Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj 10 Gž-20/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Franke Zenić, predsjednice vijeća, Željka Đerđa, člana vijeća i suca izvjestitelja i Eugena Škunce, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. z. z. z. o., OIB …, Z., …, zastupanog po zakonskom zastupniku, protiv tuženika D. G., OIB …., iz S. R. Nj., …, …., zastupanog po privremenoj zastupnici A. G. Š., odvjetnici u O. u. A. G. Š. u S. I. Z., …, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika D. G. protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, poslovni broj P-180/2019 od 29. studenoga 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 19. travnja 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika D. G. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, poslovni broj P- 180/2019 od 29. studenoga 2022.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 (petnaest) dana isplati iznos naknade štete od 13.866,09 kn/ 1.840,35 eur1 na ime troškova liječenja osiguranika tužitelja, u korist računa tužitelja IBAN …, model …, pozivom na broj … zajedno sa zateznim kamatama prema eskontnoj stopi H. n. b. koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015, a od 1. kolovoza 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje teku:

- na iznos od 441,91 kn/ 58,65 eur1 od 6. travnja 2012. do isplate,

- na iznos od 60,32 kn/ 8,01 eur1 od 8. svibnja 2012. do isplate,

- na iznos od 711,60 kn/ 94,45 eur1 od 29. svibnja 2012. do isplate,

- na iznos od 9.857,35 kn/ 1.308,30 eur1 od 6. lipnja 2012. do isplate,

- na iznos od 35,32 kn/ 4,69 eur1 od 8. lipnja 2012. do isplate,

- na iznos od 21,54 kn/ 2,86 eur1 od 6. srpnja 2012. do isplate,

- na iznos od 17,66 kn/ 2,34 eur1 od 11. srpnja 2012. do isplate,

Polovni broj 10 Gž-20/2023-2

- na iznos od 107,52 kn/ 14,27 eur1 od 17. srpnja 2012. do isplate,

- na iznos od 68,08 kn/ 9,04 eur1 od 6. kolovoza 2012. do isplate,

- na iznos od 1.201,34 kn/ 159,45 eur1 od 10. kolovoza 2012. do isplate,

- na iznos od 109,00 kn/ 14,47 eur1 od 6. rujna 2012. do isplate,

- na iznos od 21,54 kn/ 2,86 eur1 od 10. rujna 2012. do isplate,

- na iznos od 981,36 kn/ 130,25 eur1 od 11. rujna 2012. do isplate,

- na iznos od 87,00 kn/ 11,55 eur1 od 17. rujna 2012. do isplate,

- na iznos od 17,66 kn/ 2,34 eur1 od 7. studenog 2012. do isplate,

- na iznos od 21,54 kn/ 2,86 eur1 od 7. prosinca 2012. do isplate,

- na iznos od 17,66 kn/ 2,34 eur1 od 10. siječnja 2013. do isplate,

- na iznos od 17,44 kn/ 2,31 eur1 od 10. svibnja 2013. do isplate,

- na iznos od 13,39 kn/ 1,78 eur1 od 7. kolovoza 2013. do isplate.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 (petnaest) dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.906,25 kn/ 783,89 eur1.“

2. Protiv citirane presude žalbu je izjavio tuženik D. G. iz svih žalbenih razloga, u bitnom navodeći da je počinjena bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku jer se u tužbi potražuje naknada štete na ime troškova liječenja osiguranika tužitelja, a sud dosuđuje regresno potraživanje, te odbija prigovor zastare, zbog čega je pobijana presuda nerazumljiva te donesena uz pogrešnu primjenu materijalnog prava o zastari. Ukazuje da u postupku nije na jasan i nedvosmislen način utvrđeno da li su svi troškovi, koje je tužitelj podmirio za liječenje osiguranika bili nužni i neophodni, te jesu li uopće nastali. Smatra da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju radi o regresnom potraživanju, obzirom da je osiguranik tužitelja plaćao zdravstveno osiguranje te je imao pravo na zdravstvenu zaštitu, pa se ne može raditi o plaćanju za drugoga, a prema odredbi članka 113. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju tužitelj, ako je i imao štetu plaćanjem liječenja ozljeda koje je skrivio žalitelj to je mogao utužiti samo u roku od tri godine, a koji rok je prošao, pa je za predmetno potraživanje nastupila zastara. Predlaže pobijanu presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka, podredno istu ukinuti i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Nije prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje ZPP), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 70/19.), na koju u žalbi ukazuje tuženik D. G., a na koju i ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, jer izreka presude nije u suprotnosti sama sa sobom niti sa obrazloženjem, a u obrazloženju su izneseni razlozi o bitnim činjenicama na kojima je prvostupanjski sud temeljio svoju odluku, pa se pobijana presuda može valjano ispitati.

Polovni broj 10 Gž-20/2023-2

6. Nije prvostupanjski sud počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP.

7. No u pravu je tuženik D. G. kada u žalbi ukazuje da je pogrešno prvostupanjski sud osnovanost prigovora zastare cijenio kroz odredbu članka 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. i 125/11. – dalje ZOO), zaključujući da se ne radi o naknadi štete već regresnom zahtjevu tužitelja …, pa da bi se u konkretnom slučaju primjenjivao opći zastarni rok od 5 godina, no i pravilnom primjenom materijalnog prava, odnosno odredbi članka 113. stavak 1., članka 119., članka 120., članka 123. i članka 124. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj: 150/08. – dalje ZOZO), članka 231. stavak 1. ZOO i članka 81. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11. – dalje KZ/11), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje temeljem odredbe članka 86. KZ/11, sve u svezi članka 99. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03, 190/03., 105/04., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11., 77/11., 125/11. i 143/12. – dalje KZ/97), trebalo je jednako odlučiti o neosnovanosti prigovora zastare.

8. Pobijanom presudom prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev, te naložio tuženiku D. G. isplatu iznosa od 13.866,09 kn (1.840,35 Eur) uz zakonske zatezne kamate, temeljem utvrđenja:

8.1. da među strankama nije sporno da je tužitelj H. z. z. z. o. (dalje tužitelj …) za svog osiguranika C. B., na ime troškova liječenja, platio ukupni iznos od 13.866,09 kn;

8.2. da je presudom o kaznenom nalogu Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Svetom Ivanu Zelini, poslovni broj K-281/12-3 od 16. kolovoza 2012., koja je postala pravomoćna dana 31. kolovoza 2012., ovdje tuženik D. G. proglašen krivim za nanošenje teških ozljeda C. B. dana 28. travnja 2012. oko 00,30 sati, u S. I. Z., u caffe baru "…";

8.3. da je tuženik D. G. istakao prigovor zastare, kojeg je prvostupanjski sud odbio temeljem odredbe članka 225. ZOO, uzimajući da se ne radi o naknadi štete već o regresnom potraživanju, pa uzimajući da je prvi utuženi iznos 441,91 kn dospio 5. travnja 2012., a predmetna tužba podnesena je 7. ožujka 2016., prvostupanjski sud zaključuje da je isti podnesen unutar zastarnog roka od 5 godina, pa da je prigovor zastare neosnovan;

8.4. da iz nalaza stalne sudske vještakinje prim. mr. sc. M. M., dr. med., proizlazi da je osiguranik tužitelja C. B. u predmetnom štetnom događaju zadobio višestruke teške ozljede u području lica sa prijelomima kosti koje su operativno zbrinute, dok su prateći simptomi glavobolje, nesanice, smetnji osjeta i motorike na licu posljedica predmetnog ozljeđivanja te se oštećeni liječio tijekom godine dana, kao i da je uzročno posljedična veza jasna slijedom medicinske dokumentacije, a liječenje i prateće nuspojave realna su posljedica ovakve opsežne ozljede u području lica, a troškovi liječenja po priloženim računima su proizašli iz predmetnog ozljeđivanja te su stoga bili nužni i potrebni za liječenje oštećenog C. B., pa prvostupanjski sud, prihvaćajući nalaz i mišljenje vještakinje, primjenjujući odredbe članka 113. stavak 1.,

Polovni broj 10 Gž-20/2023-2

članka 120. i članka 124. ZOZO nalazi tužbeni zahtjev osnovanim i prihvaća ga, a odluku o troškovima postupka donosi temeljem odredbe članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15. - dalje Tarife).

9. Dakle, u konkretnom slučaju, kako to ukazuje tuženik D. G., ne radi se o regresnom zahtjevu za isplatu za drugoga, prema odredbi članka 1119. ZOO, kako to pogrešno zaključuje prvostupanjski sud, već o isplati naknade štete temeljem odredbe članka 113. stavak 1., članka 119. i članka 120. ZOZO, a koja se, prema odredbi članka 122. ZOZO, utvrđuje prema odredbama ZOO koje reguliraju pravo naknade štete, pa tako i pitanje zastare toga prava.

10. Naime, odredbom članka 113. stavak 1. ZOZO je propisano da je zavod dužan zahtijevati naknadu prouzročene štete od osobe koja je prouzročila bolest, ozljedu ili smrt osigurane osobe.

11. Odredbom članka 119. ZOZO je propisano da je zavod obavezan zahtijevati naknadu štete u slučajevima predviđenim tim zakonom bez obzira na to što je šteta nastala isplatom davanja koja kao pravo pripadaju osiguranoj osobi iz sredstava obvezno zdravstvenog osiguranja, odnosno državnog proračuna.

12. Odredbom članka 120. ZOZO je propisano da naknada štete koju zavod ima pravo zahtijevati, u slučaju iz članka 113. tog Zakona obuhvaća troškove za zdravstvene i druge usluge te iznose novčanih naknada i drugih davanja koje plaća zavod.

13. Odredbom članka 123. stavak 1. ZOZO je propisano da tražbine naknade štete u smislu odredbi tog Zakona zastarijevaju istekom rokova određenih ZOO. 14. Odredbom članka 231. stavak 1. ZOO je propisano da kada je šteta prouzročena kaznenim djelom, a za kazneni progon je predviđen dulji rok zastare, zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kada istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog progona.

15. Odredbom članka 99. stavak 1. KZ/97 je propisano da tko drugog teško tjelesno ozljedi ili mu teško naruši zdravlje kaznit će se kaznom zatvora od 6 mjeseci do 3 godine.

16. Kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud, a proizlazi iz presude o kaznenom nalogu Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Svetom Ivanu Zelinu, broj K-281/12-3 od 16. kolovoza 2012., a koja presuda je postala pravomoćna 20. kolovoza 2012., ovdje tuženik D. G. je tom presudom proglašen krivim za kazneno djelo nanošenja teške tjelesne ozljede na štetu C. B. tako što je dana 28. travnja 2012. u caffe baru „…“ u S. I. Z. istoga zatvorenom šakom udario u predjelu glave te mu nanio teške tjelesne ozljede, a koje su, kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud, te proizlazi iz nalaza i mišljenja vještakinje M. M., prouzročile potrebu liječenja, a time i podmirivanje troškova toga liječenja od strane ovdje tužitelja ...

Polovni broj 10 Gž-20/2023-2

17. Dakle, šteta u vidu isplate troškova liječenja C. B. je nastala, odnosno prouzrokovana, činjenjem kaznenog djela od strane ovdje tuženika D. G., pa se dakle u pogledu zastare traženja naknade štete po tom osnovu ima primijeniti odredba članka 231. stavak 1. ZOO, odnosno zastarni rok određen za zastaru kaznenog progona kaznenog djela iz članka 99. stavak 1. KZ/97.

18. Odredbom članka 19. stavak 1. KZ/97 je propisano da za kaznena djela za koja je propisana kazna zatvora do 3 godine ili novčana kazna, zastara progona nastupa protekom 3 godine od počinjenja kaznenog djela.

19. No, međutim, uzimajući da je kazneno djelo iz kojeg je proizašla utužena šteta počinjeno 28. travnja 2012., pa da bi zastara prema odredbi članka 119. stavak 1. KZ/97 nastupila protekom 3 godine, odnosno 27. travnja 2015., a da je 1. siječnja 2013. stupio na snagu KZ/11 koji odredbom članka 86. propisao da ako se prije nastupa zastare kaznenog progona ili zastare izvršenja kazne promijeni rok zastare primijenit će se zastarni rokovi novog zakona, a člankom 81. stavak 1. KZ/11 je propisano da zastara kaznenog progona za kaznena djela za koja se može izreći kazna zatvora u trajanju dužem od jedne godine iznosi 10 godina (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju broj Kž-350/2013-4 od 4. srpnja i 5. rujna 2013.).

20. Dakle, u konkretnom slučaju primjenjujući odredbu članka 81. stavak 1. KZ/11 u svezi članka 99. stavak 1. KZ/97, proizlazi da zastara kaznenog progona za kazneno djelo teške tjelesne ozljede iznosi 10 godina, a kako je u konkretnom slučaju kazneno djelo kojim je nanesena štetna posljedica za koju tužitelj …potražuje naknadu štete počinjeno 28. travnja 2012., to zastara kaznenog progona, a sukladno odredbi članka 231. stavak 1. ZOO i zastara potraživanja naknade štete ističe 27. travnja 2022., pa kada je nesporno tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 7. ožujka 2016., to je ista podnesena unutar zastarnog roka, pa je stoga prigovor zastare tuženika D. G. neosnovan.

21. Također, neosnovano u žalbi tuženik D. G. upire da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda kako iz nalaza i mišljenja vještakinje M. M. proizlazi da su svi troškovi koje tužitelj … potražuje, a koje je podmirio za liječenje svog osiguranika bili nužni i da li su doista nastali, jer kako to valjano zaključuje prvostupanjski sud, a proizlazi iz nalaza i mišljenja vještakinje M. M., te posebno njenog očitovanja od 23. svibnja 2022., postoji jasna i nedvojbena uzročno posljedična veza, kako između štetne radnje i nastalih ozljeda, tako i nužnosti liječenja te svih prikazanih i plaćenih troškova za liječenje oštećenog C. B., pa stoga iz nalaza i mišljenja vještakinje M. M., koji prihvaća i ovaj sud, nedvojbeno proizlazi da su ovi troškovi bili nužni i opravdani.

22. U odnosu na žalbene navode da je oštećeni C. B. bio zdravstveno osiguran pa da bi ti troškovi trebali pasti na teret njegovog osiguranja, treba reći da prema naprijed citiranoj odredbi članka 119. ZOZO, bez obzira da li pravo na takve troškove pripadaju osiguranoj osobi iz sredstava obveznog zdravstvenog osiguranja, zavod je obavezan tražiti naknadu štete takvih troškova u slučajevima predviđenim u članku 113. ZOZO, pa stoga ovakvi žalbeni razlozi ne ugrožavanu pravilnost i zakonitost pobijane presude.

23. Tuženik D. G. je žalbu podnio protiv presude suda prvog stupnja u cijelosti, pa tako i u odnosu na odluku o troškovima postupka, no iz sadržaja žalbe ne proizlazi

Polovni broj 10 Gž-20/2023-2

na koje konkretne troškove i iz kojeg razloga se isti žali, pa ispitujući pobijanu presudu u tom dijelu ovaj drugostupanjski sud nije našao da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 154. stavak 1. ZPP, kada je trošak dosudio tužitelju …, koji je u cijelosti uspio u sporu, a niti da je istom dosudio troškove protivno odredbi članka 155. ZPP i u visini suprotno odredbama Tarife.

24. S obzirom da se nisu ispunili žalbeni razlozi tuženika D. G., a niti je ovaj sud našao razloge na koje pazi po službenoj dužnosti, to je trebalo temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP njegovu žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja, odnosno presuditi kao u izreci.

Zadar, 19. travnja 2023.

Predsjednica vijeća

Franka Zenić, v.r.