Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 24 Gž-2422/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Vlatke Fresl Tomašević kao predsjednice vijeća, Tomislava Aralice kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Vlaste Feuš kao članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja ŽE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužiteljice NE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. tužiteljice ĐE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. tužiteljice IE iz [adresa], 5. tužiteljice DE iz [adresa], 6. tužiteljice VE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 7. tužiteljice ČE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 8. tužitelja ŠE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tužitelji pod 1., 2., 6., 7. i 8, zastupani po punomoćniku Branimiru Zorici, odvjetniku u Zadru, Široka ulica 141, protiv tuženika Raiffeisenbank St. Stefan-Jagersberg-Wolfsberg Egen, OIB: 11609308792, Murecker Str. 23, 8083 St. Stefan Im Rosental, Austria, zastupanom po odvjetnicima iz odvjetničkog društva Remenar & Remenar j.t.d., iz Zagreba, Gajeva ulica 57, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi 1., 2., 6., 7. i 8. tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-618/18 od 5. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 19. travnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba 1., 2., 6., 7. i 8. tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-618/18 od 5. travnja 2022.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev 1., 2., 6., 7. i 8. tužitelja za naknadom troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-618/18 od 5. travnja 2022. suđeno je:
"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"1. Utvrđuje se da Ugovor o jednokratnom kreditiranju između tužitelja s jedne strane te tuženika Raiffeisenbank St. Stefan-Jagerberg-Wolfsberg eGen Austrija s druge strane od dana 19. veljače 2008. godine, nije pravno valjan odnosno ništetan je, i ne proizvodi pravne učinke od početka.
2. Utvrđuje se da je ovrha, po osnovi Ugovora, opisanog pod točkom 1. ove presude, nedopuštena, u predmetu posl. broj Ovr-805/15 koji se vodi pred Općinskim sudom u Zadru u ovršnoj stvari ovrhovoditelja Raiffeisenbank st. Stefan-Jagerberg- Wolfsbergegen Austrija, Murecker str. 23, 8083 Sankt Stefan im Rosental, OIB: 11609308792, a protiv ovršenika: ĐE OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], VE OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], RE OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], ČE OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i UE OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa].
3. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima parnični trošak ovog postupka, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude."
II. Dužni su tužitelji naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 102.787,50 kn, u roku od 15 dana.“
2. Protiv navedene presude pravodobno se žale 1., 2., 6., 7. i 8. tužitelji zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje ZPP). Predlažu da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači ili ukine. Traže naknadu troška žalbe.
3. Žalba nije osnovana.
4. Suprotno žalbenim navodima, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući se presuda suda prvog stupnja može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.
5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem kako je ugovor zaključen između stranaka ništetan, da je ovrha nedopuštena, te zahtjev za naknadom troškova postupka. U postupku su utvrđene sljedeće bitne činjenice:
-tužitelji i tuženik zaključili su 19. veljače 2008. ugovor o jednokratnom kreditu, Br. računa 537.969, na iznos od 800.000,00 EUR, s aktivnom kamatnom stopom od 8.375% godišnje, zateznom kamatom od 5% godišnje, efektivnom godišnjom kamatnom stopom od 9.1%, s rokom otplate u 40 polugodšinjih paušalnih obroka, koji obroci dospijevaju na naplatu 31.svibnja i 30. rujna svake godine, s tim što je otplata kredita započela 30. rujna 2008.;
-sporazume radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini tužitelji su potpisali u Republici Hrvatskoj u uredu javnog bilježnika u Zagrebu;
-tuženik nije imao odobrenje Hrvatske narodne banke (dalje HNB) za rad u Republici Hrvatskoj niti je ikada podnio takav zahtjev;
-tužitelji tvrde kako je predmetni ugovor, budući ga je sklopio vjerovnik, odnosno kreditni posrednik koji nema odobrenje za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja, odnosno za posredovanje pri potrošačkom kreditiranju, ništetan.
7. Na utvrđene činjenice sud je prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz čl. 3. st. 1. Zakona o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenih u RH s neovlaštenim vjerovnikom ("Narodne novine" broj: 72/17, dalje: ZON), čl. 84. i čl. 89. Zakona o kreditnim institucijama („Narodne novine“ broj: 159/13, 19/15, 102/15, 15/18, 70/19, 47/20, 146/20, 151/22, dalje: ZKI), čl. 322. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO), iz čl. 5. Zakona o bankama („Narodne novine“ broj: 84/02, 141/06, 117/08, 74/09, dalje ZB), čl. 19. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima („Narodne novine“ dalje: 53/91, 88/01 i 101/17, dalje: ZRSZ), pa presudio kao u izreci.
8. Sud je prvog stupnja pravilno utvrdio bitne činjenice i primijenio materijalno pravo. 9. Sud prvog stupnja zaključuje kako to što je zaključenje predmetnog ugovora o zajmu bilo zabranjeno tuženiku, ne znači da je predmetni ugovor o kreditu ništetan. Tužitelji su fizičke osobe i državljani Republike Hrvatske i glede njih u zakonskim ili podzakonskim aktima nema nikakve zabrane ili nekih posebnih uvjeta za zaključenje predmetnog ugovora na području Republike Hrvatske. Ako je tuženik i pružao financijske usluge neposredno na području Republike Hrvatske to može za njega imati stanovite posljedice o kojima odlučuje HNB, a koje su propisane ZKI, ali to temeljem čl. 322. st. 2. ZOO to ne povlači ništetnost predmetnog ugovora. Čak i u najpovoljnijem slučaju za tužitelje, to jest da je ugovor zaključen u RH, njihov zahtjev ne bi bio osnovan. Dakle, ne može se govoriti o tome da bi predmetni ugovori o jednokratnom kreditu bili ništetni zbog toga što su sklopljeni u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom, pri čemu valja imati na umu i to da je ugovor od strane vjerovnika ispunjen, a zabrana se odnosila samo na jednu ugovornu stranu. Pa iz tih razloga prvostupanjski sud odbija tužbene zahtjeve.
10. Ovaj viši sud prihvaća izloženo pravno shvaćanje, a drugačije mišljenje žalitelja izloženo u njihovoj žalbi smatra neosnovanim. Istovjetno pravno shvaćanje zauzeto je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 1564/2018 od 9. listopada 2019. gdje se kaže: „U odnosu na revizijski prigovor ništetnosti predmetnog ugovora o kreditu pozivom na Zakon o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenih u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom ("Narodne novine" broj 72/17), u kojem je u čl. 3. st. 1. propisano da su ugovori o kreditu s međunarodnim obilježjem sklopljeni u Republici Hrvatskoj između dužnika s neovlaštenim vjerovnikom ništetni te da je sukladno čl. 4. Zakona i javnobilježnički akt sklopljen na osnovu ili u vezi s ništetnim ugovorom ništetan, valja odgovoriti da je u presudi Europskog suda (suda EU) u predmetu C-630/17 HE protiv Raiffeisenbank St. Stefan-Jagerberg-Wolfsberg eGEN od 14. veljače 2019. odlučeno da je takav propis države članice protivan čl. 56. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU). Naime, u toj odluci presuđeno je da čl. 56. UFEU treba tumačiti na način da mu se protivi propis države članice poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku, učinak kojeg je među ostalim to da su ugovori o kreditu i na njima utemeljeni pravni poslovi sklopljeni na državnom području te države članice između dužnika i vjerovnika s poslovnim nastanom u drugoj državi članici, koji ne raspolažu odobrenjem koji nadležna tijela prve države članice izdaju za obavljanje njihove djelatnosti na njezinu državnom području ništetni od dana svojeg sklapanja, čak i ako su bili sklopljeni prije stupanja na snagu navedenog propisa. Navedena interpretativna presuda djeluje prema svima, što znači da je ona pravno obvezujuća kako za sud u kojem je postavljeno prethodno pitanje, a tako i za ostale nacionalne sudove koji su dužni primijeniti pravno shvaćanje iz presude Europskog suda u postupcima koji se vode pred nacionalnim sudovima. Dakle, ne može se više govoriti o tome da bi predmetni ugovor o jednokratnom kreditu bio ništetan zbog toga što je sklopljen u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom, pri čemu valja imati na umu i to da je ugovor od strane vjerovnika ispunjen, a zabrana se odnosila samo na jednu ugovornu stranu.“
11. Odluka o troškovima postupka zakonita je kako po osnovu, temeljem čl. 154. st. 1. ZPP, tako i po visini troškova, temeljem čl. 155. ZPP. Tužitelji su u cijelosti izgubili parnicu pa su dužni protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Prvostupanjski sud je pravilno obredio nagradu tuženikovom punomoćniku prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22).
12. Slijedom iznesenog, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, jer je ovaj sud ustanovio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
13. Zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbe nije osnovan, jer sa žalbom nisu uspjeli, pa je valjalo po čl. 166. st. 1. ZPP odbiti njihov zahtjev za naknadom troška žalbe.
U Zagrebu 19. travnja 2023.
Predsjednica vijeća:
Vlatka Fresl Tomašević