REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

Poslovni broj: P-35/2023-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici po sutkinji tog suda Marini Caren Smolčić, u pravnoj stvari tužiteljice N. Š., OIB: …, V. G., …, protiv tuženika E. M. d.o.o., Z, …, OIB: …, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene 29. ožujka 2023. u nazočnosti tužiteljice i odsutnosti tuženika, u smislu odredbe čl. 335. st. 4. ZPP-a, 21. travnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice N. Š., OIB: …,, koji glasi: ,,Proglašava se nedopuštenom ovrha na novčanim sredstvima tužiteljice N. Š., OIB: …,, pljenidbom i prijenosom po svim računima i oročenim novčanim sredstvima tužiteljice u svim bankama, određena temeljem zadužnice poslovni broj … od 8. prosinca 2008.'', kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice N. Š., OIB: …,, za naknadu troška postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica N. Š. (dalje u tekstu: tužiteljica) u tužbi od 18. siječnja 2021. navodi da je zaključkom Općinskog suda u Velikoj Gorici posl.br. Ovr-226/2019 od 24. prosinca 2020. kao ovršenica u navedenom postupku upućena u roku od 15 dana od pravomoćnosti tog rješenja pokrenuti parnicu radi proglašenja predmetne ovrhe nedopuštenom iz razloga čl. 50 st. 1. toč. 9. i 11. Ovršnog zakona, a koji zaključak je zaprimila 5. siječnja 2021, te u zakonskom roku podnosi ovu tužbu. Ističe da je tuženik 22. svibnja 2019. temeljem zadužnice broj … od 8. prosinca 2008. podnio Financijskoj agenciji (dalje u tekstu: FINA) Zahtjev za izravnu naplatu tražbine. Navedena zadužnica je potpisana i predana u Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. kao osiguranje tražbine za gotovinski kredit u iznosu 70.000,00 kuna u prosincu 2008., a koji kredit zbog gubitka posla nije uredno otplaćivala. Novim Ugovorom o kreditu broj … od 28. listopada 2010. napravljen je reprogram kredita iz 2008. i zatvaranje obveza po tekućem računu do 28. listopada 2010., dok je citirana zadužnica zadržana kao osiguranje tražbine. Isti kredit uredno je i u cijelosti otplaćen 1. prosinca 2015. Nakon tako otplaćenog kredita nije dobila niti jedan instrument osiguranja i sumnja u zloupotrebu iste. Nakon upita kod pravnog slijednika Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. – Addiko banke u Velikoj Gorici, referent S. Š. nije odgovorio na pitanje vezano za povrat zadužnice već je naveo da je tekući račun i dalje korišten slijedom čega je nastao novi dug koji je prodan tuženiku E. M. d.o.o. (dalje u tekstu: tuženik) jer je sukladno njihovom tumačenju naplate iste bila vezana za tekući račun iako je u Ugovoru o kreditu od 28. listopada 2010. bila navedena u čl. 9. kao instrument osiguranja kredita. Nadalje, ističe da je 5. listopada 2011. bila blokirana zbog dugovanja privatne tvrtke u kojoj je bila suvlasnik i tako do studenog 2018. Obzirom na navedenu blokadu računa nije mogla dobiti i koristiti prekoračenje po tekućem računu za vrijeme blokade pa niti u tom razdoblju koristiti usluge ili proizvode banke osim zaštićenog računa. Ujedno ističe prigovor zastare budući je ista zadužnica privatna isprava na kojoj je ovjeren potpis te nema status javnobilježničkog akta pa se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Navodi da je temeljem Ugovora o cesiji zaključenog 5. listopada 2016. sa A. B. d.d., OIB: … i ovjerenog kod javnog bilježnika I. L. iz Z. 5. listopada 2016. pod brojem …, postao zakoniti vlasnik potraživanja koje se odnosi na dospjelo, a nepodmireno dugovanje tužiteljice. U odnosu na prigovor zastare naglašava da je tužitelj kao instrument osiguranja naplate tražbine iz Ugovora o tekućem računu od 5. prosinca 2008. izdao Zadužnicu ovjerenu 8. prosinca 2008. od strane javnog bilježnika N. M. iz V. G. pod br. …. Predmetna Zadužnica je 5. travnja 2013. upućena na provedbu postupka aktivacije Nadalje, upućuje na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: VSRH) zauzeto na sjednici građanskog odjela 19. studenog 2018. pod posl. br. Su-IV-4/18, a prema kojem se na tražbine iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika (zadužnice sastavljene prije 1. siječnja 2011.) i koja nije potvrđena od javnog bilježnika (solemnizirana), primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina. Budući da se prema odredbi članka 241. Zakona o obveznim odnosima (NN 32/05.; u daljnjem tekstu: ZOO) zastara prekida podizanjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, podnošenjem gore navedene zadužnice na aktivaciju 5. travnja 2013., dakle prije nastupanja zastare tuženikovog potraživanja (ugovor o kreditu sklopljen je 11. siječnja 2007.), za cjelokupnu tražbinu nastupio je prekid zastare, a koji prekid traje i danas s obzirom da se naplata i dalje provodi. Također tužiteljici je dopisom od 21. svibnja 2015. otkazan ugovor o transakcijskom računu potrošača radi neplaćanja te iznosa dugovanja od 11.738,05 kn. Nastavno na daljnje nepodmirivanje tuženik je Zadužnicu poslao na izravnu naplatu FINA-i 17. svibnja 2019. Predlaže tužbu odbaciti kao nedopuštenu, odnosno podredno tužbu i tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan uz naknadu troškova parničnog postupka. U podnesku od 7. rujna 2022. dodatno navodi da iz teksta same Zadužnice posl. br.: …, ovjerene kod Javnog bilježnika N. M. iz V. G., od 08.12.2008. vidljivo kako je ista izdana upravo radi naplate tražbine vjerovnika po tekućem računu dužnika. Stoga smatra neosnovanim navod tužiteljice kojim tvrdi da je predmetna Zadužnica izdana kao sredstvo osiguranja za obvezu iz Ugovora o kreditu broj:…, pozivajući se pritom na odredbu čl. 9. predmetnog Ugovora. Naime, iz odredbe čl. 9. Ugovora o kreditu broj:…, jasno proizlazi kako je radi naplate tražbine vjerovnika ugovoren instrument osiguranja - Zadužnica na iznos kredita uvećana za kamate i troškove. Budući je Ugovorom o kreditu broj:…, tužiteljici odobren nenamjenski kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa EUR 12.100,00, a da je Zadužnica posl. br.:…, ovjerena kod Javnog bilježnika N. M. iz V. G., od dana 23.11.2010., izdana upravo na taj iznos od EUR 12.100,00, jasno je kako je upravo ta Zadužnica navedeno sredstvo osiguranja koje je ugovoreno odredbom čl. 9. Ugovora o kreditu broj:…, a ne Zadužnica posl. br.:…, ovjerena kod Javnog bilježnika N. M. iz V. G., od 08.12.2008. koja je predmet ovog postupka. Isto jasno proizlazi i iz prijepisa korespondencije elektroničkim putem između tužiteljice i predstavnika prethodnog vjerovnika, gdje je prethodni vjerovnik tužiteljici jasno i decidirano naglasio kako se Zadužnica posl. br.:…, ovjerena kod Javnog bilježnika N. M. iz V. G., od 08.12.2008. odnosi na dugovanje po tekućem računu broj …, a ne na dugovanje iz Ugovora o kreditu broj:…. Nesporno je kako je tužiteljica podmirila obvezu iz Ugovora o kreditu broj: …te su joj u skladu s time poništene i vraćene dvije isprave koje su korištene kao sredstva osiguranja za ispunjenje predmetne obveze. Međutim, budući da je tužiteljica nastavila koristiti tekući račun i nakon što je ispunila obvezu iz Ugovora o kreditu broj:…, Ugovor o tekućem računu … kao i sredstvo osiguranja izdano za ispunjenje obveze iz navedenog ugovora - Zadužnica posl. br.: …, ovjerena kod Javnog bilježnika N. M. iz V. G, od dana 08.12.2008., nastavile su i dalje proizvoditi pravne učinke.

3. O tužbenom zahtjevu tužiteljice ovaj prvostupanjski sud odlučio je presudom poslovni broj … od 21. listopada 2022., kojom je usvojio isti uz dosudu troška postupka tužiteljici.

3.1. Povodom žalbe tuženika Županijski sud u Splitu, odlukom poslovni broj Gž-… od 8. prosinca 2022. ukinuo je citiranu prvostupanjsku presudu i predmet je vraćen ovom sudu na ponovno suđenje. Iz obrazloženja drugostupanjske odluke proizlazi da je prvostupanjska odluka ukinuta obzirom je sud pogrešno primijenio pravilo o teretu dokazivanja, slijedom čega upućuje prvostupanjski sud u ponovljenom postupku otkloniti nedostatke presude i raspraviti sporna pitanja kako je ukazao u svojoj odluci.

4. U ponovljenom postupku sud je ponovno izveo ranije izvedene dokaze i to sve dokaze koje stranke predložile tijekom postupka, pa je tako izvršen uvid i pročitana je sva materijalna dokumentacija koju su do zaključenja prethodnog postupaka dostavile stranke i to: Obavijest FINA-e (stranica 6 spisa), Zahtjev za izravnu naplatu od 21. svibnja 2019. (stranica 7-9 spisa), Prigovor ovršenika u predmetu Ovr-226/2019 od 10. lipnja 2019. (stranica 10-13 spisa), ovosudno Rješenje poslovni broj Ovr-226/2019 od 15. srpnja 2019. (stranica 14-16 spisa), podnesak ovršenika od 30. listopada 2020. (stranica 17-18 spisa), zaključak ovog suda od 24. prosinca 2020. poslovni broj Ovr-226/2019 (stranica 19 spisa), Ugovor o tekućem računu (stranica 20 i 41 spisa), preslika zadužnice od 8. prosinca 2008. ovjerena kod javnog bilježnika pod brojem …(stranica 21 i 42 spisa), Ugovor o kreditu broj …(stranica 22-24 spisa), e-mail korespondencija od 5. lipnja 2019. (stranica 25-30 spisa), zadužnica od 28. listopada 2010. ovjerena kod javnog bilježnika pod poslovnim brojem … dana 23. studenog 2010. (stranica 31 spisa), Potvrda o povratu instrumenata osiguranja (stranica 32 spisa), Izjavu o suglasnosti zapljene primanja od 28. listopada 2010. (stranica 33 spisa), Specifikacija izvršenja osnove za plaćanje … (stranica 34 i 55-56 spisa), Očevidnik o redoslijedu plaćanja (stranica 35-37 spisa), Obavijest o ustupu potraživanja od 19. listopada 2016. (stranica 38 spisa), dopis tuženika o aktiviranju zadužnice od 5. travnja 2013. (pozadina lista 41 i stranica 51-52 spisa) i dopis tuženika o otkazu Ugovora o transakcijskom računu potrošača.

4. Na temelju ocjene dokaza, kako svakog dokaza posebno tako i u njihovoj sveukupnosti, te temeljem rezultata cjelokupnog postupka, temeljem članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22.; dalje: ZPP) ovaj sud je utvrdio da zahtjev tužiteljice nije osnovan.

5. U ponovljenom postupku na temelju izvedenih dokaza utvrđeno je slijedeće činjenično stanje:

- da je tuženik 21. svibnja 2019. podnio FINA-i Zahtjev za izravnu naplatu temeljem Zadužnice ovjerene 8. prosinca 2008. kod javne bilježnice N. M., pod poslovnim brojem … za iznos glavnice 11.468,92 kuna uz sporedne troškove i kamate,

- da je predmetna tražbina u cijelosti namirena tuženiku u postupku izravne naplate kod FINA-e u iznosu 15.853,57 kune (utvrđeno uvidom u specifikaciju FINA- e od 06.09.2022.- str. 55 spisa)

- da je tuženik postao zakoniti vlasnik potraživanja temeljem predmetne Zadužnice temeljem Ugovora o cesiji zaključenog 5. listopada 2016. sa A. B. d.d., OIB: … (kao pravnog slijednika H. A.-A-B d.d.) i ovjerenog kod javnog bilježnika I. L. iz Zagreba 5. listopada 2016. pod brojem …,

- da je tužiteljica zaključkom Općinskog suda u Velikoj Gorici posl.br. Ovr- 226/2019 od 24. prosinca 2020. kao ovršenica upućena u roku 15 dana od primitka istog pokrenuti parnicu radi proglašenja da izravna naplata temeljem predmetne Zadužnice nije dopuštena iz razloga iz članka 50. stavak 1. točka 9. i 11. Ovršnog zakona,

- da je predmetna Zadužnica izdana radi naplate tražbine vjerovnika H. A-A-B d.d. po tekućem računu tužiteljice u iznosu 80.000,00 kuna uvećano za redovne i zatezne kamate, naknade i troškove kako je to određeno Ugovorom o tekućem računu, Ugovorom o dopuštenom prekoračenju, Odlukom o kamatnim stopama i drugim aktima vjerovnika

- da je tužiteljica sa prednikom tuženika zaključila 5. prosinca 2008. Ugovor o tekućem računu broj …, IBAN …

- da je tužiteljica sa prednikom tuženika zaključila 28. listopada 2010. Ugovor o kreditu broj … koji kredit je odobren za refinanciranje kredita kod iste banke, te su u čl. 2. istog stranke suglasno ugovorile da se isti kredit (umanjen za obveze navedene u Ugovoru) isplaćuje za zatvaranje obveza po nenamjenskom kreditu broj … koji se refinancira, te za zatvaranje obveza po tekućem računu broj … koji se refinancira - da se tužiteljica pisano obraćala predniku tuženika, na koje upite je referent g. S. Š. u odgovoru (email-om) od 6. lipnja 2019. naveo da je prednik tuženika A. b. d.d. svoje potraživanje po tekućem računu tužiteljice zajedno sa instrumentima osiguranja ustupio tuženiku, te je potvrdio da je dugovanje po tekućem računu podmireno kreditom br. …, ali obzirom je tužiteljica nastavila koristiti tekući račun dug je ponovno nastao, a koji dug je potom Banka prodala tuženiku

- da je/su račun/i tužiteljice bili u blokadi i to temeljem ovršne osnove posl. br. … vjerovnika Zagrebačka banka d.d. koja je na naplatu podnesena 17.03.2010. za iznos obveze 28.879,69 kuna, temeljem koje osnove nije bilo naplata do 01.12.2011., kada je 1. put naplaćen iznos od 697,42 kune na ime istog duga, da bi se potom periodično u razdoblju 2011.-2017. isti dug prisilno naplaćivao i u konačnici ostao nenaplaćen/u blokadi za 12.550,89 kuna (utvrđeno uvidom u Očevidnik FINA-e od 31.10.2017.-list 35 spisa), a sam račun (računi) su na dan 21. kolovoza 2018. bili u blokadi temeljem drugih ovršnih osnova za iznos 7.825,89 kuna (utvrđeno uvidom u Očevidnik FINA-e od 21.08.2018.-list 36-37 spisa)

- da je prednik tuženika predmetnu Zadužnicu aktivirao kod FINA-e uz popratni dopis od 5. travnja 2013. u kojem se navodi da se ista podnosi na prisilnu naplatu za iznos glavnice 7.762,86 kuna sa pripadajućim kamatama, a budući je tužiteljica tekući račun dovela u nedopušteno prekoračenje (utvrđeno uvidom u dopis od 5. travnja 2013. na str. 51 spisa)

- da je ista Zadužnica zaprimljena kod FINA-e 13.04.2013. u ukupnom iznosu isknjiženog duga 7.762,86 kuna, a datum prestanka izvršenja je 04.08.2018. (utvrđeno uvidom u prilog na listu 52 spisa)

- da je prednik tuženika dopisom od 21. svibnja 2015. otkazao tužiteljici ugovor o transakcijskom računu potrošača uz obavijest da je na dan 21.05.2015. utvrđeno dospjelo dugovanje u iznosu 11.738,05 kuna, te da su aktivirali sve instrumente osiguranja koje su imali na raspolaganju u svrhu naplate istog duga (utvrđeno uvidom u dopis od 21. svibnja 2015.- str.43 spisa).

6. I u ponovljenom postupku tužiteljica tvrdi da predmetna ovrha nije dopuštena zbog razloga iz čl. 50. st. 1. t. 9. i 11. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20.; dalje: OZ), odnosno iz razloga što je tražbina koju je osiguravala predmetna Zadužnica prestala.

7. Provedenim postupkom na nedvojben način je utvrđeno da je predmetna Zadužnica izdana radi naplate tražbine vjerovnika H. A-A-B d.d. (prednika tuženika) po tekućem računu tužiteljice, kao i da je 28. listopada 2010. zaključen Ugovor o refinanciranju kredita koji Ugovor obuhvaća i zatvaranje obveza po tekućem računu tužiteljice, slijedom čega se zaključuje da tužiteljica na taj dan više nije imala dugovanja prema predniku tuženika.

8. Između stranaka je sporno da li je predmetni dug nastao korištenjem tekućeg računa nakon tog perioda.

9. Sud u postupku odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (čl. 2. st. 1. ZPP), te su stranke u postupku dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice (čl. 7. st. 1. ZPP-a).

9.1. Nadalje, dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke (čl. 220. st. 1. ZPP-a), a ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu; o postojanju činjenice, zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221. a ZPP-a).

10. U smislu citiranih odredbi Zakona o parničnom postupku, osnovno načelo parničnog postupka je načelo stranačke istine, što znači da sud utvrđuje sporne činjenice na temelju onih dokaza koje su mu stranke ponudile. Stranke su u obvezi dokazati istinitost iznesenih tvrdnji pa ako stranka u tome ne uspije, njen zahtjev za pružanje pravne zaštite sud će odbiti, odnosno njen prigovor zahtjevu suprotne strane sud neće prihvatiti. To znači da pravila o teretu dokazivanja, sadržana u odredbi članka 221.a ZPP-a, obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na tu činjenicu poziva, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava, a te je dokaze dužna predložiti sukladno odredbi članka 299. ZPP-a.

11. Spornu tvrdnju da tužiteljica nije nastavila koristiti predmetni tekući račun nakon zatvaranja do tad dospjelog dugovanja zaključenjem Ugovora o kreditu broj … od 28. listopada 2010. (iz kojeg razloga predmetni dug nije mogao nastati) ovaj prvostupanjski sud nalazi nedokazanom budući tužiteljica koja se poziva na istinitost te činjenice sudu nije pružila dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava za utvrđenje iste, a koje je sukladno odredbi čl. 299. ZPP bila dužna predložiti.

11.1. Naime, dokaznim postupkom nije utvrđena istinitost tvrdnje tužiteljice da predmetni dug nije mogao nastati budući nije mogla koristiti predmetni tekući račun jer je isti bio u ,,blokadi'' budući iz specifikacije FINA-e ne proizlazi da je ovršna osnova Z. b. d.d. posl.br. … izravno podnesena FINA-i na naplatu 17.03.2010. pa da bi time svi računi tužiteljice već tada bili u blokadi.

11.2. Odredbe Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine br. 91/2010.; dalje u tekstu: ZPONS) kojima je u hrvatski pravni i platni sustav uveden postupak izravne naplate putem FINA-e stupile su na snagu 1. siječnja 2011., slijedom čega pravilno ističe tuženik (u žalbi od 7. studenog 2022.) da su pljenidbu i prijenos novčanih sredstava prije donošenja ZPONS-a, odnosno prije 1. siječnja 2011. vršile banke sukladno ovršnim ispravama na način da je ovršna isprava dostavljena onoj banci za koju je ovrhovoditelj imao saznanja da ovršenik ima otvoren bankovni račun, pri čemu bi ovršeniku bio ,,blokiran'' taj konkretni bankovni račun, a uredno je mogao koristiti bankovni račun/e otvoren/e u drugoj/drugim banci/bankama, ako ga/ih je imao.

12. Obzirom dostavljenim dokazima, napose Specifikacijom i Očevidnikom o redoslijedu plaćanja FINA-e, tužiteljica nije dokazala da u periodu od zatvaranja dugovanja po tekućem računu zaključenjem Ugovora o kreditu broj … od 28. listopada 2010. do stupanja na snagu ZPONS, odnosno do blokade svih računa koje ima otvorene kod svih banaka nije nastavila koristiti predmetni tekući račun otvoren kod prednika tuženika, to je tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan. Pritom se napominje da je utvrđenje iste činjenice tužiteljica mogla dokazati, u situaciji kada joj tuženik nije želio pružiti sporne podatke, stavljanjem prijedloga sudu da službenim putem od tuženika zatraži dostavu takvih podataka.

13. U odnosu na prigovor zastare radi kojeg je tužiteljica isto tako upućena na pokretanje parničnog postupaka pozivom na odredbu čl. 50. st. 1. t. 11. OZ, odnosno iz razloga što je tražbina koju je osiguravala predmetna Zadužnica u zastari, ističe se da se u ovom postupku ima primijeniti petogodišnji zastarni rok, koju činjenicu ne spori niti tuženik, ali zbog prekida zastare podnošenjem predmetne Zadužnice na naplatu od strane pravnog prednika tuženika 5. travnja 2013., a koji postupak je bio u tijeku do 4. kolovoza 2018., to zastara počinje teći iznova sukladno odredbi čl. 245. Zakona o obveznim odnosima, slijedom čega navedena tražbina nije u zastari.

14. U odnosu na trošak postupka sud je odluku o istome donio temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP pa budući tužiteljica nije uspjela u sporu to joj nije dosuđen potraživani trošak postupka, a tuženik nije dostavio zahtjev za naknadu troškova postupka sukladno odredbi čl. 164. ZPP, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke.

U Velikoj Gorici 21. travnja 2023.

Sutkinja:

Marina Caren Smolčić,v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pisano, u tri istovjetna primjerka, u roku od 15 dana, računajući od dana objave ove presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem je ova presuda objavljena.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.