REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2758/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnice ŽĐ i ĆĐ, zaposlenice u Savezu samostalnih sindikata Hrvatske, protiv tuženika Europa - Upravljanje nekretninama d.o.o. iz Zagreba, Vile Velebita 6, OIB 24492405186, kojeg zastupa Damir Delišimunović, odvjetnik u Zagrebu, radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1731/2018-2 od 7. veljače 2019., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2208/2016-38 od 28. rujna 2018., na sjednici vijeća održanoj 19. travnja 2023.,

p r e s u d i o  j e :

Revizija tužitelja se odbija.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom, u toč. I. izreke, utvrđen nedopuštenim otkaz Ugovora o radu koji je tuženik dao tužitelju Odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu od 14. lipnja 2016., potvrđen Odlukom tuženika od 20. srpnja 2016. i da tužitelju radni odnos nije prestao istekom otkaznog roka. Toč. II. izreke nalaženo je tuženiku s prvim danom nakon otkaznog roka vratiti tužitelja u radni odnos s pravima iz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 30. rujna 2014. i Dodatka broj 1 ugovora o radu od 13. travnja 2015. i Dodatka broj 2 ugovora o radu od 1. ožujka 2016., na radno mjesto Vozač regalnog viličara, sektor P - NP/OPM u poslovnom području Logistika ili na drugo odgovarajuće radno mjesto u skladu s stručnom spremom i radnom sposobnosti tužitelja.

2. Drugostupanjskom je presudom suđeno:

„I. Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 2208-16-38 od 28. rujna 2018. i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev na utvrđenje da je nedopušten otkaz Ugovora o radu koji je tuženik dao tužitelju Odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu od 14. lipnja 2016., potvrđenom Odlukom tuženika od 20. srpnja 2016., da tužitelju radni odnos nije prestao istekom otkaznog roka i za vraćanje tužitelja u radni odnos s prvim danom nakon otkaznog roka s pravima iz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 30. rujna 2014. i Dodatka broj 1 ugovora o radu od 13. travnja 2015. i Dodatka broj 2 ugovora o radu od 1. ožujka 2016., na radno mjesto Vozač regalnog viličara, sektor P - NP/OPM u poslovnom području Logistika ili drugo odgovarajuće radno mjesto sukladno stručnoj spremi i radnoj sposobnosti tužitelja.

Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 3.250,00 kn, od čega na ime troškova prvostupanjskog postupaka iznos od 2.500,00 kn i troškova žalbenog postupka u iznosu od 750,00 kn, u roku od 8 (osam) dana.''.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj, navodeći da istu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, po osnovi čl. 385. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP). Predlaže da se drugostupanjska presuda preinači, a podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

4. U odgovoru na reviziju tuženik istu predlaže odbiti kao neosnovanu.

5. Revizija nije osnovana.

6. Na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP, ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Suprotno navodima revizije, drugostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, niti pak proturječi sama sebi ili razlozima presude, razlozi presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku. To zato jer su dati jasni i neproturječni razlozi za odluku, koji revizijskim razlozima nisu dovedeni u sumnju, osobito po pitanju ocjene je li tuženik dokazao opravdanost razloga iz obrazloženja Odluke o otkazu („obavljanje rada pod utjecajem alkohola“), a u kojem smislu se navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka ističe, a što suštinski spada u primjenu materijalnog prava pa je o tom dijelu navoda revidentu odgovoreno u nastavku ove presude.

8. U revizijskom stupnju postupka sporno je jesu li ispunjene zakonske pretpostavke dopuštenosti tuženikove Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja tužitelja od 14. lipnja 2016., odnosno je li tuženik dokazao opravdanost razloga navedenih u samoj Odluci o otkazu, kao i jesu li postojali uvjeti da tuženik tužitelja prvo upozori na kršenje pravila tzv. nulte tolerancije na alkoholiziranost radnika, prije donošenja Odluke o otkazu.

9. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je tužitelj kod tuženika bio zaposlen na radnom mjestu Vozač regalnog viličara, sektor P - NP/OPM, u poslovnom području Logistika, na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 30. rujna 2014., Dodatka broj 1 ugovora o radu od 13. travnja 2015. i Dodatku broj 2 ugovora o radu od 1. ožujka 2016. (dalje u tekstu: Ugovor o radu),

- da radno mjesto vozač regalnog viličara, sektor P - NP/OPM obuhvaća upravljanje regalnim viličarom i manipulaciju teretom i preko 1000 kg po skladišnom prostoru te podizanje na visinu od cca 15 m,

- da je tužitelj bio upoznat sa internim aktima tuženika kojima je, između ostalog, bila zabranjen dolazak na posao pod utjecajem alkohola, na način da je bila propisana nulta tolerancija na alkohol,

- da je 13. svibnja 2016. kod tuženika obavljeno alkotestiranje radnika u smjeni u kojoj je radio tužitelj (od 14,00 do 22,00 sati), na način da je testiranje provedeno prvi put u 14,20 sati, pri čemu je tužitelju očitana koncentracija alkohola od 0,26 promila, a drugi put u 15,05 sati istog dana, kada mu je očitana koncentracija alkohola od 0,12 promila, nakon čega je tužitelj udaljen s posla,

- da je tuženik Odlukom od 14. lipnja 2016. otkazao tužitelju Ugovor o radu redovitim otkazom uvjetovanim skrivljenim ponašanjem radnika, jer da je 13. svibnja 2016. utvrđeno da je tužitelj poslove svog radnog mjesta obavljao pod utjecajem alkohola,

- da je tuženik o namjeri otkazivanja tužiteljevog Ugovora o radu obavijestio Radničko vijeće 3. lipnja 2016. koje se je 13. lipnja 2016. suglasilo;

- da je tužitelj pravovremeno podnio tuženiku zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa, kao što je i tužbu podnio u zakonskom roku.

10. Na temelju navedenih utvrđenja, a imajući u vidu da je tuženikovim Pravilnikom o radu izričito određeno da radnik krši obveze iz radnog odnosa ako se, između ostalog, alkoholizira ili koristi opojne droge prije ili za vrijeme trajanja rada (čl. 67. toč. 5. Pravilnika), kao i da je prema tuženikovom Pravilniku o obveznom provođenju testiranja na alkohol, donesenom na temelju odredbe čl. 58. i čl. 59. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", broj: 71/2014., 118/2014., 154/2014., 94/2018., 96/2018., dalje u tekstu: ZZR-a) tolerancija na alkohol 0,0 g/kg, s tim da je mjesečna obveza poslodavca alkotestiranje provesti nenajavljeno, na najmanje 10% nasumično odabranih radnika (čl. 4. st. 2. i 3. Pravilnika), pozivom na odredbu čl. 115. st. 1. toč. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/2014, dalje: ZR) prvostupanjski je sud ocijenio da predmetni otkaz nije dopušten, jer da tuženik nije prethodno upozorio tužitelja u smislu odredbe čl. 119. st. 1. ZR, niti dokazao da bi tužitelj poslove svog radnog mjesta obavljao pod utjecajem alkohola, napominjući kako se konzumiranje alkohola prije radnog vremena niti ne navodi kao otkazni razlog, odnosno da tuženik nije dokazao tužiteljevo skrivljeno ponašanje u odnosu na otkazni razlog koji je predmetom ispitivanja.

11. Preinačujući prvostupanjsku presudu, drugostupanjski sud ocjenjuje pogrešnim pravno shvaćanje prvostupanjskog o nepostojanju opravdanog razloga za otkaz, zbog pogrešne primjene pravila o teretu dokazivanja, obrazlažući da, u smislu čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR, tužitelj jest kriv za povredu obveze iz radnog odnosa, jer je prekršio zabranu konzumiranja alkohola prije posla i obavljanje poslova svog radnog mjesta pod utjecajem alkohola, budući da je kod njega, unatoč nultoj toleranciji na alkohol, koja se temelji i na odredbi čl. 58. st. 3. ZZR, u redovnom radnom vremenu (radio je u smjeni od 14,00 do 22,00 sati) utvrđena koncentracija alkohola koja prelazi 0,0 promila. Pritom dodaje da činjenice što kod tužitelja nije utvrđena alkoholiziranost u trenutku upravljanja viličarom, što nije teturao, nedolično se ponašao i slično, što se nije ozlijedio, odnosno ozlijedio drugog radnika, što za tuženika kao poslodavca nije nastala šteta te što tužitelju nije dan izvanredni, već neredoviti otkaz, nisu odlučne, s obzirom da ugovorena nulta tolerancija na alkohol isključuje mogućnost konzumacije alkohola i prije posla pa time i rad pod utjecajem alkohola, a što je i regulirano tuženikovim Pravilnicima kao osobito teška povreda obveze iz radnog odnosa, zbog koje se radniku može otkazati ugovor o radu, dok pravo tuženika na otkaz ugovora o radu nije uvjetovano vrstom otkaza (redoviti ili izvanredni), već zakonom određenim općim i posebnim pretpostavka za pojedine vrste otkaza. Nadalje, drugostupanjski sud otklanja i žalbene navode kojima tužitelj svoju situaciju uspoređuje sa dopuštenom koncentracijom alkohola u prometu te kojima ukazuje na pravno shvaćanje iz odluke ovoga revizijskoga suda poslovni broj Revr-312/2012 od 13. lipnja 2012., obrazlažući da je ispunjenje obveze iz radnog odnosa uvjetovano nultom tolerancijom na alkohol i da je svako suprotno ponašanje internim aktima tuženika, koji čine sastavni dio Ugovora o radu, regulirano kao osobito teško kršenje obveza iz radnog odnosa, uz mogućnost izvanrednog otkazivanja Ugovora o radu. Zaključno, drugostupanjski sud navodi da nije povrijeđena odredba niti čl. 119. ZR, jer nije bilo za očekivati od tuženika da upozorava tužitelja na zabranu konzumiranja alkohola prije i za vrijeme posla, odnosno nultu toleranciju na alkohol za vrijeme radnog vremena, niti na mogućnost otkaza, u situaciji kad i sam tužitelj navodi da mu je to bilo poznato i da je prije predmetnog događaja, dvadesetak puta bio podvrgnut alkotestiranju. Stoga je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja.

12. U situaciji kada su u postupku utvrđene činjenice (a u činjenična utvrđenja ovaj sud nije ovlašten ulaziti, u smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP) da je tužitelj bio upoznat sa internim aktima tuženika kojima je između ostalog bilo zabranjeno ne samo obavljanje poslova radnog mjesta, već i dolazak na posao pod utjecajem alkohola (na način da je bila propisana nulta tolerancija na prisutnost alkohola u krvi radnika) te da nije osporavao da je bio upoznat s obvezom alkotestiranja, tvrdeći i u reviziji da je oko dvadesetak puta kod tuženika bio podvrgnut alkotestiranju, ovaj sud je ocijenio da je drugostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev iz navedenih razloga i na temelju navedenih zakonskih odredaba, a revizijski navodi kojima tužitelj iznosi činjenice, osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i preocjenjuje dokaze (osobito u pogledu utvrđenja je li tužitelj alkohol konzumirao na dan alkotestiranja ili večer prije) nisu uzeti u razmatranje, jer, prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP, reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

13.1. U odnosu na iznesene revizijske razloge napominje se dodatno da je i prema odredbi čl. 58. st. 1. Zakon o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj 71/14.) izrijekom propisana zabrana korištenja sredstava ovisnosti na način da radnik u vrijeme rada ne smije biti pod utjecajem alkohola i drugih sredstava ovisnosti, a u odnosu na alkohol posebno je normirano kako se smatra da je svaki radnik kod kojeg bude izmjereno više od 0,0 g/kg alkohola u krvi, odnosno 0,0 mg u litri izdahnutog zraka, pod utjecajem alkohola pa takvo postupanje radnika predstavlja tešku povredu radnih obveza zbog kojih poslodavac ima opravdani razlog otkazati ugovor o radu. I prema shvaćanju ovog suda, a kako to pravilno cijene i nižestupanjski sudovi, okolnost da je radnik čije izvršavanje radnih obveza uključuje upravljanje viličarom, a zatečen je pod utjecajem alkohola za vrijeme dok je bio zadužen za radne obveze, to predstavlja opravdan razlog za otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika.

13.2. Jednako tako, pravilno je primijenjeno i materijalno pravo iz čl.119. st. 2. ZR, kada je ocijenjeno da u konkretnoj situaciji, s obzirom na okolnosti slučaja, nije bilo opravdano očekivati od tuženika da tužitelju omogući iznošenje obrane. Naime, nije opravdano očekivati da poslodavac omogući radniku iznošenje obrane u slučaju kada je postupak radnika sasvim očit i utvrđen je provedenim alkotestiranjem, a radniku je zabrana alkoholiziranosti na poslu bila poznata.

14.1. Stoga ovaj sud prihvaća u cijelosti razloge iznesene u drugostupanjskoj presudi, pa se na temelju odredbe čl. 396.a ZPP podnositelj revizije upućuje na razloge te presude.

14.2. S obzirom na izloženo, na internetskim stranicama ovog suda, uz revizijsku presudu objavit će se razlozi presude drugostupanjskog suda (čl. 396.a st. 2. ZPP).

15. Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 393. ZPP revizija tužitelja odbijena kao neosnovana.

Zagreb, 19. travnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa