REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 4238/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆIP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Boris Jug, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d. OIB: 23057039320, iz [adresa], kojeg zastupa Dora Hanžeković Žuža, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hanžeković & partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli- Pola, poslovni broj Gž-380/2022-2 od 15. srpnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2750/19-34 od 10. veljače 2022. ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-2750/19-40 od 3. ožujka 2022., u sjednici održanoj 19. travnja 2023.,

r i j e š i o  j e :

I. Tuženici se dopušta podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Gž-380/2022-2 od 15. srpnja 2022. u odnosu na pitanje:

"Može li se, i pod kojim pretpostavkama, isključiti zaštita prema odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine broj /5/09) i Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/2003) koju uživaju potrošači, u situaciji kada je utvrđeno da su sredstva ostvarena i predmetnim kreditom korištena za financiranje izgradnje nekretnine koja je kasnije djelomično prodana, a djelomično se koristi u poslovne odnosno poduzetničke svrhe, uz ostvarenje dobiti fizičke osobe, korisnika kredita?"

II. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1.1. Tuženica je podnijela ovom sudu prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Gž-380/2022-2 od 15. srpnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 2750/19-34 od 10. veljače 2022. ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P- 2750/19-40 od 3. ožujka 2022.,

"1. Mogu li zakonske zatezne kamate na dosuđene iznose početi teći prije datuma podnošenja predmetne tužbe odnosno datuma pravomoćnosti odluka iz kolektivnog spora pod posl.br. VTS Pž-7129/13 i pod posl.br. VTS Pž-6632/17?

2. Može li se isključiti primjena odredbi Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 09/15, 78/15, 102/15, 52/16) i Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/2003) vezano uz svojstvo potrošača, kao i posljedičnu zaštitu koju uživa temeljem navedenih propisa, u slučaju da je iz materijalnog dokaza evidentno da su sredstva ostvarena Ugovorom o kreditu korištena za poslovne odnosno poduzetničke svrhe/ za izgradnju nekretnine koja je kasnije korištena za poslovne odnosno poduzetničke svrhe, uz ostvarivanje određene dobiti korisniku kredita?

3. Da li je status potrošača u dovoljnoj mjeri vjerojatnosti dokazan, a time i potrošačka zaštita iz Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 09/15, 78/15, 102/15, 52/16) i Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/2003), u slučaju da se odluka temelji isključivo na iskazu tužitelja i po njemu predloženih svjedoka (iako postoji suprotni iskaz drugih svjedoka te materijalni dokazi upućuju na suprotno)?"

1.2. Kao razlog važnosti prvog postavljenog pitanja predlagateljica se poziva na više shvaćanja revizijskog suda te na pravna shvaćanja izražena u pravnoj doktrini o početku tijeka zateznih kamata, dok se u vezi drugog i trećeg pitanja poziva na pravno shvaćanje o tome tko se može smatrati potrošačem i pod kojim pretpostavkama, izraženo u presudi Suda Europske unije u predmetu C-630/2017. donesenoj u podudarnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji te u pravomoćnim odlukama hrvatskih sudova, ističući da pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj presudi odstupa od tog shvaćanja pa da je potrebno ujednačiti sudsku praksu u pogledu navedenog pitanja.

2. U odgovoru na prijedlog tuženice za dopuštenje revizije tužitelj je predložio odbaciti prijedlog tuženice za dopuštenje revizije, uz naknadu troškova odgovora na prijedlog tužitelju.

3.1. Postupajući prema odredbama čl. 385., 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio slijedeće.

3.2. U pogledu drugog postavljenog pitanja (koje se u suštini svodi na pitanje označeno u izreci ovog rješenja) ispunjene su pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. al. 1. ZPP zbog tog pravnog pitanja, kojim se preispituje mogućnost isključenja pravne zaštite namijenjene potrošačima i pretpostavke tog isključenja (tzv. funkcionalni pojam potrošača), jer je riječ o pravnom pitanju važnom za rješenje ovoga spora te za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, kao i posebice za razvoj prava kroz sudsku praksu.

3.3. Nasuprot tome, prvo postavljeno pitanje nije važno pitanje za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni budući da se pobijana presuda temelji na pravnom shvaćanju ovog suda izraženom u nizu odluka donesenih u podudarnim, istovrsnim predmetima, a koje je pravno shvaćanje jasno i dosljedno i ovaj sud ne nalazi razloga preispitivati ga (tako ovaj sud i u rješenjima Revd-3706/2021-2 od 26. listopada 2021., Revd 684/2022-2 od 1. lipnja 2022. i dr.).

3.4. Treće pitanje postavljeno u prijedlogu nije važno pitanje za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni jer se u svojoj suštini svodi na pobijanje ocjene dokaza izvedenih u ovom postupku, dakle predlagateljice pitanjem problematizira postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.

1. u vezi čl. 8. ZPP pa u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci (o "jačini" pojedinog dokaza) koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda (kao što je upravo u ovom predmetu slučaj) ne radi se važnom pitanju u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

3.5. Stoga, prvo i treće pitanje iz prijedloga nisu važna pitanja za odluku u konkretnom predmetu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer, s obzirom na to kako su formulirana i na situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu, a niti smatrati da u svezi postavljenih pitanja postoji neujednačena ili nesigurna sudska praksa te u odnosu na njih nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštanje revizije.

4. Kako odgovor na prijedlog nije bila radnja potrebna za vođenje ovog postupka, na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, odlučeno je kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 19. travnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa