Zakon.hr

Poslovni broj: K-5/2022-25

REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SPLITU

Split, Gundulićeva 29 a

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od suca Tee Budimlić kao predsjednika vijeća, te sudaca porotnika Jelke Tomaš i Smiljane Đorđević kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antonije Roso kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optuženika EL zbog kaznenog djela iz članka 153. stavak 1. u svezi sa člankom 152. stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, – u daljnjem tekstu: KZ/11) u povodu optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Splitu pod poslovnim brojem KO-DO-99/2021, nakon održane i zaključene rasprave dana 14. ožujka 2023. u nazočnosti optuženika EL, branitelja optuženika Marka Višića, odvjetnika u [adresa] i zamjenice Županijskog državnog odvjetništva u Splitu FL, a objavio je 17. ožujka 2023. i

p r e s u d i o j e

OPTUŽENI: EL, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin pok. E i F rođ. O, rođen **.**.1964. u [adresa], s prebivalištem u [adresa]

[adresa], državljanin RH, sa završenom SSS, umirovljenik s mjesečnom mirovinom u iznosu od 2.300,00 kn, oženjen, otac dvoje punoljetne djece, bez imovine

k r i v j e

što je dana 24. ožujka 2016. oko 9,00 sati u [adresa] u obiteljskoj kući OL, u dnevnoj sobi nakon razgovora s oštećenom OL u jednom trenutku s nakanom da zadovolji svoje seksualne potrebe, istu objema rukama gurnuo uslijed čega je ona pala na tabure i potom skliznula na pod a on je snažno desnom rukom pritisnuo lijevo rame i držeći je tako, svojom drugom rukom skinuo donji dio pidžame s gaćicama, otkopčao svoje hlače i protivno njenoj volji svojim spolovilom penetrirao i ejakulirao u njezinu vaginu,

dakle, s drugom osobom bez njezinog pristanka izvršio spolni odnošaj uporabom sile,

čime je počinio kazneno djelo protiv spolne slobode – silovanje - djelo označeno po članku 153. stavak 1. u svezi sa člankom 152. stavkom 1. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15, dalje KZ/11).

Stoga se optuženi EL na temelju članka 153. st. 1. KZ/11

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a koja kazna mu se na temelju članka 55. st. 1., 2. i 4. KZ/11

z a m j e n j u j e

radom za opće dobro na način da će mu se jedan dan zatvora zamijeniti s dva sata rada.

Na temelju članka 55. stavak 5., 6. i 7. KZ/11 nakon što osuđenik EL nadležnom tijelu za probaciju dade pristanak, vodeći računa o njegovim mogućnostima s obzirom na njegove osobne prilike i zaposlenje, izvršiti će rad za opće dobro u roku koji to tijelo odredi, a koji ne može biti kraći od 1 (jednog) mjeseca niti dulji od 2 (dvije) godine, računajući od početka izvršavanja rada za opće dobro, pri čemu sadržaj rada za opće dobro određuje nadležno tijelo za probaciju u dogovoru s osuđenikom vodeći računa o njegovim sposobnostima i stručnosti. Ako se osuđenik u roku od osam dana od dana za koji bude pozvan, ne javi nadležnom tijelu za probaciju ili mu poziv nije mogao biti dostavljen na adresu koju je dao sudu ili ne da pristanak, nadležno tijelo će o tome obavijestiti nadležnog suca izvršenja. Ukoliko osuđenik svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro u roku iz st. 5. ovog članka, sud će donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u cijelosti ili neizvršenom dijelu, a ako osuđenik ne izvrši rad za opće dobro bez svoje krivnje, nadležno tijelo za probaciju produžit će rok iz st. 5. ovog članka.

Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom EL će se u izrečenu kaznu zatvora uračunati vrijeme lišenja slobode od 27. ožujka 2016. do 29. ožujka 2016.

Na temelju članka 158. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. i 80/22. - dalje u tekstu: ZKP/08) oštećena OL se upućuje u parnicu radi ostvarivanja svog imovinskopravnog zahtjeva.

Na temelju članka 148. st. 1. i 6. ZKP/08 optuženi EL se djelomično oslobađa plaćanja troškova kaznenog postupka i to troškova iz članka 145. stavak. 2. točka 2. ZKP/08 koji se odnose na provedena vještačenja, dok je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 u iznosu od 464,53 €/ 3.500,00 kuna koji se odnose na paušalnu svotu i to u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je pred Općinskim sudom u Splitu optužnicu pod poslovnim brojem K-DO-1588/16 od 16. kolovoza 2016. protiv okrivljenika EL, zbog kaznenog djela spolnog odnošaja bez pristanka, djela označenog i kažnjivog po čl. 152. st. 1. KZ/11.

Pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovni broj K-806/2019 od 5. veljače 2020. taj se sud proglasio stvarno nenadležnim za postupanjem u navedenom kaznenom predmetu, te spis dostavljen Županijskom sudu u Splitu kao stvarno i mjesno nadležnom za postupanje.

Potom je spis dostavljen nadležnom Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu na izjašnjenje, koje državno odvjetništvo je pod poslovnim brojem KO-DO- 99/2021 od 13. prosinca 2021. preuzelo kazneni progon protiv optuženika te je preciziralo činjenični i pravni opis, kao i pravnu oznaku kaznenog djela koje se optuženom EL sada stavlja na teret, označavajući u pravnoj oznaci da je isti počinio kazneno djelo silovanja iz članka 153. stavak 2. KZ/11.

Na raspravi održanoj pred Županijskim sudom u Splitu 12. srpnja 2022. zamjenica Županijskog državnog odvjetnika u Splitu je izmijenila pravnu kvalifikaciju kaznenog djela na način da se optuženiku stavlja na teret kazneno djelo iz članka 153. stavak 1. u svezi sa člankom 152. stavkom 1. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15) budući da se radi o blažem zakonu za optuženika od izmjena i dopuna Kaznenog zakona objavljenih u NN 126/2019.

Na temelju članka 388. stavak 2. točka 4. ZKP/08 rasprava je uz suglasnost stranaka vođena uz isključenje javnosti za cijeli tijek rasprave, sve radi zaštite osobnog i obiteljskog života optuženika i žrtve OL.

Pozvan da se u smislu odredbe članka 416. ZKP/08 očituje o optužbi, optuženik je izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se izmijenjenom optužnicom stavlja na teret.

S obzirom na takvo očitovanje optuženika u odnosu na optužbu, vijeće je pristupilo izvođenju dokaza, pa su tako u dokaznom postupku ispitani oštećena/žrtva OL, svjedokinja SL, te stalni sudski vještaci dr. Antonio Alujević, dr. Sanja Batina i mr. KL.

Na temelju članka 431. stavak 1. točka 1. ZKP/08 pročitani i pregledani zapisnik o očevidu Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Sektora kriminalističke policije, Službe za očevide i kriminalističku tehniku, broj: 511-12-10-28-KU-87/2016 od 29. ožujka 2016. (list 57-59 spisa), specijalistički nalaz Kliničkog bolničkog centra Split za OL od 27. ožujka 2016. (list 61 spisa), specijalistički nalaz Kliničkog bolničkog centra Split za EL od 27. ožujka 2016. (list 62 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Sektora kriminalističke policije, Službe za očevide i kriminalističku tehniku serijskog broja [serijski broj] od 27. ožujka 2016. (list 63 spisa), izvješće o kriminalističko-tehničkoj pretrazi mjesta događaja Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Sektora kriminalističke policije, Službe za očevide i kriminalističku tehniku broj: 511-12-10-28- KU-87/2016 od 29. ožujka 2016. (list 64-65 spisa), preslike specijalističkih nalaza Kliničkog bolničkog centra Split o zdravstvenom stanju OL (list 79-94 spisa), te kombinirano psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje oštećene OL sačinjeno po stalnim sudskim vještakinjama mr. KL i dr. ZL **.**.2022. (list 70-86).

Na temelju članka 431. stavak 1. točka 6. ZKP/08 suglasnošću stranaka pročitani su nalaz i mišljenje po provedenom sudsko-psihijatrijskom vještačenju oštećene OL od strane prof. dr. sc. Gorana Dodiga (list 74-78 spisa).

Na temelju čl. 431. st. 1. točka 8. ZKP/08 pročitani su zapisnici o ispitivanju svjedoka na raspravama održanim pred Općinskim sudom u Splitu, i to zapisnik o ispitivanju svjedoka RL sa rasprave održane 21. rujna 2018. i zapisnik o ispitivanju svjedokinje ML sa rasprave održane 2. rujna 2021.

Na temelju članka 421. stavak 1. točka 2. i 4. ZKP/08 odbijeni su dokazni prijedlozi zamjenika branitelja optuženika kao nevažni i usmjereni na odugovlačenje kaznenog postupka, i to za provođenjem novog kombiniranog psihijatrijsko- psihologijskog vještačenja po Centru za vještačenja ili ustanovi za vještačenja, te ispitivanjem u svojstvu svjedoka a na okolnost postojanja intimne veze oštećene s okrivljenim svjedoke ML i PL, sve s obzirom da su stalne sudske vještakinje dr. Sanja Batina i KL sukladno nalogu suda po pravilima struke i stručnom znanju sačinile pisani nalaz i mišljenje u kojem su odgovorile na sva pitanja postavljena u nalogu, a isto tako su na raspravi odgovorile na sva postavljena pitanja obrane optuženika, pri čemu se ističe da je uloga vještaka samo načela ocjena ličnosti oštećenice i procjena kredibiliteta prema psihijatrijsko- psihološkim kriterijima, no sud je taj koji daje konačnu ocjenu vjerodostojnosti iskaza oštećene, stoga se provođenjem novog vještačenja ne bi utvrdile nikakve odlučne činjenice koje već nisu utvrđene.

Što se tiče dokaznog prijedloga za ispitivanjem svjedokinja na okolnost utvrđivanja postojanja ranije intimne veze između optuženika i oštećenice, svjedokinja ML je već ispitana na raspravi održanoj pred Općinskim sudom u Splitu na kojoj raspravi su stranke istoj mogle neposredno postavljati pitanja koje pravo su i iskoristile, te je navedeni iskaz pročitan ne temelju čl. 431. st. 1. toč. 8. ZKP/08 na raspravi održanoj pred ovim sudom dana 21. rujna 2022. pa je očito navedeni dokazni prijedlog usmjeren na odugovlačenje postupka, dok dokazni prijedlog za ispitivanjem svjedokinje PL vijeće smatra nevažnim jer se njenim ispitivanjem ne bi utvrdile odlučne činjenice u ovom postupku, imajući u inkriminaciju za koju se optuženik tereti i da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje meritorne odluke i bez izvođenja tog dokaza.

Kako stranke nisu imale daljnjih prijedloga za nadopunu dokaznog postupka, osim odbijenih, na kraju dokaznog postupka, a prije uzimanja obrane od okrivljenika pregledan je i pročitan izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika (list 44a spisa) iz kojeg je utvrđeno da do sada nije osuđivan.

Potom se pristupilo ispitivanju optuženika, koji je iznoseći svoju obranu kazao da ostaje pri obranama koje iznio u ranijem tijeku postupka.

Naime, u istrazi i na raspravi pred Općinskim sudom u Splitu optuženik je kazao da je sa oštećenom OL bio u ljubavnoj vezi 10 godina, tijekom koje veze su imali redovite spolne odnose. Viđali su se uvijek u jutarnjim satima u Jerkičinoj kući nakon što bi njena majka otišla na posao, tako da za njihovu vezu nije znao nitko pa ni njena majka a ni njegova supruga. Poznato mu je da je OL negdje mjesec-dva prije inkriminiranog događaja ušla u vezu s RL, kojeg on nije poznavao ali zbog toga nije bio nimalo ljubomoran jer je oženjen pa joj joj je uvijek govorio da nađe sebi nekoga, pa ga nije smetalo ni kada mu je govorila da je RL bolji ljubavnik od njega, da mu je "veći, deblji" i da može dulje izdržati. Spornog jutra je se čuo s OL i pozvao ju je da izađu negdje na kavu, ali je ona inzistirala da on dođe k njoj kući. Tada ju je pitao hoće li zadnji put imati spolni odnos s obzirom da je sada bila u vezi s drugim, no ona je to odbila, nakon čega se on uputio prema vratima i kazao da je neće moliti, on ona je krenula za njime i pozvala ga natrag da posljednji put imaju spolni odnos, što se i dogodilo sama, pri čemu je ona sama skinula donji dio trenirke i gaćice. Nikakvu silu te prigode nije primijenio prema njoj. Te prigode je ejakulirao izvan nje kao i svaki put prije toga.

Upitan za motiv prijavljivanja oštećene za predmetno kazneno djelo, kazao je da je mogući razlog činjenica da joj je prije osam godina pozajmio iznos od 5.000,00 kn za što njena majka nije znala, koji novac mu nije vratila sve do nekoliko tjedana prije inkriminiranog događaja, tvrdeći da je novac pozajmila od RL. Nikakav drugi novac od nje nije tražio da mu vrati osim onog koji joj je bio pozajmio. Naposljetku je kazao da misli da OL nije kazala RL za njihovu ljubavnu vezu, ali je moguće da je RL to saznao pa je zapravo taj dug motiv njezine prijave.

U obrani na raspravi optuženik je u ponovio da je sa oštećenom OL bio u tajnoj vezi, no drugačije je iskazivao u odnosu na inkriminirani događaj pa je tako opisao kako ga je inkriminirane prigode, odnosno na Veliki četvrtak u jutarnjim satima nazvala OL, te je došao kod nje došao kući, zapalili su po jednu cigaretu i počeli su se maziti, nakon čega je ona, iako je do tada uvijek voljela "pušiti" njegov penis, kazala da joj se to ne da, tako da su prestali. Spominjala mu je kako će se u studenom udati za RL i da će on doći kod nje kući za Uskrs, nakon čega ga je više puta pitala kad će ići kod svoje majke u Knin. Tada je uzeo jaknu i uputio se vani, ali ga je ona zaustavila i molila da se vrati, pa vratio i opet su zapalili cigaretu. Ona je ponovno spominjala RL i da će se udati za njega, opisivala je kako je on bolji od njega u seksu, da je njegov penis veći, što nije htio slušati, nakon čega su zajedno izašli iz njene kuće i otišli svaki u svom smjeru.

Sutradan ga je nazvala na telefon i kazala da će doći u kod njega kući i reći njegovoj supruzi za njihovu vezu, na što joj je kazao da ne dolazi i da ću on doći kod nje, što je i učinio. Kada je došao kod nje, ona mu je kazala što se prepao i da ipak neće kazati njegovoj supruzi za njihovu vezu, te je i te prigode ponavljala kako će se u studenom udati za RL i pitala ga kada će ići u Knin kod majke, a sljedeći dan u subotu prije njegovog polaska u Knin su se našli kod Konzuma i razgovarali. S obzirom na razlike u obrani, reproducirana je audio video snimka prvog ispitivanja optuženika pred ŽDO-om u Splitu od dana 29. ožujka 2016. (omotnica na listu 40 spisa) i upitan da pojasni razlike u obrani budući da je prilikom prvog ispitivanja pred zamjenicom ŽDO-a kazao da su inkriminirane prigode imali spolni odnos ali da je on bio dobrovoljan, pa upitan da pojasni razliku u odnosu na ono što je iskazivao na raspravi optuženik je kazao da je možda pogrešno shvaćen i da je točno je inkriminirane prigode na Veliki četvrtak započeli spolni odnos ali ga nisu dovršili, odnosno da je te prigode svojim spolovilom penetrirao u vaginu oštećene, no kako je ona stalno spominjala RL i da je njegov penis veći i širi od njegovog, prekinuo je započeti spolni odnos, tako da uopće nije ejakulirao ni u nju ni izvan nje jer više nije mogao slušati što mu spominje RL, nakon čega je otišao. Nadalje, kazao je da i da mu je mjesec i pol dana prije ovog događaja pukao mišić na nadlaktici desne ruke, kojeg nije operirao, zbog čega je nemoguće da bi mogao nad OL primijeniti silu jednom rukom i protiv njene bolje izvršiti spolni odnos.

U odnosu na osobne i obiteljske prilike kazao je da je oženjen, ima dvoje punoljetne djece koje žive samostalno. Živi sa suprugom kao podstanar, supruga ima problema s bubrezima, a on je bio ranjen sudionik Domovinskog rata u kojem je ranjen te prima vojnu mirovinu koja iznosi 376,00 eura.

Na kraju je kazao da je svašta mogao zamišljati ali nije mogao ni zamisliti da će se naći u ovoj situaciji.

Nakon ovako provedenog postupka, vijeće na temelju pojedinačne, a zatim i ukupne ocjene dokaza smatra nedvojbeno utvrđenim da je optuženi EL počinio kazneno djelo silovanja iz članka 153. stavak 1. u svezi sa člankom 152. stavkom 1. KZ/11 uporabom sile na štetu oštećene OL, kako je to činjenično i pravno opisano te označeno u izreci presude.

Prilikom utvrđivanja činjeničnog stanja sudu, a i strankama nije bilo sporno da se inkriminirani događaj zbio dana 24. ožujka 2016. oko 9,00 sati u [adresa] u dnevnoj sobi obiteljske kuće OL, kao i da je oštećena OL podnijela kaznenu prijavu nakon tri dana od inkriminiranog događaja.

Provedenim očevidom na tijelu oštećene OL i optuženika GL, sa izvješćem o kriminalističko-tehničkoj pretrazi, kao i iz specijalističkih nalaza (list 57-59, 61-62, 64-65 spisa) koji su sačinjeni četiri dana nakon inkriminiranog događaja utvrđeno je da ni na tijelu oštećenice nisu utvrđene vidljive svježe tjelesne ozljede, kao ni drugi tragovi biološkog materijala na površini kože niti rodnici-vagini koji bi ukazivali na unutarnje tjelesne ozljede, a isto tako ni na tijelu optuženika nisu pronađene svježe tjelesne ozljede, što je potvrdio i sudski vještak dr. Antonio Alujević, koji je nakon pregleda specijalističkih nalaza utvrdio da ni oštećena ni okrivljenik nisu zadobili tjelesne ozljede tijekom inkriminiranog događaja.

Kako optuženik u svojoj obrani navodi da je sa oštećenom OL te prigode imao dobrovoljni spolni odnošaj, odnosno negira da je tada protivno volji oštećene OL uz primjenu sile svojim spolovilom penetrirao i ejakulirao u njezinu vaginu, stoga je navedeno trebalo na nedvojben način utvrditi. Kod ovakvih kaznenih djela iskaz oštećene-žrtve je doista ključan dokaz, a što je slučaj i kod većine drugih tzv. seksualnih delikata budući da u njima, u pravilu, nema očevidaca samog događaja, pa je zbog navedenog odgovarajuća detaljna analiza i ocjena vjerodostojnosti iskaza samih sudionika događaja najvažnija, a vrlo često i jedina mogućnost za utvrđivanje dinamike i kronologije samog događaja.

Stoga je vijeće utvrđujući činjenično stanje u tom smislu, posebice pomno prosuđivalo iskaze optuženika i same oštećene OL, dovodeći ih u vezu sa iskazima majke oštećenice SL i RL koji saznanja o inkriminiranom događaju imaju od same oštećene, slijedom čega je vijeće zaključilo da je optuženikova obrana neosnovana i usmjerena na izbjegavanje krivnje u ovom postupku. Naknadno će se obrazložiti ista od suda u pogledu te procjene.

Na prijedlog obrane tijekom postupka je ispitana svjedokinja ML, inače optuženikova susjeda, i to na okolnost postojanja ljubavne veze između optuženika i oštećene, koja je kazala da je znala viđati zajedno okrivljenika EL i OL u kafiću, kao i da zna da su se posjećivali u kućama, te je pretpostavljala da su bili u nekakvom intimnom odnosu iako to nikada nije vidjela niti je ikada optuženika pitala o naravi njihove veze. No nakon kritičnog događaja, optuženik joj je priznao da je s OL bio u dugogodišnjoj ljubavnoj vezi, te joj se požalio da sve ovo teško podnosi zbog lažnih optužbi OL. Takav iskaz svjedokinje nije imao posebne dokazne težine u postupku ne samo iz razloga što ista nema nikakvih, čak ni posrednih saznanja o inkriminiranom događaju, već i zbog činjenice što svaka osoba ima pravo i može odbiti seksualni čin, pa i u situaciji kada je u intimnoj vezi ili u braku s optuženikom, stoga kazneno djelo koje se optuženiku stavlja na teret može biti počinjeno i tada.

Naime, zaštitni objekt kod kaznenih djela protiv spolne slobode jest spolna sloboda, dakle slobodno odlučivanje svake osobe da se upusti u seksualne odnose s drugom osobom, pri čemu dobrovoljni seksualni odnos podrazumijeva dobrovoljnost obiju strana tijekom cijelog trajanja tog odnosa, koje se unaprijed ne može odrediti.

S druge strane, svjedoci RL i SL, iako nisu neposredni očevici spornog događaja, saznanja o istome imaju od same oštećenice.

Naime, SL, majka oštećene, kazala je da oštećena OL boluje od epilepsije od djetinjstva, koja je bila pod nadzorom sve do 1999. kada joj se stanje pogoršano nakon čega je podvrgnuta operativnom zahvatu na mozgu, ali je i nakon toga nastavila imati napadaje epilepsije. Optuženog EL i njegovu obitelj su upoznale nakon što su se doselile u [adresa] jer su susjedi i bili su u dobrim odnosima. Optuženik im je uvijek bio na usluzi pa su se tako zadnjih godina zbližili.

Inkriminirane prigode je u jutarnjim satima otišla na posao, te je po povratku kući primijetila da njenu kćer OL nešto opterećuje a kada ju je pitala što joj je, ona je rekla da je imala napad epilepsije ali da je dobro. Kako je i tijekom popodneva imala još para epileptičnih napada, zaključila je da s njom nešto nije u redu. Kako se isto nastavilo i tijekom sljedeća dva dana, pokušavala je razgovarati s OL i utvrditi što se s njom događa, ali joj ona nije ništa htjela kazati. Kada se u nedjelju na Uskrsno jutro probudila, primijetila je da su OL oči natečene pa je zaključila da je plakala. Negdje oko 9 sati ih je nazvao RL i nakon što im je čestitao Uskrs pitao ju je je li joj OL ispričala što joj se dogodilo u četvrtak i tek tada joj je kćer ispričala da je tog jutra kod nje došao EL koji ju je u jednom trenutku prisilio na spolni odnošaj koji se dogodio na podu u dnevnom boravku. Odmah je odlučila podnijeti prijavu policiji, a prije toga je nazvala EL i pitala ga što je to učinio njenom djetetu, na što je on odgovorio da su mu dužni 2.000,00 kuna, te je bila zaprepaštena njegovim odgovorom.

Kaznenu prijavu ne bi podnijela da nije bila sigurna da je optuženik i počinio silovanje jer da je sumnjala u to nikada ne bi svoju kćer izlagala kaznenom postupku.

O promjeni ponašanja kod oštećenice iskazivao je i svjedok RL, kojem se OL prvo povjerila o onome što se dogodilo, i to dan nakon tog događaja, kada je došao kod nje kući a ona mu je plačući kazala da je optuženik u četvrtak došao do nje i silovao je, kao i da je svršio u nju. Zatražio je odmah od nje da slučaj prijavi policiji i da ispriča majci, na što je ona kazala "tko će meni vjerovati".

Inače prije ovog događaja bio je u vezi sa OL nekoliko mjeseci, ali nisu imali intimne odnose, te su nakon ovog događaja prekinuli. Nije mu poznato da bi OL prethodno bila u ljubavnoj vezi s EL niti je istog prije ovog događaja poznavao.

Sama oštećena OL je na raspravi kazala da je susjeda sa okrivljenim EL s kojim je bila u dobrim odnosima, posjećivali su se i družili. Kritične prigode optuženik je došao njenoj kući, sjedio je na kauču u dnevnom boravku, a ona na tabureu i oko nečega su se posvađali, ali se zbog proteka vremena nije sjećala zbog čega, no zna da mu je u jednom trenutku rekla da odlazi. On nije htio otići, a kada se ustala gurnuo ju je pa je leđima udarila o zid, nakon čega je pala na tepih, nakon čega ju je jednom rukom pritisnuo za lijevo rame, potom joj je skinuo gaće i tada ju je silovao i ejakulirao u nju. Iako ga je odgurivala rukama od sebe, on je svejedno uspio to učiniti a moguće je da je u tom trenutku i doživjela epileptički napadaj. Nakon toga on se samo udaljio iz njene kuće.

Nakon što se optuženik otišao, ustala se i otišla zatvoriti vrata stana a potom se otuširala. O tome što joj se dogodilo se tek sutradan povjerila prijatelju RL kojeg je zamolila da joj posudi novce kako bi kupila tablete za sprječavanje trudnoće, što je on učinio. Nakon nekoliko dana na dan Uskrsa, RL je ispričao njenoj majci što joj se dogodilo, a ona se naljutila jer joj sama nije ispričala što joj se dogodilo i što nije odmah otišla podnijeti prijavu na policiju, te su nakon toga otišle podnijeti kaznenu prijavu.

Nikada nije bila u ljubavnoj vezi sa RL niti je optuženiku spominjala da je s njime u vezi.

Događaj nije htjela prijaviti jer se nije htjela povlačiti po sudu, a i bilo ju je strah samog okrivljenika i htjela je izbjeći nove stresne situacije. Nije se htjela povjeriti ni svojoj majci te je mislila da RL neće nikome kazati nakon što mu se povjerila, no on je sve ispričao njenoj majci, pa su se oboje naljutili na nju i inzistirali su da podnese prijavu, što je u konačnici i učinila.

Nakon ovog događaja znala je sresti optuženika na ulici te bi on bi pljucao prema njoj i svašta joj govorio, zbog čega su se ona i majka preselile u drugo mjesto. Na kraju je kazala da ostaje u cijelosti kod iskaza kojeg je iznijela prilikom prvog ispitivanja pred državnim odvjetništvom u kojem je u bitnom istovjetno iskazivala, odnosno da je optuženik došao u njenu kuću, bili su u dnevnom boravku te joj je počeo prigovarati za njezinu ljubavnu vezu s RL s kojim se zbližila zadnjih 20-ak dana. Osim toga prigovarao joj je zbog novca i kazao da mu duguje još 2.000,00 kn za usluge koje je činio njoj i majci, a ona da je smatrala kako takav dug ne postoji pa se njihov razgovor brzo pretvorio u svađu. Točno je da joj je prije osam godina pozajmio iznos od 5.000,00 kuna, ali povrat istog nije tražio sve dok se nije zbližila sa RL kada je počeo učestalo tražiti da mu vrati novac, koji novac mu je vratila posudivši taj iznos od RL. S obzirom da nije smatrala da mu duguje još 2.000,00 kuna njihov razgovor je pretvorio u svađu i zatražila je da napusti njezinu kuću. Tada joj je rekao kako je ne može vidjeti s RL i gurnuo je rukama, nakon čega je pala na tabure s kojeg je skliznula na pod i tada ju je snažno rukom pritisnuo za lijevo rame, skinuo joj donji dio pidžame a s njime i gaćice, unatoč njezinom protivljenju i plakanju s njom izvršio spolni odnošaj. Nakon toga je bila uznemirena i vikala je na njega, ali je on bez riječi otišao iz njene kuće.

Nije htjela majci ispričati što joj se dogodilo, ali je sutradan sve ispričala RL, koji joj je kazao da sve mora reći majci i ako to ne učini da će joj on ispričati. Na Uskrs, dva dana nakon toga, u telefonskom razgovoru ju je RL pitao je li rekla majci što joj se dogodilo, no iako mu je slagala da jest on je zaključio da laže i zaprijetio da će joj on sve ispričati. Tek tada je majci ispričala što joj se dogodilo, nakon čega je majka odmah nazvala EL i pitala ga kako je to mogao napraviti i kazala da će ga prijaviti policiji. Majka je primijetila tih dana da nešto krije od nje s obzirom da je nakon tog događaja imala učestale epileptičke napadaje.

Posebno je naglasila da s okrivljenikom nije bila u ljubavnoj vezi niti je s njime imala spolne odnose.

Na kraju je oštećena kazala da je zainteresirana za kazneni progon optuženika kao i za imovinsko pravni zahtjev no istog nije specificirala.

S obzirom na promjene na psihičkom planu kod oštećene OL, tijekom postupka je sačinjeno psihijatrijsko vještačenje oštećene po stalnom sudskom vještaku prof. dr.sc. Goranu Dodigu (list 74-78 spisa), kao i kombinirano psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima dr. ZL i mr. KL (list 70-85 spisa) na okolnost je li oštećena sklona izmišljanju i sugestibilnosti, može li ista dati objektivan iskaz, kakvo je bilo njeno psihičko stanje prije inkriminacije, odnosno nakon inkriminiranog događaja, te je li oštećena podložna utjecaju drugih osoba na možebitno kompromitirajuće iskazivanje.

Tako je sudski vještak prof. dr. sc. Goran Dodig potvrdio da oštećena OL godinama boluje od epilepsije i da redovito uzima antiepileptičku terapiju, kod iste je utvrdio postojanje promjena koje izaziva epilepsija u osoba koje imaju epileptička izbijanja s popratnim psihičkim promjenama, kao i da se radi o osobi ispodprosječnih intelektualnih kapaciteta koji su još uvijek širim u granicama prosjeka. U vrijeme inkriminiranog događaja nije pokazivala smetnje koje bi po svojoj prirodi i po intenzitetu bitno uvjetovale određeni stupanj redukcije njenih sposobnosti shvaćanja vlastitih postupanja i vladanja svojom voljom, dakle očuvane je ubrojivosti te da je mogla verbalno i neverbalno izraziti svoje neslaganje, ali s obzirom na promjene na psihičkom planu nije za isključiti određene nelogičnosti u interpretaciji inkriminiranog događaja.

Na takav nalaz i mišljenje sudskog vještaka pa ga je vijeće prihvatilo u cijelosti kao utemeljeno i argumentirano, a na njega ni same stranke nisu imale primjedbi.

Iz kombiniranog psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja sačinjenog po stalnim sudskim vještacima psihijatru dr. ZL i psihologu mr. KL utvrđeno je da oštećena OL kognitivno funkcionira na razini lake mentalne retardacije koja je etiološki vezana uz dugogodišnju epilepsiju i stanje nakon operativnog zahvata benignog tumora mozga. Stvarna priroda psihičkog funkcioniranja se kod iste teže zahvaća zbog sklonosti biranju socijalno poželjnih odgovora što je također karakteristika nižeg uzrasta od stvarne kronološke dobi. Na planu ponašanja opisuje se u svjetlu socijalno poželjnih pridjeva što upućuje na kompromitiranu sposobnost samokritičnosti, neadekvatne je strukture ličnosti, osiromašenog afektivnog izražavanja, kompromitiranih sposobnosti planiranja, neučinkovitih mehanizama obrane ličnosti u emocionalno zahtjevnim situacijama, nižih razina kognitivnog funkcioniranja i sa teškoćama na planu socijalnog funkcioniranja.

Nadalje, u zaključku kombiniranog vještačenja je utvrđeno da iskazima oštećene koje je dala tijekom istrage, kao i na raspravi pred Županijskim sudom u Splitu dominira dostatan broj forenzički relevantnih detalja, kao i da su iskazi tijekom ponavljanja konzistentni, a emocionalna pratnja usklađena sa sadržajima koje je oštećena iznosila, stoga se smatra da ista ima sve potrebne kompetencije za davanje vjerodostojnog iskaza.

Na raspravi su vještakinje iznijele usmeni nalaz i mišljenje, te je psiholog mr. KL istakla da činjenica prikazivanja u socijalno poželjnom svjetlu kod OL nije bila uvjetovana manipulativnim razlozima, već zbog sniženih kognitivnih kapaciteta navodeći da je ta činjenica vrlo česta, gotovo redovita kod svih ispitanika sniženog kognitivnog funkcioniranja koje nastoje o sebi dati nerealnu sliku jer i sami vjeruju u tu sliku, a koja činjenica je uzeta u obzir tijekom provođenja psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja oštećenice.

Nadalje, vještakinja je istakla da osobe sniženog kognitivnog kapaciteta, pri čemu je kod OL utvrđena razina lake mentalne retardacije, nisu u stanju dati zreli pristanak na bilo kakve spolne radnje i podložne su manipulaciji zbog svoje izražene sugestibilnosti.

Na pitanje jesu li takve osobe sklone izmišljanju situacije, vještakinja KL je istakla da je tijekom provođenja psihologijskog vještačenja OL, između ostalog, proveden i forenzični intervju po svim pravilima struke i rezultati forenzičkog iskazivanja su dali dovoljnu količinu forenzički relevantnih informacija iz kojih se može zaključiti da je OL sa psihologijskog aspekta bila autentična u kazivanju, stoga osoba koja nije proživjela iskustva koje je OL opisala ne bi taj događaj izmislila kako bi se prikazala u socijalno poželjnom svjetlu, no konačnu ocjenu vjerodostojnosti njenog iskaza će dati sud na temelju svih podataka i izvedenih dokaza u ovom postupku.

Takav nalaz kombiniranog psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja vijeće je prihvatilo kao stručno i argumentirano jer su stalne sudske vještakinje dr. Sanja Batina i KL sukladno nalogu suda po pravilima struke i stručnom znanju sačinile pisani nalaz i mišljenje, kojeg su nadopunile na raspravi, u kojem su dale samo načelnu procjenu kredibiliteta i pouzdanosti oštećenice prema psihijatrijsko- psihološkim kriterijima, pri čemu su odgovorile na sva relevantna pitanja, a isto tako su na raspravi odgovorile na sva postavljena pitanja obrane optuženika, slijedom čega vijeće i nije prihvatilo prijedlog obrane za provođenjem novog vještačenja oštećenice.

Iako je oštećena OL osoba ispodprosječnih intelektualnih kapaciteta koja intelektualno funkcionira na razini lake mentalne retardacije, u postupku je utvrđeno da je ista unatoč tome bila očuvane ubrojivosti, ima kompetencije za davanje vjerodostojnog iskaza, te iako se na planu ponašanja opisuje se u svjetlu socijalno poželjnih pridjeva isto nije uvjetovano manipulativnim razlozima, već zbog sniženih kognitivnih kapaciteta.

Nakon toga vijeće je iskaz oštećenice razmatralo u odnosu sa ostalim dokazima, a posebice obranom optuženika, pri čemu je ocjenjujući kvalitetu i pouzdanost njezinog iskaza, vijeće zaključilo da je oštećena-žrtva sam predmetni događaj u kontekstu svojih sposobnosti opisivala na jasan, precizan, određen i detaljan način, pri čemu je i nakon proteka vremena od samog događaja, odnosno davanja prvog iskaza u istrazi, i na raspravi bila konzistentna u opisu detalja i pojedinosti samog događaja i ponašanja optuženika koji se po ocjeni vijeća teško mogu smatrati izmišljenima i neuvjerljivima.

Takav zaključak vijeće je donijelo i na osnovu neposrednog opažanja ponašanja oštećenice prilikom iskazivanja na raspravi, odnosno odgovarajuće emocionalne pratnje koju je oštećena prezentirala prilikom iskazivanja, a koja je ukazivala na proživljavanje negativnog i autentičnog iskustva, pa u vezi sa ocjenom da ista nije sklona iznošenju lažnih informacija, niti konfabuliranju informacija, kao i da nema pogrešnu percepciju o zbivanjima u realitetu, njen iskaz je vijeće prihvatilo kao vjerodostojan.

Iskazi svjedoka RL i SL, iako nisu bili neposredni očevici spornog događaja, svakako pridonose vjerodostojnosti iskaza oštećene i sa istim se povezuju u jednu logičnu i povezanu cjelinu, posebice jer svjedok RL i ne poznaje samog optuženika pa u tom pravcu vijeće ne pronalazi njegovu motiviranost u nagovaranju oštećene na povjeravanje majci i poduzimanje određenih radnji radi iniciranja kaznenog postupka, posebice kod činjenice da je majka oštećene, SL, zaista primijetila neobično ponašanje svoje kćerke spornog dana nakon kritičnog događaja.

S druge strane, optuženikova obrana se ukazuje neosnovanom i zbog toga što je isti prilikom prvog ispitivanja u istrazi naveo da je inkriminirane prigode imao spolni odnošaj sa oštećenom, ali je bio dobrovoljan, da bi iznoseći obranu na raspravi prvo kazao da te prigode uopće nisu imali spolni odnošaj već su se samo počeli maziti ali su prestali jer je oštećenica kazala da joj se ne da, nakon čega su se razišli, da bi potom na izričit upit predsjednika vijeća da pojasni navedene razlike u obranama, kazao da je možda pogrešno shvaćen i da te prigode jesu započeli spolni odnos na način da je svojim spolovilom penetrirao u vaginu oštećene, no nisu ga dovršili jer je ona stalno spominjala RL i da je njegov penis veći i širi od njegovog, pa je on prekinuo spolni odnos, tako da uopće nije ejakulirao ni u nju ni izvan nje jer više nije mogao slušati što mu spominje RL, nakon čega je otišao.

Takvu obranu optuženika vijeće je procijenilo kao neuvjerljivu, posebice kad i sam prvo navodi da nije bio ljubomoran na činjenicu da je oštećena u vezi sa RL te kao motiv prijave oštećene navodi dug u iznosu od 5.000,00 kn, a za koji i sam potvrđuje da mu je vratila prije ovog događaja, pa nije životno i logično da bi to bilo razlog podnošenja prijave za kazneno djelo silovanja, posebice uzimajući u obzir činjenicu da je optuženik njen susjed, te je s oštećenom i njenom majkom godinama bio u prijateljskim odnosima, da im je često pomagao i iste bi bile svjesne da će zbog male sredine u kojoj žive nakon podnošenja kaznene prijave, ipak na neki način biti stigmatizirani, što se u konkretnom slučaju i dogodilo jer su se oštećena i njena majka u konačnici i odselile, kako ne bi više viđale optuženika.

Što se tiče činjenice da je oštećenica kaznenu prijavu protiv optuženika podnijela nakon par dana, te da nije odmah nakon tog događaja obavila liječnički pregled kod ginekologa, to nije od takvog utjecaja na ocjenu o nevjerodostojnosti njezinog iskaza, niti ta činjenica upućuje na zaključak da oštećenica manipulira samim događajem. Nije neuobičajeno, a niti životno nelogično da žrtve silovanja zbog srama i šoka ne prijave odmah da su silovane, osobito kada su žrtve njima poznatih i bliskih osoba. Stoga okolnost što se oštećenica tek nakon što se povjerila RL i potom majci odlučila prihvatiti njihov prijedlog za ginekološki pregled i podnošenje kaznene prijave, prema ocjeni ovog suda, nije okolnost koja bi u konkretnoj situaciji nagnala oštećenicu da lažno tereti optuženika, te u tom smislu kao osnovano prihvaća obrazloženje koje je sama oštećenica dala u pogledu toga.

Sukladno navedenom, za zaključiti je kako je okrivljenik počinio navedeno kazneno djelo kako mu se to stavlja na teret, odnosno da je optuženi EL kritične prigode primijenio silu prema oštećenoj OL jer je istu prvo odgurnuo rukama uslijed čega je pala na tabure i skliznula na pod, a potom je uporabom tjelesne snage pritisnuo za rame i dok ju je tako držao s nje skinuo donji dio odjeće, te protivno njenoj volji izvršio spolni odnošaj, čime su ostvarena obilježja kaznenog djela silovanja opisanog u članku 153. st. 1. u vezi sa čl. 152. st. 1. KZ/11 za koje je i proglašen krivim.

Sila kao element bića teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz čl. 153. st. 1. KZ/11, jest sredstvo koje primjenjuje napadač radi savladavanja otpora osobe čiji spolni integritet namjerava napasti, a sve ranije utvrđene radnje optuženog EL su objektivno takve prirode da mogu kod osobe za koju zna da ima epilepsiju i da funkcionira na razini lake mentalne retardacije, a koja u njega ima povjerenja biti dostatne su da se svlada svaki otpor i protivljenje oštećene zbog čega nije u stanju pružiti primjereniji otpor u situaciji kada se prema njoj poduzima bilo fizička agresija.

Što se tiče subjektivnog odnosa optuženika prema kaznenom djelu koje je predmet ovog postupka, a obzirom na sve ranije navedeno i utvrđeno, treba kazati da je optuženik isto počinio sa izravnom namjerom tj. da je bio svjestan svog protupravnog ponašanja i da je želio njegovo počinjenje, koja namjera u postupanju optuženika razvidna je iz detaljnog i okolnosnog iskaza oštećenice koja je govorila o načinu ponašanja optuženika koji ju je prvo gurnuo iz kojeg je vidljiva njegova odluka u postupanju, pri čemu ga nije smetalo jasno odbijanje seksualnog odnosa kao i opiranje oštećene koje je isti zaustavio silom pritiskajući joj rame nakon što je s taburea skliznula na pod, te je penetrirao svojim spolnim organom u spolni organ oštećene OL pri čemu je i ejakulirao, dakle izvršio je spolni odnošaj sa istom.

Vezano za ubrojivost optuženika u vrijeme počinjenja predmetnog kaznenog djela, potrebno je navesti kako ista tijekom postupka nije bila sporna, a niti je u bilo kojem trenutku postupka dovedena u pitanje, pri čemu je vijeće utvrdilo da optuženik nije postupao u zabludi kako o protupravnosti djela, biću djela ili o okolnostima koje isključuju protupravnost, niti na njegovoj strani utvrđeno postojanje bilo kakvog ispričavajućeg razloga, stoga ga smatra u cijelosti ubrojivim počiniteljem.

Nakon ovako utvrđene krivnje i protupravnog ponašanja optuženika, valjalo je odlučiti o kazneno-pravnoj sankciji koja će biti primjerena svim okolnostima počinjenog kaznenog djela, osobnosti optuženika kako bi shvatio društvenu neprihvatljivost i štetnost ranijeg načina ponašanja, te se ubuduće kloniti činjenja kaznenih djela, a pri tome opet voditi računa da se izabranom sankcijom ostvari i svrha kažnjavanja.

Prije odluke o kazni, vijeće je na strani optuženika kao olakotnu okolnost cijenilo njegovu dosadašnju neosuđivanost, dakle radi se o osobni u zrelim životnim godinama koji do sada nije dolazio ni na koji način u sukob sa zakonom, a ni nakon počinjenja kaznenog djela, uredne osobne i obiteljske prilike (oženjen, otac dvoje djece, u mirovini), dok mu je kao otegotna okolnost u obzir činjenica da je iskoristio povjerenje i prijateljski odnos s oštećenicom.

Uzimajući stoga u obzir sve gore utvrđene okolnosti, stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, uzimajući u obzir načelo individualizacije kazne, vijeće je optuženog EL na temelju članka 153. stavak 1. KZ/11 osudilo na kaznu zatvoru u trajanju od 1 (jedne) godine, no zaključak suda je da za postizanje svrhe kažnjavanja u ovom slučaju nije potrebno i izvršenje kazne zatvora i da je u odnosu na optuženika moguće primijeniti institut zamjene kazne zatvora radom za opće dobro na način da mu je izrečena kazna zatvora na temelju odredbe čl. 55. st. 1., 2. i 4. KZ/11 zamijenjena radom za opće dobro na način da se jedan dan zatvora zamjenjuje s dva sata rada.

Vijeće smatra da kod optuženika nije došlo do takvih drastičnih promjena u ponašanju iz kojih bi se moglo zaključiti da je u tolikoj mjeri prihvatio nedopuštena pravila ponašanja koja bi zahtijevala izvršavanje kazne zatvora, te da je izrečena kazna primjerena težini i posljedicama djela te stupnju krivnje okrivljenika i da se njome može ostvariti zakonom predviđena svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, odnosno izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te utjecati na počinitelja i druge osobe da ne čine kaznena djela, kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela te da će ovakva sankcija imati konkretni utjecaj na optuženika da se kloni svakog budućeg kriminogenog ponašanja, te mu se daje prilika da korigira svoje ponašanje i nastoji se pravilno uklopiti u društvenu zajednicu.

Potrebno je istaknuti da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela koje se optuženiku EL u postupku stavlja na teret na snazi bio Kazneni zakon ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15), koji je nakon toga tijekom postupka mijenjan više puta, pri čemu je izmjenama i dopunama koje su stupile na snagu 1. siječnja 2020. ("Narodne novine" br. 126/19) brisan članak 152., te je kontinuitet kaznenog djela iz članka 153. st. 1. u svezi s člankom 152. st. 1. Kaznenog zakona u kaznenom djelu iz članka 153. st. 2. u svezi sa st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19), ali je za to kazneno djelo sada propisana kazna zatvora od tri do deset godina, dok je prije tih izmjena bila propisana kazna od jedne do deset godina što je za optuženika povoljnije.

Isto tako, potrebno je navesti kako je tijekom postupka došlo do i do izmjena i dopuna Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 101/17) koje su stupile na snagu 20. listopada 2017. a kojima je propisana sankcija za utuženo kazneno djelo ostala ista, ali je došlo do promjena u odredbama općeg dijela, preciznije za izricanje rada za opće dobro, a koje odredbe se u ovom slučaju ne bi mogle primijeniti u odnosu na optuženika (prema izmjenama za izricanje rada za opće dobro izrečena kazna zatvora mora biti manja od jedne godine), stoga su u svakom slučaju, i u posebnom i općem, za optuženika povoljnije odredbe Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15,61/15) koje su bile na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela, koji je u konačnici i primijenjen.

Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom EL će se u izrečenu kaznu zatvora uračunati vrijeme lišenja slobode od 27. ožujka 2016. do 29. ožujka 2016. Kako je oštećena OL kazala da je zainteresirana za imovinskopravni zahtjev, no istog nije specificirala do okončanja dokaznog postupka, to je vijeće na temelju članka 158. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. i 80/22. - dalje u tekstu: ZKP/08) oštećenu OL uputilo u parnicu radi ostvarivanja svog imovinskopravnog zahtjeva.

Na kraju valjalo je odlučiti i o troškovima nastalim tijekom postupka, pa je vijeće na temelju članka 148. st. 1. i 6. ZKP/08 optuženog EL djelomično oslobodilo plaćanja troškova kaznenog postupka i to troškova iz članka 145. stavak.

2. točka 2. ZKP/08 koji se odnose na provedena vještačenja, vodeći pritom računa duljini i trajanju kaznenog postupka u vidu broja održanih ročišta, kao i o obiteljskim materijalne prilike optuženika koji je umirovljenik s mirovinom koja iznosi samo 376,00 eura, ali nema zakonske obveze uzdržavanja drugih osoba, stoga ga je obvezalo naknaditi samo troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 u iznosu od 464,53 €/ 3.500,00 kuna koji se odnose na paušalnu svotu i to u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude, smatrajući da plaćanjem troškova u navedenom iznosu neće biti dovedena u pitanje njegova materijalna egzistencija.

U Splitu 17. ožujka 2023.

Predsjednik vijeća

Tea Budimlić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka presude. Žalba se podnosi u tri primjerka ovom sudu, a o njoj odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- optuženiku EL

- branitelju optuženika Marku Višiću, odvj. u Splitu

- Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu

- žrtvi/oštećenoj OL

- u spis

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte