- 1 -              Revd 3911/2023-2

Broj: Revd 3911/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića, člana vijeća i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. I. G. d.o.o, OIB ..., sa sjedištem u P., kojeg zastupa punomoćnica I. B., odvjetnica u P., protiv tuženice P. I., OIB ..., iz P., koju zastupa punomoćnik M. Č., odvjetnik u P., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi, poslovni broj Gž-133/2022-3 od 10. ožujka 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Povrv-9279/2017-37 od 24. studenoga 2021., u sjednici održanoj 30. siječnja 2024.,

r i j e š i o   j e:

              Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi, poslovni broj Gž-133/2022-3 od 10. ožujka 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli - Pola, poslovni broj Povrv-9279/2017-37 od 24. studenoga 2021. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositeljica navodi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a kao razlog važnosti istaknuto je da pravno shvaćanje na kojem je utemeljena pobijana presuda odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog sud izraženog u rješenju broj Revr-987/2013-2 od 26. studenoga 2014.

2. Pitanja koja je tuženica naznačila u prijedlogu glase:

1) Koji je doseg ovlaštenja drugostupanjskog suda da potvrdi prvostupanjsku odluku na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP u slučaju kada jedna od stranaka neku činjenicu učini spornom tek u tijeku žalbenog postupka bez da pritom ponudi dokaze u prilog takvoj tvrdnji niti takvi dokazi prileže spisu, a drugoj strani nije dana mogućnost da se o istim činjenicama očituje na prikladan način upućivanjem predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje;

2) Smije li drugostupanjski sud zauzeti stav o odlučnim činjenicama u sporu, iako pritom nije jasno i nedvosmisleno naveo na temelju kojih dokaza temelji takav stav u slučaju kada jedna od stranaka neku činjenicu učini spornom tek u tijeku žalbenog postupka i pritom ne ponudi dokaze u prilog takvoj tvrdnji niti takvi dokazi prileže spisu, a drugoj strani nije dana mogućnost da se o tim činjenicama očituje na prikladan način upućivanjem predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje;

3) Smije li sud zaključiti da se fizička osoba bavi registriranom djelatnošću bez uvida u registar poreznih obveznika poreza na dohodak ili bez provođenja kojeg drugog relevantnog dokaza?

2. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog tuženice za dopuštenje revizije.

3. Postupajući u skladu s odredbom članka 385.a stavka 1. i članka 387. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja postavljena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i ne opravdavaju intervenciju najvišeg suda.

4. Naime, u skladu s odredbom članka 385.a stavka 1. ZPP, Vrhovni će sud reviziju dopustiti samo onda ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi. Važno je pitanje pravni standard kojemu se značenje oblikuje u praksi Vrhovnog suda, a o takvom se pitanju može govoriti ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pogotovo ako praksa viših sudova nije jedinstvena, ako je riječ o pravnom pitanju o kojem praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije jedinstvena, ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Suda Europske unije trebalo preispitati sudsku praksu.

5. Sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije i njegovih priloga, međutim, ne ukazuje da je u istim činjeničnim i pravnim okolnostima nekoj stranci bila pružena pravna zaštita drugačijeg sadržaja od one pružene u konkretnom slučaju. U tom smislu posebno valja uočiti da razlog važnosti postavljenih pitanja nije odgovarajući jer se odnosi na primjenu odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP u vezi s ocjenom dokaza, dok se postavljena pitanja referiraju na odgovor žalbenog suda na žalbeni prigovor pogrešne primjene članka 31. stavka 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17).

5.1. Međutim, o primjeni te odredbe, kao ni o odgovoru na žalbeni prigovor u vezi s primjenom te odredbe ne ovisi odluka u sporu jer je pobijana presuda donesena u parničnom postupku koji je bio pokrenut na temelju prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave na temelju koje je bilo doneseno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave protiv kojeg je tuženica kao ovršenica izjavila prigovor nakon čega je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga (članak 58. stavak 3. OZ). Pretpostavka za to je, u skladu sa spomenutom zakonskom odredbom, bilo stavljanje izvan snage rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha.

5.2. U okolnostima, dakle, kada je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, a s obzirom na pravnu prirodu vjerodostojne isprave kao isprave koja nema snagu ovršnih isprava, ali kojom se ipak u visokom stupnju čini vjerojatnim postojanje tražbine na koju se odnosi, kao i s obzirom na činjenicu da je u predmetnom parničnom postupku tužbeni zahtjev i prihvaćen nakon što je u stupnju izvjesnosti (u tom se stupnju inače utvrđuju činjenice u parničnom postupku) utvrđeno da tuženica kao investitor radova nije platila račun tužitelju kao izvođaču, tada o primjeni odredbe članka 31. stavka 3. OZ ne ovisi odluka u ovom sporu jer bi ta vrsta pravne zaštite mogla biti pružena i izravno podnesenom tužbom. Pitanja, pak, o kojima ne ovisi odluka u sporu nisu pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

6. Slijedom svega naprijed iznesenog, valjalo je prijedlog tuženice za dopuštenje revizije odbiti na temelju odredbe članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP radi čega je odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 30. siječnja 2024.