REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: 53 Pž-1195/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ružica Omazić, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, protiv tuženika URSUS LOV j.d.o.o., Zadar, Frane Alfirevića 3, OIB 69031114540, kojeg zastupa punomoćnik Lovre Vitlov, odvjetnik u Zadru, radi isplate iznosa od 1.435,99 EUR / 10.819,43 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-154/2019-60 od 2. veljače 2022., 21. travnja 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-154/2019-60 od 2. veljače 2022.
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-154/2019-60 od 2. veljače 2022. u točki II. i dijelu točke III. izreke kojim je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 530,92 EUR / 4.000,00 kn.
II. Preinačuje se rješenje Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-154/2019-60 od 2. veljače 2022. u preostalom dijelu točke III. izreke kojim je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 132,73 EUR / 1.000,00 kn i rješava:
Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 132,73 EUR / 1.000,00 kn.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi trošak odgovora na žalbu u iznosu od 192,46 EUR / 1.450,00 kn.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-154/2019-60 od 2. veljače 2022. odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja da mu tuženik plati iznos od 10.819,43 kn s pripadajućom zateznom kamatom kao i zahtjev za naknadu parničnog troška.
2. Uz presudu je doneseno rješenje istog poslovnog broja kojim odbijen kao neosnovan tuženikov prigovor stvarne i mjesne nenadležnosti Trgovačkog suda u Zadru (točka I. izreke), nije dopušteno proširenje tužbe na tuženika Luksim trgovina d.o.o. Zadar, Franka Alfirevića 3, OIB 11437448035 (točka II. izreke) te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 5.000,00 kn (točka III. izreke).
3. Protiv navedene presude te prema sadržaju žalbe protiv točke II. i III. izreke rješenja tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da je prvostupanjski sud ocjenjivao pasivnu legitimaciju iako tuženik nije istaknuo prigovor pasivne legitimacije te da je iz izvedenih dokaza pogrešno zaključio da tuženik nije legitimiran u ovoj pravnoj stvari. Ističe kako je zapisnik Policijske uprave javna isprava iz koje proizlazi da je divljač istrčala na cestu iz lovišta kojim upravlja tuženik pa da stoga eventualnu grešku i propust Policijske uprave ne može snositi tužitelj. Ističe da je prvostupanjski sud iz nalaza i mišljenja vještaka strojarske struke, a zatim pribavljene potvrde Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske utvrdio da lovištem iz kojeg je istrčala divljač na cestu upravlja Luksim trgovina d.o.o., a ne tuženik, nakon čega je tužitelj preinačio tužbu odnosno proširio tužbu na novog tuženika Luksim trgovina d.o.o., a prvostupanjski sud je neosnovano odbio subjektivnu preinaku tužbe odnosno proširenje tužbe na novog tuženika. Smatra da je zbog neosnovano odbijenog tužiteljevog prijedloga tužitelju ograničeno pravo na pristup sudu koje pravo je zajamčeno odredbom čanka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava. Nadalje, navodi da u konkretnom slučaju tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka pa je sud trebao dopustiti preinaku na temelju odredbe članka 190. Zakona o parničnom postupku. Smatra da je zbog navedenog počinjena bitna povreda iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku, da je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i stoga pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Odluku o trošku osporava ističući da je previsoko određen, te da nije navedeno za koje radnje je priznat i radi li se o potrebnom trošku, a osobito glede podnesaka u kojima se ponavlja navedeno na raspravi. Predlaže prvostupanjsku odluku preinačiti tako da se prihvati tužbeni zahtjev i naloži tuženiku naknaditi tužitelju troškove ili ju ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva žalbeni trošak u iznosu od 400,00 kn.
4. Tuženik je podnio odgovor na žalbu, osporio je žalbene navode u cijelosti i predložio žalbu kao neosnovanu odbiti. Zahtijeva trošak za sastavljanje odgovora na žalbu u iznosu od 1.450,00 kn.
5. Žalba nije osnovana.
6. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe članka 368. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 9., 13. i 14. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima.
7. Pri donošenju pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio ni jednu od bitnih povreda parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa niti onu iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju upire tužitelj u svojoj žalbi. Pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama koji nisu u suprotnosti sa sadržajem izvedenih dokaza.
8. Žalitelj navodi da prvostupanjsku presudu pobija i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Međutim, u ovom se postupku sukladno odredbi članka 502. stavka 1. ZPP-a radi o sporu male vrijednosti pa se na osnovi odredbe članka 467. stavka 1. ZPP-a prvostupanjska presuda ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao niti zbog relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 1. ZPP-a. Stoga žalbene navode koji se odnose na miješanje Luksum trgovina d.o.o. u ovu parnicu ovaj sud nije ocjenjivao.
9. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik regresno isplati iznos od 10.819,43 kn koji je na temelju police kasko osiguranja isplatio svom osiguraniku za štetu koja se dogodila pri naletu divljači na njegovo vozilo kasko osigurano kod tužitelja. Tuženik je već u odgovoru na tužbu prvenstveno naveo da osporava da je divljač istrčala na cestu iz lovišta kojim gospodari tuženik, te je osporio osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Dakle, suprotno žalbenim navodima, tuženik je osporio pasivnu legitimaciju.
10. Prvostupanjski sud je na temelju rezultata dokaznog postupka utvrdio da se 7. srpnja 2017. u mjestu Gračac na prometnici DC-01 dogodila prometna nezgoda na način da je došlo do naleta osobnog vozila Audi A4 reg. oznake OS-887-HS na divlju životinju (srnu), da je ta divlja životinja na prometnicu istrčala iz zajedničkog otvorenog lovišta broj XIII/131 naziva „Ljubovo“, da je tužitelj na temelju ugovorenog kasko osiguranja naknadio štetu nastalu povodom predmetnog štetnog događaja svom osiguraniku – vlasniku vozila u iznosu od 10.819,43 kn, te da je u vrijeme štetnog događaja zajedničkim otvorenim lovištem naziva „Ljubovo“ gospodarilo trgovačko društvo Luksim trgovina d.o.o., a ne ovdje tuženik Ursus lov j.d.o.o., Zadar. S obzirom na navedeno utvrđenje prvostupanjski sud je pravilno zaključio da tuženik nije legitimiran u odnosu na regresni zahtjev tužitelja, nego da je taj zahtjev mogao i može ostvariti od Luksum trgovina d.o.o. Dakle, zbog promašene pasivne legitimacije je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo odbijajući tužbeni zahtjev kao neosnovan.
11. Neosnovan je žalbeni navod tužitelja da prvostupanjski sud neosnovano nije dopustio subjektivnu preinaku tužbe odnosno proširenje tužbe na novog tuženika Luksim trgovina d.o.o.
12. Prema odredbi članka 192. stavka 2. ZPP-a za preinaku tužbe na način da se umjesto prvobitnog tuženika tuži druga osoba potreban je pristanak osobe koja treba da stupi u parnicu umjesto tuženika, a ako se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, potreban je i pristanak tuženika. Prema stavku 3. tog članka osoba koja stupa u parnicu umjesto stranke mora primiti parnicu u onom stanju u kakvu se ona nalazila u trenutku kad je u nju stupila.
13. Prema odredbi članka 296. stavka 2. ZPP-a (....) tužba može biti proširena na novog tuženika uz njegov pristanak, a prema stavku 4. osoba na koju se tužba proširuje mora primiti parnicu u onom stanju u kojem se ona nalazi kad ona u nju stupa.
14. Iz citiranih odredbi proizlazi da je radi zaštite novog tuženika potreban njegov pristanak budući da stupa u parnicu u onom stanju u kojem se u tom trenutku nalazi. Budući da iz podataka u spisu proizlazi da novi tuženik Luksum trgovina d.o.o. nije dao pristanak za subjektivnu preinaku tužbe odnosno na proširenje tužbe na njega, pravilno je prvostupanjski sud odlučio kad nije prihvatio preinaku odnosno proširenje tužbe na novog tuženika.
15. Zbog navedenog odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a potvrđena pobijana presuda, a na temelju odredbe članka 380. točke 2. potvrđena točka II. izreke pobijanog rješenja.
16. S obzirom na navedeno neosnovano je pozivanje tužitelja na povredu članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Međunarodne novine“ broj 18/97 i dr.) pošto činjenica što je pobijanom odlukom odbijen tužbeni zahtjev ne znači da su ujedno povrijeđena prava tužitelja o kojima on govori, a koja su zaštićena navedenom Konvencijom.
17. Odluka o trošku donesena je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a budući da je tužitelj u cijelosti izgubio spor. Međutim, pri odlučivanju o visini dosuđenog troška prvostupanjski sud je djelomično pogrešno primijenio odredbu članka 155. ZPP-a. Prvostupanjski sud je, suprotno žalbenim navodima, naveo za koje radnje je priznat trošak tuženiku, ali je ocjenjujući koji su troškovi bili potrebni za vođenje spora pogrešno odredio tuženiku trošak za sastavljanje podneska od 3. ožujka 2021. Naime, iz podataka u spisu proizlazi da je taj podnesak dostavio na spis neposredno prije ročišta održanog 4. ožujka 2021. pa taj trošak nije bio potreban za vođenje spora jer je navode iz tog podneska tuženik mogao iznijeti na održanom ročištu, za koje je tuženiku priznat trošak u 100% iznosu.
18. Stoga je žalbu u odnosu na trošak za sastavljanje tog podneska u iznosu od 1.000,00 kn valjalo prihvatiti i na temelju odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja, a u odnosu na preostali iznos troška žalbu odbiti i odlučiti kao u točki I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.
19. Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan jer trošak za podnošenje odgovora na tužiteljevu žalbu nije bio potreban za vođenje ove parnice (članak 155. stavak 1. ZPP-a).
20. Napominje se da su novčani iznosi u uvodu i izreci presude izraženi i u valuti EUR, primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450, uvažavajući Zakon o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22, 88/22), članak 43. i 48.
Zagreb, 21. travnja 2023.
Sudac
Ružica Omazić
Broj zapisa: 9-30857-e5489
Kontrolni broj: 0ef1e-4b444-ca26c
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Ružica Omazić, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
