REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex vojarna Sveti Križ, Dračevac

S P L I T

Pr-416/2019-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja J. V. iz M., …, OIB: 20399581759, kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u

Z., protiv tužene R. H., M. f., OIB:…,

koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene dana 20. ožujka 2023. god. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i zz tužene, dne 21. travnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici R. H., M. f., OIB: …, zastupano po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu tužitelju J. V. iz M., …., OIB: …, na

ime razlike plaće isplatiti ukupan iznos od 1.170,26 EUR/8.817,32 kn bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 52,79 EUR/397,75 kn od 16.06.2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 55,30 EUR/416,66 kn od 16.07.2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 159,00 EUR/1.197,99 kn od 16.09.2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 25,25 EUR/190,25 kn od 16.11.2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 75,74 EUR/570,66 kn od 16.01.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 21,88 EUR/164,85 kn od 16.03.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 53,03 EUR/399,55 kn od 16.05.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 55,56 EUR/418,62 kn od 16.06.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 26,52 EUR/199,81 kn od 16.07.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 76,39 EUR/575,56 kn od 16.09.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 111,62 EUR/841,00 kn od 16.08.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 127,40 EUR/959,90 kn od 16.09.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 26,64 EUR/200,72 kn od 16.10.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 26,64 EUR/200,72 kn od 16.01.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 109,18 EUR/822,62 kn od 16.02.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 26,11 EUR/196,73 kn od 16.04.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 30,02 EUR/226,19 kn od 16.05.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 111,19 EUR/837,76 kn od 16.10.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženici, u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.084,39 eura/15.704,81 kn sa zakonskim zateznim kamatama počevši od 21. travnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, dok se za više zatraženo, za iznos od 337,31 eura/2.541,49 kn, tužitelj odbija.

Obrazloženje

1.Tužitelj je dana 3. lipnja 2019. podnio pred ovim sudom tužbu protiv tužene radi isplate. U tužbi se navodi da je tužitelj zaposlenik tuženika, djelatnik P.

c. u. S., na radnom mjestu carinika, a sve sukladno Rješenju o rasporedu na radno mjesto. U razdoblju od 1. 2. 2014. do 1. 2. 2019. tužitelj je ostvarivao prekovremeni rad koji mu nije plaćen u redovnom radu od ponedjeljka do petka, duže od 8 sati, u smjenama i turnusima (u smjenama dužim od 8 sati koliko je trebao raditi u smjeni i turnusu duže od 12 sati, koliko je trebao raditi u turnusu) i u radu na drugi način. U navedenim oblicima rada, tužitelj je radio tijekom mjeseca u drugoj smjeni, noću, subotom i nedjeljom i na dane blagdana i neradne dane koji se utvrđuju sukladno odredbama Zakona o blagdanima i neradnim danima u R. H., koji su u tjednu padali od ponedjeljka do petka. Odredbama važećeg Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike i ranije važećih Kolektivnih ugovora za državne službenike i namještenike, te internim aktima tužene određeno je što se smatra prekovremenim radom, kada je rad službenika i namještenika organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra se svaki sat rada duži od 8 sati dnevno, a i svaki sat rada subotom i nedjeljom. Prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama ili turnusu da se smatra svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa, te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Prekovremeni rad kojeg je tužitelj ostvarivao na drugačiji način, jer je ostvarivao sate rada koji su bili duži od dnevnog radnog vremena i koji su bili duži od 40 sati tjedno. Redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu, na bazi 40- satnog radnog tjedna, te da mjesečni redovni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu pomnoženi sa 8 sati. Navodi se da je tužitelj ostvarivao prekovremeni rad na dane blagdane i neradne dane Uskrsa, koji su u tjednu padali od ponedjeljka do petka, a koji mu nije plaćen, pošto su mu tako odrađeni sati, bili duži od predviđenog rada, utvrđenog dnevnim rasporedom tužene kao i svaki sat rada dulji od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Tužitelj se obratio tuženici sa zahtjevom za mirno rješenje spora, ali je isti dopisom odbijen u cijelosti. Temeljem prednjeg, tužitelj predlaže donošenje presude kojom će se obvezati tužena isplatiti tužitelju, a nakon konačno preciziranog tužbenog zahtjeva u podnesku od 17. ožujka 2023., iznos od 1.170,26 eura/8.817,32 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini mjesečni iznos od dospijeća pa do isplate (izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak), sve uz potraživanje troškova postupka sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu od 9. rujna 2020. tuženica se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti predlaže isti odbiti kao neosnovan jer tužitelj u utuženom razdoblju nije ostvario niti jedan prekovremeni sat rada. Ujedno ističe kako je između tužitelja i tadašnjih nadređenih rukovoditelja službi u navedenom razdoblju postignut dogovor prema kojemu je tužitelj sate u mjesecu kada je radio više od mjesečnog fonda radnih sati koristio u narednom mjesecu na način da je radio manje od mjesečnog fonda radnih sati, odnosno kompenzirao sate od prethodnog mjeseca stoga mu ne pripada naknada na ime ostvarenog prekovremenog rada kroz utuženo razdoblje.

3. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom zahtjeva za mirno rješenje spora od 1. veljače 2019., potvrde o primitku pošiljke od 1. veljače 2019., dopisa C. u., P. c. u. S. od 28.lipnja 2018., očitovanja J.

U.; B. J., D. T. od 26. lipnja 2018., tumačenja Zjedničke komisije za tumačenje odredbi KU za državne službenike i namještenike broj 1/18 od 29. svibnja 2013., broj 2/18 od 29. svibnja 2013., broj 25/44 od 4. travnja 2014, broj 7/38 od 14. lipnja 2018., evidencije o korištenju radnog vremena i obračunskih isprava za isplatu plaća priloženih u spisu (list 44-166 spisa), rješenja Ministarstva financija od 8. srpnja 2013.,, 1. rujna 2017., evidencije o korištenju radnog vremena i obračunskih isprava za isplatu plaća priloženih u spisu (list 174-292, te 315-317 spisa), financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo Ivanu Bulajnu dipl.oec od 11. svibnja 2021., dopune vještačenja sudskog vještaka za financije, računovodstvo i bankarstvo I. B. od 24.

veljače 2022. i 28. srpnja 2022., čitanjem iskaza svjedoka D. T., B. J. i J. U. danih u predmetu ovog suda pod br. Pr-437/2019 od 5. svibnja 2022. pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

4. Neprijeporno je između parbenih stranaka da je tužitelj zaposlenik tužene i to Područnog carinskog ureda na radnom mjestu carinika, sve prema rješenju o rasporedu na radno mjesto.

5.Prijeporno je između parbenih stranaka je li tuženica pravilno obračunala i isplatila prekovremene sate rada tužitelja koje je tužitelj u pojedinom mjesecu odradio duže od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, te koje je tužitelj odradio na blagdane i druge neradne dane koji su padali od ponedjeljka do petka, a imaju tretman prekovremenih sati u utuženom razdoblju.

6. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev osnovanim.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće po osnovu neplaćenih prekovremenih sati u razdoblju od 1. veljače 2014. do 1. veljače 2019.

8. Naime, u konkretnom slučaju tužitelj, koji radi na radnom mjestu carinika, smatra da mu tužena u razdoblju od 1. veljače 2014. do 1. veljače 2019. nije u cijelosti platila prekovremeni rad koji je ostvarivao u redovnom radu, radeći u smjenskom radu duže od redovne smjene ili turnusa, kao i prekovremeni rad kojeg je ostvarivao radeći na blagdane i na druge neradne dane koji su padali od ponedjeljka do petka u utuženom razdoblju, pa je isti dne 1. veljače 2019. podnio tuženici zahtjev za mirno rješenje spora, koji je tužena odbila.

9. Zakon o državnim službenicima ( Narodne novine broj 49/12 – pročišćeni tekst, 150 /11, 34/12, 49/12 , 38/13, dalje: ZDS) plaću i druga materijalna prava državnih službenika uređuje u čl. 10. koji propisuje da državni službenici za svoj rad imaju pravo na plaću, kao i da se Kolektivnim ugovorom mogu urediti materijalna i druga prava državnih službenika. Obveza plaćanja prekovremenog rada propisana je i čl. 86. Zakona o radu ( NN 149/09, 61/11 i 73/13 – u daljnjem tekstu ZR).

10. Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike (Narodne novine broj 89/12, 104 /13) u čl. 44. je određeno da se osnovna plaća službenika i namještenika uvećava za 40 % za rad noću, 50 % za prekovremeni rad, 25 % za rad subotom, 35 % za rad nedjeljom, 10 % za rad u drugoj smjeni, te ukoliko službenik ili namještenik radi na blagdane, neradne dana utvrđene Zakonom i na Uskrs, ima pravo na plaću uvećanu za 150 % . Za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično ili najmanje dva radna dana u tjednu u prvoj i drugoj smjeni uvećanje plaće iznosi 10 % za dvokratni s prekidom dužinom od 90 minuta uvećanje iznosi 10 % i za rad u turnusu uvećanje osnovne plaće iznosi 5 % . Prema st. 2. istog članka navedeni dodaci se međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni. Prema st. 9. istog č lanka prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra se svaki sat rada duži od 8 sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom. Nadalje, prema st. 10. istog članka prekovremenim radom, kada je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama ili u turnusu, smatra se svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Prema st. 12. istog članka redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje službenici i namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s 8 sati. Prema st. 13. istog članka umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana, međutim tužena tijekom postupka ne tvrdi i ne dokazuje da bi tužitelj koristio slobodne dane po osnovu prekovremenog rada u utuženom razdoblju (iako je dopisima od 20.srpnja 2015.g. i 23.studenoga 2016.god. tražio korištenje 1 slobodnog radnog dana zbog 8 ostvarenog viška sati).

11. Prema čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ( Narodne novine broj 89/12, 104/13 ) proizlaze prava državnih službenika i namještenika na jednak način kako to sadrži i čl. 38. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ( Narodne novine broj 112/17 i 12/18 ).

12. Ovaj sud je mišljenja kako u ovom slučaju treba primijeniti obračun fonda radnih sati koji proizlaze iz odredbe čl. 44. st. 12. KU kojom je propisan način utvrđenja broja prekovremenih sati rada tako da se od ukupnog broja odrađenih sati rada odbije mjesečni fond radnih sati dok mjesečni fond radnih sati čini broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnožen s 8 sati. Kako je blagdan neradni dan (koji je u konkretnom slučaju padao u razdoblju od ponedjeljka do petka ) ovaj sud smatra da blagdan ne ulazi u mjesečni fond radnih sati već u mjesečni fond sati, a tuženik je u ovom slučaju tužitelju prekovremene sate utvrđivao na bazi mjesečnog broja sati, a ne mjesečnog fonda radnih sati, što je pogrešno s obzirom na odredbu čl. 44. st. 12. KU.

13. Za istaknuti je da se za državne službenike i namještenike koji rade u smjenama ili u turnusu, prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, a taj fond označava samo sate koji ulaze u radne dane pojedinog mjeseca, što znači ne i one sate koji padaju u neradne dane od ponedjeljka do petka. Prema tome, redovni mjesečni fond radnih sati je u svakom slučaju manji broj sati, nego što je to mjesečni fond sati, a koji fond sati uračunava u sebe sate koji padaju u radne, ali i sate koji padaju u neradne dane, ako ti neradni dani padaju od ponedjeljka do petka. Iz prednjeg nesumnjivo proizlazi da je kod tužitelja vršena pogrešna evidencija prekovremenih sati jer su mu prekovremeni sati morali biti obračunavani prema redovnom mjesečnom fondu radnih sati. tj. na način da mu je prekovremeni rad svaki sat preko redovnog mjesečnog fonda radnih sati, što znači da ukoliko u jednom mjesecu pada jedan neradni dan u razdoblju od ponedjeljka do petka, sati toga dana ne ulaze u redovni mjesečni fond radnih sati ( jer je dan neradni ), ali ti sati ulaze u dan za koji se plaća naknada plaće, tj. ulaze u redovni mjesečni fond sati. Sve to dovodi do zaključka ovog suda da tužena nije evidentirala prekovremeno odrađene sate kod državnih službenika kakav je i tužitelj ( radi u smjenama) na ispravan način, jer se prekovremeni sati kod državnih službenika, konkretno tužitelja evidentiraju na broj sati koji odgovara redovnom mjesečnom fondu radnih sati tj. oni sati koji padaju samo i isključivo u radne dane pojedinog mjeseca, što znači da službenicima, kakav je i tužitelj nije bio evidentiran sav prekovremeni rad sukladno odredbama navedenih Kolektivnih ugovora. U prilog tome ide i tumačenje Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike od 16. svibnja 2012. iz kojeg slijedi da se prekovremeni sati rada djelatnika koji radi u turnusu, dobije na način da se od njegovih ukupno odrađenih sati rada u mjesecu odbije redovni mjesečni fond radnih sati. Redovni mjesečni fond radnih sati dobije se na način da se broj radnih dana u mjesecu pomnoži s 8 sati, što znači da u taj fond ne ulaze blagdani i neradni dani određeni zakonom. Identično tumačenje ova Komisija je dala dana 29. travnja 2013. u odnosu na rad u smjenama.

14. Tužena tvrdi kako je između tužitelja i nadređenih rukovoditelja službi u utuženom razdoblju egzistirao dogovor prema kojem je tužitelj sate u mjesecu kada je radio više od mjesečnog fonda radnih sati koristio u narednom mjesecu na način da je radio manje od mjesečnog fonda radnih sati, odnosno kompenzirao sate od prethodnog mjeseca, međutim, takove tvrdnje tužene sud smatra neutemeljenim.

15. Iz iskaza svjedoka D. T., B. J. i J. U. saslušanim u

predmetu ovog suda pod br. Pr-437/2019, a koji se uz suglasnost stranaka koriste i u ovom predmetu, proizlazi kako se naknada za prekovremene sate isplaćuje radnicima tužene temeljem mjesečne evidencije rada koja se dostavlja Službi za obračun plaće, a temeljem čega se onda vrši obračun plaće i radnicima isplaćuju prekovremeni sati, ukoliko ih je bilo.

16. Dakle, u konkretnom slučaju, a kako to tvrdi i sam tužitelj, do dogovora između tužitelja i nadređenih prema kojem bi tužitelj sate u mjesecu kada je radio više od mjesečnog fonda radnih sati koristio u narednom mjesecu, odnosno da je vršena kompenzacija sati iz prethodnog mjeseca nije bilo, a da je postojao takav dogovor ne proizlazi ni iz iskaza svjedoka predloženih po tuženici T., J. i U.. Iz njihovih iskaza samo proizlazi način rada na graničnim prijelazima, odnosno o organizaciji rada u turnusu 12-24-12-48, o preraspodjeli viška sati, o načinu preraspodjele koja se po svjedoku J. vrši na način da se prilikom izrade rasporeda smjene vodi računa o prekovremenim satima da se ne bi stvarali viškovi, odnosno manjak sati ili po svjedoku U. koji kada radi raspored rada uzme u obzir sve okolnosti koje su tog trenutka poznate, a ako unatoč tome dođe do nepredviđenih okolnosti onda radi preraspodjelu za pojedinog službenika u tom mjesecu.

16.1. Da je postojao dogovor između tužitelja i rukovoditelja službi, kako tvrdi tužena, takav dogovor bi, po mišljenju ovog suda, zasigurno bio i evidentiran. Stoga tvrdnje tužene da je u utuženom razdoblju postignut dogovor između tužitelja i rukovoditelja službi ovaj sud smatra neutemeljenim i ničim dokazanim pa ni priloženim očitovanjima rukovoditelja službi (T., J., U. - list 19-22 spisa), a ni njihovim iskazima.

16.2. Tužena, dakle nije dokazala da je u utuženom razdoblju postignut dogovor između tužitelja i rukovoditelja službi prema kojem je tužitelj sate u mjesecu kada je radio više od mjesečnog fonda radnih sati koristio u narednom mjesecu na način da je radio manje od mjesečnog fonda radnih sati, odnosno o kompenziranju sati od prethodnog mjeseca i da je tužitelj na to izričito i nedvosmisleno pristao. Osim toga, za istaknuti je kako obračun plaće i evidenciju radnog vremena vrši tužena, a iz obračunskih listića plaće i evidencije o korištenju radnog vremena za tužitelja po vještaku B. nesumnjivo proizlazi kako tužitelju u pojedinim mjesecima utuženog razdoblja nije vršen obračun plaće za sve odrađene sate prekovremenog rada.

17. Radi utvrđenja je li tuženica obračunala i isplatila tužitelju ostvareni prekovremeni rad u utuženom razdoblju u skladu s odredbama KU-a, sud je izveo dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije, računovodstvo i bankarstvo I. B., dipl. oec.

18. Sudski vještak I. B., dipl.oec u svom pisanom nalazu i mišljenju od 11. svibnja 2021. navodi kako je uvidom u obračunske listiće plaće tužitelja te pripadajuću evidenciju o korištenju radnog vremena ustvrdio da tužitelju u spornom razdoblju nije vršen obračun plaće za sve odrađene prekovremene sate, već samo za dio prekovremenih sati. Vještak je mišljenja kako tužitelju u razdoblju od veljače 2014. do siječnja 2019. nisu obračunati niti isplaćeni svi prekovremeni sati, koje je prema tužbenom zahtjevu odradio prilikom svakog mjeseca, i to u ukupnom bruto iznosu od 11.583,48HRK. Navedeno se sastoji od 197 sati odrađenih iznad mjesečnog fonda radnih sati, odnosno po mjesecima kako je prikazano u koloni broj12, Tablice 2.

19. Tužitelj je sukladno nalazu i mišljenju vještaka B. specificirao tužbeni zahtjev na način da od tužene na ime razlike plaće za utuženo razdoblje potražuje isplatu iznosa od 11.583,48 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, dok je tužena u podnesku od 9. kolovoza 2021. prigovorila nalazu i mišljenju vještaka navodeći kako osporava da je tužitelj ostvario prekovremene sate rada.

20. S obzirom na primjedbe tužene na vještačenje vještaka I. B., isti vještak u dopuni vještačenja od 24. veljače 2022. navodi kako sukladno novom izračunu napravljenom po prigovorima tužene (što je objašnjeno u nalazu vještačenja), tužitelju u razdoblju od veljače 2014. do siječnja 2019. nisu obračunati niti isplaćeni svi prekovremeni sati, koje je prema tužbenom zahtjevu odradio prilikom svakog mjeseca, i to u ukupnom bruto iznosu od 10.165,17 HRK, a kako je prikazano u Tablici 2. koja je prilog vještačenju.

21. Na dopunu vještačenja vještaka B., tužitelj nije imao primjedbi, te je podneskom od 24. ožujka 2022. uredio tužbeni zahtjev na iznos od 10.165,17 kn s pripadajućim kamatama, dok tužena u podnesku od 2. svibnja 2022. prigovara vještačenju u odnosu na izračun naknade po osnovu prekovremenog rada za mjesec prosinac 2017.

22. U ponovnoj dopuni vještačenja od 28. srpnja 2022. vještak B. navodi kako sukladno novom izračunu napravljenom po prigovorima tužene (objašnjeno u nalazu vještačenja), tužitelju u razdoblju od veljače 2014. do siječnja 2019. godine nisu obračunati niti isplaćeni svi prekovremeni sati, koje je prema tužbenom zahtjevu odradio prilikom svakog mjeseca, i to u ukupnom bruto iznosu od 8.817,32 HRK, kako je prikazano u Tablici 2 kao prilog vještačenja.

23. Tužitelj je sukladno ponovnoj dopuni vještačenja podneskom od 5. siječnja 2023. i 17. ožujka 2023. uredio tužbeni zahtjev na način da potražuje od tužene isplatu iznosa od 1.170,26 eura/8.817,32 kn s pripadajućim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, dok tužena u podnesku od 26. siječnja 2023. ističe kako na obračun vještaka iz ponovne dopune vještačenja koju je vještak proveo sukladno prigovorima tužene nema primjedbi.

24. Imajući u vidu vještačenje vještaka B., odnosno dopunu vještačenja od 28. srpnja 2022., na koje parnične stranke nisu imale primjedbi, a koje vještačenje je sud prihvatio kao stručno, objektivno, jasno obrazloženo i dano u skladu s pravilima struke i znanosti, a iz kojeg nesumnjivo proizlazi da bi tužitelja po osnovu prekovremenog rada za razdoblje od veljače 2014. do siječnja 2019. pripadao bruto iznos od 8.817,32 kn, to je sud tužitelju i dosudio za utuženo razdoblje ukupan iznos od 1.170,26 eura/8.817,32 kn, a kao u točki I izreke presude. Na dosuđeni iznos tužitelju su dosuđene i zatezne kamate, a u smislu odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO), izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak. Naime, u skladu s odredbom čl. 45. st. 1. i 2., te čl. 14. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine" 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 120/13,125/13, 148/13, 83/14, 143/14, 136/15, dalje: ZPD) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac isplatitelj primitka iz čl. 14. istog Zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate. Dakle, porez na dohodak i prirez na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak pa se na te iznose zatezne kamate do tada ne obračunavaju, a kako je to pravilno i tužitelj zatražio. Glede tijeka zatezne kamate za istaknuti je odredbu čl. 84. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 149/09, 61/11 i 73/13) i čl. 92. st. 3 Zakonom o radu ("Narodne novine" br., 93/14 i 127/17) koje istovjetno propisuju da se plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu, ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, a što ovdje nije slučaj. Dakle, tužena je pala u zakašnjenje tek protekom 15-og dana u idućem mjesecu pa se kamate na plaću i naknadu plaće mogu odrediti tek od 16-og dana u idućem mjesecu, do isplate, a kako je to i tužitelj zatražio.

25. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje: ZPP). Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, to je istome, u smislu odredbi čl. 154.st.1. ZPP, priznat trošak u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22; dalje: Tarifa), te priloženom popisu troška, i to: za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora 75 bodova, za sastav tužbe 75 bodova, za pristup na ročište od 18. veljače i 29. studenoga 2021., te 20. ožujka 2023. po 75 bodova, za pristup ročištu za objavu presude 37,5 bodova, za sastav podneska od 9.listopada 2020., 31. svibnja 2021., 24. ožujka 2022. i 5. siječnja 2023. po 75 bodova, od 12. veljače 2021. 18,75 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 1.99 eura/15,00 kn iznosi 1.455,19 eura, uvećano za PDV (iznos od 363,80 eura) i trošak vještačenja u iznosu od 265,45 eura/2.000,00 kn daje sveukupan iznos od 2.084,39 eura/15.704,81 kn, dok je za više zatraženo, za iznos od 337,31 eura/2.541,49 kn, tužitelj odbijen u svom zahtjevu. Na dosuđeni iznos, tužitelju su priznate i zakonske zatezne kamate počev od 21. travnja 2023., kao dana presuđenja, pa do isplate (točka II izreke presude). Tužitelju nisu priznati troškovi sastava podneska od 9.siječnja 2023. budući da tog podneska nije ni bilo, kao što mu nisu priznati ni troškovi sastava podneska od 17.ožujka 2023. jer se tužitelj podneskom od 5. siječnja 2023. već očitovao na dopunu vještačenja i uredio tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka, stoga nije ni bilo potrebe za ponovnim podneskom od 17. ožujka 2023. i uređenjem tužbenog zahtjeva.

U Splitu 21. travnja 2023.

S U T K I N J A

Katica Bojčić Vidović,

v. r.

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste.

DNA:

-pun. tužitelja

-pun. tužene