REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: 6/1. P-241/2022-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Tamari Jugo Smoljanović, na temelju prijedloga više sudske savjetnice Ane Sabljak, u pravnoj stvari tužitelja B. d.o.o., OIB: …, V., kojeg zastupa punomoćnica S. N. M. i dr. odvjetnici u O. d. M. & K. d.o.o. u Z., protiv tuženika OPĆINE O., OIB: …, O., kojeg zastupa punomoćnik I. B., odvjetnik u Z.o.u. F. M. i I. B. u R., radi isplate 835,57 eura/6.295,60 kuna[1] , nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. ožujka 2023. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, 20. travnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj UPP/OS-Ovrv-19/2021 od 6. prosinca 2021. kojeg je donio javni bilježnik J. T. sa sjedištem u N. V., kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju 835,57 EUR (osamsto trideset pet eura i pedeset sedam centi) / 6.295,60[1] HRK (šest tisuća dvjesto devedeset pet kuna i šezdeset lipa) sa zateznom kamatom koje teče od 1. kolovoza 2019. do 31. prosinca 2019. po stopi od 8,30% godišnje, od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. po stopi od 8,11% godišnje, od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi od 7,89% godišnje, od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 7,75% godišnje, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 7,61% godišnje, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 7,49% godišnje, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 7,31% godišnje, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi od 10,5% godišnje, a u slučaju promjene stope prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a koju kamatnu stopu objavljuje Hrvatska narodna banka; te u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju nastale troškove postupka koje je odredio javni bilježnik u iznosu od 149,31 EUR (sto četrdeset devet eura i trideset jedan cent) / 1.125,00 HRK (tisuću sto dvadeset pet kuna)[1] zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 6. prosinca 2021. (dana donošenja rješenja o ovrsi) do 31. prosinca 2021. po stopi od 5,61% godišnje, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 5,49% godišnje, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. stopi od 5,31% godišnje, od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi od 5,5% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koju kamatnu stopu objavljuje Hrvatska narodna banka, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak od 599,52 EUR (petsto devedeset devet eura i pedeset dva centa) / 4.517,08 HRK (četiri tisuće petsto sedamnaest kuna i osam lipa)[1] , u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj protiv tuženika kao ovršenika 19. listopada 2021. podnio javnom bilježniku prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi prisilne naplate 6.295,60 kuna sa zateznim kamatama i troškovima.

2. Protiv rješenja o ovrsi poslovni broj UPP/OS-Ovrv-19/2021 od 6. prosinca 2021., kojim je u cijelosti prihvaćen prijedlog za ovrhu, tuženik je pravovremeno podnio prigovor osporavajući osnovu i visinu potraživanje (stranice 33-46 spisa). Osporio je postojanje tražbine i narudžbu usluge servisa tende jer da je uslugu naručio Obrt „K.d.“, Nj., na kojem se tenda nalazi. Osporava troškove postupka kao previsoko odmjerene.

3. Rješenjem Općinskog suda u Crikvenici, Stalne služba u Krku, poslovni broj Povrv-30/2022-2 od 10. ožujka 2022. stavljeno je izvan snage citirano rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha te su u tom dijelu ukinute provedene radnje, a postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga. Taj se sud rješenjem poslovni broj Povrv-30/2022-5 od 12. travnja 2022. oglasio stvarno nenadležnim te predmet ustupio ovome sudu kao stvarno i mjesno nadležnom na kojem se postupak dalje vodio pod posl.br. P-241/2022.

4. U daljnjem tijeku postupka tužitelj ustraje kod tužbe i tužbenog zahtjeva radi isplate 6.295,60 kuna prema računu broj 2784-B-1 od 31. srpnja 2019. s osnove izvršene usluge servisa tende. Obrazlaže da je uslugu popravka tende od tužitelja naručio I. Ž., komunalni redar tuženika, stoga da je istu tuženik dužan platiti. Ugovor od 30. travnja 2019., sklopljen između tuženika kao zakupodavca i zakupnika prostora na kojem se tenda nalazila, da nije od utjecaja na obveze tuženika iz ovog spora. Ujedno da iz ugovora ne proizlazi da bi zakupnik bio obvezan vršiti popravke na zakupljenoj nekretnini, a sukladno čl. 522. st. 1. ZOO-a zakupodavac je dužan održavati stvar u ispravnom stanju.

5. Tijekom postupka tuženik ustraje kod navoda iz prigovora. Obrazlaže da je Obrt „K.d.“ naručilo uslugu popravka tende, a u čije ime se komunalni redar I. Ž. obratio tužitelju. Tuženik je kao zakupodavac 30. travnja 2019. sklopio s obrtom „K. D.“ Ugovor za postavu terase predmet kojeg ugovora je ugostiteljski obrt na kojem se nalazi tenda koja je predmet ovog postupka. Sukladno sklopljenom ugovoru da je obrt „K. D.“ dužan snositi trošak popravka tende. Tužitelj i tuženik nisu sklopili ugovor o djelu niti je tuženik izdao narudžbenicu niti ovjereni radni nalog službene osobe tuženika za izvedene radove.

6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu 835,57 eura/6.295,60 kuna[1] temeljem računa broj 2784-B-1 od 31. srpnja 2019. s osnove naknade za izvršenu uslugu popravka tende na objektu „K. D.“.

7. Radi razjašnjenja činjenica koje su važne za donošenje odluke sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije u spisu i saslušanjem svjedoka T. F. (stranica 89-90 spisa) i svjedoka I. Ž. (stranica 90-91 spisa).

8. Na temelju ocjene svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku (˝Narodne novine˝ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19.; dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Na poslovni odnos stranaka u konkretnom slučaju se primjenjuju materijalnopravne odredbe koje se odnose na ugovor o djelu. Sukladno odredbi čl. 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08,78/15., 29/18., 126/21.; dalje: ZOO) ugovorom o djelu izvođač se obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

10. Nesporno je u postupku da se tenda nalazi na obrtu „K. D.“ koji je temeljem ugovora sklopljenim s tuženikom u zakupu predmetnog objekta. Nije sporno da je došlo do kvara predmetne tende i da je tužitelj izvršio popravak. Među u obvezi platiti utuženi iznos obzirom na strankama je sporno da li je tuženik

prigovornu tvrdnju da nije naručio uslugu od tužitelja.

11. Uvidom u račun tužitelja broj 2784-B-1 od 31. srpnja 2019. (stranica 9, 26 spisa) utvrđeno je da temeljem njega tužitelj potražuje od tuženika kao dužnika iznos od ukupno 6.295,60 kuna za servis tende (zamjena jednog para ruku s lancem 260 cm, zamjena električnog kabela, s uključenom montažom na lokaciji) na objektu K. D. u Nj..

12. U svom prigovoru tuženik je osporavao narudžbu usluge popravka od tužitelja tvrdeći da je tužitelja kontaktirao isključivo u ime obrta „K. D.“. Međutim, isto ne proizlazi iz elektroničke pošte koja je dostavljena u spis (stranica 56 spisa) iz koje je vidljivo da je upravo komunalni redar tuženika I. Ž. dana 12. srpnja 2019. uputio tužitelju prijavu da se na objekt „K. D.“ pokvarila tenda te da prilikom popravka tende na tom objektu pogleda i dodatna dva obrta u istom nizu. Dakle, iz sadržaja e-maila sud zaključuje da upravo tuženik, ne netko treći, obavještava tužitelja o potrebi popravka i poziva ga na isto.

13. Nadalje, sud je na okolnost narudžbe usluge saslušao i svjedoke I. Ž. i T. F.. U svom iskazu je svjedok I. Ž. priznao da je on napisao i poslao tužitelju predmetni e-mail. Dalje je svjedok iskazivao da je na teren izašao po nalogu svog nadređenog u OPĆINI O. i da ima ovlasti naručivati radove za koje tuženik ima ugovor. Sud nije prihvatio kao istinit dio iskaza svjedoka u kojem navodi da e-pošta od 12. srpnja 2019. predstavlja samo povezivanje tužitelja i obrt „K. D.“, ne narudžbu popravka, budući je isto u suprotnosti sa sadržajem same e-pošte.

14. Svjedok T. F. je iskazivao da je uslugu popravka tende naručio upravo tuženik, da je popravak izvršen, usluga nije plaćena. Iskaz sud cijeni vjerodostojnim jer je sukladan dokumentaciji u spisu. Dodatno navodi da je upravo tuženik kao naručitelj nabavio od tužitelja predmetne tende kroz postupak javne nabave. Tuženik dalje u postupku navedeno nije osporavao.

15. Suprotno navodima tuženika, ni iz sadržaja e-pošte od 9. srpnja 2019. (stranica 44) ne proizlazi da tuženik nije naručio uslugu popravka jer u istome tuženik potvrđuje da je putem komunalnog redara kontaktirao tužitelja te da će ga kontaktirati radi rješavanja problema. Iz sadržaja sud ne može nikako sa sigurnošću utvrditi da bi isto predstavljalo povezivanje dviju strane.

16. Nadalje, nije u pravu tuženik ni kad tvrdi da je Ugovorom određena obveza zakupnika (obrta „K. D.“) snositi trošak popravka tende jer iz odredbe čl. 7. st. 6. citiranog ugovora na koji se tuženik poziva proizlazi da je zakupnik dužan obavijestiti o oštećenju zakupodavca (tuženika), a što je isti nesporno i učinio, a sukladno odredbi čl. 12. st. da je dužan naknaditi zakupodavcu štetu koju on ili treće osobe nanesu na tendi, a tuženik nije ni tvrdio da bi zakupnik bio odgovoran za nastanak štete.

17. U svakom slučaju, obveza plaćanja naknade za izvršeno djelo ne tereti nužno korisnika stvari jer on nije stranka ugovora o djelu, već tereti osobu koja je navedeno djelo naručila.

18. Nije od utjecaja na nastanak obveze to što među strankama nije sklopljen pisani ugovor o djelu jer za oblik tog ugovora nije zakonom propisana pismena forma, zbog čega sud zaključuje da su stranke mogle zaključiti usmeni ugovor o djelu, a tužitelj je u ovom postupku dokazao opseg ugovorene usluge, odnosno izvršenog popravka, a tuženik opseg izvršene usluge nije ni osporavao.

19. Budući je tijekom postupka, kako je to naprijed navedeno, utvrđeno da je popravak naručio i ugovorio tuženik s tužiteljem, ne zakupnik ugostiteljskog objekta, isti je u obvezi platiti račun broj 2784-B-1 od 31. srpnja 2019. Tuženik nije dokazao ni tvrdio da je tužiteljevu obvezu namirio.

20. Visinu tužbenog zahtjeva sud je utvrdio uvidom u dokumentaciju u spisu (račun). Tuženik je u postupku visinu osporavao samo paušalno, ničime nije obrazložio svoje prigovorne tvrdnje te nije ni tvrdio da bi među strankama bila ugovorena drugačija cijena, već da uslugu nije naručio.

21. Slijedom, sud zaključuje da su među strankama nastali obvezni odnosi iz ugovora o djelu, da je tužitelj po narudžbi tuženika izvršio uslugu popravka tende, a tuženik nije za isto platio naknadu, odnosno nije podmirio račun po dospijeću. Stoga je sud primjenom odredbi čl. 9. i 590. ZOO-a usvojio tužbeni zahtjev i tužitelju dosudio zatraženu glavnicu.

22. Tuženik je pao u zakašnjenje jer nije ispunio obvezu u roku određenom za ispunjenje sukladno čl. 183. st. 1. ZOO-a. Na temelju odredbe čl. 29. st. 1. i 2. istog Zakona, dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obveze duguje osim glavnice i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom pa je sud tužitelju dosudio i kamate od dana koji slijedi iza dana dospijeća po stopi koja se odnosi na trgovačke ugovore.

23. Sukladno, sud je na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi za cjelokupni iznos glavnice zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, odnosno odlučio je kao u t. I. izreke presude.

24. Nadalje, sud je u izreci presude održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi i u dijelu u kojem je tužitelju dosuđen trošak ovršnog postupka kojeg je odredio javni bilježnik u iznosu od 149,31 eura/1.125,00 kuna[1] . Radi se o trošku javnog bilježnika u iznosu od 187,50 kuna sukladno čl. 3., 6. i 8. Pravilnika o naknadi i nagradi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ broj 9/2021., 18/2022., 154/2022.), sa zateznom kamatom po stopi iz. čl. 29. st. 2. ZOO-a (ostali odnosi) i u skladu s Uredbom o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 156/22.) od dana donošenja rješenja o ovrsi, a budući je taj ovršni trošak bio nužan radi donošenja rješenja o ovrsi (a i tužitelj ga je dokazao, računi na stranici 16 i 25 spisa), te trošku sastava prijedloga za ovrhu od 937,50 kuna sukladno Tbr. 11/1 i Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 126/22.; dalje: Tarifa) jer je tužitelja zastupao punomoćnik koji je odvjetnik.

25. Odluku o parničnom trošku sud je donio pozivom na odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, budući je tužitelj u cijelosti uspio s tužbenim zahtjevom, dok je visina naknade troškova za rad odvjetnika utvrđena na temelju Tarife, a u skladu s vrijednosti predmeta spora (835,57 eura/6.295,60 kuna[1] ), vrijednosti boda od 1,99

Tužitelju su priznati opravdani i eura te dostavljenim troškovnikom (str. 94 spisa).

stvarno nastali troškovi postupka, i to za sljedeće radnje u postupku: zastupanje na ročištu od 14. ožujka 2023. (Tbr. 9. t. 1. Tarife) iznos od 149,25 eura, zastupanje na ročištu od 6. rujna 2022. i 18. listopada 2022. na kojim se raspravljalo o procesnim pitanjima (Tbr. 9. t. 2. Tarife) iznos od po 74,63 eura svaki, ukupno 149,26 eura, sastav obrazloženog podneska od 11. travnja 2022. (Tbr. 8. t. 1. Tarife) iznos od te trošak PDV-a od 111,94 eura (Tbr 42. Tarife). Tužitelju je priznat i 149,25 eura,

trošak sudske pristojbe na presudu od 39,82 eura/300,00 kuna[1] sukladno Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18.) i Uredbi o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23.). Slijedom navedenog, sud je obvezao tuženika da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak od 599,52 eura/4.517,08 kuna[1] , odnosno donio je odluku sukladno t. II. izreke presude.

26. Napominje se da su novčani iznosi u odluci dvojno iskazani u valuti eura i kune, primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450, uvažavajući čl. 43. i 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22. i 88/22.).

Rijeka, 20. travnja 2023.

Sutkinja

Tamara Jugo Smoljanović v.r.

UPUTA O PRAVU NA PODNOŠENJE PRAVNOG LIJEKA:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti (čl. 352. st. 1. ZPP-a).

Odluka o sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. ZPP-a).

Žalba ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).