom na prijavi prijamnika od 15. veljače 2018., kojom je izvršena promjena podataka, potvrdio vlasništvo prijamnika, ali je navedenom prijavom ugovoreno i da se obveza tuženika odnosi samo na pojedine mjesece u godini. Navedena prijava smatra se ugovorom kojim su stranke smanjile zakonsku obvezu tuženika i ugovorile da će tuženik plaćati pristojbu samo za određene mjesece u godini. Sukladno jednom od temeljnih načela obveznog prava pacta sunt servanda i članku 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 75/15. i 29/18. – dalje: ZOO) tužitelj je dužan ispuniti obvezu preuzetu ugovorom, odnosno naplaćivati pristojbu samo za ugovorene mjesece.

15. Tužitelj svoj zahtjev temelji na prijavi prijamnika od 10. travnja 2021. kojom je tuženik zaveden kao stalni korisnik. Međutim, navedena prijava, koja se ima smatrati ugovorom, nije potpisana od strane tuženika. Budući da na navedenoj prijavi prijamnika nedostaje potpis tuženika, nije ispunjena jedna od osnovnih pretpostavki za postojanje ugovora, a to je suglasnost volja za sklapanje ugovora, što navedeni ugovor čini nepostojećim. Stoga obveza plaćanja pristojbe za tuženika postoji samo za siječanj, veljaču, kolovoz i prosinac i to sukladno prijavi prijamnika od 15. veljače 2018.

16. Kako tužitelj potražuje pristojbe za razdoblje od rujna do prosinca 2021., a jedan od mjeseci za koje je tuženik dužan platiti pristojbu jeste i prosinac, sud je na temelju čl. 451. st. 3. ZPP-a pod točkom I. izreke presude održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 80,00 kuna zajedno s zateznim kamatama tekućim od 21. prosinca 2021. pa do isplate.

17. Zaključkom broj 3. od 2. lipnja 2017. na sastanku Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima Građanskih odjela županijskih sudova navedeno je kako se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s nastalim troškovima u dijelu parničnog postupka, a zatezne kamata na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude.

18. Stoga je, nalazeći neosnovanim zahtjev tužitelja za isplatom pristojbe za rujan, listopada i studeni 2021. pod točkom II. izreke presude platni nalog ukinut u dijelu kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od ukupno 240,00 kuna zajedno s zateznim kamatama, te troškove ovršnog postupka u iznosu od 375,00 kuna zajedno s zateznim kamatama tekućim od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate.

19. Odluka o troškovima temelji se na čl. 154. st. 2. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske 70/19., 80/22. i 114/22. - dalje u tekstu: ZPP). Kako je tužitelj potraživao 320,00 kuna, a sud našao osnovanim potraživanje u iznosu od 80,00 kuna, tužitelj je u ovom postupku uspio s 25 % zahtjeva, dok je tuženik uspio s 75 %. Sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a, nakon što se od postotka stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici oduzme postotak stranke koja je u manjoj mjeri uspjela u parnici dobije se 50 %. Tuženik potražuje trošak plaćene sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 13,27 eura. Stoga je tužitelj dužan naknaditi tuženiku 50 % troškova koje je tuženik imao, a to je 6,63 eura, kako je i odlučeno pod točkom III. izreke presude. Zatezne kamate na troškove tuženik nije potraživao.

20. Na temelju svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Osijeku 21. travnja 2023.

Sutkinja: Ljiljana Jakša

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku 15 dana od dana dostave pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi u jednom primjerku nadležnom županijskom sudu putem ovog suda.

Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovog Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DOSTAVITI:

1. tužitelju po opunomoćeniku

2. tuženiku