Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 27 Gž-1698/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sucu pojedincu Niki Grospić Ivasović, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, za Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje, OIB: 43664740219, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Vukovaru, protiv tuženice OT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku UT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj P-267/2021-12 od 28. veljače 2023., dana 20. travnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj P- 267/2021-12 od 28. veljače 2023. i sudi:

Nalaže se tuženici isplatiti tužitelju iznos od 818,76 eura[1] /6.168,96 kn sa zateznim kamatama tekućima od 27. srpnja 2020. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 522,60 eura/3.937,50 kn, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju trošak sastava žalbe u iznosu od 186,64 eura/1.406,25 kn, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja Republike Hrvatske OIB:52634238587, za Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje, OIB:43664740219, koji glasi:

"Nalaže se tuženici OT OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] da tužitelju Republici Hrvatskoj OIB:52634238587, isplati iznos od 818,76 eura/6.168,96 kuna1 sa zateznim kamatama od 27. srpnja 2020. do isplate, po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te naknaditi parnični trošak sve u roku od 15 dana".“

2. Protiv presude žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22 i 114/22, u daljnjem tekstu: ZPP-a), predlažući njezinu preinaku, sukladno navodima žalbe, uz naknadu troška njezinog sastava.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja na isplatu utuženog iznosa, koji se odnosi na dospjele iznose na ime najamnine za stan u vlasništvu tužitelja i to za razdoblje od 1. listopada 2014. do 26. rujna 2018., koje potraživanje je tuženica priznala potpisom Ugovora o najmu od 26. rujna 2018., koji je potpisala 21. studenoga 2018.

6. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a, presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Pobijanom presudom, a niti postupkom koji je prethodio, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a), međutim, odlučivši na način da je tužbeni zahtjev odbijen zbog zastare, pogrešno je primijenjeno materijalno pravo (čl. 356. ZPP-a).

8. Naime, iz stanja spisa kao nesporno proizlazi da su parnične stranke sklopile Ugovor o namju od 26. rujna 2018. (listovi 11 - 15 spisa) te da su člankom 4. istoga uvrdile postojanje obveze tuženice prema tužitelju na isplatu iznosa od 6.168,96 kn, koji se odnosi na najamninu za razdboblje od 1. listopada 2014. do dana potpisa Ugovora o najmu.

9. Odredbom čl. 240. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - u daljnjem tekstu: ZOO-a) propisano je da se zastara prekida kada dužnik prizna dug.

10. Odredbom čl. 245. st. 1. ZOO-a propisno je da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, dok je stavkom 6. istog članka propisano da se zastara koja počinje teći iznova poslije prekida, navršava kad protekne onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastaru koja je prekinuta.

11. Odredbom čl. 229. ZOO-a propisano je da tražbina zakupnine i najamnine, bilo da je određeno da se plaća povremeno, bilo u jednom ukupnom iznosu, zastarijeva za tri godine.

12. Odredbom čl. 186.a st. 1. ZPP-a propisano je da je osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna, prije podnošenja tužbe, obratiti se sa zahtjevom za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu, koje je stvarno i mjesno nadležno za zastupanje na sudu pred kojim namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske, osim u slučajevima u kojima je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe. Zahtjev za mirno rješenje spora mora sadržavati sve ono što mora sadržavati tužba, dok je stavkom 8. istoga članka propisano da će se odredbe prethodnih stavaka tog članka na odgovarajući način primjenjivati i u slučajevima u kojima Republika Hrvatska namjerava tužiti neku osobu s prebivalištem ili sjedištem u [adresa]. Stavkom 3. istog članka propisano je da podnošenjem zahtjeva iz stavka 1. zastarijevanje zastaje.

13. Budući da je tuženica potpisom Ugovora o najmu, koji je ista potpisala 21. studenoga 2018., priznala svoj dug prema tužitelju, a tužitelj je dana 14. rujna 2021. podnio zahtjev za mirno rješenje spora, koji je tuženica zaprimila 17. rujna 2021., po proteku roka od tri mjeseca od njegova zaprimanja od strane tuženice, tužitelj je bio ovlašten podnijeti tužbu nadležnom sudu, što znači da je tužba, koja je podnijeta 27. prosinca 2021., a imajući u vidu da tri mjeseca zastara nije tekla, podnijeta unutar zastarnog roka od tri godine (čl. 229. ZOO-a), koji se odnosi na predmetno potraživanje isplate najamnine, pa je pravilnom primjenom materijalnog prava, odnosno pravilnim odlučivanjem o prigovoru zastare, istaknutom od strane tuženice, tužbeni zahtjev valjalo usvojiti.

14. Zbog izmijenjenog uspjeha stranaka u sporu valjalo je preinačiti i odluku o parničnom trošku te tužitelju priznati trošak zastupanja (čl. 154. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /"Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, u daljnjem tekstu: OT) i to sastava tužbe 75 bodova (tbr. 7/1 OT), podneska od 4. studenoga 2022. 75 bodova (tbr. 8/1 OT), zastupanja na ročištu 15. veljače 2023. 75 bodova (tbr. 9/1 OT) i pristupa na ročište za objavu presude 37,5 bodova (tbr. 9/3 OT), ukupno 262,5 bodova ili 522,60 eura/3.937,50 kn (tbr. 50. OT).

15. Tužitelju je priznat trošak žalbe u iznosu od 186,64 eura/1.406,25 kn (čl. 154. st. 1. ZPP-a u svezi s Tbr. 10/1 i 50. OT).

16. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci (čl. 373. toč. 3. ZPP-a za stavak I. i čl. 166. st. 2. ZPP-a za stavak II.).

U Zagrebu 20. travnja 2023.

Sudac:

Nika Grospić Ivasović