Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-426/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Stokrp kao predsjednika vijeća, Ivane Mašić kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Michal Daneček kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. H. OIB: zastupane po O. d. o. u Z., G. u. o., protiv tuženika K. N. iz Z., K. D. , OIB: zastupanog po punomoćniku B. V., odvjetniku u Z., radi isplate stečenog bez osnove, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1830/2018-22 od 25. ožujka 2022., nas sjednici vijeća održanoj 19. travnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1830/2018-22 od 25. ožujka 2022.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženom da isplati tužiteljici u roku od 15 dana iznos stečen bez osnove od 2.859.604,58 kn za zakonskim zateznim kamatama od 3. listopada 2018. do isplate, dok je u pogledu više zatražene zakonske kamate za razdoblje od 1. veljače 2017. do 2. listopada 2018., zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan (točka I. izreke), te je naloženo tuženiku da isplati tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 114.4000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate (točka II. izreke).

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine," broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) uz prijedlog da sud drugog stupnja istu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev tužiteljice, odnosno podredno da istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

3. Tužiteljica nije podnijela odgovor na žalbu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 2.859.604,58 kn na ime stečenog na temelju osnove koja je kasnije otpala, sukladno članku 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21 – dalje: ZOO), a koji iznos predstavlja isplaćene zakonske zatezne kamate tuženiku na dosuđeni i isplaćeni iznos imovinske i neimovinske štete, koje su obračunate za razdoblje od 19. ožujka 1993. (dan štetnog događaja) do 13. lipnja 2014. (dan donošenja presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1056/12 od 13. lipnja 2014.).

6. Pobijanom presudom i postupkom koji joj je prethodio nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti ona iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje žalitelj. Presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama, koji su posljedica pravilne i potpune ocjene dokaza.

7. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koji žalitelj ističe u žalbi (članak 355. ZPP), jer je sud prvog stupnja pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava, koje pravo je pravilno primijenjeno.

8. U ovoj žalbenoj fazi među strankama nije sporno da je tužiteljica tuženiku temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1056/12 od 13. lipnja 2014., koja je preinačena presudom Županijskog suda u Zadru broj Gž- 2841/15 od 30. prosinca 2015. s osnova štetnog događaja od 19. ožujka 1993., isplatila naknadu štete u iznosu od 3.158.798,74 kn i to naknadu neimovinske štete (s osnove pretrpljenih fizičkih boli, straha, duševnih boli zbog naruženosti i umanjenja opće životne aktivnosti) i imovinske štete (s osnova tuđe pomoći i njege), kao i zakonske zatezne kamate koje su obuhvaćene navedenim iznosom, a koje su obračunate za razdoblje od 19. ožujka 1993. do 13. lipnja 2014.

9. Sporno je, a kako to proizlazi iz navoda žalbe tuženika ostvaruje li tužiteljica pravo na isplatu iznosa od 2.859.604,58 kn, jer se po tvrdnji tuženika radi o isplati po osnovi tjelesnog oštećenja, odnosno narušenog zdravlja koje osnove su izuzete iz ovrhe temeljem članka 172. točka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, dalje OZ), odnosno je li takav zahtjev tužiteljice protivan moralu sukladno članku 1114. ZOO te ima li tužiteljica pravni interes za vođenje parničnog postupka protiv tuženika.

10. Pošavši od utvrđenja prvostupanjskog suda:

- da je osnova stjecanja utuženog iznosa presuda Općinskog suda u Zadru broj P-1056/12 od 13. lipnja 2014., koja je preinačena presudom Županijskog suda u Zadru broj Gž-281/15 od 30. prosinca 2015., temeljem koje presude kao ovršne isprave ovdje je tuženiku isplaćena naknada i nakon što je Vrhovni sud Republike Hrvatske preinačio navedenu presudu nižeg suda, tj. ovršnu ispravu na temelju koje je ovdje tuženiku isplaćena navedena tražbina pa je tada prestao i pravni osnov za takvo stjecanje zbog čega je osnovan zahtjev tužiteljice za vraćanje onoga što je stečeno na strani tuženika na temelju iste,

- da predmetna tražbina u smislu članka 1114. ZOO ne predstavlja moralnu obvezu tužiteljice spram tuženika,

- da se u konkretnom slučaju radi o tražbini s osnove zakonskih zateznih kamata, a ne naknadi štete nastale zbog narušenja zdravlja ili smanjenja, odnosno gubitka radne nesposobnosti,

- da tužiteljica ima pravni interes u konkretnoj pravnoj stvari, jer se radi o kondikcijskom zahtjevu tužiteljice da joj tuženik vrati iznos isplaćen na ime zakonskih zateznih kamata koje nije bila dužna platiti,

- da je financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, kojem stranke nisu prigovarale utvrđeno da je tuženiku na ime zakonskih zateznih kamata na iznos materijalne i nematerijalne štete, temeljem citiranih odluka Općinskog, odnosno Županijskog suda u Zadru, za razdoblje od 19. ožujka 1993. do 13. lipnja 2014. isplaćen iznos od 2.859.604,58 kn.

11. Na temelju prednjih utvrđenja prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev za iznos od 2.859.604,58 kn sa kamatom od 3. listopada 2018., kao dana podnošenja tužbe u smislu odredbe članka 1115. ZOO.

12. Utvrđenja suda prvog stupnja i primjenu materijalnog prava, kao pravilna prihvaća i ovaj sud te je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan i da je tuženik dužan vratiti temeljem stjecanja bez osnove u cijelosti naplaćen iznos od 2.859.604,58 kn, obzirom da je revizijskom odlukom od Rev-x-792/16 od 27. rujna 2016. otpala osnova na temelju koje je izvršena isplata zakonskih zateznih kamata te je temeljem odredbe članka 1111. stavak 3. ZOO te članka 1115. i članka 1117. stavak 2. ZOO, tuženik u obvezi vratiti tužitelju primljeni iznos sa zateznim kamatama od 3. listopada 2018. kao dana podnošenja tužbe.

13. Naime, člankom. 1111. ZOO je propisano da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, dok je člankom 1117. stavak 1. ZOO propisano da se ne može zahtijevati povrat neosnovano plaćenih iznosa na ime naknade štete zbog ozljede tijela, narušenja zdravlja ili smrti, ako je isplata izvršena poštenom stjecatelju. Međutim, člankom 1117. stavak 2. ZOO stjecatelj se smatra nepoštenim od trenutka dostave odluke o prihvaćanju izvanrednog pravnog lijeka i dužan je vratiti primljeno na osnovi koje je otpala s kamatama od trenutka kad je postao nepošten. Kako je nesporno da je tuženik u trenutku naplate svog potraživanja na ime naknade štete zbog ozljede tijela i narušenja zdravlja zbog štetnog događaja od 19. ožujka 1993. bio pošten te gledajući isključivo odredbu članka 1117. stavak 1. ZOO on ne bi bio u obvezi vraćati tako primljene iznose.

14. Međutim, odredbom članka 1117. stavak 2. ZOO uređena je situacija kada naknadno pošteni stjecatelj postaje nepošten od trenutka dostave odluke o prihvaćanju izvanrednog pravnog lijeka i nakon čega je dužan u cijelosti vratiti primljeno na temelju osnove koja je otpala s kamatama od trenutka kad je postao nepošten. Cilj, svrha i smisao odredbe članka 1117. stavak 2. ZOO je da je svatko bez iznimke dužan vratiti primljeno na osnovi koja je otpala nakon prihvaćanja izvanrednog pravnog lijeka i to s kamatama od trenutka kad je primio takvu odluku. Bilo bi potpuno neprihvatljivo tumačenje da nakon prihvaćanja izvanrednog pravnog lijeka i odbijanja ili preinačavanja (što je ovdje slučaj) tužbenog zahtjeva, netko zadrži primljeno temeljem naknade štete zbog ozljede tijela, narušenja zdravlja ili smrti, a ne postoji nikakva osnova i odgovornost neke osobe za naknadu takve štete. Stoga je pravilno ocijenio prvostupanjski sud prigovor tuženika kao neosnovan glede nepostojanja pravnog interesa tužiteljice za vođenje ovog postupka. Navedeno shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud Republike u svojoj odluci poslovni broj Rev-168/2021 od 23. veljače 2021.

15. Nadalje, neosnovan je žalbeni razlog tuženika da sporna tražbina predstavlja moralnu obvezu koju tužiteljica neosnovano potražuje, jer je člankom 1114. ZOO propisano da se ne može zahtijevati povrat onoga što je dano ili učinjeno na ime ispunjenja neke naravne ili moralne obveze.

16. Po ocijeni ovog suda pravilno je ocijenio prvostupanjski sud da se pod moralnom obvezom podrazumijeva obveza koja proistječe iz okolnosti koje čine ljudska solidarnost, iz pravila o životu, radu i ponašanju u ljudskoj zajednici, a koje još nisu prešle u pravnu obvezu, odnosno da su to činidbe koje se prema društvenom shvaćanju ne mogu pravno, nego moralno zahtijevati, čije propuštanje se u društvu smatra kao povreda obveze i povlači za sobom umanjenje društvenog ugleda osobe koja je propustila ispuniti moralnu obvezu pa da je evidentno da se u konkretnom slučaju ne radi o situaciji predviđenoj citiranom odredbom i stoga ne dolazi u obzir primjena izuzetka od obveze vraćanja koji je propisan u istoj.

17. Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita, kako po osnovi (članak 154. stavak 1. ZPP), tako i po visini troškova koji su određeni (članak 155. ZPP).

18. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je žalbu tuženika, primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP, odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

19. Kako tuženik nije uspio sa žalbom valjalo je, temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP, odbiti zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

U Karlovcu 19. travnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Vesna Stokrp,v.r.