REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 78 Pž-4796/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mladen Šimundić, u pravnoj stvari tužitelja GENESIS GRUPA d.o.o., OIB 30343752258, Osijek, Šandora Petefija 204, kojeg zastupa punomoćnik Slaven Vrbošić, odvjetnik iz Osijeka, protiv tuženika MDK GRAĐEVINAR d.o.o., OIB 88960810798, Dubrovčan, Dubrovčan 3b, kojeg zastupa punomoćnik Antonio Volarević, odvjetnik iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-518/2021-27 od 7. listopada 2022., 21. travnja 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-518/2021-27 od 7. listopada 2022.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-518/2021-27 od 7. listopada 2022. ukinut je platni nalog i odbijen tužbeni zahtjev (točka I. izreke) te je naloženo tužitelju platiti tuženiku trošak parničnog postupka (točka II. izreke). U obrazloženju presude prvostupanjski sud navodi kako između stranaka nije sporno da je tuženik kupio od tužitelja stroj Husquarna Vibro Ploča LG 504 HATZ 1D81, niti je sporno da je tuženik podnio tužitelju reklamaciju zbog neispravnosti stroja u jamstvenom razdoblju sa zahtjevom za popravkom stroja. Predmet spora predstavlja tužiteljev zahtjev da mu se popravak stroja plati kao ugovor o djelu iz odredbe čl. 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO), jer je tužitelj naknadno zaključio kako do neispravnosti stroja nije došlo zbog materijalnih nedostataka. Prvostupanjski sud ukazuje na to da je tuženik podnio tužitelju reklamacije zbog neispravnosti stroja u jamstvenom razdoblju i zatražio popravak stroja sukladno čl. 424. ZOO-a, te da se prema odredbi čl. 249. st. 1. ZOO-a volja za sklapanje ugovora može izjaviti riječima, uobičajenim znakovima ili drugim ponašanjem iz kojega se sa sigurnošću može zaključiti o njezinu postojanju, sadržaju i identitetu davatelja izjave. Iz navedenog razloga prvostupanjski sud smatra da tuženik nije izrazio volju za sklapanje ugovora o djelu u smislu odredbe čl. 249. st. 1. ZOO-a i da nije postignuta suglasnost stranaka o bitnim sastojcima ugovora o djelu u smislu odredbe čl. 247. ZOO-a, već je tuženik podnio reklamaciju o neispravnosti stroja i tužitelj je povodom te reklamacije izvršio popravak.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj, zbog bitne povrede postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o trošku. Osporava zaključak suda kako je tužitelj bio prodavatelj odnosno proizvođač, već ukazuje na to da je tužitelj samo ovlašteni servis kojem je tuženik predmetni stroj dostavio i zatražio popravak. Smatra da je prema dopisu od 30. travnja 2021., koji je dostavio tuženik prodavatelj bio TD WerkTeh j.d.o.o., te da ta okolnost nije bila sporna tijekom postupka. Kako je tužitelj otklonio kvar na zahtjev tuženika, pripada mu nagrada za izvršeni posao. Predlaže preinačiti pobijanu presudu, odnosno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava navode tuženika o postojanju prava na naknadu troškova popravka, navodi kako je stroj predao tužitelju kao ovlaštenom servisu temeljem upute prodavatelja, u okviru jamstvenog roka, da mu tužitelj nije dao nikakvu ponudu za popravak niti je takvu volju izrazio. Stoga smatra kako između stranaka nije sklopljen ugovor o djelu, te predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovaj predmet predstavlja spor male vrijednosti, temeljem odredbe čl. 502. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), s obzirom na to da se isti odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 50.000,00 kn / 6.630,00 EUR. Prema odredbi čl. 467. ZPP-a žalba u sporovima male vrijednosti može se podnijeti isključivo zbog pogrešne primjene materijalnog prava te bitnih povreda postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede postupka iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a.

6. Stoga je pobijana presuda ispitana u okviru dopuštenih žalbenih navoda iz čl. 467. ZPP-a, te po službenoj dužnosti u odnosu na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i zbog moguće pogrešne primjene materijalnog prava, osim u dijelu odluke o troškovima. No, žalbeni navodi tuženika koji se sadržajno odnose na pogrešno odnosno nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (pitanje tko je prodavatelj stroja) ipak su ispitani, no samo u odnosu na pitanje da li su zaključci prvostupanjskog suda u suprotnosti s ispravama u spisu, što bi predstavljalo bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, na koju se poziva tužitelj.

7. Ovaj sud ukazuje kako pitanje tko je tuženiku prodao stroj nije bilo predmet dokazivanja tijekom postupka, niti su stranke o tome davale kakve izričite izjave. Iz isprava koje je dostavio tužitelj (str. 28. i 29. spisa) može se zaključiti kako je upravo tužitelj bio ovlašteni distributer koji prodaje i servisira strojeve Husquarna, te da je upravo tužitelj prodao navedeni stroj tuženiku. Naime, u dopisu od 19. studenog 2020., koji je upućen tuženiku, tužitelj navodi kako je tuženik novi klijent, te da su prihvatili trošak novog akumulatora, makar tužitelj sve strojeve prekontrolira i testira prije izlaska u prodaju.

8. No, s druge strane, iz dopisa tuženika upućenog društvu WerkTeh j.d.o.o. može se zaključiti i da je sporni stroj kupljen od tog društva, a ne od tužitelja. Stoga zaključak prvostupanjskog suda da je između stranaka nesporno da je tuženik kupio stoj upravo od tužitelja doista nije u skladu s ispravama u spisu.

9. Međutim, u ovom konkretnom slučaju za donošenje presude nije niti bitno tko je tuženiku prodao predmetni stroj, jer je između stranaka nesporno da je tužitelj ovlašteni serviser koji je primio stroj na popravak temeljem jamstva i u jamstvenom roku. Isto tako nije sporno da tužitelj, prije izvršenog popravka, nije tuženika obavijestio o tome da se ne radi o kvaru koji pokriva jamstvo te da bi popravak trebao platiti, niti mu je dostavio ponudu cijene popravka.

10. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj, kao profesionalac koji se bavi prodajom i servisom predmetnih strojeva, nakon zaprimanja tuženikove reklamacije trebao pregledati stroj i utvrditi radi li se o neispravnosti ili ne prije popravka. U takvoj situaciji, ako tužitelj utvrdi da se ne radi o neispravnosti reklamaciju je trebao odbiti, a ne povodom reklamacije izvršiti popravak, naknadno utvrditi da se nije radilo o neispravnosti koja je pokrivena jamstvom i onda potraživati naknadu kao da je bio sklopljen ugovor o djelu, na što ukazuje prvostupanjski sud.

11. Slijedom navedenog, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda kako stranke nisu postigle suglasnost o bitnim sastojcima ugovora o djelu iz čl. 247. i 590. ZOO-a, zbog čega je tužbeni zahtjev odbijen.

12. U odluci o troškovima postupka prvostupanjski je sud primijenio odredbe čl. 154. i 155. ZPP-a, odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 104/14, 118/14 i 107/15; dalje: Tarifa) kao i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12 i 157/13) i Tarifu sudskih pristojbi.

13. Kako žalitelj ne navodi da bi sud, prilikom odlučivanja o troškovima, pogrešno primijenio materijalno pravo, žalba je i u tom dijelu neosnovana.

14. Slijedom navedenog presuđeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 21. travnja 2023.

Sudac

Mladen Šimundić