REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2860/2019-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr.sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. B. K. iz Z., OIB:..., koju zastupa punomoćnica J. O. J., odvjetnica u Z., protiv tuženika D. P. T. d.o.o. Z., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik E. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu D. i O. u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku, broj Gž R-93/2019-2 od 20. ožujka 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, broj Pr-2128/2017-32 od 28. siječnja 2019., u sjednici održanoj 19. travnja 2023.,

p r e s u d i o  j e :

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o  j e :

Odbacuje se dopuna revizije tuženika od 29. siječnja 2020. kao nepravovremena.

Obrazloženje

1. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je suđeno:

"I. Utvrđuje se da nije dopušten izvanredni otkaz ugovora o radu kojeg je tuženik D. P. T. d.o.o., OIB ..., iz Z., dao tužiteljici V. B. K., OIB ..., iz Z., odlukom od dana 7. listopada 2017., te da

II. Nalaže se tuženiku D. P. T. d.o.o., OIB ..., iz Z., tužiteljicu V. B. K., OIB ..., iz Z., vratiti na posao na radno mjesto prodajne predstavnice na terenu.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna, u roku od 8 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u cijelosti."

2. Protiv drugostupanjske presude, tuženik je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. točka 2. Zakona o parničnom postupku zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovni postupak prvostupanjskom sudu.

3. Odgovor na reviziju nije podnesen.

4. Revizija je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da nije dopušten izvanredni otkaz ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužiteljici odlukom od 7. listopada 2017., da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao te da se naloži tuženiku vratiti tužiteljicu na posao na radno mjesto prodajne predstavnice na terenu.

6. U postupku je utvrđeno:

- da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na temelju ugovora o radu od 13. lipnja 2017. (dalje: ugovor o radu), na neodređeno vrijeme, na radnom mjestu prodajne savjetnice,

- da je tuženik otkazao ugovor o radu tužiteljici, odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 7. listopada 2017.,

- da kod tuženika nije utemeljeno radničko vijeće, niti djeluje sindikat te da je tužba pravovremeno podnesena,

- da je u izreci odluke o otkazu ugovora o radu navedeno da se ugovor otkazuje zbog krađe robe iz skladišta, da je tužiteljica dužna nadoknaditi kompletnu pretrpljenu štetu i dospjela potraživanja poslodavcu (ne navodi se koji konkretno iznos) od tvrtki S. d.o.o. i S. d. d.o.o., u roku od tri dana te da će u protivnom poslodavac podnijeti kaznenu prijavu s odštetnim zahtjevom zbog udruživanja radi počinjenja kaznenog djela krađe koja je počinjena tijekom lipnja, srpnja i kolovoza 2017.,

- da je u obrazloženju odluke o otkazu ugovora o radu navedeno da je tuženik 29. kolovoza 2017. izvršio izvanredni popis robe u skladištu i utvrdio veliki manjak za koji je pronašao neoborive dokaze te da je radnica priznala učinjeno djelo, potvrdila imena tvrtki i popis ukradene robe kao i da je uz odobrenje poslodavca naknadno ispisala otpremnice za ukradenu robu koje su potpisane od tvrtki S. d.o.o. i S. d. d.o.o. Nadalje je navedeno da je poslodavac 3. listopada 2017. po točnom saznanju imena tvrtki, vrsta i količina ukradene robe tvrtkama S. d.o.o. i S. d. d.o.o. dostavio ponude kako bi roba bila plaćena te da je zatražio od radnice da dugovanja iz ponuda i iz redovnog poslovanja plati na žiro račun i da tvrtka S. d.o.o. stornira tri falsificirana računa kojima tereti poslodavca za neisporučenu robu, jer će u protivnom radnici uručiti izvanredni otkaz ugovora o radu,

- da traženi uvjeti nisu ispunjeni u zadanom roku, pa je tužiteljici uručena odluka o izvanrednom otkazu,

- da je posao kod tuženika bio organiziran na način da je tužiteljica robu tvrtkama S. d.o.o. i S. d. d.o.o., za koje je bila zadužena, isporučivala na temelju ručnih otpremnica, dok su se računi (fakture) izdavale krajem mjeseca ili prvim danom u idućem mjesecu, i to zbirno, zbog PDV. Tužiteljica je otpremnicu ili dostavnicu koja je bila potpisana po doktoru ostavljala kolegici D. O. koja je bila zadužena za fakturiranje. Otpremnice su se nalazile na radnom stolu, ispod tastature, a fakture i primke u registratorima, koju dokumentaciju je zakonski zastupnik tuženika nosio u knjigovodstvo,

- da je S. d. d.o.o. robu uzeo početkom srpnja 2017., a S. d.o.o. u svibnju 2017., te da je tužiteljica otpremnice predala radnici D. O. u srpnju 2017., nakon čega je otišla na godišnji odmor,

- da tužiteljica dalje nije vodila računa je li po tim računima plaćeno, niti se to od nje tražilo time što na otpremnicama nije pisala cijena, niti je ona nije znala cijene proizvoda koje je nosila kupcima, cijene su bile u kompjuteru te je tek 20. rujna 2017. došao naputak da se mora napisati broj otpremnice, tko je zadužen za istu i ime doktora, i da svi moraju avansno plaćati,

- da je zakonski zastupnik tuženika N. Ž., u kolovozu 2017., na stolu zaposlenice D. O. pronašao dokument "Stanje zaliha na skladištu" od 26. srpnja 2017. iz kojeg proizlazi da je na skladištu bilo 471.151,76 kuna robe, dok je 4. kolovoza 2017. na zalihama bilo 383.316,90 kuna robe. Nakon toga, 24. kolovoza 2017. u kompjuteru D. O. pronašao je i iz istog isprintao dokument "Rekapitulacija otpremnica" i nakon što se D. O. vratila s godišnjeg odmora, 28. kolovoza 2017. naredio je izvanrednu inventuru i svim radnicima naložio da D. O., koja je bila zadužena za fakturiranje, predaju svu dokumentaciju koju imaju (primke, reverse, otpremnice i sl.) kako bi mogli početi brojati,

- da su 29. kolovoza 2017. tužiteljica i zakonski zastupnik tuženika P. P. ušli u skladište radi prebrojavanja robe, koju je D. O. unosila u kompjuter te da je tada D. O. u kompjuter dodala i robu sa otpremnica koje je imala na raspolaganju, kao i robu sa otpremnice V. d. d.o.o. na iznos od 45.874,03 kuna. Nakon što su popisali robu u inventurnu listu, popis je predan zakonskom zastupniku tuženika N. Ž.,

- da je D. O. po zahtjevu zakonskog zastupnika tuženika N. Ž. izvlačila nabavne cijene, jer mu se počela pojavljivati razlika u nabavnoj cijeni, a nakon nekog vremena N. Ž. je počeo govoriti da mu nedostaje marže, da su ga pokrali i počeo je tražiti novac od njih.

7. Sud prvog stupnja prihvatio je tužbeni zahtjev ocijenivši da tuženik nije dokazao da je 3. listopada 2017. saznao za činjenice na kojima temelji odluku o otkazu ugovora o radu tužiteljice te da je on već 20. rujna 2017. saznao za rezultate inventure na temelju kojih je donio zaključke navedene u odluci o otkazu. S obzirom da je odluka o otkazu donesena 7. listopada 2017. tada je već protekao rok od 15 dana od saznanja tuženika za činjenice na kojima temelji odluku o otkazu, pa je prigovor prekluzije koji je iznesla tužiteljica ocijenjen osnovanim na temelju odredbe čl. 116. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14 – dalje: ZR).

7.1. Nadalje, sud prvog stupnja je ocijenio da tuženik nije dokazao da je tužiteljica počinila povrede radne obveze koje su joj stavljene na teret odlukom o otkazu jer niti sud na temelju provedenih dokaza nije mogao utvrditi koliko iznosi ukupni manjak tuženika, kada je točno sačinjen obračun i utvrđen manjak, niti je bilo moguće utvrditi za koliki točno iznos manjka tuženik tereti tužiteljicu, a za koliki D. O.. Zaključak suda je da, u situaciji kad je skladište tuženika bilo otvoreno i kad je svatko u njega mogao ući i uzeti robu pri čemu se nije evidentiralo preuzimanje, niti sam tuženik nije mogao utvrditi točan iznos manjka, pa odlukom o otkazu neosnovano stavlja tužiteljici na teret probleme koji su nastali prilikom naplate isporučene robe.

7.2. Spornu odluku o otkazu, sud prvog stupnja je ocijenio nedopuštenom i iz razloga što tuženik prije donošenja iste, nije pozvao tužiteljicu na iznošenje obrane pri čemu nije u smislu odredbe čl. 119. st. 2. ZR dokazao postojanje okolnosti zbog kojih nije bilo opravdano očekivati od njega da to učini.

7.3. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev je prihvaćen i tuženiku je na temelju odredbe čl. 124. čl. 1. ZR, naloženo vratiti tužiteljicu na posao na radno mjesto prodajne predstavnice na terenu.

8. Drugostupanjski sud je prihvatio činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda te je potvrdio prvostupanjsku presudu.

9. Na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/08, 25/13, i 89/14 - dalje: ZPP) pobijana presuda je ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

10. Tuženik u reviziji podnesenoj zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP, navodi da nižestupanjske odluke ne sadrže razloge o odlučnim činjenicama te da se drugostupanjski sud nije očitovao na sve žalbene navode tuženika čime ukazuje da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 375. st. 1. ZPP. Sadržajno revident ukazuje i na bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP.

11. Suprotno navodima revidenta obje presude nižestupanjskih sudova sadrže razloge o odlučnim činjenicama koji su izneseni jasno i razumljivo imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju. Navedeni razlozi nisu nejasni niti proturječni pa odluke nemaju nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njihova zakonitost i pravilnost. Zbog navedenog nije osnovan revizijski navod tuženika da je u postupku počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP

11.1. U postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP na koju revident sadržajno ukazuje jer se ocjena dokaza drugostupanjskog suda temelji na savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

11.2. Drugostupanjski sud je u obrazloženju odluke ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označio je razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti, pa su neosnovani revizijski navodi tuženika da je u postupku pred sudom drugog stupnja počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP.

11.3. Na navode tuženika, kojima u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i iznosi vlastitu ocjenu provedenih dokaza treba odgovoriti da revizijski sud činjenične navode iznesene u reviziji ne može uzeti u razmatranje jer prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

12. Zbog navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

13. Odredbom čl. 116. st. 1. ZR propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Prema odredbi čl. 116. st. 2. ZR ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

14. U postupku je utvrđeno da tuženik nije dokazao da je odluku o otkazu donio u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenice na kojima temelji otkaz te nije dokazao da je tužiteljica počinila povrede radne obveze koje joj poslodavac stavlja na teret. Naime, poslodavac je za rezultate inventure saznao 20. rujna 2017. dok je odluku o otkazu donio 7. listopada 2017., dakle kad je rok od 15 dana već protekao. Osim toga, u ovom postupku nije dokazao niti koliko točno iznosi njegov manjak, niti za koji dio tog manjka tereti tužiteljicu, niti da je ona odgovorna za nastanak manjka kada se ima u vidu tuženikova organizacija poslovanja i odgovornosti koje je imala tužiteljica u obavljanju svog posla. Uza sve navedeno tuženik nije dokazao niti postojanje okolnosti iz odredbe čl. 119. st. 2. ZR kojom je propisano da prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

15. Slijedom navedenog je prema ocjeni vijeća pravilan zaključak sudova da u ovom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za izvanredni otkaz ugovora o radu iz čl. 119. st.

2. ZR, niti iz čl. 116. st. 1. i 2. ZR. Odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao i odluke županijskih i općinskih sudova, na koje se tuženik poziva u reviziji donesene su činjenično i pravno drugačijim predmetima.

16. Stoga niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava nije ostvaren. 17. Zbog navedenog je revizija tuženika podnesena protiv drugostupanjske presude odbijena kao neosnovana, pa je na temelju članka 393. ZPP odlučeno kao u izreci ove presude.

18. Iz spisa proizlazi da je punomoćniku tuženika pobijana drugostupanjska presuda dostavljena 12. travanja 2019., pa je u smislu citirane odredbe čl. 382. st. 4. ZPP zadnji dan roka za podnošenje revizije, kao i dopune revizije tuženika, bio 13. svibnja 2019. S obzirom da tuženik dopunu revizije nije podnio u roku koji je određen za podnošenje revizije (čl. 382. st. 4. ZPP), već protekom tog zakonskog roka, 29. siječnja 2020., to je dopuna revizije nepravovremena u smislu odredbe čl. 389. st. 1. ZPP.

19. Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP dopuna revizije tuženika od 29. siječnja 2020., odbačena kao nepravovremena pa je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 19. travnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Željko Šarić, v.r.