REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2160/2017-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. M., OIB ..., iz K., kojeg zastupa punomoćnica S. P., odvjetnica u S., protiv tuženika I. P., OIB ..., iz S., kojeg zastupa punomoćnik Ž. L., odvjetnik u S., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1282/16 od 26. travnja 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pi-360/11 od 11. siječnja 2016., u sjednici održanoj 19. travnja 2023.,

r i j e š i o  j e:

Ukida se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1282/16 od 26. travnja 2017. i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I – Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 378.786,31 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 26.studenog 2004.g. do 31.prosinca 2007.g. po stopi od 15% godišnje, od 1.siječnja 2008.g. do 30.lipnja 2011.g. po stopi od 14% godišnje, od 1.srpnja 2011.g. do 31.srpnja 2015.g. po stopi od 12% godišnje, od 1.kolovoza 2015.g. do 31.prosinca 2015.g. po stopi od 8,14% godišnje, od 1.siječnja 2016.g. do isplate po stopi od 8,05% godišnje, a u slučaju promjene stope po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena.

II – Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tužitelj zahtijevao da mu tuženik u roku od 15 dana isplati zakonske zatezne kamate tekuće kako slijedi:

-na iznos od 100.000,00 kuna za razdoblje od 15.srpnja 2003.g. do 25.studenog 2004.,

-na iznos od 54.786,31 kuna za razdoblje od 17.srpnja 2003. do 25.studenog 2004.,

-na iznos od 147.000,00 kuna za razdoblje od 7.svibnja 2004. do 25.studenog 2004.,

-na iznos od 77.000,00 kuna za razdoblje od 14.svibnja 2004. pa do isplate.

III – Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 92.812,50 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 11.siječnja 2016.g. do isplate po stopi od 8,05% godišnje, a u slučaju promjene stope po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena.“.

2. Presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1282/16 od 26. travnja 2017., odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod toč. I i III izreke.

3. Protiv drugostupanjske presude, reviziju je podnio tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, a podredno ukine.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija tuženika je osnovana.

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11 i 25/13 - dalje u tekstu: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Predmet spora je zahtjev za isplatom iznosa od 378.786,31 kn.

8. U tijeku postupka je utvrđeno:

- da je ugovorom o prodaji dionica od 25. lipnja 2001. D. c. d.d. kao prodavatelj, prodao dio dionica C. S., tuženiku I. P. (359 dionica) Z. L. (358 dionica) s time da je Ž. P. bio jamac i da je ugovorena isplata cijene u četiri rate;

- da je sklopljen sporazum o osiguranju novčane tražbine, prijenosom vlasništva nad dionicama od 25. lipnja 2001., između D. c. d.d. K. S. kao vjerovnika i predlagatelja osiguranja te I. P. kao dužnika i protivnika osiguranja, Z. L. kao dužnika i protivnika osiguranja i Ž. P. kao fiducijarnog dužnika, a glede dionica navedenih u ugovoru o prodaji dionica;

- da je I. P. od svog dijela dionica, prodao tužitelju I. M. 178 dionica ali su sve dionice (359) ostale upisane na imenu I. P.;

- da je u ugovorenom roku Z. L. isplatio svoje dionice (358);

- da je I. M. isplatio svoje dionice (178) ali I. P. da je isplatio samo prvu ratu i dio druge rate svojih dionica (181);

- da je I. M. iz razloga što su dionice (359) upisane na I. P. i iz razloga što I. P. nije platio preostali dio duga za svoje dionice (181) te što je ugovorom i sporazumom ugovoreno da neplaćene dionice na vrijeme ostaju u vlasništvu D. C. d.d., izvršio plaćanje ostatka dugovanja od 378.786,31 kn koji I. P. ima u odnosu na neplaćene dionice (181) te da je tek tada D. C. d.d. dao brisovno očitovanje kojim se briše fiducijarno vlasništvo D. C. d.d. i vraćanje založnih dionica u punopravno vlasništvo I. P., a time i I. M. te Z. L..

9. Zaključuju nižestupanjski sudovi, da bi tužitelju iz razloga što tuženik nije izvršio plaćanje dionica, nastupile negativne posljedice koje bi za tužitelja predstavljale nenadoknadivu štetu, a da je tuženik plaćanjem duga od strane tužitelja stekao bez osnove utuženi novčani iznos.

10. Nižestupanjski sudovi pozivom na odredbu čl. 210. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - ZOO) usvajaju tužbeni zahtjev.

11. Tuženik se u reviziji poziva na postojanje bitnih povreda odredaba parničnoga postupka u pobijanoj presudi, pri čemu iz sadržaja revizije proizlazi kako se ukazuje na to da se drugostupanjski sud nije očitovao na žalbene navode tuženika.

12. Iz žalbe tuženika proizlazi, da je tuženik isticao prigovore, kako tužitelj ne bi mogao potraživati isplatu utuženog novčanog iznosa iz razloga što je platio nešto za što je znao da nije dužan platiti (tuženik se poziva na odredbu čl. 211. ZOO) zatim ukazuje na to kako bi tužitelj eventualno mogao tražiti samo predaju kupljenih dionica odnosno zatražiti predaju dionica na način da se za te dionice zatraži upis na tužiteljevo ime u knjizi dionica kod središnje depozitarne agencije, prigovarao je neobrazloženju dosuđenog tijeka zateznih kamata te je ponavljan, tijekom postupka istaknuti, prigovor zastare.

13. Drugostupanjski sud u obrazloženju svoje presude samo (paušalno) navodi da je tuženik uz neznatne dodatke u žalbi istakao iste razloge koje je isticao u tijeku prvostupanjskog postupka, a na koje je „prvostupanjski sud dao jasne razloge''.

14. Nadalje, drugostupanjski sud se ni jednom riječju nije očitovao o istaknutom prigovoru zastare. Jednako tako drugostupanjski sud se nije očitovao na razloge tijeka dosuđenih zateznih kamata kao i o tome može li tužitelj tražiti vraćanje utuženog novčanog iznosa a u smislu navedene odredbe čl. 211. ZOO.

15. S obzirom na navedeno, ostvarena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP jer drugostupanjski sud u žalbenom postupku nije ocijenio žalbene navode koji su od odlučnog značenja za donošenje odluke u ovome sporu.

16. Iz navedenih razloga, valjalo je presudu drugostupanjskog suda ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovni postupak sukladno odredbi čl. 394. st. 1. ZPP.

17. U nastavku postupka drugostupanjski će sud ocijeniti odlučne žalbene navode tuženika te će nakon toga donijeti zakonitu i pravilnu odluku.

Zagreb, 19. travnja 2023.

Predsjednik vijeća:

mr.sc. Dražen Jakovina, v.r.