- 1 -              Revd 143/2024-2

Broj: Revd 143/2024-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari ovrhovoditelja E. & S. b. d.d., OIB ..., sa sjedištem u R., kojeg zastupa punomoćnik Z. B., odvjetnik u Odvjetničkom društvu B. & P. d.o.o. u Z., protiv prvoovršenika I. P., OIB ..., iz Z., i drugovršenice L. P., OIB ..., iz Z., koju zastupa punomoćnik M. Lj., odvjetnik u Odvjetničkom društvu Lj. & P. d.o.o. iz Z., radi ovrhe, odlučujući o prijedlogu ovrhovoditelja za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž Ovr-175/2021-2 od 20. travnja 2022., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-5696/2017-66 od 25. siječnja 2021., u sjednici održanoj 30. siječnja 2024.,

r i j e š i o   j e:

              Prijedlog ovrhovoditelja za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Ovrhovoditelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž Ovr-175/2021-2 od 20. travnja 2022. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-5696/2017-66 od 25. siječnja 2021. kojim je odgođena ovrha određena rješenjem tog suda poslovni broj Ovr-5696/2017 od 28. kolovoza 2017. Predlagatelj smatra da, bez obzira što odluka o odgodi ovrhe nije rješenje koje je obuhvaćeno katalogom odluka protiv kojih je moguće izjaviti reviziju, da bi reviziju ipak valjalo dopustiti jer bi u protivnom bilo narušeno njegovo pravo na pravično suđenje kroz aspekt suđenja u razumnom roku. Pored toga, u prijedlogu je naglašeno da o spornom pitanju odgode ovrhe postoji neujednačena praksa drugostupanjskih sudova jer je pravno shvaćanje na kojem je utemeljeno pobijano rješenje u suprotnosti s pravnim shvaćanjem Županijskog suda u Splitu broj Gž Ovr-198/2020-2 od 8. svibnja 2020. U prijedlogu su naznačena dva pravna pitanja:

1. Može li ovršenik svoj prijedlog za odgodu ovrhe temeljiti na presudi Suda Europske unije u predmetu C-407/18 koja se temelji na odredbama Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima (odredbama) u potrošačkim ugovorima, ako ta Direktiva nije primjenjiva na ovršnu ispravu jer je sklopljena prije pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji;

2. Može li se izjednačiti provedba ovrhe s nastankom nenadoknadive štete ili je za dokazivanje postojanja opasnosti od nastanka nenadoknadive štete ovršeniku potrebno postojanje dodatnih, osobitih okolnosti koje nisu redovna posljedica ovršnog postupka?

2. Ovršenici nisu odgovorili na prijedlog ovrhovoditelja za dopuštenje revizije.

3. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavka 1. i članka 387. te članka 400. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) u vezi s člankom 12. stavkom 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 - dalje: OZ), revizijski sud ocjenjuje da prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten zato što njegovu dopustivost priječi odredba članka 400. stavka 1. ZPP u vezi s člankom 385.a stavak 1. ZPP i u vezi s člankom 12. stavkom 1. OZ jer je tim odredbama propisano da stranke mogu podnijeti reviziju, a to uključuje i prijedlog za dopuštenje revizije, i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen. Rješenje o odgodi ovrhe nije rješenje kojim se postupak pravomoćno završava, što znači da odredba članka 400. stavka 1. ZPP predstavlja zakonsku zapreku za dopuštenje revizije u ovoj pravnoj stvari.

4. Čak i neovisno o gore navedenom, a u vezi s postavljenim pitanjima, valja uočiti i da, suprotno navodima predlagatelja, nižestupanjski sudovi o prijedlogu za odgodu ovrhe nisu odlučili pozivom na argumente odluke Suda Europske unije iznesene u predmetu broj C-407/18, već primjenom mjerodavnih odredaba OZ. Jednako tako, pitanje postojanja nenadoknadive štete u kontekstu odlučivanja o odgodi ovrhe činjenično je pitanje koje ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja.

5. Slijedom svega iznesenog, prijedlog ovrhovoditelja je valjalo odbaciti na temelju odredbe članka 392. stavka 4. ZPP i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 30. siječnja 2024.