P-3361/2020

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Vici Roščić, u pravnoj stvari tužitelja A. K. iz S., O.: …, zastupan po pun. M.

Ž., odvj. u S., protiv tužene R. A. d.d., Z., O.: …, zastupana po pun. J. G., odvj. u Z., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 21. travnja 2023. u nazočnosti punomoćnika tužitelja M. Ž., odvj. u S. i zamjenika punomoćnika tuženika T. B.. odvjetničkog vježbenika u O. D. O., objavljene 21.

travnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I.Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 418-50-4287900 od 27. srpnja 2007. god. u dijelu u kojem je iskazana valutna klauzula u valuti švicarski franak, a koja je označena u čl. 1. i dijelu toč. 7. Ugovora i koja glasi:

„ Iznos kredita “

Kunska protuvrijednost CHF 33.248,14

(tridesettritisućedvjestočetrdesetosamšvicarskihfranakaičetrnaestcentima) po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita.

„Način otplate“

Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita.

II.Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju A. K. iznos od 43.921,81 kn/ 5.829,43 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se do 31. srpnja 2015. god. obračunava u visini koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za petpostotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja teče:

- na iznos od 15,82 kn/ 2,09 EUR od 31.01.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 36,89 kn / 4,89 EUR od 29.02.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 72,99 kn/ 9,68 EUR od 31.03.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 18,73 kn/ 2,88 EUR od 30.04.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 23,70 kn/ 3,14 EUR od 30.06.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 9,82 kn/ 1,30 EUR od 30.09.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 184,02 kn/ 24,42 EUR od 31.10.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 67,32 kn/ 8,93 EUR od 30.11.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 215,66 kn/ 28,62 EUR od 31.12.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 238,46 kn/ 31,64 EUR od 31.01.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 248,76 kn/ 33,01 EUR od 28.02.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 220,38 kn/ 29,24 EUR od 31.03.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 225,80 kn/ 29,96 EUR od 30.04.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 182,37 kn/ 24,20 EUR od 31.05.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 150,40 kn/ 19,96 EUR od 30.06.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 158,90 kn/ 21,08 EUR od 31.07.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 175,76 kn/ 23,32 EUR od 31.08.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 174,29 kn/ 23,13 EUR od 30.09.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 157,25 kn/ 20,87 EUR od 31.10.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 189,22 kn/ 25,11 EUR od 30.11.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 214,85 kn/ 28,51 EUR od 31.12.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 251,32 kn/ 33,35 EUR od 31.01.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 242,95 kn/ 32,24 EUR od 28.02.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 292,43 kn/ 38,81 EUR od 31.03.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 283,05 kn/ 37,56 EUR od 30.04.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 301,34 kn/ 39,99 EUR od 31.05.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 459,71 kn/ 61,01 EUR od 30.06.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 427,10 kn/ 56,68 EUR od 31.07.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 526,70 kn/ 69,90 EUR od 31.08.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 492,28 kn/ 65,33 EUR od 30.09.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 436,93 kn/ 57,99 EUR od 31.10.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 553,72 kn/ 73,49 EUR od 30.11.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 702,29 kn/ 93,20 EUR od 31.12.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 597,09 kn/ 79,24 EUR od 31.01.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 633,98 kn/ 84,14 EUR od 28.02.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 587,06 kn/ 77,91 EUR od 31.03.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 595,49 kn/ 79,03 EUR od 30.04.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 794,64 kn/ 105,46 EUR od 31.05.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 814,05 kn/ 108,04 EUR od 30.06.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 980,44 kn/ 130,12 EUR od 31.07.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 894,97 kn/ 118,78 EUR od 31.08.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 801,40 kn/ 106,36 EUR od 30.09.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 791,36 kn/ 105,02 EUR od 31.10.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 784,15 kn/ 104,07 EUR od 30.11.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 828,79 kn/ 109,99 EUR od 31.12.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 867,70 kn/ 115,16 EUR od 31.01.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 872,91 kn/ 115,85 EUR od 29.02.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 846,00 kn/ 112,28 EUR od 31.03.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 864,17 kn/ 114,69 EUR od 30.04.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 876,59 kn/ 116,34 EUR od 31.05.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 855,68 kn/ 113,56 EUR od 30.06.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 861,18 kn/ 114,29 EUR od 31.07.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 845,50 kn/ 112,21 EUR od 31.08.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 811,61 kn/ 107,71 EUR od 30.09.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 847,73 kn/ 112,50 EUR od 31.10.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 865,08 kn/ 114,81 EUR od 30.11.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 852,92 kn/ 113,20 EUR od 31.12.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 784,77kn/ 104,15 EUR od 31.01.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 842,67 kn/ 111,84 EUR od 28.02.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 847,73 kn/ 112,50 EUR od 31.03.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 825,03 kn/ 109,50 EUR od 30.04.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 754,46 kn/ 100,13 EUR od 31.05.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 752,66 kn/ 99,89 EUR od 30.06.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 769,99 kn/ 102,19 EUR od 31.07.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 797,79 kn/ 105,88 EUR od 31.08.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 836,27 kn/ 110,99 EUR od 30.09.2013.godine pa do isplate,

- na iznos od 816,42 kn/ 108,35 EUR od 31.10.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 830,49 kn/ 110,22 EUR od 30.11.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 846,43 kn/ 112,34 EUR od 31.12.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 856,34 kn/ 113,65 EUR od 31.01.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 877,29 kn/ 116,43 EUR od 28.02.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 870,43 kn/ 115,55 EUR od 31.03.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 847,24 kn/ 112,44 EUR od 30.04.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 839,81 kn/ 111,46 EUR od 31.05.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 843,16 kn/ 111,90 EUR od 30.06.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 869,48 kn/ 115,39 EUR od 31.07.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 891,65 kn/ 118,34 EUR od 31.08.2014. godine pa do isplate,

sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

III.Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.217,08 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.U tužbi se navodi kako su stranke 27. srpnja 2007. sklopile ugovor o kreditu temeljem kojega je tužitelju za kupnju vozila isplaćen kredit u iznosu od 33.248,14 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan isplate kredita. Ugovorom da je ugovorena valutna klauzula vezana za CHF. Kredit da je otplaćen 31. 8. 2014. U trenutku sklapanja ugovora tužitelj da nije raspolagao sa svim informacijama koje su bile potrebne za donošenje odluke. Odredbe kojima je ugovorena valutna klauzula da su nepoštene i nedopuštene, jer je tuženiku omogućeno stjecanje ne pripadajuće dobiti korištenjem aprecijacija franka u odnosu na euro, protivno svrsi zbog koje je valutna klauzula predviđena, na što tužitelj nije unaprijed upozoren. Ugovorena valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa da su utjecali na visinu mjesečnih anuiteta, te da je tuženik na štetu tužitelja nezakonito stekao korist u vidu ekstra profita. Tužitelj smatra kako su ugovorene odredbe koje se odnose na valutnu klauzulu ništetne, te tužbom traži da mu tuženik isplati na ime stjecanja bez osnove iznos od 45.724,85 kn s kamatama koje dospijevaju mjesečno za vrijeme otplatnog razdoblja.

2.Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe se kako tužitelj svoj zahtjev zasniva na presudama VTS RH Pž- 7129/2013 i Pž-6632/17 donesenim u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, u kojemu se pravna zaštita pruža na apstraktnoj razini. U postupcima na koje se tužitelj poziva sudovi su ispitivali mogu li sporne odredbe dovesti do neravnoteže i neravnopravnosti na štetu potrošača na apstraktnoj razini, a nisu izvodili dokaze na okolnosti jesu li sporne odredbe tužiteljevog ugovora o kreditu nepoštene. Predmetni ugovor o kreditu tužitelj da je zaključio radi kupnje vozila, a ne radi rješenja stambenog pitanja, pa se odluke na koje se poziva ne mogu primjenjivati na njega. Ističe se da su odredbe o valutnoj klauzuli bile jasne, razumljive i lako uočljive, te da se o toj odredbi pojedinačno pregovaralo. Nadalje, da odredbe o valutnoj klauzuli nisu protivne načelu savjesnosti i poštenja te da nisu uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Tužitelju da je prilikom zaključenja kredita uručen okvirni oplatni plan s iznosom anuiteta izraženim u CHF te da su mu obrazložene posljedice i rizici vezanja kredita uz tečaj CHF, na koji je tužitelj pristao. Institut valutne klauzule da je uveden kao posljedica dugogodišnjih negativnih iskustava vezanih uz inflaciju i deprecijaciju nekadašnje nacionalne valute, zbog čega je taj institut brzo postao opće prihvaćen od banaka i potrošača. Nije bilo naznaka na svjetskom i domaćem tržištu koje bi ukazivale na okolnosti koje bi izgledno utjecale na tečaj CHF prema kuni, odnosno da tuženik nije znao niti mogao znati za te okolnosti, niti ih je uskratio tužitelju prilikom sklapanja ugovora. Dakle, tuženik da je tužitelju prije zaključenja ugovora dao sve potrebne informacije temeljem kojih je mogao donijeti informiranu odluku, a uz to da je ugovor solemniziran kod javnog bilježnika, tj. da je tužitelj time potvrdio kako mu je ugovor jasan i razumljiv. U ovom postupku da je potrebno utvrditi savjesnost tužitelja, s obzirom da tuženik smatra kako su odredbe ugovora jasne , lako razumljive i uočljive. Također, tuženik tvrdi da se o ugovornim odredbama pojedinačno pregovaralo, odnosno da je tužitelj mogao birati između ugovara u valutnoj klauzuli u CHF ili EUR, ili bez valutne klauzule. Jednako tako, tuženik smatra i da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi tužitelju bila lako uočljiva, jasna i razumljiva, te da u tom slučaju nije dopušteno ocjenjivati njezinu poštenost, te tužitelj mora dokazati da promjene kamatne stope nisu bile opravdane i učinjene u skladu s načelom savjesnosti i poštenja, odnosno da mu je nastala šteta. Tuženik da je kamatnu stopu mijenjao zbog opravdanih razloga, a u skladu sa svojim uredno objavljenim i pristupačnim općim aktima, čija je primjena bila ugovorena u članku 9. predmetnog ugovora. Tržišni parametri koji su utjecali na formiranje kamatnih stopa za auto kredit u CHF da su šest mjesečnih L.-a za CHF, tri godišnje premije rizika za hrvatsko tržište te šest mjesečni trošak regulacije izračunat za obveznu pričuvu banaka koja se mora održavati na računu HNB. Tuženik da je koristio navedene parametre budući u ukupnim financijskim izvorima značajan dio zauzimaju strani izvori financiranja. Sklapajući ugovor o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom, tužitelj da je unaprijed dao suglasnost da se kamatna stopa tijekom otplate kredita promjeni, pa je trebao očekivati da će do toga i doći. Uz navedeno tuženik je prigovorio visini tužbenog zahtjeva te istakao prigovor zastare.

3.Podneskom od 8. 11. 2022. tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev kako isti glasi u izreci ove presude.

4.U postupku su izvedeni dokazi pregledom ugovora o kreditu broj 418-50- 428790 od 27. 7. 2007., otplatnog plana od 2. 8. 2007., kontrolnog ispisa unosa korištenja od 2. 8. 2007., otplatnih tablica od 27. 7. 2007., nalaza i mišljenja vještaka Ž. d.o.o. (vještvo izrađeno za potrebe tužitelja prije podnošenja tužbe), zahtjeva za kredit od 27. 7. 2007., promotivnih uvjeta za odobravanje kredita u razdoblju od 31. 7. 2007. do 30. 9. 2007., vještačenjem po vještaku financijske struke dipl. oec. A. B., saslušanjem vještaka A. B. i saslušanjem tužitelja.

5.Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

6.Među strankama nije sporno da su 27. 7. 2007. zaključile ugovor o kreditu broj 418-50-4287900 na iznos od 33.248,14 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan isplate, za kupnju vozila. Nadalje, nije sporno da je ugovorena kamata u iznosu od 5,49% godišnje koja se trebala mijenjati u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika kao kreditora, te da je ugovoren otplatni rok od 84 mjeseca, a korištenje kredita najkasnije do 31. 10. 2007., te da je kredit u cijelosti isplaćen 31. 8. 2014.

7.U postupku je kao sporno trebalo raspraviti i utvrditi je li tuženik dužan isplatiti tužitelju preplatu s osnove ništetne valutne klauzule za utuženo razdoblje.

8.Sukladno odredbi čl. 59. Zakona o zaštiti potrošača (NN broj 96/03, dalje: ZZP) ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a poglavito: odredbu o iznosu zajma, odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti, odredbu o realnim godišnjim kamatama na zajam (efektivnoj kamatnoj stopi), odredbu o pretpostavkama pod kojima realna godišnja kamata na zajam može biti promijenjena, odredbu o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otplate pojedinih obroka zajma, odredbu o ukupnom trošku zajma, odredbu o obvezi i uvjetima štednje ili pologa novca, ako je to pretpostavka za odobrenje zajma, godišnji kamatnjak za zajam i kamatnjak za sredstva pologa ako je polog pretpostavka za odobrenje zajma, odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja, odredbu o pretpostavkama i postupku raskida ugovora o zajmu.

9.Sukladno odredbi čl. 81. st. 1. ZZP-a, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sukladno odredbi čl. 81. st. 2. ZZP-a, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

10.Sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a, nepoštena ugovorna odredba je ništava.

11.Sukladno odredbi čl. 269. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO) činidba kao objekt ugovorne obveze mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva.

12.Sukladno odredbi čl. 272. ZOO, činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. Ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan.

13.Sukladno odredbi čl. 270. st. 1. ZOO, kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.

14.Iz naprijed citiranih odredbi ZZP-a presumira se kako se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu naprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, no ako trgovac utvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo, to je dužan i dokazati. Na ove okolnosti izveden je dokaz saslušanjem tužitelja, dok je tuženik odustao od prijedloga za saslušanjem svjedoka R. S.. Iz iskaza tužitelja proizlazi da nije pregovarao s bankom vezano uz glavne odredbe koje se odnose na valutu, kamatne stope, izmjenu kamatnih stopa, rok otplate i dr., jer mu je ponuđen ugovor kojega je banka sastavila na potpis. U banci tuženika bio je samo jedanput i službenica mu je sugerirala podizanje kredita u CHF kao dobar i brz izbor, te je kredit obrađen rutinski. Ovakvom iskazu tužitelja sud u cijelosti poklanja vjeru, posebno imajući u vidu činjenicu da je teret dokaza okolnosti koje su naprijed navedene na tuženiku, a da je tuženik povukao prijedlog za saslušanjem službenika koji je bio nadležan za slične kredite.

15.Iz izvedenih dokaza, a uzimajući u obzir citirane zakonske odredbe, proizlazi da su sporne odredbe predmetnog ugovora o kreditu, u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost ugovorene kamatne stope sukladno odluci tuženika, odnosno vezivanje iste uz valutnu klauzulu, uslijed čega je došlo do povećanja kamatne stope i mjesečnih anuiteta, ništetne. Također, da je ništetna i ugovorena valutna klauzula iz istih razloga.

16.Prema odluci Ustavnog suda RH broj U-III-4372/2021 od 30. 6. 2022. banke su ovlaštene tvrditi i dokazivati kako su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredbi na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. Kako je naprijed navedeno, u konkretnom slučaju sud je saslušao tužitelja iz čijeg iskaza proizlazi da nije dobio odgovarajuće obavijesti od strane banke, te da je svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora, a s druge strane banka na ove okolnosti nije dostavila niti jedan relevantni dokaz, pa je prednji zaključak suda jedini logičan u konkretnom slučaju.

17.Sklopljeni ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, a niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope. U ugovoru nisu jasno određeni parametri za promjenu kamatne stope, a budući da ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi predstavlja odredbu unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženika, smatra se da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo (čl. 81. st. 2. ZPP). Ugovorena redovna kamata stopa sadržajno odgovara naknadi koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih od strane kreditora (banke) na određeno vremensko razdoblje, uz obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, sve u vrijeme i na način kako je to Ugovorom o kreditu i ugovoreno. Stoga odredba o takvoj kamati mora biti određena odnosno barem odrediva u smislu odredbi čl. 269. st. 2. ZOO i čl. 272. ZOO.

18.Iz odredaba predmetnog ugovora o kreditu proizlazi da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a na temelju Odluke o kamatnim stopama tuženika, pri čemu se pobliže ne navodi što obuhvaća promjenu tržišnih uvjeta, te nisu jasno određeni parametri odnosno kriteriji pod kojima se može mijenjati kamatna stopa. Stoga sud nalazi da odredbe Ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivost kamatne stope nisu bile ni određene, a niti odredive u trenutku sklapanja toga Ugovora. Osim toga, navedeni Ugovor je sklopljen bez pojedinačnog pregovaranja o takvim ugovornim odredbama, čime je tužitelj kao potrošač stavljen u neravnopravan položaj u odnosu na banku. Stoga sud nalazi i da sporne odredbe o promjenjivosti kamatne stope predstavljaju nepoštene odredbe u smislu čl. 81. st. 1. ZZP-a.

19.Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993.g. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlima iz ugovora.

20.Prema odredbi čl. 5. iste Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.

21.Navedene odredbe predmetnog ugovora koje promjenu ugovorne kamate čine ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, bez da istovremeno precizno odrede uvjete promjenjivosti i referentnu stopu za koju se veže promjena, uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koju promjenu dužnik ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može ni provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Tužitelju nisu objašnjeni razlozi promjene kamatne stope, o tome se nije pojedinačno pregovaralo, te tužiteljici kao potrošaču nije omogućeno da pristane na takve odredbe (koje jasno definiraju uvjete i razloge zbog kojih se kamatna stopa može mijenjati) i iskoristi neke od navedenih solucija odnosno prigovori povećanju stope redovne kamate ili zatraži okončanje ugovornog odnosa. Primjenom navedenih ugovornih odredbi tuženik je izbjegao utjecaj druge ugovorne strane (tužitelja) na cijenu, što je suprotno odredbi čl. 247. ZOO koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Takve jednostrano određene ugovorne odredbe protivne su i načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO jer je neizvjesna visina novčanog iznosa kojeg tužitelj mora vratiti tuženiku.

22.Slijedom svega navedenoga, sud je utvrdio da su predmetne ugovorne odredbe kojima je propisana promjenjivost kamatne stope ništetne, a iz istih razloga ništetne su i odredbe koje se odnose na valutnu klauzulu.

23.Za napomenuti je kako je i presudom Visokog trgovačkog suda R. H. poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. pravomoćno utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita koristeći nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke.

24.Sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom slučaju, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredbi ostvario korist u vidu plaćanja veće naknade za kredit odnosno veće kamate, nego što bi ostvario da je ostala na snazi kamatna stopa koja je bila na snazi u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu. Stoga je tuženik u obvezi platiti tužitelju razliku u vidu više plaćenog iznosa kamate prilikom kredita zbog ništetne ugovorne odredbe u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO.

25.Što se tiče same valutne klauzule tužitelj se poziva na utvrđenja iz presude Vrhovnog suda posl. br. Rev-2221/2018 od 03. rujna 2019. g. U navedenoj presudu Vrhovni sud je odlučivao u revizijskom postupku između ostalog da li su ugovornim odredbama iz ugovora o kreditima tužene banke među kojima je i ovdje tuženik skapali u određeno naznačenom razdoblju s korisnicima kredita potrošačima a u kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica bio švicarski franak i njime povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača bile nepoštene i ništetne sve u smislu odredbe čl. 81., čl. 82. i čl. 90. ZZP/03 odredbe čl. 96. i 97. ZZP-a. Vrhovni sud je u potpunosti prihvatio razloge iz drugostupanjske presude Visokog trgovačkog suda RH Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. g. U presudi Visokog Trgovačkog suda a koje shvaćanje prihvaća i Vrhovni sud RH utvrđeno je da su tužene banke među kojima je i ovdje tuženik u razdoblju od 01.10.2004. g. do 31.12.2008. g. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime su banke postupile suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( NN-96/03 ) u razdoblju do 06.08.2007. g. da od 07.08.2007.g. do 31.12.2008. g. suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača ( NN-79/07 i dr. ). Fizičke i pravne osobe se mogu u posebnim parnicama pozivati na prihvaćene zahtjeve tužitelja u postupku Vrhovnog suda Rev-2221/18 kojom je taj sud odbio revizije tamo tuženika u predmetu tužitelja Potrošača- HSU za zaštitu potrošača, protiv

osam banaka a na ta utvrđenja se pozvao i ovdje tužitelj. To nadalje znači da je tuženik u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu sa tužiteljem ugovorio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu-i to na način da je ugovorio valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak ( valutna klauzula ) a o tome se nije pojedinačno pregovaralo. Slijedom navedenog tužbeni zahtjev je trebalo usvojiti.

26.Radi utvrđenja preplate razlike temeljem nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli za utuženo razdoblje izveden je dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo, financije dipl. oec. A. B..

27.Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka A. B. proizlazi da se kamatna stopa mijenjala tijekom otplate od početne 5,49% i anuiteta od 477,62 CHF od 1. 11. 2007. na 6,45% uz anuitet od 492,57 CHF; od 1. 5. 2008. na 6,75% u mjesečni anuitet od 496,99 CHF; od 1. 3. 9009. 7,75% i mjesečni anuitet od 510,05 CHF; od 1. 7. 2011. 7,50% i mjesečni anuitet od 508,07 CHF; te od 1. 10. 2011. od 6,75% i mjesečni anuitet od 502,61 CHF. Prema nalazu vještaka tužitelj je ukupno preplatio 43.921,81 kn na ime više plaćenih kreditnih obveza zbog primjene valutne klauzule, što je sve tabelarno prikazano i temeljem čega je tužitelj uredio tužbeni zahtjev.

28.Tuženik nije imao prigovora na matematički izračun vještaka, no navodi kako je vještak iskazao razliku kunske protuvrijednosti anuiteta u razdobljima otplate kada je bila veća od kunske protuvrijednosti simuliranog anuiteta po tečaju na dan isplate kredita, čime se kreditni odnos svodi na jednostranu valutnu klauzulu u CHF, kakva među strankama nije bila ugovorena. U odnosu na ovaj prigovor, vještak se usmeno očitovao navodeći kako je predmet spora neosnovano stečeno uz pretpostavku ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, što je u konačnici i izračunao. Tuženik pak nije imao daljnjih dodatnih pitanja u odnosu na tako dan nalaz i mišljenje.

29.Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka budući stranke nisu imale primjedbi na isti u pogledu točnosti izvršenog izračuna. Neutemeljen je prigovor tuženika da vještak nije uzeo u obzir anuitete plaćene po nižoj kamatnoj stopi od početno ugovorene jer tuženik nije postavio nikakav kompenzacijski zahtjev. Dakle, sudski vještak proveo je vještačenje sukladno postavljenom tužbenom zahtjevu koji se odnosi na izračun razlike uvećanja anuiteta zbog primjene nepoštene i ništetne valutne klauzule u CHF. Tuženik s druge strane nije podnio protutužbu niti ista kao bilo kakav kompenzacijski prigovor da bi se mogli provoditi dokazi na okolnost utvrđenja postojanja tuženikove tražbine, odnosno tzv. negativne razlike, pa s obzirom na činjenicu da je sud vezan prijedlozima stranaka, to nije bilo razloga davanja vještaku naloga u smislu utvrđenja postojanja tzv. negativne razlike. Uostalom, to što je tužena koristeći nepoštenu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli u određenom razdoblju eventualno primjenjivala manji valutni tečaj od početnog ne može ići na štetu tužitelja primjenom odredbe iz čl. 1112. ZOO-a, jer se radi o svjesnom postupanju tužene.

30.Što se materijalnopravnog prigovora zastare tiče, u konkretnom slučaju radi se o zahtjevu za utvrđenje ništetnih odredbi ugovora o kreditu i zahtjevu za isplatom stečenog bez osnove, tj. zahtjevu za isplatom preplaćenih kamata koje su preplaćen po osnovi ništetnih odredbi. Zahtjev za utvrđenje ništetnosti može se postaviti u svako doba jer ne zastarijeva. Zahtjev za isplatom preplaćenih kamata koje su preplaćene po osnovi ništetnih odredbi je zahtjev za isplatom stečenog bez osnove koji zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina (čl. 371. ZOO, 53/91, te čl. 230. ZOO/05).

31.Prema odredbi čl. 215. ZOO-a zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok je čl. 241. ZOO-a propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi ostvarivanja tražbine.

32.Odredba čl. 245. st. 1. ZOO-a propisuje da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a prema odredbi st. 3 istog čl. kada je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe zastara počinje teći iznova od dana kad je spor završen ili okončan na neki drugi način.

33.Prema stajalištu VSRH izraženom u odluci Rev-2245/17-2 pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 388. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe. Kolektivna tužba u tzv. franak podnesena je 7.6. 2019. te prekida tijek zastare, a okončanjem spora pred VTSRH donošenjem odluke Pž-7129/13 13. 6. 2014. zastara počinje teći ispočetka, a vrijeme prije prekida ne uračunava se u tijek zastare. Kako je predmetna tužba podnesena 12. 6. 2019., a zakon kod instituta stjecanja bez osnova ne predviđa posebni zastarni rok pa se primjenjuje odredba čl. 224. ZOO-a koja propisuje 5 godišnji zastarni rok, te imajući u vidu datum donošenja odluke Pž-7129/13, proizlazi da je predmetna tužba podnesena unutar zastarnog roka uslijed čega je zastarni prigovor odbijen kao neosnovan. Prema tome što se tiče zahtjeva za isplatom temeljem ništave odredbe o valutnoj klauzuli, pravo tužitelja zastarijeva 2023.

34.Glede navoda tuženika da tužitelj nema pravnog interesa za vođenje predmetnog postupka s obzirom da je kredit isplaćen, po mišljenju ovog suda isplatom kredita ili zamjenom kredita novim stranka nije izgubila pravni interes za utvrđenje ništetnosti, osim u slučajevima propisanim odredbom čl. 326. st. 2. ZOO-a, o čemu se u konkretnom slučaju ne radi. Kako je naprijed navedeno, u slučaju ništetnosti ugovora, svaka je stranka dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora, radi čega je u konkretnom slučaju primijeniti stjecanja bez osnove iz čl. 1111. st. 1. ZOO-a.

35.Odluka o kamatnoj stopi temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

36.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, a tužitelju je obistinjen trošak kako slijedi: za sastav tužbe, sastav podnesaka od 15. 6. 2021., 20.

7. 2021., 4. 4. 2022., 8. 11. 2022. po 1.500,00 kn, za zastupanje na ročištima od 28. 6. 2021., 4.

10. 2021., 29. 3. 2022., 13. 5. 2022., 20. 10. 2022., 6. 2. 2023., po 1.500,00 kn, odnosno ukupno 16.500,00 kn/2.189,93 EUR. Na ovaj iznos tužitelju pripada i PDV od 4.125,00 kn/547,48 EUR, tako da ukupni trošak zastupanja iznosi 20.625,00 kn/2.737,41 EUR. Tužitelju pripada i trošak pristojbe na tužbu i presudu od po 807,00 kn/107,11 EUR te troškovi vještačenja od 2.000,00 kn/265,45 EUR, tako da ukupni trošak tužitelja iznosi 3.217,08 EUR.

U Splitu, 21. travnja 2023.

S U D A C

Vica Roščić v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis