Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 24 Gž-2195/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Vlatke Fresl Tomašević kao predsjednice vijeća, Tomislava Aralice kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Vlaste Feuš kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mihovilu Joviću, odvjetniku u Splitu, Put Supavla 1, protiv tuženika Quotumas Investments Ltd., iz Gorey, Co. Wexford, Republika Irska, OIB: 98658545848, zastupanog po punomoćniku Borisu Bulju, odvjetniku u Splitu, Hrvatske mornarice 1F, radi utvrđenja postojanja prava služnosti kolnika, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj P-4865/2018 od 22. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 19. travnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj P-4865/2018 od 22. travnja 2022. pod točkom I. izreke te pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tužitelju platiti tuženiku 2.500,00 kuna / 331,80 eura[1] na ime naknade troškova postupka.

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-4865/2018 od 22. travnja 2022. pod točkom II. izreke u dijelu između potvrđenog dijela od 2.500,00 kuna / 331,80 eura i ukupno dosuđenih 8.750,00 kuna / 1.161,32 eura, to jest za 6.250,00 kuna / 829,52 eura, pa se o tome ovako odlučuje:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka u iznosu od 6.250,00 kuna / 829,52 eura (razlika između potvrđenog dijela od 2.500,00 kuna / 331,80 eura i ukupno dosuđenih 8.750,00 kuna / 1.161,32 eura).

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava žalbe

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj P- 4865/2018 od 22. travnja 2022. suđeno je:

"1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Utvrđuje se da u korist k. č. [katastarska čestica], pašnjak, površine 509m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], kao povlasnog dobra, postoji pravo služnosti kolnika na teret k. č. [katastarska čestica], pašnjak 1085 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kao poslužnog dobra, i to U dijelu u površini od 306m2 koji je prikazan na skici vještva stalnog sudskog vještaka za geodeziju Daria Blažević od 29.10.2021 godine koja skica je sastavni dio izreke ove presude i to dijela označenog slovima A-B-C-E-F-G-H-I-J-K-L-M-N-Aj, ispunjen crvenom točkastom šrafurom, pa je tuženik dužan trpjeti a tužitelj ovlašten temeljem ove presude ishoditi navedeno pravo služnosti u zemljišnu knjigu.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove ovog postupka u roku od 15 dana od donošenja ove presude."

2. Dužan je tužitelj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 8.750,00 kn.“

2. Protiv navedene presude pravodobno se žali tužitelj zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje ZPP). Predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači ili ukine. Traži naknadu troška žalbe.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Suprotno žalbenim navodima, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući se presuda suda prvog stupnja može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem kako je stečena stvarna služnost, trpljenje upisa te stvarne služnosti u zemljišnim knjigama, te zahtjev za naknadom troškova postupka. U postupku su utvrđene sljedeće bitne činjenice:

-tužitelji kao povlasnu nekretninu u ovom predmetu identificira k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak od 509 m2, upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u stvarnosti neobrađena površina s hrpom kamenja;

-tužitelj kao poslužnu nekretninu identificira k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak od 1085 m2, upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u stvarnosti neobrađena površina koja jednim dijelom predstavlja cestu koja se zove Ulica kralja Tomislava u mjestu Okrug Gornji;

-na skici mjerničkog vještaka Daria Blaževića likom ABCDEFGHIJKLMNA koji ima površinu od 306 m2 prikazan je dio kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji u naravi predstavlja asfaltiranu cesta preko koje tužitelj traži pravo prolaza do svoje nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina] (listi 61 spisa);

-očevidom je utvrđeno da k. č. br. [katastarska čestica] predstavlja u naravi dio Ulice Kralja Tomislava koja je asfaltirana, na kojoj se nalaze ulična rasvjeta i šahte, a i koja ulica služi kao brojnim osobama za pristup do svojih kuća i dvorišta.

7. Na utvrđene činjenice sud je prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz čl. 224., Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 18/15, 94/17, dalje: ZV), te čl. 3 Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 114/22, 4/23, dalje ZC), pa presudio kao u izreci.

8. Sud je prvog stupnja pravilno utvrdio bitne činjenice i primijenio materijalno pravo. 9. Sud prvog stupnja zaključuje kako k. č. br. [katastarska čestica], mada uknjižena u z.k. kao vlasništvo tuženika, u naravi predstavlja dio Ulice kralja Tomislava, koja je asfaltirana, na kojoj se nalazi ulična rasvjeta i šahte, a koja služi brojnim osobama za pristup do njihovih kuća i dvorišta, zbog čega je faktično dio javne ceste. Pa kako se na javnoj cesti ne mogu stjecati stvarna prava, pa ni pravo služnosti kolnika, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja.

10. Tužitelj u žalbi neosnovano osporava ispravnost ovog pravnog shvaćanja. I po shvaćanju ovog višeg suda, bez obzira što je tuženik upisan kao vlasnik poslužne nekretnine u zemljišnim knjigama, dotična nekretnina može biti faktično javno dobro, ako se dulje vrijeme koristi kao takvo. Kao i obrnuto. To shvaćanje je izraženo u većem broju odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje VSRH). Tako, primjerice, u odlukama VSRH poslovni broj Revt-243/11 od 27. svibnja 2015., Rev- 537/99 od 26. rujna 2002. i drugim.

11. A da se dotična površina, preko koje tužitelj zahtijeva utvrđenje postojanje stvarne služnosti kolnika stečene dosjelošću, dugo godina koristi kao faktično javno dobro izrijekom na osporava ni tužitelj u svojoj žalbi. Sud je tu odlučnu činjenicu utvrdio na pouzdan način, očevidom, vještačenjem i na temelju subjektivnih dokaza. Pa ako je tome tako, na javnom dobru nije moguće dosjelošću steći pravo stvarne služnosti kolnika za korist gospodujuće nekretnine, bez obzira koliko se dugo tim pravcem tužitelj kao vlasnik gospodujuće nekretnine služio kao kolnikom za pristup svojoj nekretnini.

12. To što tužitelj ne može ishoditi građevinsku dozvolu, jer je faktično javno dobro još uknjiženo kao vlasništvo neke osobe u zemljišnim knjigama, nije od važnosti za donošenje odluke u ovom predmetu. Tužitelj može preko jedinice lokalne samouprave pokrenuti postupak uknjižbe faktičnog javnog dobra u zemljišnim knjigama kao javne nerazvrstane ceste, u smislu propisa ZC.

13. Odluka o troškovima postupka zakonita je kako po osnovu, temeljem čl. 154. st. 1. ZPP, tako i po visini troškova, temeljem čl. 155. ZPP. Tužitelj je u cijelosti izgubio parnicu pa je dužan protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Međutim, osnovan je žalbeni razlog kako je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo jer, suprotno propisu iz Tbr. 7./2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, dalje: Tarifa), nagradu tuženikovom punomoćniku koji je odvjetnik nije obredio kao jednokratnu nagradu za čitav prvostupanjski postupak. Takva nagrada mu pripada jer se radi o sporu radi služnosti. Prema Tbr. 7./2. Tarife ta jednokratna nagrada iznosi 200 bodova, a umnožena vrijednošću boda od 10,00 kuna rezultira iznosom od 2.000,00 kuna. Zajedno s PDV-om od 25% ovaj se iznos povisuje na 2.500,00 kuna.

14. Slijedom iznesenog, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I. izreke te pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tužitelju platiti tuženiku 2.500,00 kuna na ime naknade troškova postupka, jer je ovaj sud ustanovio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija u tim dijelovima, a ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

15. Istodobno je valjalo po čl. 166. st. 2. ZPP preinačiti dio odluke pod točkom II. izreke za iznos od 6.250,00 kuna (razlika između potvrđenog dijela od 2.500,00 kuna i ukupno dosuđenih 8.750,00 kuna) te odbiti taj dio zahtjeva za naknadom troškova postupka kao neosnovan.

16. Zahtjev tuženika za naknadom troška žalbe nije osnovan, jer je sa žalbom uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, pa je valjalo po čl. 166. st. 1. ZPP, u svezi s čl. 154. st. 5. ZPP, odbiti njegov zahtjev za naknadom troška žalbe.

U Zagrebu 19. travnja 2023.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević