REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Pn. 341/22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. Š. iz S., O.:

…, zastupanog po pun. M. S., odvjetniku u S., protiv tuženika

A. O. d.d., Z., O.: …,

zastupanog po odvjetnicima iz OD G. & P., P. S.,

radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 9. ožujka 2023. godine u nazočnosti zamj. pun. tužitelja i pun. tuženika, dana 21. travnja 2023. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju s naslova naknade imovinske štete iznos od 2.193,90 eura / 16.529,93 kuna[1] sa zakonskom zateznom kamatom koja na ovaj iznos teče od 13.svibnja 2022.godine do 31.prosinca 2022.godine po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2023.godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje

posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.052,46 eura / 22.998,75 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje posljednje glavne

operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

Dana 6. listopada 2016. godine pred ovim sudom zaprimljena je tužba u kojoj se navodi da se dana 6. listopada 2016. godine na raskrižju … došlo do prometne nezgode na način da je teretni automobil marke

P. P. reg. oznake …, vlasništvo G. J. kao

vlasnice obrta T., koje je osigurano kod tuženika policom broj …,

a kojim je upravljao P. T. u smjeru istok-zapad, prešao u

suprotni kolnički trag i udario u osobni automobil marke F. S. ", reg. oznake …, vlasništvo tužitelja kojim je upravljala L. Š. u

smjeru zapad-istok. Tužitelj da se dana 10. listopada 2016. godine obratio odštetnim zahtjevom prema tuženiku kao osiguratelju, tuženik da je svojim dopisom od 31. listopada 2016. godine odbio isplatiti štetu tužitelju uz obrazloženje da nema odgovornosti osiguranika tuženika za navedenu prometnu nezgodu jer je istu prouzročio nepoznati vozač upravljajući nepoznatim vozilom. Povodom štetnog događaja da je sačinjen zapisnik o očevidu MUP-a od 6. listopada 2016. godine, međutim, zapisnik o očevidu da je sastavljen naknadno i da se isključivo temelji na iskazivanju P. T. koji je kao razlog svog postupanja naveo izbjegavanje prometne nezgode sa nepoznatim vozilom kojim je upravljala nepoznata osoba. L. Š. da je nakon saznanja za ovako pristrani zapisnik podnijela prigovor nadležnoj PU jer kritične prigode nije bilo nikakvog nepoznatog vozila koje je uzrokovalo nezgodu, da je za štetni događaj isključivo odgovoran vozač teretnog vozila P. T.. U predmetnom štetnom događaju da je došlo do znatnog oštećenja automobila tužitelja, prema ponudi od 11. listopada 2016. godine koja je izrađena od strane ovlaštenog servisera za automobile mare F. – G. –

A. d.o.o., popravak tužiteljevog vozila da iznosi 18.792,89 kn, dakle, s naslova imovinske štete tužitelj potražuje iznos od 18.792,89 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od 10. listopada 2016. godine do isplate, potražuje naknadu parničnog troška.

U svom odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbenom zahtjevu i predlaže da sud isti odbije kao neosnovan, ne spori činjenicu da se dana 6. listopada 2016. godine dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo P.

P. kojeg tužitelj označava štetnikom, a to vozilo da je zaista u vrijeme nezgode bilo osigurano kod tuženika važećom policom osiguranja od automobilske odgovornosti, tuženik priznaje pasivnu legitimaciju. U konkretnom slučaju da se radi o šteti prouzročenoj pogonom više vozila, tužitelj da je vlasnik jednog od vozila sudionika štetnog događaja, u takvom slučaju vlasnici vozila da međusobno za štetu odgovaraju po načelu krivnje, temeljem odredbe čl. 1072. Zakona o obveznim odnosima. Dakle, tuženik za štetu da odgovara tužitelju isključivo razmjerno krivnji svog osiguranika, iz priložene dokumentacije da proizlazi kako na strani tuženikovog osiguranika nema ni najmanje krivnje za nastanak predmetne nezgode, da je isključiva krivnja na strani vozača nepoznatog vozila koje je napustilo mjesto nezgode. Zapisnik o očevidu da je javna isprava pa da se smatra istinitim ono što je njime navedeno. Opreza radi tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva i zatraženi tijek zateznih kamata, šteta na vozilu tužitelja da iznosi 15.201,25 kn po Obračunu djelomične štete, spisu da nije priložen račun o izvršenom popravku vozila već isključivo Ponuda. Dakle, da bi se radilo o tzv. imovinskoj nenovčanoj šteti te da kamata na utuženi iznos može početi teći isključivo od dana presuđenja.

Dana 13. veljače 2019. godine tužitelj je uredio odnosno smanjio svoj tužbeni zahtjev tako da na ime naknade imovinske štete potražuje iznos od 16.529,93 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 10. listopada 2016. godine do isplate.

U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom zapisnika o očevidu PU SD broj … od 6. listopada 2016. godine;

kupoprodajnog ugovora za vozilo tužitelja od 23. kolovoza 2016. godine; police osiguranja od automobilske odgovornosti za vozilo P. P. na dan 3.

ožujka 2016. godine; dopisa tuženika tužitelju od 31. listopada 2016. godine; ponude društva G. A. d.o.o. S. od 11. listopada 2016. godine; saslušanjem svjedoka L. Š. i P. T.; dokumentacije dostavljene od strane tuženika vezano za postupanje u mirnom postupku; dokumentacije dostavljene od strane PU SD vezano za predmetnu prometnu nezgodu sa svim prilozima;

vještačenjem po stalnim sudskim vještacima za strojarstvo, promet i motorna vozila dipl. ing. V. U. i dipl. ing. N. K..

Dana 13.svibnja 2022.godine donesena je prvostupanjska presuda kojom je odlučeno:

"I.Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju s naslova naknade imovinske štete iznos od 16.529,93 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na ovaj iznos teče od presuđenja do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; dok se zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan za više zatražene zakonske zatezne kamate koje na dosuđeni iznos od 16.529,93 kn teku od 10. listopada 2016. godine do presuđenja.

II.Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 14.016,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

Protiv ove presude tuženik je podnio žalbu, dosuđujućeg dijela, dana 6.rujna 2022.godine doneseno je rješenje Županijskog suda u Puli – Pola broj Gž-895/22, iz obrazloženja ukidnog rješenja proizlazi da je tuženiku onemogućeno raspravljanje pred sudom budući je odbijen njegov prijedlog za usmenim saslušanjem vještaka za strojarstvo, promet i motorna vozila dipl.ing. N. K., upućen je ovaj sud pozvati tog vještaka na glavnu raspravu, kako bi isti usmeno iznio nalaz i mišljenje, očitovao se na primjedbe tuženika, ali i dopunio nalaz glede visine nastale štete na vozilu tužitelja.

Sud je postupio sukladno uputi iz ukidnog rješenja, sudski vještak N. K. je na ročištu za glavnu raspravu od dana 9.ožujka 2023.godine usmenim putem dopunio svoj pisani nalaz i mišljenje, odgovorio je na primjedbe tuženika na njegovo pisano vještvo, pored već ranije izvedenih dokaza, izveden je i ovaj dokaz.

Stranke su popisale parnični trošak.

Zahtjev tužitelja je osnovan.

Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete spram tuženika koja bi nastala u prometnoj nezgodi koja se dogodila u S. 6. listopada 2016. godine, a u kojoj prometnoj nezgodi je oštećeno njegovo vozilo F. S.-M., kojim je u tom trenutku upravljala L. Š., a u ovoj prometnoj nezgodi sudjelovalo je vozilo P. P. koje je policom od automobilske odgovornosti u tom trenutku bio osigurano kod tuženika. Među strankama nije sporna pasivna legitimacija tuženika, sporan je pravni osnov odgovornosti i visina štete kao i tijek zakonskih zateznih kamata. Tuženik navodi da je do nezgode došlo krivnjom nepoznatog vozila koje se udaljilo sa lica mjesta, a da je upravo zbog krivnje tog vozila došlo do sraza između vozila osiguranika tuženika i vozila tužitelja. Nije sporno da je vozilo tužitelja marke F. oštećeno u ovoj prometnoj nezgodi. Sporna je krivnja sudionika prometne nezgode za nastanak štetnog događaja odnosno sudara. Dakle, tužitelj i tuženik se ne slažu oko okolnosti je li uopće postojalo tzv. nepoznato vozilo radi kojeg je P. T. koji je upravljao teretnim vozilo P. P.

prešlo u prometni trak u kojem je iz suprotnog smjera vozila svjedok L. Š. upravljajući vozilom F., vozilom vlasnosti tužitelja. Vezano za odredbu čl.1072. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO), kada u prometnoj nezgodi sudjeluje više motornih vozila u pokretu, odgovornost za štetu koju trpi jedan od imaoca vozila valja prosuđivati prema odredbama čl.1072.st.1,2.i 3 ZOO-a, vezano za odgovornost prema načelu krivnje. Dakle, u ovom slučaju valjalo je odlučiti o tome je li u nezgodi sudjelovalo i treće, nepoznato vozilo, kako to tvrdi tuženik, te ukoliko jest, tko je krivac za nastanak predmetne prometne nezgodi i štete na vozilu tužitelja iz iste.

U svom iskazu svjedok L. Š. navodi da je predmetnog dana vozila svoju kćer u školu i da se u automobilu nalazilo i drugo dvoje djece, da se kretala prometnicom na P. niz blagu nizbrdicu te da je na jednom raskršću trebala skrenuti desno prema školi. U tom trenutku da se iz suprotnog smjera prema njoj kretalo jedno vozilo velikom brzinom koje je vrludalo cestom prelazeći iz jedne kolničke trake u drugu i na koncu da je udarilo frontalno u njeno vozilo kada je ona već bila zaustavljena jer je vidjela što će se dogoditi pa da se to vozilo od siline udara u njeno vozilo odbacilo na trotoar i udarilo u susjedni zid. Gospodin T. koji je upravljao tim vozilom da nije uopće nakon sraza izašao iz svoga automobila već da je obavljao neki razgovor na telefon pa da je tek nakon par minuta izašao iz svog vozila i pitao je "je li ga vidjela", a kada ga je pitala što ili koga, da je rekao – "bijelo auto koje me je pretjecalo i koje je skrenulo u lijevo". N. da je zvala supruga koji je odmah došao, T. da je sa nekim čovjekom nešto dogovarao te da je želio promijeniti gumu na svom vozilu koja je bila puknuta i to sve do dolaska policije ali da ga je u tome spriječio njen suprug. Nakon toga da dolazi policija te je ispituje, da im je ona jasno rekla da je niti jedno auto prije predmetnog sraza nije pretjecalo i da nikakvog bijelog vozila na mjestu događaja nije bilo. Na koncu da može dodati da je kojim slučajem to vozilo i postojalo, da je skrenulo u lijevo prema A., odnosno mjestu gdje se nalazi slijepa ulica i gdje nema nikakvog izlaza pa da je gospodin T. vrlo lako mogao pronaći to vozili vlasnika. Navodi da je ova priča izmišljena radi uskrate isplate naknade štete. Na pitanje pun. tužitelja je li se kod pauk službe koja se nalazi u blizini A. provjeravalo i na koji način je li tuda prošlo neko bijelo vozilo, svjedokinja odgovara: da je policijski službenik rekao da su se pregledavala kamere pauk službe te da uvidom u iste nije utvrđeno nikakvo bijelo vozilo. Na pitanje pun. tužitelja je li podnosila prigovor protiv zapisnika o očevidu, svjedokinja odgovara: da je podnijela prigovor, da je telefonski bila pozvana na razgovor kod policije te da do dan danas nikakva odluka nije donesena na njezin prigovor. I da je razgovarala s načelnikom PP koji joj je rekao da bi u slučaju promjene zapisnika da bi policajac koji je to pravio bio suspendiran. Svjedok P. T. u svom iskazu navodi da je na predmetnom raskršću u njegovom pravcu kretanja bio otprilike pola metra udaljen od zebre kada se u tome trenutku jedno vozilo izbacilo odnosno počelo pretjecati vozilo kojim je upravljala svjedokinja L. Š. pa da je morao brzo reagirati. To vozilo da je skrenulo u lijevo prema A., da je on izbjegavao sraz sa tim vozilom i da je vidio prazan prostor te prešao u suprotnu kolničku traku i popeo se na trotoar i to bez kočenja sve iz razloga jer da je kočio, da bi izravno vjerojatno udario u auto kojim je upravljala svjedokinja L. Š.. Navodi da ne zna je li udario u zid i da nije siguran da li je došlo do kontaktira između njegov vozila i vozila kojim je upravljala L. Š..

Navodi da je on vozio oko 30 km/h, a ovo bijelo vozilo otprilike 60 km/h. Napominje još da je to vozilo bilo šporke bijele boje s pravokutnim farovima i okvirima oko farova. Navodi da mu je prednja guma pukla od udarca od trotoar, a stražnja guma od udarca F. u njegovo vozilo. Navodi da je do F. bila udaljenost od 8-10

metara, u trenutku kada je uočio bijelo vozilo.

Spisu je priložena sva relevantna dokumentacija, ista je pribavljena od strane MUP-a, sud je izveo dokaz prvenstveno vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za strojarstvo, promet i motorna vozila dipl. ing. V. U. (koji je danas, nažalost, pokojni), sudski vještak u svom pisanom vještvu naveo je iscrpan nalaz, analizu nastanka prometne nezgode i konačnici svoje stručno mišljenje u kojem navodi da se predmetna nezgoda dogodila na način da se od pravca istoka prema zapadu kolnikom U. P. kreće … iz suprotnog smjera F. S. M. čiji

vozač na raskrižju sa južne strane ima namjeru skrenuti udesno na kolnik U. I. T., u jednom trenutku vozilo P. da se počinje zanašati ulijevo gdje se giba polubočno prema automobilu F., da je došlo do sraza automobila F. prednjim desnim dijelom u stražnji desni dio vozila P., nakon sraza da se P. giba prema naprijed i stražnjim dijelom zanaša u smjeru kazaljke na satu, nakon čega sa prednjim lijevim kotačem udara u južni rubnik-nogostupa gdje se penje na nogostup i udara prednjim lijevim dijelom u ogradni potporni zid. Mjesto sraza između automobila da je na južnog prometnoj traci U. P., osobni automobil F. pred sraz i skretanje udesno da se giba brzinom oko 26 km/h, a ista brzina da je i u mjestu sraza, vozilo P. pred skretanje u lijevu prometnu traku da ima brzinu oko 30 km/h, ista brzina da je i u mjestu sraza. Ako bi postojalo nepoznato vozilo i vršilo pretjecanje vozila F., isto da bi moglo izazvati vozača vozila P. da instinktivno reagira na volan, ali da za to nema nikakvih podataka u spisu, da nije niti registrirano kamerama koje se nalaze na parkingu HVIDR-e, koje je u vanjskom dijelu zavoja koji se nalazi sa zapadne strane odvojka … .

Kada se analiziraju iskazi vozača-sudionika nezgode, zapisnik o očevidu, vještak zaključuje da je iskaz vozačice vozila F. tehnički održiv u cijelosti, a vozač vozila P. tehnički neodrživ, jer da je bilo nepoznato vozilo, da je isto počelo pretjecati vozilo F. te da se kretalo brzinom oko 60 km/h, u tom slučaju nepoznato vozilo da bi se prevrnulo na bok ili udarilo u neko drugo vozilo koje bi bilo ispred njega, a P. ostvarilo sraz sa nepoznatim vozilom, da bi nastupio sraz između vozila P. i nepoznatog vozila. Sudski vještak u svom mišljenju navodi da se šteta na vozilu F. obračunava na bazi popravka, trošak popravka sa PDV-om da iznosi 16.529,93 kn.

Tužitelj nije imao primjedbi na vještvo vještaka U., tuženik jest, sud, kako je vještak preminuo, to nije bilo moguće vještvo dopuniti, sud je, sukladno prijedlogu, proveo dokaz novim vještačenjem po vještaku za strojarstvo, promet i motorna vozila dipl.ing.N. K., sudski vještak u svom nalazu i mišljenju daje iscrpan nalaz,

dinamiku nastanka predmetne nezgode, sagledava sva utvrđenja u spisu i daje zaključak iz kojeg proizlazi da se neposredno prije primarnog sraza vozilo F. kretalo južnim prometnim trakom … iz pravca zapada u pravcu istoka i neposredno prije sraza da se kretalo brzinom od oko 22,2 km/h, vozilo P. P. da se kretalo iz pravca istoka sjevernim prometnim trakom, brzinom od oko 34,9 km/h. S. prije naleta vozilo F. da se nalazi od mjesta primarnog sraza udaljeno oko 6,17 metara u pravcu zapada i da se nalazi položeno na južnom prometnom traku ove dionice, dok se za isti vremenski interval vozilo P. nalazi oko 9,66 metara udaljeno u pravcu sjeveroistoka i nalazi se položeno uz samu središnju crtu u početnoj fazi skretanja sa sjevernog na južni prometni trak. Postojanje i kinematiku kretanja nepoznatog vozila koje u iskazu spominje svjedok T., da nije moguće dokazati egzaktnom kinematičkom analizom jer do kontakta između nepoznatog vozila i sudionika u ovoj prometnoj nezgodi nije došlo, niti je poznata brzina kretanja nepoznatog vozila, da nije poznato niti vrijeme niti mjesto početka pretjecanja osobnog vozila F. od strane nepoznatog vozila, pa samim time da nije moguće niti dati kinematičku međuovisnost nepoznatog vozila sa početkom skretanja teretnog vozila P.. Na udaljenosti od oko 9,66 metara prije mjesta naleta u pravcu istoka, gdje se nalazi vozilo P. sekundu prije naleta kada je započeo sa skretanjem sa sjevernog na južni prometni trak, uz poduzimanje intenzivnog kočenja i prosječno usporenje, predmetno vozilo do mjesta naleta da bi se zaustavilo da se kreće brzinom od oko 23,6 km/h ili bilo kojom manjom od ove brzine.

Tuženik je predložio dopunu ovog vještva, sud je pozvao vještaka N. K. da se pisanim putem očituje na navod tuženika, sudski vještak dao je odgovor na pitanje i primjedbu tuženika pisanim putem, za navesti je da je prema stavu ovog suda vještvo sudskog vještaka N. K. stručno, logično i uvjerljivo, prema stavu ovog suda, i iz ranije odluke, vještak je odgovorio na sva pitanja. Kako je odluka ukinuta uz uputu da se pozove vještak K. na ročište za glavnu raspravu, to je tako i napravljeno, izveden je taj dokaz, pored svih već izvedenih dokaza.

Sudski vještak dipl.ing. N. K. u svojoj usmenoj dopuni nalaz i mišljenja navodi da je već u svom vještvu kazao da nikakvo nepoznato vozilo na licu mjesta nije zatečeno pa da onda nije moguće dati niti egzaktnu kinematičku analizu njegovog utjecaja na tijek ove prometne nezgode. Kada se usporede iskazi sudionika u ovoj prometnoj nezgodi vozačica osobnog vozila F. iskazuje da nije bilo nikakvog nepoznatog vozila niti je nju nepoznato vozilo pretjecalo a da je iz suprotnog smjera vidjela teretno vozilo P. kako krivuda po cesti, dok vozač teretnog vozila P. iskazuje da je skrenuo lijevo i ušao u putanju vozila F. jer je u trenutku kada je bio udaljen, a što vrlo decidirano tvrdi oko pola metra od zebre nepoznato osobno vozilo izbacilo se u pretjecanje osobnog vozila F. zbog čega je on skrenuo lijevo. Ako se analizira taj iskaz, njegov položaj pola metra od zebre, tada da je uz njegovu brzinu kretanja tehnički neodrživo da je bio u sudarnom položaju u kojem se sada nalazi. Isti iskazuje da je brzina nepoznatog osobnog vozila bila oko 60 km/h i da je isti sa tom brzinom skrenuo u lijevo u području gdje se nalazi A.. Pri toj brzini kretanja, a kako na kolniku nema nikakvih vidljivih tragova niti kočenja niti zanošenja tog nepoznatog vozila, to da nije tehnički moguće jer bi se pri toj brzini kretanja nepoznato osobno vozilo kod oštrog skretanja lijevo najvjerojatnije zanijelo odnosno u konačnici prevrnulo na desni bok. Sve ovo što je naveo da je samo rezultat proizvoljne analize jer za bilo kakvu ozbiljnu kinematičku analizu da je potrebno imati parametre kretanja svih sudionika koji bi dali njihovu međusobnu kinematičku međuovisnost u srazu neposredno prije njega, a čega ovdje osim dva predmetna osobna vozila nema.

Ovaj sud drži da je ovom usmenom dopunom nalaza i mišljenja sudski vještak N. K. dao cjeloviti nalaz i mišljenje, da je odgovorio na sva pitanja na koja je kao vještak mogao odgovoriti, za ponoviti je da je i ova usmena dopuna, kao i samo vještvo i pisana dopuna, stručna, logična i uvjerljiva, profesionalna i ne postoji niti jedno na pitanje na koje vještak nije kvalitetno dao odgovor, a na koje je mogao dati stručan odgovor. Dakle, valjalo je u cijelosti prihvatiti nalaz i mišljenje vještaka N. K. kod presuđenja.

Dakle, vještvo vještaka V. U. je također stručno, logično i uvjerljivo,

oba nalaza i mišljenja ukazuju na to da je navod vozačice F. tehnički održiv, a da tuženik ničim nije dokazao postojanje nepoznatog vozila koje bi svojom vožnjom u biti skrivilo sraz između F. i P. P.. Tako nešto nije dokazano, sud u ovom dijelu zaista ne poklanja vjeru iskazu vozača vozila P., svjedoka P.

T., njegov iskaz nije u skladu sa ostalim izvedenim dokazima, nije ni logičan ni uvjerljiv. Dakle, tuženik na kojem je bio teret dokaza u ovoj situaciji, nije dokazao da je nezgodu skrivilo nepoznato vozilo koje se potom udaljilo sa lica mjesta i ostalo svima nepoznato. Svjedokinja Š., vozačica vozila F. takvo vozilo nije vidjela,

a zasigurno bi ga vidjela i očito tako nešto ne bi prešutjela sudu niti u postupku prije toga. I prema izjavi P. T. tuženiku (list 20 spisa) proizlazi da je L. Š.

pravilno i polako skretala udesno, nije znala što se događa te da ne postoji nikakva njena krivnja za nastanak nezgode. Za navesti je da u toj izjavi T. navodi da je on vozio od 20 – 50 km/h, dok u iskazu pred sudom navodi da je vozio 30 km/h, te da nije siguran je li došlo do kontakta između njegovog vozila i vozila F.. Ovo zaista nije logično, kod svih utvrđenja, kod oštećenja na oba vozila iz njihovog kontakta, pa je i ovo jedna od okolnosti zbog koje sud ne poklanja vjeru iskazu svjedoka T., sudionika prometne nezgode. Za navesti je da je to nepoznato vozilo o kojem iskazuje i govori T. bilo po njemu prljavo bijele boje sa pravokutnim farovima, a iz službene zabilješke P. S. od 10. listopada 2016. godine (list 37 spisa) proizlazi da na video zapisu nadzorne kamate koja pokriva ulaz na odlagalište pauk službe (S. P.) u vrijeme nastanka prometne nezgode nema takvog vozila, jedino

vozilo da je bilo O. A., tamnije boje, novije godište proizvodnje, dakle, potpuno drugačije od onog o kojem je navodio T., za ponoviti je da u ovom postupku zaista nije dokazano niti da je takvog vozila bilo niti da je takvo nepoznato vozilo isključivi krivac za nastanak ove nezgode. Za navesti je i to da je svjedokinja Š. pred sudom ostavila dojam osobe koja daje vjerodostojan iskaz, sud ne poklanja vjeru iskazu svjedoka T., njegov iskaz ničim kvalitetnim nije potkrijepljen, a za navesti je da se u ovom slučaju radilo o teretnom vozilu P. P. 1.6

hdi, vlasništvo obrta T., kojim je upravljao svjedok T., a da je svjedokinja

Š. upravljala vozilom svog supruga i se u automobilu nalazilo troje njene malodobne djece. Kada bi se samo ova dva iskaza dovela u vezu, L. Š. i

P. T., sud bi opet poklonio vjeru iskazu svjedokinje Š., jer je to životno,

logično i uvjerljivo, uostalom, sve i da je postojalo tzv.nepoznato vozilo koje je svojom vožnjom dovelo do načina kretanja T. koji je doveo do udarca u vozilo tužitelja, za navesti je da je T., kao i svaki drugi vozač, trebao voziti na način da pravodobnim poduzimanjem kočenja pokušava zadržati položaj u svojoj prometnoj traci, tome ovdje nije bio slučaj, dakle, i da se radilo o tzv. nepoznatom vozilu, a sud drži da nikakvo nepoznato vozilo nije krivo za nastanak prometne nezgode. Teret dokaza je u ovom slučaju bio na tuženiku, ne može se samo navesti postojanje tzv.nepoznatog vozila, da bi došlo do toga da tuženik ne odgovara na nastanak prometne nezgode, nego je to potrebno dokazati, tuženik to nije dokazao, a sve vezano za sve ostale izvedene dokaze i vještačenja stalnih sudskih vještaka za strojarstvo, promet i motorna vozila. Dakle, cjeloviti, logični i uvjerljivi nalazi i mišljenja oba vještaka iste struke, daju za pravo iskazu svjedokinje Š., njen iskaz je tehnički održiv, dok iskaz T. to nije, vještva su stručna, logična i u potpunosti obrazložena, za navesti je da nije dokazano postojanje trećeg nepoznatog vozila, a koje bi u biti bilo krivac za nastanak predmetne prometne nezgode.

Temeljem svih izvedenih dokaza sud smatra utvrđenim da je uzrok nastanka prometne nezgode, štete na vozilu tužitelja iz ove nezgode, upravo u kretanju vozila P. P., to vozilo je u biti udarilo u vozilo tužitelja kojim je pažljivo i oprezno upravljala L. Š., u vozilu je bilo troje malodobne djece, a sam T. izjavio je da je način vožnje Š. bio pravilan. O postupanju i ponašanju T. i nakon prometne nezgode svjedok L. Š. dala je iskaz pred sudom, sud iskazu iste u potpunosti poklanja vjeru. Dakle, prema stavu ovog suda, za ono što je važno za ovaj postupak i odgovornost tuženika da tužitelju naknadi štetu na vozilu iz ove prometne nezgode jest sraz vozila F. i vozila P., krivnju sud nalaza i to je utvrđeno,

jedino u načinu kretanja vozila P., dakle, isključivi krivac za nastanak ove prometne nezgode je P. T., vozač tog teretnog vozila, a tuženik uopće nije dokazao postojanje nepoznatog vozila niti okolnost da bi u biti to vozilo skrivilo prometnu nezgodu. Tuženik zaista odgovara tužitelju za štetu iz ove prometne nezgode na bazi krivnje svog osiguranika, a tuženikov osiguranik je jedini i isključivi krivac za nastanak ove nezgode, sve opet vezano za citiranu odredbu čl. 1072 ZOO- a.

Kako je tuženik obvezan naknaditi tužitelju štetu koja mu je na vozilu nastala iz ove prometne nezgode, imovinsku štetu, to je prihvaćena procjena vještaka V. U. da je šteta obračunata na bazi popravka u iznosu od ukupno 16.529,93 kn (tužitelju pripada pravo i na PDV koji je uračunat u ovaj iznos štete jer on kao krajnji kupac porez treba platiti), sada to po fiksnom tečaju konverzije predstavlja iznos od 2.193,90 eura. Dakle, po pitanju glavnice zahtjev tužitelja prihvaćen je u cijelosti, kako se radi o nenovčanoj imovinskoj šteti i procjeni po cijenama u vrijeme donošenja ranije prvostupanjske presude, to je valjalo obvezati tuženika da tužitelju na dosuđeni iznos glavnice plati i zakonske zatezne kamate od dana zakašnjenja, jer je ranije presuđenje bilo 13.svibnja 2022.godine, dakle, već u tom trenutku je utvrđena visina ove imovinske štete, već od tog trenutka tuženik je u zakašnjenju, vezano za zahtjev tužitelja i za okolnost da je visina utvrđena kod donošenja ranije prvostupanjske presude, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude, temeljem odredbe čl.29.ZOO-a.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00,

88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP), obistinjeni trošak tužitelju odnosi se na trošak sastava tužbe u vrijednosti od 100 bodova, sastava podneska od 13. veljače 2019. godine u vrijednosti od 100 bodova; zastupanja na 8 ročišta u vrijednosti od po 100 bodova ( 11. rujna 2018. godine, 8. studenog 2018. godine, 7. svibnja 2019. godine, 22. siječnja 2020. godine, 6. svibnja 2021. godine, 29. ožujka 2022. godine, 12.listopada 2022.godine i 9.ožujka 2023.godine), pristupa na ročište od dana 27. listopada 2020. godine u vrijednosti od 25 bodova (25%); što ukupno zbrojeno po iznosu boda od 15,00 kn daje iznos od 15.375,00 kn; uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 3.843,75 kn; sudsku pristojbu presude u iznosu od 538,00 kn i sudsku pristojbu tužbe u iznosu od 538,00 kn i trošak vještačenja u iznosu od 2.704,00 kn, što ukupno zbrojeno daje iznos od 22.998,75 kn odnosno 3.052,46 eura po fiksnom tečaju konverzije, koliko je tuženik obvezan konačno isplatiti tužitelju, sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

U Splitu, 21. travnja 2023. godine

S U D A C

Julijana Ponoš v.r.

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika