REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: 10 Gž-633/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Irene Dikanović Terzić predsjednice vijeća, Dubravke Šimić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Draženke Ilak članice vijeća, a na prijedlog više sudske savjetnice - specijalistice Đurđice Trgovčić, u pravnoj stvari tužiteljice Z. Š. iz Z., OIB: …, zastupane po punomoćniku G. K., odvjetniku iz Z., protiv tuženika U. o. d.d., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. R., odvjetniku iz Z., radi naknade štete, rješavajući žalbe tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 125 Pn-334/18-67 od 28. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 20. travnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika U. o. d.d. odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 125 Pn-334/18-67 od 28. travnja 2022., u pobijanom dosuđujućem dijelu za iznos od 3.433,01 eura /25.866,00 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke).

II. Žalba tužiteljice Z. Š. djelomično se odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 125 Pn-334/18-67 od 28. travnja 2022., u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u kojem je tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen za iznos od 7.318,60 eura /55.142,00 kune.

III. Žalba tužiteljice Z. Š. djelomično se prihvaća, te se preinačava presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 125 Pn-334/18-67 od 28. travnja 2022., u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u kojem je tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen za iznos od 1.144,34 eura /8.622,00 kune, i u tom dijelu sudi: „Nalaže se tuženiku U. o. d.d. da isplati tužiteljici Z. Š. daljnji iznos od 1.144,34 eura /8.622,00 kune sa zateznim kamatama koje:

- na iznos od 1.015,33 eura /7.650,00 kuna teku od 16. lipnja 2016. do isplate,

- na iznos od 129,01 eura /972,00 kune teku od 28. travnja 2022. do isplate, i to po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22), sve u roku od 15 dana."

r i j e š i o  j e

I. Preinačava se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 125 Pn-334/18-67 od 28. travnja 2022., u odluci o troškovima postupka (točka II. izreke), i rješava:

"Nalaže se tuženiku U. o. d.d. da naknadi tužiteljici Z. Š. troškove parničnog postupka u iznosu od 1.179,04 eura /8.883,48 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 28. travnja 2022. do isplate, i to po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22), u roku od 15 dana, dok se tužiteljica odbija s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom troškova postupka, a tuženik se u cijelosti odbija sa zahtjevom za naknadom troškova postupka."

II. Nalaže se tuženiku U. o. d.d. da tužiteljici Z. Š. naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 29,03 eura /218,75 kuna, u roku od 15 dana.

III. Tuženik U. o. d.d. odbija se sa zahtjevom za naknadu troškova podnesene žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 60-P-834/21-38 od 29. listopada 2021., suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku U. o. d.d. naknaditi tužiteljici Z. Š. iznos od 25.866,00 kuna sa zateznom kamatom kako slijedi:

- na iznos od 22.950,00 kuna od 16. lipnja 2016. do isplate,

- na iznos od 2.916,00 kuna od 28. travnja 2022. do isplate,

sve po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, sve u roku od 15 dana

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 63.764,00 kuna."

Rješenjem istog suda utvrđeno je da je povučen dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 8,16 kuna (točka I. izreke), te je odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak (točka II. izreke).

2. Protiv odbijajućeg dijela ove presude (točka II. izreke), kao i rješenja u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka (točka II. izreke), žalbu je pravovremeno podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te je predložila drugostupanjskom sudu da presudu preinači u smislu žalbenih navoda na način da dosudi tužiteljici u cijelosti zatraženu naknadu, kao i da preinači odluku o troškovima postupka na način da dosudi tužiteljici u cijelosti zatražene troškove postupka, kao i troškove sastava žalbe ili da presudu i rješenje u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

2.1. U sadržaju žalbe tužiteljica navodi da nalaz i mišljenje vještaka A. Z. ne smije predstavljati temelj za odluku suda, jer da isti nije otklonio nejasnoće i proturječnosti, zbog čega je provedeno drugo vještačenje po vještaku Z. I., a da je prvostupanjski sud unatoč tome omjer doprinosa svakog od sudionika temeljio na tom nalazu i mišljenju, dok iz nalaza i mišljenja vještaka Z. I. proizlazi da je za prometnu nesreću isključivo odgovoran osiguranik tuženika.

2.2. Osim toga tužiteljica ističe da je kritičnog dana padao obilan snijeg pa da su djelatnici zimske službe očistili samo desnu stranu kolničkog traka i da je po lijevoj neočišćenoj strani bio zabranjen promet, te da je na predmetnoj dionici vrijedilo ograničenje brzine kretanja najviše 60 km/h i da nije bilo dopušteno pretjecanje vozila nego samo obilaženje, kao i da je razvidno da se osiguranik tuženika nije kretao dopuštenom brzinom, odnosno da je vozio neprilagođenom brzinom, da nije poštivao zabranu pretjecanja i da nije držao potreban razmak.

2.2. Nadalje se žalbenim navodima ukazuje da je u postupku utvrđeno da je tužiteljica prije gubitka kontrole vozila upravljala vozilom brzinom koja je odgovarala ograničenju brzine od 60 km/h, a da je osiguranik tuženika vozio većom brzinom, zatim da iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je odluka suda u bitnom utemeljena na njegovom iskazu, dok su iskazi tužiteljice i svjedokinje A. Š. u cijelosti zanemareni. Tužiteljica osporava i zaključak prvostupanjskog suda da je ona počela kočiti pa da je došlo do zanošenja njezinog vozila i prelaska u lijevi prometni trak, jer da to ne proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka Z. I., te zaključno osporava i odluku o troškovima postupka iz razloga što je isti sud pogrešno utvrdio omjer uspjeha stranaka obzirom da je tuženik osporavao i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, a da je tužiteljica u cijelosti uspjela s osnovom, a djelomično i s visinom tužbenog zahtjeva, zbog čega smatra da rješenje o troškovima ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati pa da je počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

3. Protiv dosuđujućeg dijela ove presude (točka I. izreke), kao i rješenja u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka (točka II. izreke), žalbu je pravovremeno podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te je predložio drugostupanjskom sudu da uvaži žalbu i pobijanu presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti uz dosudu parničnog troška tuženiku, kao i troškova žalbenog postupka u iznosu od 2.782,50 kn ili da istu presudu u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3.1. U sadržaju žalbe tuženik navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a iz razloga što presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito da je izreka nerazumljiva i proturječi sama sebi i razlozima presude, a u obrazloženju nisu navedeni svi razlozi o odlučnim činjenicama, dok su navedeni razlozi nejasni i proturječni, te da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika. Tuženik, također, smatra da je počinjena i relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 260. i 261. ZPP-a, i to iz razloga što su nalazi i mišljenja vještaka A. Z. i Z.

I. u većem dijelu proturječni, a prvostupanjski sud nije zatražio mišljenje drugih vještaka.

3.2. Osim toga tuženik smatra da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje kada je utvrdio da postoji suodgovornost tuženika u omjeru od 30%. te da je pogrešno primijenio materijalno pravo, i to odredbe članka 1072. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima i članka 142. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, iz razloga što nisu ispunjene opće pretpostavke odgovornosti za štetu jer je od strane vještaka jasno utvrđeno da do štetnog događaja ne bi došlo da tužiteljica nije izgubila kontrolu upravljanja nad svojim vozilom, te da kretanje osiguranika tuženika i njegovo postupanje nije u uzročnoj vezi sa nastankom štetnog događaja.

3.3. Zaključno tuženik žalbenim navodima ukazuje da je prvostupanjski sud pogrešno odlučio o zateznim kamatama, kao i o troškovima postupka, i to prije svega iz razloga što je trebao odbiti tužiteljicu s tužbenim zahtjevom, a pored toga da je pogrešno primijenio odredbu članka 154. stavka 4. ZPP-a i odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka kada je očigledno da je tuženik uspio u omjeru od 70%.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana, dok žalba tuženika nije osnovana.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete nastale u štetnom događaju od 6. veljače 2015., kada je prema navodima upravljajući svojim automobilom naletjela na neočišćeni zaleđeni dio kolnika i izgubila kontrolu nad svojim vozilom, te skrenula na lijevi prometni trak, a da se u tom trenutku iza nje u istom smjeru kretao osiguranik tuženika i da je u tom trenutku svojim vozilom prešao na lijevi prometni trak u namjeri da je pretekne vozeći pri tome brzinom neprimjerenom uvjetima i stanju na kolniku, zbog čega je naletio na njezino vozilo.

7. Neosnovano stranke u žalbama ističu da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH i 70/19, dalje u tekstu: ZPP), budući presuda nema takvih nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a u obrazloženju navedeni svi razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti proturječni provedenim dokazima, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

8. Nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 260. i 261. ZPP-a, na koju žalbom ukazuje tuženik, budući su nalazi i mišljenja vještaka A. Z. i Z. I. o bitnim činjenicama bitno ne razilaze tako da u konkretnom slučaju nije bilo potrebno da se obnovi vještačenje s istim ili drugim vještacima.

9. Tijekom postupka nije bilo sporno da je 6. veljače 2015. došlo do prometne nezgode na južnom kolniku autoceste A3 kod oznake 12 km + 500 m u kojoj su sudjelovali tužiteljica kao vozačica vozila registarske oznake ZG … i osiguranik tuženika H. J. kao vozač vozila registarske oznake ZG …, u kojoj nezgodi je tužiteljica zadobila tjelesne ozljede.

10. Uvidom u zapisnik o očevidu i podataka o prometnoj nezgodi utvrđeno je da je došlo do predmetne prometne nezgode 6. veljače 2015. u 17:45 u Z., na južnom kolniku autoceste … kod 12 km + 500 m, dakle izvan naselja, na preglednom raskrižju, na cesti s podijeljenim kolnikom za oba smjera, brzina je ograničena na 60 km/h zbog zimskih uvjeta na cesti, stanje prometa normalno, noć, stanje kolnika hrapav, snijeg razgrnut, vidljivost rasvjeta dobro osvijetljeno, dok je uvidom u presudu Prekršajnog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pp P-253/15 od 4. prosinca 2015. utvrđeno da je tužiteljica oslobođena optužbe da bi skrivila predmetnu prometnu nezgodu, i to iz razloga što prometnim vještačenjem po vještaku N. E., dipl.ing., zbog izostanka bilo kakvih upotrebljivih materijalnih tragova tehničkim putem nije bilo moguće izračunati brzinu kretanja vozila okrivljenice prije sudara, a samim time i da li je neprilagođena brzina kretanja vozila tužiteljice bila uzrokom početka zanošenja njezinog vozila i kasnije nastanka nesreće, odnosno iz razloga što nije bilo moguće nedvojbeno utvrditi da je tužiteljica propustila prilagoditi brzinu kretanja stanju kolnika i da je to bio uzrok prometne nesreće, s tim da protiv osiguranika tuženika nije vođen prekršajni postupak.

11. Prvostupanjski sud je nalaze i mišljenja sudskih vještaka A. Z. i Z. I. prihvatio nalazeći da su isti valjano obrazloženi i u skladu sa priloženom dokumentacijom, te da su prigovore stranaka vještaci argumentirano otklonili i da je vještak Z. I. dodatno pojasnio okolnosti relevantne za donošenje odluke, a koje mišljenje prihvaća i ovaj sud nalazeći da su navedeni nalazi i mišljenja o bitnim činjenicama suglasni i da u konkretnom slučaju nije bilo potrebno da se obnovi vještačenje s istim ili drugim vještacima, te je na temelju istih pravilno utvrdio da se neposredno prije sudara vozilo tužiteljice kretalo desnim, od snijega očišćenim, prometnim trakom spojnog kolnika autoceste … prema čvoru J. u smjeru zapada, a ispred vozila osiguranika tuženika na razmaku od 20 m ili nešto više, s time da se vozilo osiguranika tuženika kretalo lijevim, od snijega neočišćenom kolničkim trakom u istom smjeru kao vozilo tužiteljice.

11.1. Nadalje je pravilno utvrđeno da je iz neutvrđenog razloga došlo do zanošenja vozila, odnosno da je tužiteljica prethodno poduzela neku radnju koja je destabilizirala njezino vozilo (kočenje), uslijed čega je skrenula u lijevu prometnu traku gdje se vozilo zaustavilo prednjim krajem okrenutim u smjeru sjevera, nakon čega je došlo do naleta nadolazećeg vozila osiguranika tuženika, a za kojeg je u takvoj situaciji nalet bio neizbježan, kao i da tehničkim putem zbog nedostatka materijalnih tragova nije bilo moguće utvrditi točno mjesto sudara niti brzinu kretanja vozila, a što proizlazi i iz nalaza i mišljenja vještaka N. E. provedenog u prekršajnom postupku, kao i da na mjestu nesreće nije postojao znak zabrane kretanja vozila neočišćenom lijevom prometnom trakom, s tim da do nesreće ne bi došlo da se vozilo osiguranika tuženika kretalo očišćenim dijelom kolnika iza vozila tužiteljice iz razloga što neočišćeni dio kolnika nije adekvatan za sigurnu vožnju, te da do nesreće također ne bi došlo da tužiteljica nije izgubila mogućnost upravljanja svojim vozilom i da se nije ispriječila osiguraniku tuženika na njegovoj lijevoj prometnoj traci.

12. Cijeneći iskaz tužiteljice, svjedokinje A. Š. i svjedoka H. J., prvostupanjski sud je dao valjane razloge, koje prihvaća i ovaj sud, zbog čega je u cijelosti prihvatio iskaz svjedoka H. J. kao životno uvjerljiv i logičan, a zbog čega je samo djelomično prihvatio iskaze tužiteljice i svjedokinje A. Š., osobito u dijelu u kojem su iskazale da tužiteljica nije svojom radnjom uzrokovala zanošenje vozila budući je iz mišljenja vještaka A. Z. utvrđeno da su mogući uzroci destabilizacije i zanošenja vozila tužiteljice vožnja neprilagođena uvjetima na cesti ili nepredviđena prepreka, te da prema vještaku Z. I. pri brzini kretanja vozila tužiteljice od 50-60 km/h desnom očišćenom prometnom trakom nije moglo doći do nekontroliranog skretanja njenog vozila udesno bez da je tužiteljica prethodno poduzela neku radnju koja je destabilizirala njeno vozilo, imajući pri tome u vidu da tužiteljica nije dokazala postojanje nepredviđene prepreke koja bi uzrokovala zanošenje vozila.

13. Obzirom da je u postupku utvrđeno da do štetnog događaja ne bi došlo da tužiteljica nije poduzela neku radnju koja je destabilizirala njezino vozilo (kočenje) zbog koje je izgubila mogućnost upravljanja svojim vozilom i ispriječila se osiguraniku tuženika na lijevoj prometnoj traci po kojoj se kretao, a da se osiguranik nije kretao krajnjom desnom prometnom trakom u smislu članka 142. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17) već da se kretao lijevom trakom koja zbog zimskih uvjeta i neočišćenog snijega nije bila sigurna za vožnju, prvostupanjski sud je ocijenio suodgovornost oba sudionika, i to tužiteljice u omjeru od 70% i osiguranika tuženika u omjeru od 30%.

13. Međutim, ocjenjujući navedene konkretne okolnosti koje su dovele do nastanka štetnog događaja, mišljenje je ovog suda da ukupni doprinos tužiteljice nastanku štetnog događaja iznosi 60%, a tuženika 40%, te da tužiteljici prema članku 1072. stavku 2. ZOO-a pripada 40% od utvrđene visine naknade štete.

14. Tužiteljica i tuženik žalbenim navodima ne osporavaju utvrđeno činjenično stanje prvostupanjskog suda koji je na temelju nalaza i mišljenja vještaka prof.dr.sc. A. M., spec. kirurga, utvrdio da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila višeiverni prijelom krila lijeve crijevne kosti s pomakom, višeiverni prijelom lijevog acetabuluma s pomakom, prijelom donje grane lijeve stidne kosti i trzajnu ozljedu vratne kralježnice, da je zbog zadobivenih ozljeda trpjela fizičke bolove jakog intenziteta 10 dana, srednjeg intenziteta 20 dana, slabog intenziteta 60 dana, dok su povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani kroz smanjenje životne aktivnosti, zatim da je trpjela primarni strah jačeg intenziteta i kratkog trajanja, a nakon toga sekundarni strah jakog intenziteta 7 dana, srednjeg 21 dan i manjeg 5 mjeseci, da je zadobivena ozljeda dovela do smanjenja životne aktivnosti trajno od 20%, kao i da je nastupila naruženost srednjeg stupnja radi zaostalog poslijeoperativnog ožiljka iznad crijevne kosti zdjelice, dakle povremeno vidljiva trećim osobama, te je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega od 23. veljače 2015. do 3. ožujka 2015. po 6 sati dnevno, nakon toga do 7. travnja 2015. po 4 sata dnevno, a od 25. travnja do 19. lipnja 2015. po 4 sata dnevno i nakon toga 60 dana po 2 sata dnevno, s tim da je inicijalno liječenje završeno 11. prosinca 2015.

14. Na temelju navedenih utvrđenja, te sukladno članku 1100. stavku 2. ZOO-a i novim Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda RH za naknadu neimovinske štete, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da tužiteljici na ime povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pripada novčana naknada u iznosu od 10.153,29 eura /76.500,00 kn, a za tuđu pomoć i njegu kao vid imovinske štete sukladno članku 1095. ZOO-a u iznosu od 1.290,07 eura /9.720,00 kn (486 sati x 20,00 kn).

15. Obzirom na utvrđenu suodgovornost tužiteljici je valjalo dosuditi daljnji iznos od 1.144,34 eura/ 8.622,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama na ime naknade štete i odlučiti kao u točki III. izreke presude, a preostalom dijelu pobijanu presudu potvrditi i odlučiti kao u točki I. i II. izreke presude.

16. Osnovano tužiteljica žalbom ukazuje da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

16.1. Naime, prema članku 154. stavku 2. ZPP-a ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici.

11.2. Dakle, prema navedenoj odredbi ZPP-a pravo na naknadu troškova ima samo ona stranka koja je u većoj mjeri uspjela u parnici, a to je u konkretnom slučaju tužiteljica koja je uspjela s osnovom i visinom u omjeru od 69%, a tuženik u omjeru od 31%, tako da tužiteljica sukladno navedenoj odredbi ZPP-a ima pravo na naknadu troškova u omjeru od 38%.

11.3. Tužiteljici je ovaj sud priznao troškove sastava tužbe u iznosu od 132,72 eura /1.000,00 kn temeljem Tbr. 7. toč.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje u tekstu: Tarifa), sastava odštetnog zahtjeva i podnesaka od 13. ožujka 2018., 14. lipnja 2019., 26. lipnja 2020. i 8. veljače 2021. u zatraženim iznosima od po 132,72 eura /1.000,00 kn temeljem Tbr. 8. toč.1. Tarife, kao i trošak sastava podneska od 19. studenog 2021. u iznosu od 33,18 eura /250,00 kn temeljem Tbr. 8. toč.3. Tarife jer se ne radi o obrazloženom podnesku iz podnesku Tbr. 8. toč.1. Tarife, zatim troškove zastupanja na ročištima od 23. svibnja, 10. srpnja, i 23. listopada 2018., te od 16. listopada 2019., 19. travnja 2021. i 17. ožujka 2022. u iznosima od po 132,72 eura /1.000,00 kn temeljem Tbr. 9. toč.1. Tarife, troškove zastupanja na ročištu od 16. ožujka 2018. u iznosu od 66,36 eura /500,00 kn temeljem Tbr. 9. toč. 2. Tarife jer se na istom nije raspravljalo o glavnoj stvari i nisu se izvodili dokazi, te troškove zastupanja na ročištu 14. rujna 2018. u iznosu od 33,18 eura /250,00 kn temeljem Tbr. 9. toč.5. Tarife jer je ročište odgođeno prije početka raspravljanja. Na ukupno priznati iznos od 1.725,40 eura /13.000,00 kn priznat je i PDV od 25% u iznosu od 431,35 eura /3.250,00 kn.

11.4. Tužiteljici su, nadalje, priznati zatraženi troškovi sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 165,37 eura /1.246,00 kn, te predujmi za prometna vještačenja u ukupnom iznosu od 564,07 eura /4.250,00 kn i predujam za medicinsko vještačenje u iznosu od 199,08 eura /1.500,00 kn, tako da ukupno priznati troškovi tužiteljici iznose 3.085,27 eura /23.246,00 kn. Kako tužiteljica ima pravo na naknadu troškova u omjeru od 38%, tuženik je dužan tužiteljici naknaditi troškove postupka u iznosu od 1.179,04 eura /8.883,48 kn, zbog čega je odlučeno kao u točki I. izreke rješenja.

15. Ovaj sud je odbio tuženika sa zahtjevom za naknadu troškova žalbe jer s istom nije uspio, a temeljem članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a, dok je tužiteljici priznao troškove sastava žalbe s PDV-om u iznosu od 207,38 eura /1.562,50 kn temeljem Tbr. 10. toč. 1. Tarife, a imajući u vidu da je uspjela u žalbenom postupku u omjeru od 14% dosuđen joj je s tog osnova iznos od 29,03 eura /218,75 kn, te je odlučeno kao u točki II. i III. izreke rješenja.

66. Zbog iznesenog odlučeno je kao u izreci.

Slavonski Brod, 20. travnja 2023.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović Terzić, v.r.