REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 47 Pž-2991/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Veljak, predsjednika vijeća, Kristine Saganić, suca izvjestitelja i Lenke Ćorić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NAUTIČKI CENTAR TROGIR d.o.o., OIB 07388469760, Zagreb, Maksimirska 282, kojega zastupa punomoćnik Damir Šebetić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Šebetić i partneri, Zagreb, Ignjata Đorđića 6, protiv tuženika ODO Vicus d.o.o., OIB 92810756273, Slavonski Brod, Ulica Matije Mesića 8, kojega zastupa punomoćnik Petar Krnić, odvjetnik u Slavonskom Brodu, Mažuranićeva 11, radi isplate iznosa od 11.894,75 EUR / 89.621,00 kn, odlučujući o tužiteljevoj i tuženikovoj žalbi protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-398/2021-15 od 26. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 21. travnja 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se tužiteljeva i tuženikova žalba kao neosnovane i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-398/2021-15 od 26. travnja 2022.

r i j e š i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-398/2021-15 od 26. travnja 2022.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Osijeku održan je na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Nade Kemec u Slavonskom Brodu poslovni broj Ovrv-743/2021 od 25. kolovoza 2021. za iznos od 77.366,62 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na više pojedinačnih iznosa od dospijeća do isplate i za trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.494,76 kn s kamatama od 25. kolovoza 2021. do isplate (točka I. izreke). Taj je platni nalog ukinut i tužbeni zahtjev odbijen za iznos od 12.254,38 kn s kamatama i za trošak ovrhe od 563,00 kn s kamatama (točka II. izreke). Tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.632,00 kn (točka III. izreke), a odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.368,00 kn (točka IV. izreke). Rješenjem je odbijen tuženikov prijedlog da se ovaj postupak prekine do pravomoćnog okončanja postupka u predmetu koji se kod tog suda vodi pod poslovnim brojem Povrv-30/2021.

2. Tako je prvostupanjski sud odlučio o tužbenom zahtjevu koji se odnosi na plaćanje naknade za vez tuženikovog plovila „Bepina“ u Marini Baotić u Segetu Donjem (čl. 228. i 342. Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 i 126/21; dalje: ZOO).

3. Protiv navedene presude žalbu su izjavile obje stranke.

4. Tužitelj se žalbom protivi odluci u dijelu kojim je odbijen njegov zahtjev, smatrajući da je prvostupanjski sud nepravilno utvrdio da je tužitelj naknadu za vez tuženikovog plovila obračunao protivno Cjeniku. Naime, prvostupanjski sud je iz nalaza sudskog vještaka i Izvatka iz upisnika brodova utvrdio da je tuženikov brod „Bepina“ duljine 7,92 m i širine 2,84 m, slijedom čega primjenom tužiteljevog Cjenika naknada za dnevni vez iznosi 487,00 kn, a ne 570,00 kn. Međutim, u Općim uvjetima poslovanja marine propisano je da će izmjeriti svako plovilo po dolasku (duljina „preko svega“) i ako te dimenzije ne odgovaraju dokumentaciji, primjenjivat će se izmjera. Sudski vještak u postupku osiguranja dokaza nije odredio duljinu „preko svega“ nego samo duljinu trupa, a tužitelj kao i druge marine, mjeri stvarnu duljinu plovila u početku korištenja, jer u brodskim ispravama nema stvarnog podatka o tome. Zato je pogrešno utvrđeno činjenično stanje pa predlaže presudu u dijelu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Tuženik je podnio žalbu protiv presude kojom je prihvaćen tužiteljev zahtjev i protiv rješenja, isticanjem svih žalbenih razloga. Tuženik tvrdi da nije jasno zašto prvostupanjski sud nije prihvatio njegove dokazne prijedloge, niti je jasno na koji se vremenski period odnosi sporna tražbina i o kojoj je tražbini riječ. Tuženik odlučnim drži to što se naknada nije mogla obračunati primjenom tužiteljevog cjenika, jer stranke nisu bile u ugovornom odnosu niti ima dokaza da je tuženik primio tužiteljeve Opće uvjete. Nadalje, tuženikovi su brodovi zaplijenjeni u postupku pred Trgovačkim sudom u Splitu poslovni broj Ovrv-16/2020 pa ga tuženik nije ni mogao maknuti; riječ je o prisilnom čuvanju na što tuženik nije pristao. S obzirom na to da se predmet istog suda poslovni broj Povrv-30/2021 nalazi na Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, bilo je mjesta donošenju odluke o prekidu ove parnice. Predlaže da ovaj sud pobijanu presudu preinači ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

6. Odgovori na žalbe nisu dostavljeni.

7. Žalbe nisu osnovane.

8. Pobijana odluka je ispitana na temelju odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

9. Tužitelj u ovoj parnici od tuženika potražuje plaćanje korištenja suhog veza u nautičkoj marini Baotić u Segetu Donjem, za što mu je ispostavio četiri računa ukupnog iznosa od 89.621,00 kn. Tim je računima tužitelj obračunao dnevni vez za plovilo „Bepina“ duljine 9,3 m te trošak postolja za brod na suhom vezu, za razdoblje od 30. listopada 2020. do 30. lipnja 2021. Iz računa proizlazi da je dnevni vez obračunat po cijeni od 456,00 kn uvećano za PDV, ukupno iznos od 570,00 kn, te trošak korištenja postolja u iznosu od 520,80 kn uvećano za PDV, ukupno iznos od 776,00 kn. Stoga tuženik neosnovano ukazuje na njegovo navodno neznanje o predmetu spora, odnosno nejasnoću o tome na što se tužbeni zahtjev odnosi i za koje razdoblje.

10. Tuženik je u žalbi, kao i tijekom postupka, osporavao predmetnu tražbinu u bitnome navodeći: da tužitelj pokušava naplatiti cijenu dnevnog veza brodova u moru za njihov smještaj na suhome; da s tužiteljem nije zaključio ugovor o čuvanju broda niti primio tužiteljeve uvjete; da je u tijeku ovršni postupak pred Trgovačkim sudom u Splitu poslovni broj Ovrv-16/20 u kojem su zaplijenjeni tuženikovi brodovi pa ih ne može maknuti, a tužitelj mu ispostavlja račune za prisilno čuvanje po uvjetima koje tuženik nije primio. S druge strane, tužitelj je tvrdio da nije riječ o čuvanju broda nego o korištenju veza te da tužitelj kao ovlašteni koncesionar ima pravo naplatiti korištenje veza, kako u moru tako i na kopnu.

11. Suprotno tuženikovim žalbenim navodima, ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda o osnovanosti dijela tužbenog zahtjeva, jer je valjanom ocjenom izvedenih dokaza utvrđena tuženikova obveza upravo s osnove smještaja njegovog plovila na suhi vez na području nautičke marine čiji je tužitelj koncesionar. Suprotno tužiteljevim žalbenim navodima, zaključak je ovoga suda da je prvostupanjski sud pravilnom ocjenom dokaza utvrdio visinu tuženikove obveze.

12. Iz isprava u spisu proizlazi da je tuženik vlasnik plovila „Bepina“ (gliser s kabinom). Stranke su bile u ugovornom odnosu s osnove korištenja veza tog plovila u marini Baotić, ali je njihov ugovorni odnos raskinut još u 2014. godine. Nije sporno da se tuženikovo plovilo u sporno vrijeme nalazilo na suhom vezu nautičke marine, unatoč tome što je tuženik izjavio raskid ugovora i nije prihvaćao tužiteljeve ponude daljnje suradnje po toj osnovi. Tuženik je odlučio zadržati njegov gliser na području nautičke marine na suhom vezu, iako svjestan činjenice da je prethodno odlučio otkazati takav ugovor; o tome kao i o njegovom neurednom ispunjavanju ugovornih obveza svjedoči priložena e-korespondencija stranaka. Uvažavajući činjenicu da se tuženikov brod nalazi na području marine i koristi vez, svaka drugačija odluka suda podržala bi tuženikovo bespravno postupanje i besplatno korištenje tužiteljeve usluge. Već samom činjenicom što je tuženik zadržao brod na vezu u marini kroz daljnje dugogodišnje razdoblje, potvrđuje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o njegovoj obvezi platiti sporne račune (arg. iz čl. 673.j i 673.r st. 3. i 673.t Pomorskog zakonika, „Narodne novine“ broj: 181/04, 76/07, 146/08, 61/11, 56/13, 26/15 i 17/19). Zato, iako za sporno razdoblje nije sklopljen pisani ugovor (o čuvanju broda na suhom doku ili ugovor o korištenju veza), ostavljanjem broda u marini tuženik je i za daljnje razdoblje prihvatio tužiteljeve uvjete koji mu nisu mogli ostati nepoznati (cjenik), ne samo s obzirom na njihov dugogodišnji odnos i sve okolnosti slučaja, nego i zato što su javno objavljeni (str. 40. spisa) što je prvostupanjski sud pravilno obrazložio. Pritom se ističe da sama činjenica što se plovilo nalazi na suhom vezu a ne u moru, ne utječe na tuženikovu obvezu plaćanja dugovane naknade s te osnove, jer tu naknadu korisnik veza duguje neovisno o tome je li plovilo privezano u moru ili se nalazi na suhom doku nautičke marine čiji je tužitelj koncesionar.

13. U odnosu na tuženikove navode o tome da je brod zaplijenjen pa da iz tog razloga on nije mogao odvesti brod iz marine, pravilno prvostupanjski sud ocjenjuje te tvrdnje paušalne i ničim dokazane, jer na te okolnosti tuženik nije niti predložio izvođenje kakvih dokaza niti dokumentacija u spisu daje uporišta za zaključak o osnovanosti tih navoda. Pravilno je ocijenjen i tuženikov prigovor zastare, jer je sasvim jasno iz računa vidljivo da se odnose na neplaćene usluge u razdoblju od studenog 2020. do lipnja 2021., a prijedlog za ovrhu je podnesen 25. kolovoza 2021. (čl. 228. ZOO-a).

14. Ovaj sud prihvaća i daljnji zaključak prvostupanjskog suda o visini naknade koju tužitelj nije obračunao u skladu sa Cjenikom Marine Baotić. Tuženikovo je plovilo duljine 7,92 m (nalaz i mišljenje sudskog vještaka, izvadak iz upisnika brodova). Tužiteljevim cjenikom je određeno kako za brod duljine do 7,99 m i širine do 3,00 m naknada za dnevni vez u moru/na kopnu iznosi 487,00 kn u što je uračunat PDV od 25%, što znači da je tužitelj imao pravo prema svom Cjeniku tuženiku zaračunati naknadu u iznosu od 487,00 kn, a ne iznos od 570,00 kn, kako je to tužitelj učinio u utuženim računima, uz umanjenje od 30% za korištenje veza duže od 20 dana. Primjenom tužiteljevog cjenika, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio visinu tuženikove obveze, a tužitelj se neosnovano u žalbi poziva na to da je on obračunao naknadu sukladno izmjeri „duljine preko svega“ (arg. iz čl. 352. ZPP-a). Osim što tu činjenicu on nije isticao tijekom postupka, utvrđenje prvostupanjskog suda o parametrima za određivanje sporne naknade sukladno Cjeniku proizlazi ne samo iz nalaza vještaka izrađenog u postupku osiguranja dokaza, nego iz javne isprave, izvatka iz upisnika brodova u kojoj je naznačena „duljina preko svega 7,92 m“, a ne 9,3 m kako je to tužitelj označio u računima (arg. iz čl. 230. st. 1. ZPP-a).

15. Zaključno, ovaj sud prihvaća razloge prvostupanjskog suda o odbijanju tuženikovog prijedloga za prekid ovog postupka do pravomoćnog okončanja druge parnice koja se pred istim sudom vodi među istim strankama u pogledu zahtjeva za isplatu troškova, tj. naknade veza tuženikovih brodova, samo za drugo obračunsko razdoblje. Riječ je o postupku prvostupanjskog suda poslovni broj Povrv-30/2021 koji se nalazi na rješavanju po žalbi na Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, a ne na Vrhovnom sudu kako je to tuženik u žalbi netočno naveo. Uzimajući u obzir odredbe procesnog prava o prekidu postupka, kao i cilj zbog kojeg je opravdano zaustaviti tijek parnice do nastupa određenih okolnosti, u ovom je slučaju trebalo ocijeniti je li rezultat drugog postupka od prethodnog značaja za odluku o tužbenom zahtjevu, odnosno od kakvog je to utjecaja na ovaj parnični postupak. Kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos pa se bez rješenja tog pitanja ne može riješiti glavna stvar, a to pitanje predstavlja samostalnu pravnu cjelinu, to je prejudicijelno pitanje, pravno pitanje uvjetnog značaja, a ne pitanje činjenične naravi (čl. 12. ZPP-a). Cijeneći sve okolnosti ovog slučaja, zaključak je i ovog suda da pravomoćnost presude u tom drugom sudskom postupku nema značaj prethodnog pitanja koje bi opravdalo zaustavljanje tijeka ove parnice njenim prekidom.

16. Slijedom svega navedenog pobijana je odluka o cijelosti potvrđena (čl. 368. st. 1. i čl. 380. t. 2. ZPP-a).

17. Napominje se da je novčani iznos u uvodu presude iskazan u valuti EUR i kn, primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450, uvažavajući Zakon o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22 i 88/22), čl. 43. i 48.

Zagreb, 21. travnja 2023.

Predsjednik vijeća

Marina Veljak