Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 26 Gž-210/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od suca Milka Samboleka kao predsjednika vijeća, Sanje Bađun kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Amalije Švegović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. Č., OIB:... iz R., kojeg zastupa punomoćnik I. B., odvjetnik u Z., protiv tuženice R. H., OIB:..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Zadru od 18. svibnja 2022. poslovni broj P-202/2020, u sjednici vijeća 20. travnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija i djelomično prihvaća žalba tuženice, te se presuda Općinskog suda u Zadru od 18. svibnja 2022. poslovni broj P-202/2020:

- potvrđuje pod toč. I. izreke u dijelu kojim je utvrđeno da je tužitelj vlasnik dijela kat. čest. 3484 upisane u zk. ul. 650 k.o. S.,

- preinačuje pod toč. I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženici priznati i trpjeti upis prava vlasništva tužitelja i brisanje prava vlasništva tuženice temeljem presude na navedenom dijelu nekretnine u zemljišnoj knjizi i zahtjev tužitelja u tom dijelu odbija,

- potvrđuje pod toč. II. izreke presude.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio presudu čija izreka glasi:

"I. Utvrđuje se da je tužitelj P. Č., R., OIB:..., vlasnik dijela nekretnine oznake kat. čestica 3484 upisane u zk. ul. 650 k.o. S. i to dijela koji je na Skici lica mjesta izrađenoj dana 14. lipnja 2021. g. od strane stalnog sudskog vještaka za geodeziju I. G., mag.ing.geod. označen narančastom bojom i oznakama A, B, C, D, A u površini od 1106 m2, koja Skica čini sastavni dio ove presude, što je tuženica dužna priznati i trpjeti da P. Č., R., OIB:..., temeljem ove presude, a po njenoj pravomoćnosti ishodi u zemljišnim knjigama ovog suda uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini na svoje ime, uz istodobno brisanje tog prava sa imena tuženice, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici da u roku od 15 dana naknadi tužitelju parnične troškove u iznosu od 10.337,50 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate."

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženica iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu i odbiti zahtjev tužitelja, odnosno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba tuženice djelomično je osnovana.

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja P. Č. za utvrđenje da je vlasnik dijela kčbr. 3484 upisane u zk.ul. 650 k.o. S. označen na skici vještaka za geodeziju I. G. od 14. lipnja 2021. oznakama A, B, C, D, A u površini od 1106 m2, te zahtjev da je tuženica isto dužna priznati i trpjeti da tužitelj temeljem presude po pravomoćnosti ishodi uknjižbu prava vlasništva i brisanje prava vlasništva tuženice u zemljišnoj knjizi.

6. Ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja prvostupanjski sud je utemeljio na slijedećem činjeničnom utvrđenju:

- da je kčbr. 3484 upisana u zk.ul. 650 k.o. S. u površini od 17306 m2 kao vlasništvo tuženice R. H.;

- da je tužitelj kao kupac sklopio Ugovor o kupoprodaji s K. P. ud. A. kao prodavateljicom 15. ožujka 2004. kojim je kupio dio kčbr. 3484 u površini od 500 m2 i da je sklopio s istom prodavateljicom Ugovor o kupoprodaji 11. rujna 2004. kojim je kupio daljnji dio iste čestice za koji je u navedenom ugovoru opisano da se nalazi „neposredno uz do sada kupljenu česticu od 500 m2 o čemu je sastavljen ugovor 15.

03. 2004.";

- da iz pisane izjave K. P. proizlazi da je na dijelu nekretnine koji je prodala tužitelju postojala kuća koja je služila za poljoprivrednu namjenu i povremeno stanovanje iz 1950., a da iz pisane izjave A. P. proizlazi da je K. P. prodala tužitelju dio nekretnine na kojoj se nalazila kuća sagrađena 1950. i koja se urušila, te je na istom mjestu tužitelj sagradio novi objekt;

- da je po zahtjevu tužitelja rješenjem o izvedenom stanju od 26. kolovoza 2016. Upravnog odjela za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje Zadarske županije ozakonjena dovršena, samostojeća, jednostavna zgrada u funkciji očuvanja poljoprivrede – agroturizam, koja se sastoji od suterena i prizemlja izgrađena na kčbr. 3484 k.o. S.;

- da iz podataka o povijesti posjedovanja za kčbr. 3484 k.o. S. proizlazi da je nekretnina bila upisana prema podacima iz 1883. kao posjed Z. C., a da su od 1948. kao posjednici evidentirani P. A. pok. M. i P. F. pok. M. svaki u ½ dijela, te da su iza smrti P. A. pok. M. na njegovom dijelu evidentirani kao posjednici njegovi nasljednici, a da je iza smrti P. F. 1972. kao posjednik evidentiran P. A., a iza smrti P. A. 1984. je evidentirana P. K. ud. A., te da je u posjedovnom listu broj 174 P. K. upisana kao posjednica kčbr. 3484 k.o. S. u površini od 8653 m2;

- da je uviđajem na licu mjesta utvrđeno da dio predmetne nekretnine u naravi predstavlja maslinik s kućom za odmor koji se nalazi unutar parka prirode Telašćica;

- da su svjedoci B. P. i J. P. suglasno iskazivali da su braća P. (A., F. i D.) 1920. stekli cijelu kčbr. 3484 zamjenom nekretnina, da je 1921. umro D. P. te su braća A. i F. P. podijelili kčbr. 3484 na pola i da je dio nekretnine koji je kupio tužitelj pripao F. P., koji je raskrčio kamenjar i izgradio suhozide te kuću od kamena, da je taj dio nekretnine iza F. naslijedio njegov sin A. P., a A. P. da je naslijedila supruga K. P. koja je nekretninu prodala tužitelju i na kojoj je tužitelj na mjestu prijašnje kuće sagradio novu kuću, time da su suhozidi ostali na licu mjesta kao što su postojali i ranije;

- da tužitelj u iskazu tvrdi da je predmetnu nekretninu kupio od K. P. na način da je prvo kupio 500 m2 o čemu je sklopljen Ugovor o kupoprodaji od 15. ožujka 2004., a nakon toga je novim ugovorom kupio daljnju površinu nešto više od 600 m2 koji je bio ograđen suhozidom, kanalom i putem, nakon čega je stupio u posjed tog dijela nekretnine i pristupio renoviranju kuće, te da je prije kupnje provjerio stanje posjeda i imao saznanje da u vezi predmetnog dijela nekretnine nikada nije bilo sporova,

na temelju čega prvostupanjski sud utvrđuje da je K. P. predmetni dio nekretnine stekla iza smrti svog supruga A. P. pok. F. koji je nekretninu naslijedio iza svog oca F. P. pok. M. koji je nekretninu imao u posjedu od 1920., što potvrđuju svjedoci u svojim iskazima, kao i podaci o povijesti posjedovanja iz kojih proizlazi da se A. P. pok. M. i F. P. pok. M. vode kao evidentirani posjednici predmetne nekretnine od 1948. Iz navedenog slijedi da je K. P. stvarna vlasnica predmetnog dijela nekretnine, slijedom čega zaključuje da su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva sukladno čl. 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14., u daljnjem tekstu: ZV).

7. U žalbi tuženica navodi da je prvostupanjski sud svoje utvrđenje u bitnome izveo iz iskaza svjedoka B. i J. P., koji navode da su izvanknjižni vlasnici preostalog dijela kčbr. 3484 k.o. S. koji graniči s predmetnim dijelom nekretnine, a kako navedene osobe nisu riješile svoje zemljišnoknjižno stanje, to smatra da im ide u prilog ovakvo presuđenje, a s obzirom na životnu dob svjedoka ne može se prihvatiti dio iskaza u kojem govore da je prednik K. P. bio posjednik još od 1920. Iz povijesti posjedovanja proizlazi da se nekretnina od 1883. vodila kao posjed Z. C., a u postupku nije utvrđeno da bi netko od prednika tužitelja bio evidentiran u zemljišnim knjigama u kmetskom odnosu za kčbr. 3484, dok se pravo vlasništva tuženice temelji na čl. 129. st. 1. i čl. 388. st. 2. ZV-a i na čl. 3. st. 1.c Zakona o provođenju agrarne reforme i kolonizacije na području Narodne Republike Hrvatske, pa smatra da je tužitelj trebao dokazati da je njegov prednik stekao pravo vlasništva dosjelošću prije 6. travnja 1941. primjenom pravila Općeg građanskog zakonika.

8. Nisu osnovani žalbeni navodi kojima tuženica pobija presudu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pri čemu niti sadržajno, a niti prema zakonskom određenju ne ukazuje na ijednu od bitnih povreda, pa je ovaj sud ispitao presudu po službenoj dužnosti primjenom čl. 365. st. 2. ZPP-a i utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku.

9. Utvrđeno činjenično stanje po prvostupanjskom sudu nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima tuženice. Iako se prvostupanjski sud poziva na čl. 114. ZV-a koji propisuje pravne temelje stjecanja, odnosno u st. 1. propisuje da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona, uzimajući u obzir činjenične navode iz tužbe prema kojima tužitelj zahtijeva utvrđenje prava vlasništva temeljem dosjelosti, to je i pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 159. st. 1. i 2. ZV-a zahtjev tužitelja osnovan.

10. Žalbenim navodima tuženice nije dovedena u sumnju pravilna ocjena prvostupanjskog suda o vjerodostojnosti iskaza svjedoka B. P. i J. P. unatoč životnoj dobi, obzirom je iz njihovih iskaza jasno da o posjedu predmetnog dijela nekretnine F. P. pok. M., potom A. P. pok. F. i K. P. ud. A. imaju saznanja iz pričanja starijih članova obitelji. Obzirom su iskazi navedenih svjedoka podudarni s podacima iz povijesti posjedovanja iz kojih proizlazi da su F. P. pok. M. i A. P. pok. M. evidentirani kao posjednici predmetne nekretnine svaki u ½ dijela od 1948., da su posjed podijelili na način da je F. P. pok. M. na svom dijelu nekretnine imao kuću sagrađenu oko 1950. koju je tužitelj obnovio što proizlazi i iz pisane izjave A. P. pok. S. od 19. rujna 2006. (list 10 spisa), te da je posjed predmetnog dijela nekretnine evidentan na licu mjesta obzirom je odvojen putem, kanalom i suhozidima, to ne postoje razlozi sumnji u vjerodostojnost iskaza svjedoka koji su u skladu sa svim preostalim izvedenim dokazima.

11. Prema odredbi čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine br. 53/91. i 92/94.) na nekretninama u društvenom vlasništvu nije se moglo steći vlasništvo dosjelošću. Taj propis je ukinut 8. listopada 1991., a 1. siječnja 1997. stupio je na snagu Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96., u daljnjem tekstu: ZV) koji je u čl. 388. st. 4. propisivao da u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopad 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Ta je odredba čl. 388. st 4. ZV ukinuta odlukom Ustavnog suda RH poslovni broj U-I-58/97 od 17. studenog 1999. te je nakon toga izmijenjena novom odredbom suprotnog sadržaja. U odlukama Europskog suda za ljudska prava T. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 35298/04, R. i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10 zauzeto je shvaćanje da se kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV-a nego na temelju drugih odredaba toga Zakona, kao i da rizik bilo kakve greške koja su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud Republike Hrvatske naknadno ukinuo, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.

12. Uzimajući u obzir da je F. P. pok. M. bio u posjedu predmetnog dijela nekretnine najkasnije od 1948., da je kontinuirani posjed nastavljen po njegovom nasljedniku A. P. pok. F. i da je K. P. ud. A. nastavila posjed kao nasljednica supruga A. P. pok. F., te da se 40 godina savjesnog posjeda navršilo 1988., to je stupanjem na snagu ZV-a 1. siječnja 1997. K. P. stekla pravo vlasništva temeljem dosjelosti.

12.1. Kako je K. P. predmetni dio nekretnine prodala tužitelju, o čemu su sklopljeni Ugovori o kupoprodaji od 15. ožujka 2004. i 11. rujna 2004., to posjed koji je nastavljen po tužitelju ima kvalitete zakonitog posjeda, pa je tužitelj posjedujući predmetni dio nekretnine kao zakonit, istinit i pošten samostalni posjednik stekao vlasništvo dosjelošću protekom 10 godina (2014.) temeljem čl. 159. st. 1. i 2. ZV-a.

13. Žalbeni navodi kojima tuženica tvrdi da je ex lege stekla pravo vlasništva temeljem čl. 3.c Zakona o provođenju agrarne reforme i kolonizacije na području Narodne Republike Hrvatske (Narodne novine br. 111/47., 25/58.), protivni su pravnom stajalištu koje je Ustavni sud Republike Hrvatske izrazio u odluci od 10. prosinca 2009. broj U-III-408/2009 tumačeći navedenu zakonsku odredbu, iz kojeg u bitnome proizlazi da bi Republika Hrvatska mogla steći pravo vlasništva potrebno je utvrditi postojanje odluke donesene od nadležnog tijela kojom se zemljište prenosi u vlasništvo države. Tuženica u konkretnom slučaju ne tvrdi da takvom odlukom raspolaže obzirom se poziva na stjecanje vlasništva ex lege.

14. Stoga je ovaj sud odbio žalbu tuženice i primjenom čl. 368. st. 2. ZPP-a potvrdio presudu pod toč. I. izreke u dijelu kojim je tužitelj utvrđen vlasnikom dijela kbčr. 3484 upisane u zk.ul. 650 k.o. S. označenu na skici vještaka koji je sastavni dio presude točkama A, B, C, D, A.

15. Međutim, usvajanjem dijela tužbenog zahtjeva da je tuženica dužna priznati i trpjeti upis prava vlasništva tužitelja i brisanje svog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi temeljem presude, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo. 15.1. Predmetni dio nekretnine nije formiran kao katastarska čestica u smislu čl. 4. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine br. 63/19., 128/22.), pa upis knjižnog prava temeljem prvostupanjske presude, bez prethodnog provođenja parcelacije pred nadležnim uredom za katastar i formiranja samostalne katastarske čestice, nije pravno moguć.

16. Stoga je ovaj sud djelomično prihvatio žalbu tuženice i primjenom čl. 373. toč. 3. ZPP-a preinačio presudu u dijelu toč. I. izreke i odbio zahtjev tužitelja za priznanje i trpljenje upisa prava vlasništva i brisanja prava vlasništva tuženice.

17. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud je donio primjenom čl. 154. st.

1. i čl. 155. ZPP-a.

18. Iako tuženica pobija presudu i u dijelu odluke o troškovima postupka sadržajno ne iznosi žalbene razloge.

19. Obzirom je ovaj sud djelomično preinačio presudu to je o troškovima postupka u obvezi odlučiti primjenom čl. 166. st. 2. ZPP-a. U vezi odbijenog dijela zahtjeva nije nastao poseban trošak, a radi se o neznatnom dijelu zahtjeva o kojem se posebno nije raspravljalo, pa prema ocjeni ovoga suda tužitelj ima pravo u cijelosti na parnični trošak primjenom čl. 154. st. 5. ZPP-a. Prvostupanjski sud je trošak odmjerio pravilnom primjenom čl. 155. ZPP-a, pa je stoga ovaj sud odbio žalbu tuženice i primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a potvrdio toč. II. izreke prvostupanjske presude.

20. Zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka ovaj sud je odbio primjenom čl. 154. st. 5. ZPP-a.

U Varaždinu 20. travnja 2023.

Predsjednik vijeća

Milko Sambolek v.r.