Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gž-2177/2022-3

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Miha Mratovića predsjednika vijeća te Mirjane Rubić, članice vijeća i izvjestiteljice i Nediljke Radić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1.B. I., 2. B. I. i K., 3.Č. R., 4. Č. F., 5.Č. M., 6.D. N., 7.D. L., 8. D. I., 9. E. M., 10. E. S., 11. G. G., 12. I. S., 13. J. I., 14.J. A., 15. J. M.,16. J. B., 17. J. I., 18. K. J., 19. K. S., 20.K. Ž., 21.K. M., 22.L. S., 23. M. D.,24. M. D., 25.M. N., 26.M. I., 27.M. M., 28. M. F., 29.M. B., 30.M. S., 31. M. S., 32.M. A., 33.M. S., 34. N. N., 35. N. F., 36. P. J. i L., 37. P. I., 38.P. S., 39. P. D., 40.P. R.,41. P. D., 42.S. D. T., 43. S. V., 44. Š. L. i M., 45. Š. G., 46.T. N., 47. T. M., 48.T. A., 49.T. B., 50.T. M., 51.V. d.o.o., 52. V. D., 53.V. N., 54. Ž. I., S., kao suvlasnici stambene zgrade D. 3, S., zastupani po upravitelju T. d.o.o. za upravljanje nekretninama i graditeljstvo, S. (G. S.), OIB:…, zastupano po D. P., članu uprave, S., OIB:…, a on zastupan po punomoćnici M. Š. T., odvjetnici u S., OIB:…, protiv tuženika: 1. D. Č.,OIB:…, G., 2. M. Č., OIB: …, G., oboje zastupani po punomoćniku D. B., odvjetniku u S., S., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika pod 1. i 2. protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom Povrv-56/2021-15 od 10. studenog 2022., u sjednici vijeća, dana 20. travnja 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika pod 1. i pod 2. te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom Povrv-56/2021-15 od 10. studenog 2022.

Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika pod 1. i 2. za naknadu troškova žalbenog postupka

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave izdanom od javnog bilježnika V. M. iz S., broj: Ovrv-418/2020 dana 20.listopada 2020. kojim je naloženo ovršenicima (sada tuženicima) D. Č., OIB:… i M. Č.,OIB: …, da ovrhovoditeljima (sada

tužiteljima), kao suvlasnicima stambene zgrade D. 3, S., u roku od 15 dana solidarno isplate iznos od 15.285,60 kn (petnaest tisuća dvjesto osamdeset i pet kuna i šezdeset lipa) - 2.028,25 EUR, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče na pojedinačne mjesečne iznose od po 1.698,40 kn (225,42 EUR) počev od 16.travnja 2019., pa svakog daljnjeg 16-tog u mjesecu do zaključno 16. prosinca 2019. do isplate (toč. I.) Ujedno su tuženici obvezani naknaditi tužiteljima troškove postupka u iznosu od 6.213,57 kn (824,68 EUR) s kamatom od presuđenja-od 10. studenog 2022. do isplate (toč.II.).

2.Protiv citirane presude i odluke o troškovima postupka, žalbu podnose tuženici iz svih zakonskih razloga s prijedlogom da se preinači i tužbeni zahtjev u cijelosti odbije obvezivanjem tužitelja naknaditi troškove postupka tuženicima, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.1.Odgovor na žalbu nije dostavljen.

3.Žalba tuženika je neosnovana.

4.Nakon prigovora tuženika, a prije ovršenika, protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika V. M. iz S. broj Ovrv-418/20 od 20. listopada 2020. i njegovog ukidanja rješenjem Povrv-56/2021 od 21. travnja 2022., prvostupanjski sud je nastavio postupak kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Tijekom postupka tužitelj je specificirao svoj tužbeni zahtjev podneskom od 24. listopada 2022. (list 102 spisa) predlažući da se prije navedeni platni nalog održi na snazi za iznos glavnice s pripadajućom kamatom i troškovima, kako ovršnog tako i parničnog postupka, a sve kako je to preciznije navedeno u tom podnesku.

4.1Predmet spora je potraživanje na ime neplaćenog doprinosa sredstvima zajedničke pričuve, tužitelja kao suvlasnika zgrade u S., anagrafske oznake D. 3, prema tuženicima, kao suvlasnicima poslovnog prostora u prizemlju zgrade, površine 368 m[2] , za razdoblje od 1. travnja 2019. do 31. prosinca 2019., u mjesečnim iznosima od po 1.698,40 kn, odnosno ukupno 15.285,60 kn.

5.U provedenom je postupku prvostupanjski sud utvrdio:

-kako su tuženici suvlasnici, svatko od njih za 1/2 dijela poslovnog prostora koji se nalazi u prizemlju zgrade D. 3, S., čija površina iznosi 368,72 m[2] , (upisanog u zemljišnim knjigama općinskog suda u Splitu u z.k.ul. 14891 kao č. zgr. 5427/2, 11. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-11), povezan s posebnim dijelom nekretnine u naravi poslovni prostor na prizemlju zgrade, označen brojem 3, u III ulazu, u objektu registarske oznake S 4/2, površine 368,72 m[2] , u naravi samoposluga i skladište- z.k. izvadak Općinskog suda u Splitu od 24.10. 2022.),

-kako iz priloženog Međuvlasničkog ugovora suvlasnika stambene zgrade u S., D. 3 od 16.ožujka 2018. (list 86 do 89 spisa) proizlazi da su tuženici na ime zajedničke pričuve dužni plaćati mjesečni iznos, svaki po 849,20 kuna,

-kako tuženici tijekom postupka nisu dokazali da su platili iznos zajedničke pričuve.

6.Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, a smatrajući kako pozivanje tuženika na presudu tog suda u predmetu Povrv-1465/2016 nije od značaja jer se odnosilo na sasvim drugo razdoblje i nema dodirnih točaka s predmetom spora u ovoj parnici, prvostupanjski je sud zaključio kako su tuženici kao suvlasnici poslovnog prostora, na temelju zakona u obvezi utuženi i po tužitelju pravilno utvrđeni iznos uplatiti sredstvima zajedničke pričuve, pa kako to nisu učinili, pozivom na odredbe iz čl. 7. i 219. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), a uz primjenu odredbi iz čl. 85. st.2., čl. 89 st. 1. i 2. i čl. 90. st. 2. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14,81/15 i 94/17, dalje: ZV), održao je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi (čl. 451 st. 3. ZPP-a) i obvezao tuženike na isplatu utuženog iznosa s kamatama i troškovima postupka.

7.Tijekom postupka nije bilo sporno da su tuženici suvlasnici poslovnog prostora površine 368 m[2] i da nisu platili utuženi iznos sredstvima zajedničke pričuve.

8.Bio je sporan osnov i visina zahtjeva te aktivna legitimacija, što se ponavlja i u žalbi.

9.Pri tome, u bitnome, tuženici ističu da nisu primili račune, čime su im povrijeđena prava kao potrošača, da je visina prema izvodu otvorenih stavki nepravilno utvrđena, protivna zakonu i previsoka, da se ne može raspoznati na koji dug se odnosi i nedostaje OIB radi čega se ne radi o vjerodostojnoj ispravi, da im se dva puta naplaćuje isti dug jer obračun ne odgovara površini (368 m[2] ) pomnoženoj po koeficijentu (1,25 kn/m[2] ) i doprinosu za pričuvu (1,54 kn/m ) kakav je utvrđen presudom istog suda Povrv-1465/16 od 27. lipnja 2017. kada je potraživano 708,40 kn, kako se nisu suglasili s povećanjem doprinosa za pričuvu kako je to od njih traženo uz dostavljanje Ugovorom o kreditu reg.br.1830/13 između S. G. S. B. d.d. i S. U. d.o.o. dana 25.listopada 2013. kojim je bilo zahtijevano dostavljanje suglasnosti suvlasnika s ovlaštenjem upravitelju zgrade da sklopi ugovor o kreditu te suglasnost s povećanjem mjesečne pričuve sa 1,54 kn/ m[2] na 3,54 kn/m ako iznos pričuve ne bude dostatan za pokriće obveza po kreditu, što tuženici nisu prihvatili, da se radi o poslovima izvanredne uprave iz čl. 41. ZV-a za koje je potrebna suglasnost svih suvlasnika koju tužitelji nisu imali, kako su tužitelji razrušivši ravnu terasu iznad njihovog poslovnog prostora, tuženicima prouzročili štetu koja nastaje prodorom vlage u njihov prostor, koju tuženici potražuju od tužitelja u predmetu Pi-946/2014 u kojemu je nastupio prekid postupka jer je nekoliko stranaka, tamo tuženika, preminulo te u predmetu Pi-9284/09, odluka u kojima je od prethodnog značaja za ovaj postupak, radi čega je ovu parnicu trebalo prekinuti, da nije odlučeno o prigovoru prijeboja i prigovoru zastare, kao i da je tužitelj parnični trošak popisao i dostavio podneskom od 7. listopada 2022., a 10. listopada 2022. je održano ročište, pa se sukladno čl. 299. a. ZPP-a dostavljeni popis ne može uzeti u obzir.

10.Tuženici pobijajući prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka konkretno ne ukazuju u čemu bi se ista sastojala, ali prema sadržaju žalbe dalo bi se zaključiti kako smatraju da je u postupanju suda i samoj odluci ostvareno obilježje povrede iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP-a jer presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama ili su nejasni i proturječni, odnosno iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. i 213. st. 1. ZPP-a.

10.1.Iz sadržaja spisa proizlazi kako su tuženici u prigovoru protiv platnog naloga sadržanom u rješenju o ovrsi javnog bilježnika V. M. istaknuli prigovor zastare i prigovor radi prijeboja, o čemu prvostupanjski sud nije odlučio.

10.2.Međutim, ovaj sud ocjenjuje kako propust prvostupanjskog suda u obrazlaganju ne priječi ovaj sud u meritornom odlučivanju i kako postoji osnova da se temeljem sadržaja pisanih isprava primjenom odredbe čl. 373. a. st. 1. toč. 2. ZPP-a potvrdi pobijana presuda uz odbijanje žalbe tuženika kao neosnovane.

10.3.Prvenstveno, glede prigovora zastare, iz sadržaja spisa proizlazi da je utuženo potraživanje od 1. travnja do 31. prosinca 2019. (izvod otvorenih stavaka, list 5 i 6 spisa) pa kako je prijedlog za ovrhu podnesen javnom bilježniku 20. listopada 2020. nedvojbeno je zaključiti kako zastarni rok iz čl. 226. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO) koji se ovdje ima primijeniti obzirom je tražbina sa osnova zajedničke pričuve povremeno davanje koje dospijeva u mjesečnim razdobljima, nije protekao.

10.4.Također i prigovor radi prebijanja, kako je već navedeno, tuženici su iznijeli u prigovoru protiv platnog naloga, pri čemu nije u prijeboj stavljen određeni novčani iznos, već se stavlja u prijeboj tražbina koju potražuju s naslova naknade štete bez određenog novčanog iznosa, a tijekom postupka pa i sada u žalbi upućuju kako se pred Općinskim sudom u Splitu radi ostvarenje te tražbine vode parnice pod Pi-964/14 i Pi-9284/09.

10.5.Kad prigovorom ističu zahtjev radi prebijanja u parnici tuženici ostvaruju ista ovlaštenja koja ostvaruju isticanjem tužbenog zahtjeva, pa se i na prigovor radi prebijanja primjenjuju pravila iz čl. 194. ZPP-a, radi čega se taj prigovor nije mogao prihvatiti, pa ni u tom dijelu presuda nije nezakonita.

10.6.S tim u svezi je navesti kako nema propusta na strani prvostupanjskog suda ni stoga što nije odlučio prekinuti ovaj postupak do okončanja parnica o naknadi štete jer se ne radi o situaciji kada je postupak trebalo prekinuti po zakonu (čl. 211. ZPP-a).

11.Odredbom članka 85. st.2. ZV-a propisano je kako su suvlasnici dužni sudjelovati u upravljanju nekretninom te odrediti osobu koja će obavljati poslove zajedničkog upravitelja i osnovati zajedničku pričuvu, dok prema odredbi članka 89. st. 1. i 2. ZV., troškove za održavanja i za poboljšavanje nekretnine i doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića takvih troškova snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drugačije određeno.

11.1.Prema odredbi članka 90 st. 2. i 3. ZV, zajednička pričuva iz čl. 85. st. 2. je namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova pri čemu zajedničku pričuvu tvore novčani doprinosi koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova, kojom upravljaju suvlasnici odnosno upravitelj nekretnine kao imovinom odvojenom od imovine bilo kojeg suvlasnika.

11.2.Treba ukazati i na odredbu članka 375. stavak 1. ZV-a kojom je određeno da se uzajamni odnosi suvlasnika u vezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine utvrđuju ugovorom koji mora biti sklopljen u pisanom obliku (međuvlasnički ugovor) i koji, među ostalim, sadrži uvjete i način prikupljanja i raspolaganja sredstvima zajedničke pričuve. Odluke koje proizlaze iz međuvlasničkog ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine, sukladno odredbi članka 375. stavak 3. ZV-a, a odredbe međuvlasničkog ugovora imaju učinak i prema suvlasniku koji je to pravo stekao nakon sklapanja međuvlasničkog ugovora sukladno odredbi članka 375. stavak 4., a prema odredbi čl. 378. ZV-a suvlasnici su dužni poslove upravljanja nekretninom povjeriti upravitelju u skladu s ugovorom kojega s tim upraviteljem sklapaju

11.3.Prema odredbi čl. 380. st. 1. ZV-a sredstva zajedničke pričuve suvlasnici su dužni uplaćivati na račun koji će u tu svrhu otvoriti, prema utvrđenom godišnjem, odnosno višegodišnjem programu.

12.Tijekom postupka istaknuti te u žalbi ponovljeni prigovor promašene aktivne legitimacije na strani tužitelja nije osnovan budući je tužbu podnio tadašnji upravitelj (S.-U. d.o.o., a nakon promjene zastupanje nastavio T. d.o.o.), time da su suvlasnici označeni kao parnične stranke, pri čemu ovlast upravitelja za zastupanje proizlazi iz čl. 93. st. 1. i 2. i 378. st. 5. ZV-a i ugovora o upravljanju te međuvlasničkih ugovora (list 68 do 89 spisa) koje su prema priloženim tablicama s potpisima suvlasnika potpisala većina suvlasnika (ali ne i tuženici), a legitimacija tužitelja kao suvlasnika proizlazi iz priloženog z. k. izvatka (list 103 do 113 spisa), čemu se u ovom stadiju postupka posebno i ne prigovara.

12.1.Pri tome je ovaj sud stava kako i u situaciji da svi suvlasnici nisu tužitelji, bi i tada bili ovlašteni i legitimirani, kao zajedničari, potraživati naplatu doprinosa za sredstva zajedničke pričuve, budući je zajednička pričuva namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine (čl. 90. ZV-a), a prema odredbi iz čl. 62. ZV-a svaki zajedničar ima u pogledu cijele stvari pravo postavljati protiv svakoga one zahtjeve koje može staviti vlasnik, s tim da predaju cijele stvari može tražiti od trećega samo prema obveznopravnim pravilima o nedjeljivim obvezama.

12.2.Upravitelj zgrade, ovlašten je ex lege i na temelju čl. 379. ZV-a samostalno pokretati sudske postupke, u ime i za račun suvlasnika zgrade, radi naplate zajedničke pričuve od suvlasnika koji tu pričuvu ne plaćaju.

12.3.Iz navedenog proizlazi da se prigovor promašene aktivne legitimacije nije mogao prihvatiti radi čega ni u tom dijelu pobijana odluka nije nezakonita niti je povrijeđeno pravo tuženika na žalbu.

13.Također je navesti kako tuženici nisu u pravu kada su na raspravi održanoj 25. listopada 2022. prigovorili kako je po tužitelju dostavljena dokumentacija uz podneske od 7., 10. i 24. listopada 2022. dostavljena vandobno.

13.1.To stoga što je prethodni postupak zaključen 25. listopada 2022. nakon čega je odlučeno pristupiti održavanju glavne rasprave, pa tužitelj do tada nije bio prekludiran u iznošenju činjenica i dokaza u smislu odredbe iz čl. 299. st. 2. i 3. ZPP- a, što se također u žalbi posebno ne problematizira.

14.Utvrđujući kako je plaćanje doprinosa sredstvima zajedničke pričuve zakonska obveza suvlasnika, kako tuženici kao suvlasnici plaćanje nisu izvršili te kako je visina određena suglasno međuvlasničkom ugovoru, prvostupanjski je sud s pravom održao na snazi predmetni platni nalog nalažući tuženicima da isplate tužitelju, oboje zajedno i solidarno utuženi iznos od 1.698, 40 kn za svaki mjesec (svatko od njih po 849,20 kn mjesečno) od 1. travnja do 31. prosinca 2019., odnosno ukupno 15.285,60 kuna s kamatama tekućim od 16.-tog u mjesecu (čl.85. st.2., 89. st. 2., 90. te čl. 380. ZV-a i čl. 2. i 9. Međuvlasničkog ugovora od 16. ožujka 2018. s privitkom 1. koji predstavlja tabela s potpisima natpolovične većine suvlasnika, kao njegovim sastavnim dijelom).

15.Prema rezultatima dokaznog postupka, suvlasnici zgrade Doverska 3 su natpolovičnom većinom zaključili Međuvlasnički ugovor od 16. ožujka 2018, čiji sastavni dio, kao privitak 1 čini popis posebnih dijelova zgrade i suvlasnika, udio u troškovima upravljanja s potpisima suvlasnika (list 86 do 89 spisa) kojim su utvrdili uzajamne odnose u svezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine, sa svim bitnim odrednicama iz čl. 375. st. 2. ZV-a, pa kako ga je sklopila većina suvlasnika (kako proizlazi iz popisa), odluke koje proizlaze iz istog obvezuju sve suvlasnike (st.3.) te imaju učinak i prema tuženicima koji ugovor nisu potpisali.

15.1.Tako je prema čl. 9. ugovoreno da će suvlasnici izdvajati sredstva zajedničke pričuve za pokriće troškova upravljanja i održavanja zgrade uz tamo navedene korekcijske koeficijente koji za poslovni prostor koji se iznajmljuje iznosi 1,25, s obvezom plaćanja do 15.-tog u mjesecu. Po suvlasnicima izabrani predstavnik B. (čl. 7. Ugovora), u njihovo ime zaključio je 16. 03. 2018. sa S.-U. d.o.o. u S., Ugovor o upravljanju Zgradom D. 3.

15.2.U Popisu kao sastavnom dijelu ugovora pod red. br. 55. i 56. kao suvlasnici prostora od po 184 m[2] upisani su tuženici D. i M. Č., svatko za površinu od po 184 m[2] (list 89), pa primjenom suglasnosti suvlasnika dopuštenog povećanja pričuve iz Ugovora o kreditu kojeg su suvlasnici putem zajedničkog predstavnika i upravitelja S.-U. d.o.o., zaključili sa S. B. d.d. 25. travnja.2018. (čl. 8.), proizlazi kako je uredno svakom od tuženika za površinu suvlasničkog dijela utvrđena povećana pričuva od 849,20 kn za njihov suvlasnički dio, kao što je u tamo utvrđenim iznosima utvrđena i preostalim suvlasnicima.

15.3.To nadalje znači da tuženicima nije dva puta zaračunata naknada za isto razdoblje već je svakome od njih obračunata za površinu koja odgovara njihovom suvlasničkom dijelu, kako je to i obračunato u potpisanom popisu, kao sastavnom dijelu međuvlasničkog ugovora kojim su se većinski suvlasnici suglasili s obračunom.

15.4.Po ocjeni ovog suda činjenica što su u ovom postupku na aktivnoj strani (u odnosu na zahtjev za naplatu pričuve koja tereti poslovni prostor tuženika) nastupili ostali suvlasnici, kao i njihov zajednički upravitelj kao zastupnik ne ostavlja nikakvu dvojbu da svi oni u zahtjevu za naplatu dijela zajedničke pričuve nastupaju s pozicije (činjenične i materijalnopravne) koja je osnovom podnesenog tužbenog zahtjeva.

15.5.Dakle, već navedena okolnost ukazuje kako svi suvlasnici prihvaćaju činjeničnu i pravnu osnovu tužbe (ovršnog prijedloga) prema kojem se obračun dugovanja tuženika s osnova zajedničke pričuve temelji na kriteriju obračuna njene visine kako je obračunata i o čijem povećanju su se suglasili.

15.6.Stoga i po stavu ovog suda, neovisno od toga jesu li tuženici potpisali međuvlasnički ugovor, dužni su plaćati sredstva zajedničke pričuve jer je to njihova zakonska obveza radi čega nije povrijeđeno ni njihovo pravo potrošača ako im pojedinačni računi eventualno nisu dostavljeni odnosno i upozorenje o pokretanju ovršnog postupka ako obvezu ne podmire.

15.7.Naime, ova obveza je tuženicima zbog svoje zakonske prirode morala biti poznata, tim više što se u podnescima pozivaju na saznanja o podizanju pričuve (putem dostavljenog im Ugovora o kreditu) te i jer su, kako iz rezultata postupka proizlazi, u ranijem razdoblju odbijali plaćati pričuvu, kako to proizlazi iz spisa Povrv- 1465/2016 u kojemu je potraživana pričuva za 2013. a u kojem predmetu je postupak prekinut zbog smrti tamo tužiteljice L. B.

16.Iz ugovora o kreditu od 25. travnja 2018. proizlazi kako se radi o kreditu za sanaciju poslovno stambenog objekta u visini od 36.000,00 Eura za otplatu kojega je ugovorena suglasnost suvlasnika o povećanju pričuve kako je to navedeno u čl.8. sa čijom visinom su se suvlasnici svojim potpisima na tabelarnom pregledu kao sastavnom dijelu međuvlasničkog ugovora u kojemu je obračunata pričuva za svakog od njih pa i tuženike, suglasili i suglasnost izrazili podnošenjem ove tužbe, pri čemu se posebno ne osporava natpolovična većina pa kako je prema odredbi čl. 86. st. 2. ZV-a posao redovite uprave cijelom nekretninom za predvidive i buduće troškove, a odredba iz čl. 90. st. 2. ZV-a određuje da zajedničku pričuvu tvore zajednički doprinosi koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova a u rezultatima postupka nema osnove pretpostavci da se radi o zajmu za obavljanje poslova izvanredne uprave iz čl. 41. ZV-a, to je i po ocjeni ovog suda predmetna tražbina zasnovana na valjanoj pravnoj osnovi, koju ne dovodi u pitanje protivan žalbeni prigovor tuženika.

16.1.Pri tome je ukazati i kako prema čl. 86. al. 2. ZV-a, posao redovite uprave cijelom nekretninom jest i stvaranje primjerene zajedničke pričuve za predvidive buduće troškove, a daljnja odredba čl. 90. st. 2. istog Zakona određuje da zajedničku pričuvu tvore novčani doprinosi koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova, odnosno odluke koju je na zahtjev nekoga suvlasnika donio sud s obzirom na predvidive troškove i uzimajući u obzir imovinsko stanje svih suvlasnika.

17.Glede prigovora kako izvod otvorenih stavki ne predstavlja vjerodostojnu ispravu, odgovoriti je kako u spisu sadržani izvod otvorenih stavki po svom obliku i sadržaju odgovara vjerodostojnoj ispravi iz čl. 31. st. 1., 2. i 4. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20,1 14/22, dalje: OZ), a to što ne sadrži OIB nije od značaja kada je neupitna identifikacija dužnika, pri čemu je ukazati i na specifičnost ove vrste potraživanja i postupaka s tim u svezi koja se očituje i u tome što je Zakon o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona (Narodne novine 73/13) izmijenio čl. 39. OZ-a tako da st. 4. toga članka glasi: “Iznimno od odredbe stavka 1. ovog članka, ako prijedlog za ovrhu ne sadrži osobni identifikacijski broj ovršenika, sud ili javni bilježnik će donijeti rješenje o ovrsi bez osobnog identifikacijskog broja ovršenika ako je ovršenik strana fizička ili pravna osoba kojoj identifikacijski broj nije određen u ovršnoj ispravi, ako su ovršenici suvlasnici zgrade, a ovrha se određuje isključivo na sredstvima zajedničke pričuve, ili ako je ovršenik stečajna masa iza stečajnog dužnika koja nije upisana u sudski registar, a ako prijedlog za ovrhu ne sadrži osobni identifikacijski broj ovrhovoditelja, sud ili javni bilježnik će donijeti rješenje o ovrsi bez osobnog identifikacijskog broja ovrhovoditelja ako su ovrhovoditelji suvlasnici zgrade, a radi se o tražbini koja se naplaćuje u korist sredstava zajedničke pričuve ili ako je ovrhovoditelj stečajna masa iza stečajnog dužnika koja nije upisana u sudski registar", kao ni što ne sadrži upozorenje dužniku da će se za slučaj neispunjenja obveza pokrenuti ovrha, također ne predstavlja nedostatak jer se radi o zakonskoj a ne ugovornoj obvezi. Inače je iz iste razvidno ne samo tko je dužnik, već i vrijeme na koje se potraživanje odnosi, iznos i rok dospijeća, pa su protivni žalbeni navodi neutemeljeni.

18.Što se pak tiče pozivanja tuženika na odluku u predmetu Povrv-1465/2016 potrebno je navesti kako se potraživanje tužitelja u tom predmetu odnosi na sasvim drugo razdoblje i nema nikakvih dodirnih točaka sa potraživanjem koje je predmet ove parnice, kako je pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

19.Pravilno je utvrđena i solidarnost obveze tuženika koja proizlazi iz čl. 70. st.

1. ZV-a te čl. 85. st. 3. u svezi sa čl. 43. st. 1. ZOO, kao i tijek kamata računajući od dospijeća kakav je utvrđen međuvlasničkim ugovorom, a visina sukladno odredbi čl. 29. ZV-a.

20.I odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita te inače troškovi po tužitelju zatraženi pravodobno, do zaključenja glavne rasprave (čl. 154. st. 1., 155. 164. ZPP).

21.Slijedom svega navedenog žalbu tuženika pod 1. i 2. valjalo je kao neosnovanu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu (članak 373. a. st. 1. toč. 2. ZPP).

22.Tuženicima se ne dosuđuju troškovi žalbenog postupka jer sa žalbom nisu uspjeli (čl. 166. ZPP).

U Splitu 20. travnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Miho Mratović, v. r.