REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: 6/1. Povrv-47/2022-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Tamari Jugo Smoljanović, na temelju prijedloga više sudske savjetnice Ane Sabljak, u pravnoj stvari tužitelja T. d.o.o., S. B., OIB: … (pravni sljednik pripojenog društva A. T. j.d.o.o., S. B., OIB …), kojeg zastupa punomoćnik I. Ž., odvjetnik u S. B., protiv tuženika R. T. d.o.o., K., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik G. M. i d. odvjetnici u O. d. G. M., L. P. i I. B. u R., radi isplate 19.327,10 eura/145.620,00 kuna[1] , nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. ožujka 2023. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 20. travnja 2023.

p r e s u d i o  j e

Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-2217/2020 od 21. veljače 2020. koje je donio javni bilježnik V. P. sa sjedištem u R., u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju 8.709,27 eura/65.620,00 kuna[1] sa zateznom kamatom koje teče od 28. studenoga 2019. do 31. prosinca 2019. po stopi od 8,30% godišnje, od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. po stopi od 8,11% godišnje, od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi od 7,89% godišnje, od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 7,75% godišnje, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 7,61% godišnje, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 7,49% godišnje, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 7,31% godišnje, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi od 10,5% godišnje, a u slučaju promjene stope prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a koju kamatnu stopu objavljuje Hrvatska narodna banka; te u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju nastale troškove postupka koje je odredio javni bilježnik u iznosu od 304,63 eura/2.295,25 kuna[1] zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 21. veljače 2020. (dana donošenja rješenja o ovrsi) do 30. lipnja 2020. po stopi od 6,11% godišnje, od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi od 5,89% godišnje, od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 5,75% godišnje, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 5,61% godišnje, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 5,49% godišnje, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. stopi od 5,31% godišnje, od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi od 5,5% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koju kamatnu stopu objavljuje Hrvatska narodna banka, sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi pod poslovnim brojem Ovrv-2217/2020 od 21. veljače 2020. koje je donio javni bilježnik V. P. sa sjedištem u R., u dijelu kojim se nalaže tuženiku da plati tužitelju iznos od 10.617,82 eura/80.000,00 kuna[1] , te se utvrđuje da je tužba u tom dijelu povučena.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak od 248,75 eura/1.874,21 kuna[1] , u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Trgovačko društvo A. T. j.d.o.o. je kao ovrhovoditelj protiv tuženika kao ovršenika 19. veljače 2020. podnijelo javnom bilježniku prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi prisilne naplate 145.620,00 kuna sa zateznim kamatama i troškovima.

2. Protiv rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrv-2217/2020 od 21. veljače 2020., kojim je u cijelosti prihvaćen prijedlog za ovrhu, tuženik je pravovremeno podnio prigovor (stranica 12 spisa). Osporava visinu potraživanja jer da dug iznosi 100.620,00 kn umjesto utuženih 145.620,00 kn, budući je tuženik u dva navrata djelomično platio utuženi račun. Navodi da račun zbog visine otplaćuje djelomično te da je tužitelj upoznat s dinamikom plaćanja.

3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-116/2020-3 od 8. travnja 2020. stavljeno je izvan snage citirano rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha te su u tom dijelu ukinute provedene radnje, a postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

4. Rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-116/2020-8 od 31. kolovoza 2020. utvrđen je prekid postupka, a koji postupak je nastavljen te se dalje vodio pod posl.br. Povrv-42/2021. Rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-42/2021-22 od 9. veljače 2022. utvrđen je prekid postupka, a koji postupak je nastavljen te se dalje vodio pod posl.br. Povrv-47/2022.

5. Tijekom postupka tužitelj je ustvrdio da je u međuvremenu društvo A. T. j.d.o.o. na temelju Ugovora o pripajanju od 15. listopada 2020. pripojeno društvu T. d.o.o. koje kao pravni sljednik preuzima parnični postupak. U konačno postavljenom tužbenom zahtjevu (stranica 49 spisa) potražuje 65.620,00 kuna sa sporednim potraživanjima.

6. Tuženik u postupku navodi da ne osporava osnovu, već visinu jer da je dug djelomično podmiren u iznosu od 100.000,00 kuna. Preostali iznos do utužene visine da je sporan sukladno prethodnom prigovoru kvalitete isporučenog goriva.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu 8.709,27 eura/65.620,00 kuna[1] temeljem računa broj 1271 od 27. studenoga 2019. s osnove kupoprodajne cijene za isporučenu robu (16180 litara goriva Eurosuper 95).

8. Radi razjašnjenja činjenica koje su važne za donošenje odluke sud je izveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije u spisu. Sud nije odredio izvođenje financijskog vještačenja jer je važne okolnosti o kojima ovisi visina zahtjeva utvrdio na temelju dokaza izvedenih u ovom postupku pa bi se izvođenjem navedenog dokaza stvarali nepotrebni troškovi i odugovlačio postupak.

9. Na temelju ocjene svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku (˝Narodne novine˝ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19.; dalje: ZPP) sud je utvrdio da je sniženi tužbeni zahtjev osnovan.

10. Među strankama nije sporna osnova tužbenog zahtjeva. Sporna je visina potraživanja.

11. Na poslovni odnos stranaka u konkretnom slučaju se primjenjuju materijalnopravne odredbe koje se odnose na ugovor o kupoprodaji. Sukladno odredbi čl. 376. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08,78/15., 29/18.; dalje: ZOO) prodavatelj je obvezan predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu.

12. Sud uvidom u Ugovor o pripajanju od 15. listopada 2020. i Rješenja o upisu pripajanja (stranice 61-75 spisa) utvrđuje da je tužitelj aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari jer je kao društvo preuzimatelj statusnom promjenom pripajanja postao sveopći pravni sljednik pripojenog društva A. T. j.d.o.o. i time stupa u sve pravne odnose pripojenog društva.

13. Uvidom u račun tužitelja broj 1271 od 27. studenoga 2019. (stranica 6 spisa), utvrđeno je da temeljem njega pravni prednik tužitelja potraživao od tuženika kao dužnika iznos od ukupno 145.620,00 kuna za prodaju 16180 litara goriva Eurosuper 95. Iz računa otpremnice broj 1271 vidljivo je da je tuženik naznačen kao kupac robe istovjetne iz računa, da je ista otpremljena vozilom reg. oznake RI … te da je potpisana po prijevozniku. Među strankama nije ni sporna vrsta i količina prodane robe, kao ni činjenica da je ista isporučena tuženiku.

14. Prigovor materijalnih nedostataka, kojeg je tuženik istaknuo tek na ročištu od 25. lipnja 2021., sud cijeni neosnovanim. To stoga što se tuženik poziva na prethodno istaknuti prigovor kvalitete isporučenom gorivu, a sud uvidom u spomenuti prigovor (stranica 43-45 i 57 spisa) utvrđuje da se isti ne odnosi na račun koji je predmet ovog postupka, već na račun broj 1270 na iznos od 79.160,00 kuna predmet kojeg je isporuka goriva druge vrste i količine (7700 litara eurodizela i 620 litara eurosuper 95), odnosno ne onoga čiju naplatu tužitelj pokušava ostvariti u ovom a bi se tuženik mogao pozivati na eventualne postupku. Nadalje, sud ukazuje d

nedostatke u isporučenoj robi, odnosno da bi mogao uskratiti isplatu cijene, tuženik treba, prije svega, dokazati da su takvi nedostaci postojali, da je o istima pravovremeno obavijestio tužitelja (čl. 403. ZOO-a) i da tužitelj iste nije otklonio. Na navedene okolnosti je tuženik predložio saslušanje zastupnika po zakonu Igora Pranjića koji se nije odazvao pozivu suda, nije opravdao razlog izostanka, te sud takav dokaz nije izveo (čl. 265. st. 2. ZPP-a). Kako tuženik nije predložio izvođenje drugih dokaza na predmetnu okolnost, to nije dokazao odlučne činjenice od kojih ovisi osnovanost njegova prigovora na nekvalitetu, stoga je, sukladno pravilu o teretu dokazivanja u parnici, u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a, prigovor tuženika ocijenjen neosnovanim.

15. Tuženik svoje tvrdnje da je podmirio svoje obveze u iznosu od 100.000,00 kuna prema tužitelju nije dokazao. Uvidom u naloge za nacionalno plaćanje (stranice 50-54 spisa) sud utvrđuje da je tuženik vršio plaćanja po utuženom računu, u ukupnom iznosu od 80.000,00 kuna (za koji iznos je tužitelj i smanjio tužbeni zahtjev). Iz naloga za plaćanje od 11. veljače 2020. sa stranice 55 spisa sud utvrđuje da se isti ne odnosi na utuženi račun jer je iz sadržaja isprave vidljivo da je pod opis plaćanja naznačeno „plaćanje po rn br. 6“. Stoga se plaćanje u iznosu 20.000,00 kuna ima smatrati plaćanjem druge dospjele obveze, kako je to odredio sam dužnik prilikom ispunjenja sukladno odredbi čl. 171. st. 1. ZOO-a, te tuženik u tom dijelu nije odmirenje tražbine tužitelja. U preostalom dijelu potraživanja od 45.620,00 dokazao p

kuna tuženik nije ni tvrdio da je isto podmirio.

16. Visinu tužbenog zahtjeva sud je utvrdio uvidom u dokumentaciju u spisu (račune i otvorene stavke), a tuženik nije tijekom postupka niti jednom obrazloženom prigovornom tvrdnjom osporavao cijenu robe.

17. Zaključno, ovaj sud temeljem rezultata dokaznog postupka utvrđuje da je tužitelj isporučio tuženiku naručenu robu (gorivo), a da cijenu tuženik nije platio u cijelosti. Stoga je sud primjenom odredbi čl. 9., 358. i 376. ZOO-a, usvojio smanjeni tužbeni zahtjev i tužitelju dosudio zatraženu glavnicu.

18. Tuženik je pao u zakašnjenje jer nije ispunio obvezu u roku određenom za ispunjenje sukladno čl. 183. st. 1. ZOO-a. Na temelju odredbe čl. 29. st. 1. i 2. istog Zakona, dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obveze duguje osim glavnice i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom pa je sud tužitelju dosudio i kamate od dana koji slijedi iza dana dospijeća po stopi koja se odnosi na trgovačke ugovore.

19. Sukladno, sud je na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi za dosuđeni iznos glavnice zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, odnosno odlučio je kao u izreci presude.

20. Nadalje, sud je u izreci presude održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi i u dijelu u kojem je tužitelju dosuđen trošak nastalog ovršnog postupka kojeg je odredio javni bilježnik u iznosu od 304,63 eura/2.295,25 kuna[1] . Radi se o trošku javnog bilježnika sukladno čl. 3., 6. i 8. Pravilnika o naknadi i nagradi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ broj 8/11. i 114/12.) sa zateznom kamatom po stopi iz. čl. 29. st. 2. ZOO-a (ostali odnosi) i u skladu s Uredbom o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 156/22.) od dana donošenja rješenja o ovrsi, a budući je taj ovršni trošak bio nužan radi donošenja rješenja o ovrsi i uzevši u obzir da su sve uplate tuženika izvršene nakon podnošenja prijedloga za ovrhu.

21. Tužitelj je po uplati tuženika povukao dio tužbenog zahtjeva za iznos glavnice od 80.000,00 kuna konačno na ročištu od 25. lipnja 2021. te predložio sudu da usvoji tako postavljeni tužbeni zahtjev kojim dalje potražuje iznos glavnice od 65.620,00 kuna uvećano za zatezne kamate. Tuženik se tako postavljenom tužbenom zahtjevu nije protivio, stoga je sud pozivom na odredbu čl. 193. st. 2. i čl. 451. st. 3. ZPP-a odlučio kao pod t. I. izreke rješenja.

22. Odluku o parničnom trošku sud je donio pozivom na odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, budući je tužitelj u cijelosti uspio s konačno postavljenim tužbenim zahtjevom (odredba članka 154. stavak 2. ZPP-a prema kojoj se omjer uspjeha u

vodeći računa

parnici ocjenjuje tek prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu,

i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, a kojem se tuženik nije protivio u zakonskom roku, slijedom čega proizlazi da je tužitelj uspio u cijelosti u sporu), dok je visina naknade troškova za rad odvjetnika utvrđena na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 126/22.; dalje: Tarifa), a u skladu s vrijednosti predmeta spora (8.709,27 eura/65.620,00 kuna[1] ) te dostavljenim troškovnikom (str. 101 spisa). Tužitelju su priznati opravdani i stvarno nastali troškovi postupka, i to za sljedeće radnje u postupku: zastupanje na ročištu od 15. ožujka 2023. (Tbr. 9. t. 1. Tarife) iznos od 199,00 eura te trošak PDV-a od 49,75 eura (Tbr 42. Tarife). Slijedom navedenog, sud je obvezao tuženika da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak od 248,75 eura/1.874,21 kuna[1] , odnosno donio je odluku sukladno t. II. izreke rješenja. U odnosu na zahtjev za naknadu troškova pristojbe, sud ističe da tužitelj nije postavio zahtjev za naknadu troškova postupka određeno u visini kako je to propisano odredbom čl. 164. st. 2. ZPP-a te mu stoga isti nije ni dosuđen.

23. Napominje se da su novčani iznosi u odluci dvojno iskazani u valuti eura i kune, primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450, uvažavajući čl. 43. i 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22. i 88/22.).

Rijeka, 20. travnja 2023.

Sutkinja

Tamara Jugo Smoljanović v.r.

UPUTA O PRAVU NA PODNOŠENJE PRAVNOG LIJEKA:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.