Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž-1051/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinje Smiljke Premužić kao predsjednice vijeća, suca Vladimira Šestaka kao člana vijeća i suca izvjestitelja i suca Vladimira Ferenčevića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. K., iz K., OIB: …, zastupanog po punomoćniku D. B., odvjetniku u K., protiv tuženika Z. B., s prebivalištem u K., a boravištem u K., (stan J.), OIB: …, zastupanog po punomoćniku D. G., odvjetniku u K., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu broj Pn-96/2019-34 od 26. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 20. travnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika se djelomično odbija kao neosnovana a djelomično uvažava pa se presuda Općinskog suda u Karlovcu broj Pn-96/2019-34 od 26. svibnja 2022.:

- potvrđuje u dijelu točke I. izreke prvostupanjske presude kojom je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 30.000,00 kn sa dosuđenom zakonskom zateznom kamatom, te u dijelu točke I. izreke prvostupanjske presude kojom je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.832,00 kn sa dosuđenom zakonskom zateznom kamatom,

- preinačuje u dijelu točke I. izreke prvostupanjske presude kojom je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 208,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom, te u točki III. izreke kojom je odlučeno o troškovima parničnog postupka, te se sudi:

"Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 208,00 kn/27,60 eura[1] sa zakonskom zateznom kamatom.

Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove u iznosu od 1.490,47 eura/11.229,92 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 26. svibnja 2022. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.“

II. Točka II. izreke prvostupanjske presude je kao nepobijana ostala neizmijenjena.

III. Odbija se zahtjev stranaka za naknadu troškova nastalih uslijed podnošenja žalbe, odnosno podnošenja odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je u cijelosti kako slijedi:

"I. Nalaže se tuženiku Z. B., s prebivalištem u K., a boravištem u K., G. (stan J.), OIB: …, da tužitelju T. K., iz K., OIB: …, isplati neimovinsku i imovinsku štetu u ukupnom iznosu od 32.040,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, i to na iznos od:

- 30.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 8. studenog 2019., kao dana podnošenja tužbe pa do isplate, po stopi izračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, pa do isplate,

- 2.040,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude tj. od dana 26. svibnja 2022. pa do isplate po stopi izračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Preostali dio tužbenog zahtjeva za iznos od 2.400,50 kn sa zz kamatom se odbija, kao i dio zahtjeva u pogledu tijeka zz kamate na dosuđeni iznos od 2.040,00 kn za period od od 22.6.2017. pa do 25.5.2022, se obija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku Z. B., s prebivalištem u K., a boravištem u K., (stan J.), OIB: …, da tužitelju T. K., iz K., OIB: …, naknadi parnični trošak u iznosu od 14.581,27 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 26. svibnja 2022. pa do isplate, po stopi izračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, pa do isplate, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv točaka I. i III. prvostupanjske presude žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14., 70/19. - dalje: ZPP) i predlaže žalbu uvažiti i prvostupanjsku presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti ju i predmet vratiti na ponovni postupak.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu pobija žalbene navode tuženika, predlaže žalbu kao neosnovanu odbiti i prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu potvrditi.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske i imovinske štete u ukupnom iznosu od 34.440,50 kn iz štetnog događaja od 22. lipnja 2017. kada je tuženik tužitelja fizički napao na parkiralištu ispred D. H.-a u K., udario tužitelja šakom u predjelu glave nakon čega je tužitelj pao na pod gdje ga je tuženik ponovno više puta udario, a kojom prilikom je tužitelj zadobio ozljede i za koji napad je tuženik pravomoćnom kaznenom presudom Općinskog suda u Karlovcu broj: K-307/2018-22 od 6. lipnja 2019. oglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela – teška tjelesna ozljeda, te je osuđen na kaznu zatvora, odnosno uvjetnu osudu.

5.1. Tužitelj je u ovome postupku zahtijevao isplatu iznosa od 30.000,00 kn na ime povrede prava osobnosti, zatim isplatu iznosa od 2.000,00 kn na ime naknade štete za tuđu pomoć i njegu, iznosa od 1.000,00 kn na ime troškova liječenja (konkretizirajući da su to troškovi odlaska u O. bolnicu K., troškovi kupovine lijekova, trošak pribavljanja medicinske dokumentacije), te ukupnog iznosa od 1.440,50 kn na ime razlike plaće zbog bolovanja na kojemu je bio uslijed štetnog događaja za ukupno tri mjeseca.

6. Tuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer da razlozi pobijane presude proturječe sadržajima isprava koje se nalaze u spisu, no izneseni žalbeni razlog nije ostvaren jer u prvostupanjskoj presudi nema proturječnosti između iznijetih razloga i sadržaja isprava i zapisnika, prvostupanjska presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, isti su jasni i razumljivi, a nema ni drugih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

7. Ni žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije ostvaren budući je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve odlučne činjenice koje su od utjecaja za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu.

8. No, osnovano tuženik žalbom upire na ostvarenje žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava iznoseći u žalbi da postoji podijeljena odgovornost tužitelja za nastanak štetnog događaja jer da: "iz fizičkog obračuna kojega je tužitelj inicirao i tražio je za njega nastala šteta", pa da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio da je isključivo tuženik odgovoran za nastanak štetnog događaj. Naime, tuženik je već u odgovoru na tužbu iznio prigovor isključive odgovornosti tužitelja za nastanak štetnog događaja, a koji prigovor u sebi sadrži i prigovor podijeljene odgovornosti, navodeći u odgovoru na tužbu da je do sukoba parničnih stranaka došlo po pozivu tužitelja koji se želio obračunati s tuženikom, te da je tužitelj svojoj bivšoj djevojci L. M. putem mobilne aplikacije WhatsApp slao poruke uvredljiva sadržaja u kojima je pisao da će ubiti tuženika (tadašnjeg dečka L. M.), a onda i L. M. (tuženik je na te okolnosti predložio saslušanje svjedoka L. M. i G. R., a koji dokazni prijedlog je prvostupanjski sud odbio).

9. Iako utvrđuje da je povod štetnom događaju bila okolnost što je tadašnja djevojka tuženika (sadašnja supruga tuženika) prije bila bivša djevojka tužitelja, zatim da je tužitelj bivšoj djevojci slao uvredljive i prijeteće poruke kojima je prijetio njoj i tuženiku (sud utvrđuje da to proizlazi iz priloženog ispisa sadržaja poruka s aplikacija WhatsApp), te utvrđuje da je do susreta tužitelja i tuženika došlo na poziv i inicijativu tužitelja, prvostupanjski sud ocjenjuje da nema doprinosa tužitelja nastanku štetnog događaja s obrazloženjem da: "iz iskaza tuženika ne može se zaključiti da je neposredno pred njegov fizički nasrtaj na tužitelja prethodio neki značajniji verbalni sukob i verbalno vrijeđanje od strane tužitelja, tuženik samo tvrdi da ga je tužitelj nastavio provocirati ne navodeći ni ne opisujući kako, niti proizlazi da je tužitelj na bilo koji način fizički nasrnuo na tuženika", pa da: "to što je tužitelj inicirao susret i slao uvredljive i prijeteće poruke bivšoj djevojci a tadašnjoj djevojci tuženika nikako se ne može smatrati doprinosom tužitelja šteti".

10. Imajući u vidu sve okolnosti konkretnog događaja, ponašanje tužitelja i tuženika prije i u štetnom događaju, po ocjeni ovoga suda, pravilnom primjenom odredbe st. 1. čl. 1092. i čl. 1106. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11. – dalje: ZOO), tužitelj je doprinio nastanku štete u omjeru od 20%.

11. Naime, budući je temeljem priloženih WhatsApp poruka koje vremenski odgovaraju navodima tužbe o vremenu napada tuženika na tužitelja, a što proizlazi i iz pravomoćne prednje navedene kaznene presude, u prvostupanjskom postupku utvrđeno da je tužitelj u porukama pozivao tuženika da dođe na obračun, iznoseći u istima, između ostaloga, da će on (tužitelj) "srediti" i tuženika i njegovu djevojku L., da će L. tuženika vidjeti samo u lijesu pa da se stoga pozdravi s tuženikom, po ocjeni ovoga suda, postoji doprinos tužitelja u omjeru od 20%, bez obzira na to što je prvostupanjski sud temeljem iskaza obiju stranaka pravilno utvrdio da tužitelj tuženiku nije zadao niti jedan udarac.

11.1. U smislu st. 1. čl. 1092. ZOO-a u konkretnom slučaju doprinos se ogleda u tužiteljevu otvorenom pozivanju tuženika na fizički obračun, pa iako sud nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka L. M. i G. R. predloženih od strane tuženika, a koje odbijanje dokaznog prijedloga se žalbom pobija, ipak je prvostupanjski sud utvrdio činjenice koje je tuženik htio dokazati saslušanjem tih svjedoka, a te su da je postojao otvoreni i jasan poziv tužitelja na fizički obračun s tuženikom, pa je takvim svojim postupanjem, dakle pristajući na štogod da se dogodi po njegovu pozivu na obračun s tuženikom, u smislu odredbe st. 1. čl. 1092. i čl. 1106. ZOO-a pridonio da šteta nastane, i to, kako je već rečeno, u omjeru od 20%.

12. Stoga je pogrešno primijenjeno materijalno pravo kada je ocijenjeno da nema tužiteljeva doprinosa, pa je u tome dijelu osnovana žalba tuženika.

13. No, neosnovano tuženik žalbom pobija prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti naknadi ukupan iznos od 30.000,00 kn, a koliko je na ime te štete tužitelj i zahtijevao, iznoseći u žalbi da prvostupanjski sud nije naveo na točno koji novčani iznos tužitelj ima pravo na ime svakog pojedinog kriterija (s osnove pretrpljenih bolova, straha, smanjenja životnih aktivnosti i naruženja), te iznoseći u žalbi i da tužitelj "po provedenom medicinskom vještačenju nije specificirao tužbeni zahtjev u skladu s Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete Vrhovnog suda RH".

14. Na prednje navode žalbe prvenstveno valja reći da to što prvostupanjski sud za svaki pojedini kriterij nije utvrdio pojedinačni novčani iznos ne utječe na pravilnost i zakonitost pobijane odluke, jer se u smislu odredaba iz čl. 19. ZOO-a šteta na ime povrede prava osobnosti utvrđuje u jednom novčanom iznosu, a primjerice pobrojane okolnosti iz st. 2. i 3. čl. 19. ZOO-a predstavljaju pojedine kriterije odlučne za utvrđenje ukupnog iznosa štete.

15. Nadalje, suprotno prednjim navodima žalbe, svoj tužbeni zahtjev za naknadom štete zbog povrede prava osobnosti tužitelj je postavio u manjem iznosu od iznosa na koji, obzirom na vještačenjem utvrđene ozljede, pretrpljene bolove i strah, te smanjenje životnih aktivnosti i zaostalo naruženje, ima pravo sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH zauzetom na sjednici Građanskog odjela održanoj 15. lipnja 2020. kojim su povećani Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete, a koje se primjenjuje i u ovome predmetu, time da valja reći da tužitelj svoj zahtjev iz tužbe od ukupno 30.000,00 kn, po provedenom vještačenju nije povisivao, a sukladno pravnom shvaćanju izraženom u presudi Ustavnog suda broj U-III-4474/2019 od 29. ožujka 2022. tužbeni zahtjev se može povisiti uslijed toga što je Vrhovni sud RH bitno (za više od 50%) povećao orijentacijske kriterije jer bi suprotan stav predstavljao suviše formalistički pristup i dovodio bi u pitanje pravo stranke na pristup sudu.

16. Dakle, vještačenjem po vještaku kirurgu, a na koje vještačenje tuženik po očitovanju vještaka na tuženikove prigovore više nije iznosio nikakve prigovore niti prijedloge, i vještačenjem po vještaku psihijatru, je utvrđeno:

- da je tužitelj u štetnom događaju zadobio potres mozga, prijelom nosnih kostiju s većim pomakom ulijevo, prijelom III kosti zapešća desne šake, iščašenje gornjeg zgloba između članka III prsta desne šake i gnječno razderanu ranu gornje usne, da je zaprimljen na bolničko liječenje, da je tužiteljevo liječenje završeno odnosno stanje mu se stabiliziralo nakon provedene fizikalne terapije i kontrolnog pregleda fizijatra 22. kolovoza 2017.,

- da je tužitelj trpio jake bolove dva dana, bolove srednjeg intenziteta 7 dana, bolove slabijeg intenziteta 45 dana, te povremene bolove manjeg intenziteta koji su iskazani kroz smanjenje životnih aktivnosti,

- da je pretrpio primarni strah oko minutu tj. od trenutka kada ga je tuženik udario u glavu tijekom vremena u kojem ga je udarao, da je trpio sekundarni strah jakog intenziteta 5 dana koji traje do obrade ozljeda i smirivanja simptoma, zatim sekundarni strah srednjeg intenziteta 7 dana, slabog intenziteta tri tjedna, te da trajnih posljedica nema,

- da je prijelom nosnih kostiju te kostiju desne šake doveo do trajnog smanjenja životnih aktivnosti tužitelja od 7% koji se očituje u pomaku nosnog septuma (nosne pregrade) ulijevo uz povremeno otežano disanje kod težih fizičkih napora, dubljeg disanja, bržeg zatvaranja lijeve nosnice kod prehlade, te u ograničenoj pokretljivosti srednjeg prsta desne šake uz bolnost srednjeg prsta prilikom dužeg rada desnom dominantnom rukom, te da bolest multipla skleroza od koje se tužitelj liječi od 2013. nema utjecaj na procjenu smanjenja životnih aktivnosti od 7% koji su isključivo posljedica predmetnog štetnog događaja,

- da ožiljak u području gornje usnice – s desne strane nepravilnog promjera oko 2x1 cm koji je vidljiv kada se tužitelja gleda s udaljenosti od 1 m, te blaga devijacija nosa ulijevo predstavlja naruženje lakog stupnja,

- da je tužitelju bila potrebna nestručna tuđa pomoć i njega u trajanju od 40 dana po 2 sata dnevno, te još 10 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove pomoći pri odlasku u trgovinu i sl., uzimajući u obzir da mu je bila ozlijeđena dominantna desna šaka,

- da se o troškovima liječenja vještak nije mogao izjasniti jer u spisu ne postoji ni jedan račun temeljem kojeg bi se mogla ocijeniti opravdanost troškova vezanih za liječenje tužitelja.

17. Temeljem takvoga činjeničnog utvrđenja, prvostupanjski sud u cijelosti prihvaća tužbeni zahtjev za isplatom ukupnog iznosa od 30.000,00 kn na ime povrede prava osobnosti, ne utvrđujući, kako je već rečeno, koliko tužitelju po svakom pojedinom kriteriju pripada, a po ocjeni ovoga suda, obzirom na trajanje i intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova, te neugodnosti koje je trpio tijekom liječenja (pet kontrolnih pregleda otorinolaringologa, dva kontrolna pregleda neurologa, tri kontrolna pregleda kirurga, RTG snimanja, dva pregleda fizijatra, da su učinjene RTG obrade, MSCT mozga, obrada rane na usni u lokalnoj anesteziji, flaster fiksacija piramide, repozicija i postavljena je gips longeta), tužitelju po kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova pripada pravo na pravičnu naknadu u iznosu od 10.000,00 kn, a koji utvrđeni iznos štete obzirom na doprinos tužitelja od 20% iznosi 8.000,00 kn. Po kriteriju pretrpljenog straha tužitelju pripada pravo na pravičnu naknadu u iznosu od 8.000,00 kn, a koji utvrđeni iznos štete obzirom na doprinos tužitelja od 20% iznosi 6.400,00 kn. U pogledu pravične novčane naknade po kriteriju smanjenja životnih aktivnosti, imajući u vidu dob tužitelja (nepunih 25 godina u trenutku štetnog događaja), te zanimanje tužitelja (medicinski tehničar), tužitelju pripada pravo na iznos od 12.000,00 kn, a koji utvrđeni iznos štete obzirom na doprinos tužitelja od 20% iznosi 9.600,00 kn, a u pogledu pravične novčane naknade po kriteriju zaostalog naruženja tužitelju pripada pravo na iznos od 7.500,00 kn, a koji utvrđeni iznos štete obzirom na doprinos tužitelja od 20% iznosi 6.000,00 kn. Dakle, sukladno utvrđenom doprinosu tužitelja u smislu čl. 1092. st. 2. ZOO-a, riječ je o ukupnom iznosu od 30.000,00 kn na koji tužitelj ima pravo na ime naknade zbog povrede prava osobnosti, pa neosnovano tuženik žalbom pobija prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju isplati prednje navedeni iznos sa zakonskom zateznom kamatom koja je na taj iznos dosuđena onako kako je i zatražena - od 8. studenoga 2019. kao dana podnošenja tužbe (čl. 1103. ZOO-a).

18. Zahtjev za naknadom imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege koju je tužitelj zahtijevao u ukupnom iznosu od 2.000,00 kn, prvostupanjski sud u cijelosti prihvaća, ocijenivši po slobodnoj ocjeni (čl. 223. ZPP-a) da je tužitelj istu zahtijevao u pravilnom iznosu, a kojoj dosudi navedenog iznosa tuženik žalbom prigovara navodeći da je isto pogrešno jer da je sud trebao navesti vrijednost pojedinog sata.

18.1. Osnovano tuženik u žalbi iznosi da je bilo potrebno utvrditi visinu pojedinog sata. Riječ je o imovinskoj šteti za koju, obzirom da je utvrđeno da je riječ o nestručno pruženoj pomoći (tužitelj tijekom postupka nije tvrdio da bi mu pomoć pružale osobe izvan njegova kućanstva), je bilo potrebno utvrditi cijenu sata tako pružene pomoći. Obzirom da je tužitelju bilo potrebno 90 sati tuđe pomoći i njege, kada se to pomnoži sa cijenom sata od 25 kn koliko po ocjeni ovoga suda tužitelju pripada za pojedini sat, riječ je o iznosu od 2.250,00 kn mjesečno, a taj iznos je potrebno umanjiti za 20% doprinosa, slijedom čega preostaje iznos od 1.800,00 kn na koji tužitelj ima pravo, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. svibnja 2022. godine kako je ista dosuđena prvostupanjskom presudom (čl. 1086. u vezi sa čl. 1089. st. 2. ZOO-a).

19. Jednako tako je iznos od 40,00 kn na ime štete koja je tužitelju dosuđena za dva odlaska na kontrolu na relaciji K., (mjesto prebivališta) i O. bolnice K. - 20,00 kn po svakom odlasku (visina cijene mjesne autobusne karte u oba smjera), valjalo sukladno utvrđenom doprinosu tužitelja umanjiti, pa stoga tužitelj ima pravo na iznos od 32,00 kn na ime te štete, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. svibnja 2022. godine kako je ista dosuđena prvostupanjskom presudom.

20. Dakle, riječ je o ukupno utvrđenom iznosu imovinske štete od 1.832,00 kn na koji tužitelj ima pravo, a ne iznosu od 2.040,00 kn kako je to odlučeno točkom II. izreke prvostupanjske presude.

21. Slijedom svih iznijetih razloga je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a žalba tuženika podnesena protiv dijela točke I. izreke prvostupanjske presude kojom je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 30.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom, te protiv dijela točke I. izreke prvostupanjske presude kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.832,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom kao neosnovana odbijena i prvostupanjska presuda je u tim dijelovima potvrđena, dok je primjenom čl. 373. t. 3. ZPP-a dio točke I. izreke prvostupanjske presude kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 208,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom preinačen na način da je prednje navedeni zahtjev kao neosnovan odbijen. 22. Točka II. izreke prvostupanjske presude kojom je kao neosnovan odbijen zahtjev za isplatom iznosa od 2.400,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom, kao i dio zahtjeva u pogledu tijeka zakonske zatezne kamate na prvostupanjskom presudom dosuđeni iznos od 2.040,00 kn za period od 22. lipnja 2017. do 25. svibnja 2022., je kao nepobijana ostala neizmijenjena.

23. Kako je ovom drugostupanjskom odlukom djelomično preinačena prvostupanjska odluka, valjalo je primjenom čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučiti o troškovima cjelokupnog postupka.

24. Odluku o troškovima postupka tuženik žalbom pobija navodima da budući je prvostupanjski sud tužbeni zahtjev odbio za iznos od 2.400,50 kn, a što predstavlja uspjeh tuženika u sporu, pa da je o troškovima postupka valjalo odlučiti primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a, a ne primjenom čl. 154. st. 5. ZPP-a kako je to učinio prvostupanjski sud. Tuženik žalbom ne pobija dosuđeni trošak na ime pojedinih radnji koje je prvostupanjski sud u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a ocijenio kao potrebne za vođenje parnice.

25. Osnovano tuženik u žalbi iznosi da je o troškovima postupka valjalo odlučiti primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a budući je tužitelju od ukupno zahtijevanog iznosa od 34.440,50 kn ovom drugostupanjskom odlukom dosuđen ukupni iznos od 31.832,00 kn. Dakle, stranke su u ovoj parnici djelomično uspjele, pa o troškovima parničnog postupka valja odlučiti primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a kojim je propisano da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

26. Obzirom na utvrđeni stupanj doprinosa tužitelja za nastanak štetnog događaja, to je tužitelj u ovoj parnici sa osnovom uspio sa 80%, a s visinom je uspio sa oko 92%, dakle tužitelj je u ovoj parnici uspio sa 86% (80+92=172:2=86) što znači da je tuženik uspio sa 14%, pa primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a proizlazi da tužitelju pripada pravo na naknadu troškova prvostupanjskog postupka u omjeru od 72%.

27. Kao trošak koji je bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a za zastupanje po punomoćniku odvjetniku prvostupanjski sud je utvrdio u pravilnom iznosu od 9.687,50 kn (1.000,00 kn na ime sastava tužbe - Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Narodne novine broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. – dalje Odvjetnička tarifa, 3.000,00 kn na ime troška zastupanja na ročištima održanim 8. prosinca 2020., 3. prosinca 2021. i 4. svibnja 2022. - Tbr. 9. toč. 1. Odvjetničke tarife, 3.000,00 kn na ime troška sastava obrazloženih podnesaka od 11. veljače 2020., 10. svibnja 2021. i 13. rujna 2021. - Tbr. 8. toč. 1. Odvjetničke tarife, 250,00 kn na ime troška sastava podneska od 10. siječnja 2022. – Tbr. 8. toč. 3. Odvjetničke tarife, 1.812,50 kn na ime PDV-a za prednje navedene radnje - Tbr. 42. Odvjetničke tarife, te trošak pristupa na ročište za objavu presude s PDV-om u ukupnom iznosu od 625,00 kn – Tbr. 9. toč. 3. Odvjetničke tarife), a koje utvrđenje pojedinih potrebnih troškova se, kako je već rečeno, žalbom niti ne pobija.

28. Iznosu od 9.687,50 kn je valjalo pridodati i iznos od 694,41 kn na ime sudske pristojbe na tužbu (list 36 spisa) i iznos od 347,21 kn na ime sudske pristojbe na presudu u kojemu iznosu je tužitelj istu platio (list 134 spisa), dakle riječ je o ukupnom iznosu od 10.729,12 kn, pa kako tužitelj sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a ima pravo na 72% troškova koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, proizlazi da tužitelj ima pravo na naknadu troškova postupka u iznosu od 7.724,97 kn, a kojemu iznosu je valjalo u cijelosti dodati iznos od 3.504,95 kn na ime troška provedenog vještačenja jer je taj trošak bio potreban za vođenje ove parnice neovisno o uspjehu u sporu. Dakle, tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 11.229,92 kn sa zahtijevanom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude.

29. Zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu je kao neosnovan odbijen jer taj trošak u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a nije bio potreban, a jednako tako je i zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan odbijen budući je tuženik žalbu podnio protiv točaka I. i III. izreke prvostupanjske presude, a u odnosu na glavnu stvar je uspio samo za iznos od 208,00 kn (od pobijanih 32.040,00 kn prvostupanjska presuda je potvrđena za iznos od 31.832,00 kn), dakle tuženik je u odnosu na glavnu stvar sa žalbom uspio sa 0,65%, a u odnosu na troškove parničnog postupka je djelomično uspio u odnosu na visinu troškova parničnog postupka. Prema čl. 35. ZPP-a vrijednost predmeta spora čini samo vrijednost glavnog zahtjeva, a parnični troškovi i kamate se ne uzimaju u obzir ako ne čine glavni zahtjev, pa okolnost da je pobijana presuda djelomično preinačena u odnosu na glavnu stvar za 208,00 kn, te djelomično preinačena u pogledu visine parničnih troškova nema u smislu odredbe čl. 166. st. 2. u vezi sa čl. 154. st. 2. ZPP-a za posljedicu obvezu tužitelja da tuženiku nadoknadi zahtijevani trošak žalbenog postupka.

30. Iz navedenih je razloga odlučeno kao u izreci.

Bjelovar, 20. travnja 2023.

Predsjednica vijeća

Smiljka Premužić,v.r