Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-815/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Predraga Jovanića, predsjednika vijeća, mr. sc. Ane Beloglavec, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Marijanke Salopek, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. K., OIB …, O., koju zastupa punomoćnik N. Ž., odvjetnik iz Č., protiv 1. tuženika Ž. Š., OIB …,

Č., i 2.

tuženice Z. Š., OIB …,

Č., koje zastupa punomoćnik B. K., odvjetnik iz V., radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj: P-69/19-29 od 1. travnja 2021. u sjednici vijeća održanoj 20. travnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice L. K. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: P-69/2019-29 od 1. travnja 2021.

II.Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

''I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I. Raskida se Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen dana 16.1.1985. godine između Š. M. i žene mu Š. S. r. H., oboje iz Č., kao primatelja uzdržavanja,

) kao davatelja uzdržavanja.

te Š. Ž. i žene mu Š. Z. r. B. iz Č., (prije iz S. V.

II. U zemljišnim knjigama Općinskog suda u Čakovcu i to na nekretninama upisanim u zk.ul.br. 3564 k.o. Č., čest.br. 1135/9/2 stambena zgrada, kbr. 47 K. od 172 m2, dvorište K. od 592 m2, ukupno 764 m2, uspostavlja se ranije zemljišno knjižno stanje koje je postojalo na nekretnini prije upisa tuženika kao suvlasnika gornje nekretnine, temeljem Ugovora navedenog u točci I. izreke presude, stoga se nalaže Zemljišno knjižnom odjelu Opć inskog suda u Čakovcu da na predmetnoj nekretnini izvrši brisanje prava suvlasništva tuženika Š. Ž. i Š.~ Z., svaki u 1/6 dijela, te da izvrši upis prava suvlasništva predmetne nekretnine na ime M. Š. i S. Š., oboje iz Č., svakog u 1/6 dijela u odnosu na cijelu nekretninu, a pravomoćnosti ove presude.

III.Tuženi su dužni tužiteljima nadoknaditi trošak ovog postupka, u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužiteljici da tuženicima naknadi troškove postupka u iznosu od 24.125,00 kuna, u roku od petnaest dana.

2.Protiv presude žalbu je pravovremeno podnijela tužiteljica iz svih žalbenih razloga u smislu članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 23/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 89/22., 114/22., dalje: ZPP).

2.1. Tužiteljica prigovara ocjeni provedenog dokaznog postupka, što je rezultiralo pogrešnim zaključkom prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva. Prigovara iskazima pojedinih svjedoka, citirajući dijelove iskaza, te predlaže presudu preinačiti i usvojiti tužbeni zahtjev, podredno ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovni postupak, uz naknadu tužiteljici troška žalbe.

3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

4.Žalba tužiteljice je neosnovana.

5.Prvostupanjski sud je utvrdio sve odlučne činjenice za donošenje pravilne i zakonite odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva i na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenjeno materijalno pravo. Sud je za svoju odluku dao jasne razloge i pobijana presuda se može ispitati, a ovaj sud ne nalazi bitne povrede odredaba postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, po osnovi članka 365. stavka 2. ZPP.

6. Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je savjesno i brižljivo ocijenio provedeni dokazni postupak, kako svaki dokaz zasebno, tako i dokazni postupak kao cjelinu, u skladu s č lankom 8. ZPP i dao je jasne razloge što je utvrđeno na temelju kojeg od provedenih dokaza, sve uz pravilnu primjenu pravila o teretu dokazivanja, u smislu članka 221.a ZPP.

7. Odlučne činjenice glede ugovora o doživotnom uzdržavanju od 16. siječnja 1985., sklopljenog između pok. M. i S. Š., oca i majke tužiteljice, 1. tuženika i M. Š., kao primatelja uzdržavanja i 1. tuženika i 2. tuženice, kao davatelja uzdržavanja, sadržaja ugovora i ispunjavanja obveza temeljem toga ugovora od strane tuženika, prvostupanjski sud je utvrdio na temelju opsežno provedenog dokaznog postupka, uključujući i saslušanje brojnih svjedoka koji imaju neposredna saznanja o sklapanju predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju, kao i

sinom M. Š. i njihovim općenito o međusobnim odnosima primatelja uzdržavanja sa strankama,

obiteljima, te provedeno medicinsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima psihijatrijske struke dr. Ž. M. i mr. sc. Š. D., dr. med., specijalistu psihijatru, u postupku u kojem je pok. S. Š.~ djelomično lišena poslovne sposobnosti.

7.1. Nadalje, pravilno je utvrdio tijek postupka u predmetu Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: O-310/2011, u ostavinskom postupku iza pok. M. Š., oca tužiteljice i 1. tuženika, te itelja u vrijeme pokretanja ove parnice, a nakon povlačenja tužbe o strane tužitelja M. M. Š., 1. tuž

Š., saslušanog u svojstvu svjedoka, te poslovni broj: O-530/2017, u ostavinskom postupku iza njihove majke, pok. S. Š..

7.2. Isto tako, pravilno je utvrđen tijek postupka i u predmetu istog suda poslovni broj: P-158/2012, sada novi broj: P-4/2020, koji postupak je pokrenuo 1. tuženik protiv ostalih

u skladu s

nasljednika, uključujući tada i majku, sada pok. S. Š., kao nasljednicu iza pok. M. Š., uputom ostavinskog suda u ostavinskom postupku iza pok. M. Š., nakon što su mu tužiteljica i brat M. Š. osporili ulaganja u nekretninu u Č., uz napomenu da je Ž. Š. povukao tužbu protiv majke u toj parnici nakon što je ona svoj suvlasnički dio od 1/6 spornih nekretnina (koje su bile i predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju) ugovorom o darovanju od 13. travnja 2012. poklonila sinu M. Š..

7.3. Pri tome je prvostupanjski sud izveo pravilan zaključak da pokretanje toga postupka od strane 1. tuženika nije predstavljalo samovolju 1. tuženika za nepotrebnim uznemiravanjem bilo koga, pa ni pok. majke, cijeneći utvrđenu činjenicu da su tuženici tijekom izvršavanja nju  ulagali  u  predmetne  nekretnine,  kako predmetnog ugovora o doživotnom uzdržava

dogradnjom dijela u kojem su živjeli tuženici sa

svojim kćerima, tako i rekonstrukcijom i adaptacijom starog dijela kuće u kojem su živjeli primatelji uzdržavanja M. i S. Š..

8. Prvostupanjski sud je pri tome i po ocjeni ovog suda pravilno utvrdio da se predmetni ugovor, iako nosi naziv ugovor o doživotnom uzdržavanju, po svom sadržaju i bitnim

prijenos nekretnina koje su bile elementima ima smatrati ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju jer

predmet ugovora, 1/3 dijela predmetnih nekretnina primatelja uzdržavanja u Č ., u vlasništvo davatelja uzdržavanja nije bio odgođen do smrti primatelja uzdržavanja, već je prijenos vlasništva u tom idealnom dijelu u korist davatelja uzdržavanja obavljen nakon sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju, 4. veljače 1985. pod brojem: Z569/1985, uz istovremenu uknjižbu prava služnosti dosmrtnog uzdržavanja u zemljišnim knjigama u korist primatelja uzdržavanja. Bez obzira na naziv ugovora, to nije bilo od utjecaja na izvršavanje ugovora od strane tuženih u skladu s preuzetim obvezama.

9. U tom smislu prvostupanjska presuda ima izuzetno jasne razloge, koje u cijelosti prihvaća ovaj sud, što žalba nije uspjela dovesti u sumnju, pa se radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja u tom dijelu upućuje na razloge pobijane presude.

10. Tužiteljica u žalbi, između ostalog, osporava osnovanost navoda prvostupanjskog suda vezano za nabavu potrepština za pok. S. Š., po pozivu njene skrbnice S. D., pravnice iz Centra, glede ocjene suda da je tom prilikom jedino sin M. tražio refundaciju za kupljenu pidžamu. Ističe da “ M. Š. nije imao sklopljen ugovor o uzdržavanju sa S. i nije imao dužnost bilo što kupiti ili donijeti, a on je kupio novu pidžamu, dok je II. tužena donijela stare ručnike iz prostorija u kojima je ranije živjela S., te koji su njeno vlasništvo ...“

11. Ovakvi žalbeni navodi sami po sebi više nego dovoljno govore kako tužiteljica (a oč ito i M. Š.) shvaća obvezu uzdržavanja djece prema roditeljima.

12. Naime, sin M. Š. postao je vlasnik 1/3 dijela tih istih predmetnih nekretnina, temeljem darovnog ugovora sklopljenog s pok. S. Š. 2012., nakon smrti oca M. Š., u vrijeme dok je bio na snazi ugovor o doživotnom uzdržavanju iz 1985., koji su tuženici izvršavali sve te godine, do smrti oca 2010. u odnosu na oba primatelja uzdržavanja, a nakon njegove smrti u odnosu na S. Š..

12.1. U tom slu č aju (pa i da nije dobio ništa od imovine primatelja uzdržavanja), najmanje što je, i po ocjeni ovog suda, M. Š. imao kao moralnu dužnost prema S. Š. je kupiti

mirovine.

pidžamu staroj, bolesnoj i nemoćnoj majci, bez da za to traži povrat sredstava iz njene

13. Navedeno nedvojbeno ukazuje na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da odvođenje pok. S. Š. iz njene kuće, bez suglasnosti tuženih, kao davatelja uzdržavanja, najprije u dnevni boravak, a kasnije i stalni smještaj u Dom u Č., nije bilo motivirano brigom tužiteljice i njenog brata M. Š. za zdravlje i dobrobit majke, pok. S. Š., uslijed navodnog neispunjavanja obveza prema ugovoru o doživotnom uzdržavanju od strane tuženih, već iskazanim interesom za stjecanje što većeg dijela predmetnih nekretnina, odnosno dijela nekretnina koji je pripao tuženicima temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju.

13.1. U prilog tome govori i iskaz pok. S. Š., dane u predmetu istog suda poslovni broj: R1-227/2014, postupku u kojem je ista djelomično lišena poslovne sposobnosti, iz kojeg proizlazi da pok. S. Š. (darovateljica) nije u potpunosti shvaćala značenje i pravne posljedice sklapanje ugovora o darovanju nekretnina sa sinom M. Š., da svoga postupanja vezano za

izražava sumnju da joj je sin M. uzeo hižu (kuću), da ne zna zašto je takav, dok za sina Ž. navodi da je dobar, duša od čovjeka, da se ona doma s tuženicima odlično slagala i bila je zbunjena što je u Domu, kako je to sve pobliže opisano i u obrazloženju prvostupanjske presude.

14. Svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, kako je to određeno člankom 219. stavkom 1. ZPP, a u žalbi protiv presude stranke ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati nove dokaze, osim ako se radi o bitnim povredama postupka zbog kojih se može podnijeti žalba, kako je to j u ovom predmetu.

određeno člankom 352. stavkom 1. ZPP, a što nije sluča

15. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da su tuženici dokazali da su ispunjavali svoje obveze preuzete ugovorom o doživotnom uzdržavanju, počevši od 1985. do 2010., smrti pok. ti oca prema majci pok. S. Š., sve dok im to nije bilo M. Š., u odnosu na oba roditelja, a nakon smr

onemogućeno postupanjem tužiteljice i M. Š., odvođenjem pok. S. Š. iz njene kuće u Dom u Č., bez suglasnosti tuženih, pa do njene smrti, 7. ožujka 2017. (umrla u dobi od 84 godine).

15.1. Od sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju do smrti primatelja uzdržavanja prošlo je više desetaka godina. Da davatelji uzdržavanja nisu ispunjavali svoje obveze, primatelji uzdržavanja su imali više nego razuman rok, odnosno više nego dovoljno vremena da zatraže raskid ugovora, a niti jedan od primatelja uzdržavanja nije tražio raskid ugovora za svoga života.

15.2. Pri tome se napominje da su primatelji uzdržavanja i davatelji uzdržavanja cijeli niz godina živjeli na istoj adresi, u istoj kući i dvorištu, pa je cijeneći utvrđenu dugotrajnost i način uzdržavanja upitno je li se u konkretnom slučaju radilo i o zajednici života, iako ugovorom nije bila ugovorena zajednica života (u kojem slučaju na nasljednike ne prelazi pravo nakon smrti primatelja uzdržavanja tražiti raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju radi neispunjenja obveza). Međutim, isto, s obzirom na utvrđene ostale odlučne č injenice, nije od utjecaja na ishod ovog žalbenog postupka.

15.3. Tuženici su dokazali da su se i tijekom boravka pok. S. Š. u Domu obraćali nadležnom tijelu, Centru, sa zahtjevom da se S. Š. vrati živjeti k njima, u kuću u kojoj je i prije živjela, s iskazanom željom da se i dalje brinu za nju, ali je Centar donio zaključak da preseljenje ne bi bilo u njenom osobnom interesu jer se u proteklom razdoblju stalnog smještaja prilagodila uvjetima i osoblju Doma.

16. Tužiteljica nije dokazala da su ispunjene pretpostavke za raskid predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju, zbog neispunjavanja obveza tuženih prema primateljima uzdržavanja, u smislu odredaba Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., dalje: ZOO/05), u vezi s odredbama Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj: 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15., 14/19., čije odredbe su uređivale pravnu materiju ugovora o doživotnom uzdržavanju, a koje su prestale važiti danom stupanja na snagu ZOO, prema članku 1164. ZOO).

17. Stoga je pravilnom primjenom pravila o teretu dokazivanja, u smislu čl. 221.a ZPP i pravilnom primjenom materijalnog prava, tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan, kako je to odlučeno pobijanom presudom.

18. Odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita, donesena uz pravilnu primjenu odredaba ZPP o troškovima postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava, odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15.), cijeneći vrijednost predmeta spora i uspjeh stranaka u sporu.

19. Cijeneći navedeno, žalba tužiteljice je odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda (članak 368. stavak 2. ZPP).

20. Zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbe odbijen je kao neosnovan jer sa žalbom nije uspjela (čl. 166. ZPP).

Sisak, 20. travnja 2023.

Predsjednik vijeća

Predrag Jovanić, v. r.