Poslovni broj: Usž-2713/22-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i Mire Kovačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Tatjane Ilić, zapisničarke u upravnom sporu tužitelja N. I. iz R., kojeg zastupaju opunomoćenici u Odvjetničkom uredu M. D. i M. G. D., u R., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., radi uspostave isplate zastupničke mirovine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 2 UsI-252/2022-6 od 13. svibnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 19. travnja 2023.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 2 UsI-252/2022-6 od 13. svibnja 2022.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 2 UsI-252/2022-6 od 13. svibnja 2022., odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-02/21- 01/03087348622,URBROJ: 341-99-05/3-21-7446 od 28. prosinca 2021., te radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u R., KLASA: UP/I 140-02/21-01/03087348622,URBROJ: 341-14-05/3-21-19785 od 23. kolovoza 2021.
2. Osporavanim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-02/21-01/03087348622,URBROJ: 341-99-05/3- 21-7446 od 28. prosinca 2021., odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u R., KLASA: UP/I 140-02/21-01/03087348622,URBROJ: 341-14-05/3-21-19785 od 23. kolovoza 2021.
3. Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u R., KLASA: UP/I 140-02/21-01/03087348622,URBROJ: 341-14-05/3-21-19785 od 23. kolovoza 2021., odbijen je zahtjev tužitelja za uspostavu isplate zastupničke mirovine.
4. Tužitelj pobija presudu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 66. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, („Narodne novine“, 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21 dalje: ZUS). U žalbi, u bitnome, navodi da je u vrijeme podnošenja zahtjeva (29. srpnja 2021.) imao više od 65 godina života i više od 15 godina mirovinskog staža, ispunivši time uvjete za starosnu mirovinu u smislu članka 33. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19 i 84/21, dalje: ZOMO). Time da ispunjava uvjete i iz članka 99. ZOMO-a koji se odnose na mogućnost rada do polovice radnog vremena uz isplatu priznate mu mirovine. Smatra da nema razloga da bude diskriminiran zbog toga što Zakonom o pravima i dužnostima zastupnika u Hrvatskom saboru nije predviđena ta mogućnost, niti nepostojeća zakonska odredba može biti osnova za donošenje rješenja o obustavi isplate mirovine. Tvrdi da ZOMO ne poznaje termin zastupničke mirovine, već je ovdje riječ o starosnoj mirovini, čiji korisnik može nastaviti raditi na manje od pola radnog vremena. Ističe da se prvostupanjski sud poziva na tumačenje Konačnog prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 115/18), a koji uopće ne regulira pitanje koje je predmet ovog spora. Kako u konkretnom slučaju ne postoji autentično tumačenje Hrvatskog sabora vezano za predmetnu problematiku, smatra da je u odnosu na njega kao pojedinca trebalo zaključiti na način kako se pravna pravila primjenjuju kada postoje pravne praznine po načelu in favorem laboratoris. Predlaže poništiti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, a podredno riješiti stvar u smjeru žalbenih navoda.
5. Tuženik se protivi razlozima žalbe. Predlaže odbiti žalbu.
6. Žalba nije osnovana.
7. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, u granicama razloga iznesenih u žalbi, u skladu s člankom 73. stavkom 1. ZUS-a, ovaj Sud nije utvrdio osnovanim žalbene razloge zbog kojih tužitelj pobija presudu, a ne postoje ni razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.
8. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, a uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku, prvostupanjski sud je prema ocjeni ovoga Suda pravilno utvrdio da su osporeno i prvostupanjsko rješenje doneseni u pravilno provedenom upravnom postupku te na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava. U obrazloženju presude prvostupanjski sud je izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza u upravnom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode, a koje tužitelj ponavlja i u žalbi.
9. Naime, i prema stavu ovog Suda, tužitelj, kao korisnik mirovine ostvarene prema Zakonu o pravima i dužnostima zastupnika u Hrvatskom saboru ("Narodne novine" br. 55/00., 107/01., 91/10., 86/09., 49/11., 12/12., 102/14., 44/17.), ne ulazi ni u jednu kategoriju korisnika mirovine iz članka 99. stavka 3. ZOMO-a. Pritom nije odlučno to što pogodnost iz navedenog članka nije predviđena Zakonom o pravima i dužnostima zastupnika u Hrvatskom saboru, već je odlučno to što korisnici mirovine ostvarene prema posebnom zakonu koji se primjenjuje na saborske zastupnike nisu obuhvaćeni iznimkama taksativno propisanim u članku 99. stavku 3. ZOMO-a, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud. Navedeno se ne može smatrati pravnom prazninom niti diskriminacijom, već voljom zakonodavca kojim će kategorijama korisnika mirovine omogućiti tu pogodnost (isplatu mirovine za vrijeme trajanja radnog odnosa do polovice punoga radnog vremena).
10. Slijedom navedenog, a imajući na umu činjenicu da je tužitelj ostvario pravo na mirovinu prema Zakonu o pravima i dužnostima zastupnika u Hrvatskom saboru, u odnosu na njega nisu ispunjene pretpostavke u smislu članka 99. stavka 3. ZOMO- a da mu se uspostavi isplata priznate mirovine za vrijeme trajanja radnog odnosa bez obzira na to radi li se o radnom odnosu na puno ili nepuno radno vrijeme. Pri takvom stanju stvari, javnopravna tijela pravilno su utvrdila da se u odnosu na tužitelja primjenjuje opće pravilo iz članka 99. stavka 1. ZOMO-a, zbog čega mu za vrijeme zaposlenja (bez obzira na trajanje radnog vremena) ne može biti uspostavljena isplata mirovine priznata prema Zakonu o pravima i dužnostima zastupnika u Hrvatskom saboru.
11. Sud zbog toga žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Radi se o navodima koje je tužitelj isticao i u tužbi, o kojima se prvostupanjski sud izjasnio, a s kojima očitovanjima je u potpunosti suglasan i ovaj Sud. Obrazloženje pobijane presude sadrži razume i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezulat arbitrarnog postupanja dok se pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj presudi zasniva na pravilnom tumačenju i primjeni mjerodavnog materijalnog prava.
12. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 19. travnja 2023.
Predsjednica vijeća
Radmila Bolanča Vuković, v.r.
