Baza je ažurirana 08.03.2026. zaključno sa NN 153/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Rev 62/2021-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Rev 62/2021-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Dragana Katića, Jasenke Žabčić, i mr. sc. Senije Ledić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. R. iz Z., …, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. R., dipl. pravnik iz Hrvatskog sindikata, protiv tuženika V. K. Z. Z., …, OIB: …, koga zastupa punomoćnica M. M., odvjetnica u Z., radi nedopuštenosti odluke o otkazu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj R-1039/2020-2 od 24. rujna 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-2808/2019-73 od 17. srpnja 2020., u sjednici održanoj 30. siječnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

I. Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

 

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. "I/   Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"1. Utvrđuje se da je Odluka o otkazu ugovora o radu tuženika V. K. Z. Z., , OIB:, od 11. prosinca 2017. godine kojom se otkazuje Ugovor o radu sklopljen s tužiteljem I. R. iz Z., , OIB:, od dana 18. studenog 2015. godine, nedopuštena, te se utvrđuje da radni odnos tužitelja nije prestao.

 

2. Nalaže se tuženiku V. K. Z. Z., …, OIB: …, vratiti ružitelja I. R. iz Z., …, OIB: …, na radno mjesto trenera, odnosno ako je navedeno mjesto popunjeno ili prestalo postojati iz bilo kojeg razloga, na drugo odgovarajuće mjesto prema stručnoj spremi, kvalifikacijama i sposobnostima tužitelja u roku od 8 dana.

 

3. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog postupka zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana."

 

II/ Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove ovog postupka u iznosu od 2.500,00 kn u roku od 8 dana.

 

III. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika da se odredi sudski raskid ugovora o radu s danom 11. prosinac 2017."

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu u t. 1., 2. i 3. izreke.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 –dalje: ZPP) podnio je tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Predložio je preinačiti pobijanu odluku podredno ukinuti pobijane nižestupanjske odluke i vratiti predmet na ponovno odlučivanje.

 

4. U odgovoru na reviziju tuženik je predložio odbiti istu kao nedopuštenu.

 

5. Revizija tužitelja nije osnovana.

 

6. Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 2. ZPP revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Pobijana presuda nema nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni ili proturječni, niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

8. Svaka odluka drugostupanjskog suda donesena u istom predmetu je samostalna odluka pa eventualna proturječnost obrazloženja drugostupanjskih odluka u istom predmetu, suprotno tvrdnji revidenta, ne predstavlja nedostatak pobijane drugostupanjske presude zbog kojeg se pobijana presuda ne može ispitati (Revr-560/17. od 30. siječnja 2018.).

 

9. Revident osporava pravilnu primjenu čl. 8. ZPP iznoseći svoju ocjenu dokaza, međutim prvostupanjski je sud ocjenu izvedenih dokaza izveo na način predviđen čl. 8. ZPP, koju ocjenu dokaza je prihvatio i drugostupanjski sud stoga ocjena dokaza nižestupanjskih sudova nije dovedena u sumnju.

 

10. Revident neosnovano navodi da sud u pobijanoj presudi nije ocijenio žalbene navode. Međutim sud je u pobijanoj presudi sukladno čl. 375. st. 1. ZPP ocijenio žalbene navode od odlučnog značaja.

 

11. Slijedom iznesenog nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

12. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je odluka o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika nedopuštena i da radni odnos nije prestao te zahtjev za vraćanje na radno mjesto na kojem je tužitelj radio do otkazivanja radnog odnosa.

 

13. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da je tužitelj s tuženikom sklopio ugovor o radu 18. studenog 2015. na poslovima trenera,

 

- da je tuženik upozoravao trenera, ovdje tužitelja, na nedopušteno i neprimjereno ponašanje prilikom treninga djece (psovanje, deranje), 

 

- da tužitelja nije izrađivao redovna izvješća o radu škole veslanja, da u izvješćima koja je izradio nije naveo sve potrebne podatke, da je tuženik upozoravao tužitelja na netočnost i nepotpunost u izvještajima o radu škole veslanja,

 

- da se tužitelj neprimjereno ponašao prema kolegama i prema poslodavcu na način da ih je omalovažavao i vrijeđao,

             

 

- da je tužitelj u dopisima od 24. listopada 2017. i 4. prosinca 2017., objavama putem interneta, facebooka iznosio na neprimjeren način primjedbe na račun poslovanja kluba neposredno nadređenima čime je doveo u pitanje i ugled poslodavca,

 

- da je tužitelj negativno govorio o treneru u klubu kao i o predsjedniku kluba,

 

- da je tuženik upozoravao tužitelja da svojim ponašanjem narušava ugled poslodavca,

 

- da je tužitelj nekoliko puta upozoren i to pisano i usmeno da prestane kršiti obveze iz radnog odnosa (5. lipnja 2017., 20. listopada 2017. u pisanom obliku) ili će mu u suprotnom biti otkazan ugovor o radu,

 

- da je tuženik donio odluku o otkazu ugovora o radu 11. prosinca 2017. zbog kršenja obveza iz radnog odnosa i to zbog ponašanja tužitelja pri treningu djece (psovanje i deranje), zbog nedostavljanja izvješća o radu, zbog netočnost i nepotpunost u izvještajima o radu škole veslanja, zbog vrijeđanja i omalovažavanja kolega kao i samog poslodavca.

 

14. Prvostupanjski sud je istaknuo da nije ocijenio iskaze svjedoka koji se odnose na ponašanje tužitelja na treningu i izvan njega (odnos prema djeci koju je tužitelj trenirao) uz zaključak da je za opravdanost otkaza dovoljna i jedna povreda obveze iz radnog odnosa, a u ovom predmetu radi se o više vrsta povreda koje se ponavljaju.

 

15. Nižestupanjski su sudovi zaključili da su ispunjene pretpostavke iz čl. 115. st. 1. t. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17 - dalje: ZR) prema kojem poslodavac može otkazati ugovor o radu ako za to ima opravdani razlog ako radnik krši obveze iz radnog odnosa. Nižestupanjski su sudovi, uz utvrđenje da tužitelj nije postupao po nalogu tuženika, da se neprimjereno i uvredljivo odnosio prema kolegi treneru i nadređenima, da je štetio ugledu tuženika što sve predstavlja kršenje obveze iz radnog odnosa, zaključili da je opravdano tuženik otkazao tužitelju ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja. Nižestupanjski sudovi su zaključili da je tuženik, kao poslodavac imao pravo očekivati i zahtijevati od radnika da savjesno ispunjava svoje radne obveze temeljem ugovora o radu i da se korektno, odgovorno i profesionalno ponaša na svom radnom mjestu, a što tuženik nije ispunio.

 

16. Prema odredbi čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

 

17. Prema ocjeni ovog suda za redovito otkazivanje ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika dovoljno je i jedno skrivljeno ponašanje radnika, a može se uzeti u obzir i ukupno ponašanje radnika za vrijeme trajanja radnog odnosa. U ovom sporu utvrđeno je da je tužitelj u razdoblju od sedam mjeseci prije odluke o otkazu kontinuirano kršio radne obveze (nedostavljanje izvješća o radu pa potom dostavljanje nepotpunih i netočnih izvješća o radu škole veslanja), neprimjereno se ponašao prema nadređenima i prema kolegama trenerima, omalovažavao poslodavca pred drugima te usprkos upozorenjima pred otkaz svoje ponašanje nije korigirao čime su ispunjene pretpostavke iz čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR.

 

18. Suprotno tvrdnjama revidenta ovaj sud ocjenjuje da iako neke od nabrojanih povreda u odluci o otkazu, svaka za sebe ne moraju predstavljati takvu povredu zbog koje je opravdano donijeti odluku o otkazu zbog skrivljenog ponašanja, u činjeničnim okolnostima ovoga spora, sveukupno ponašanje tužitelja od odnosa prema radnim obvezama, kolegama, poslodavcu, kako to proizlazi iz utvrđenja nižestupanjskih sudova koje ovaj sud nije ovlašten preispitivati (čl. 386. ZPP), opravdavaju odluku o otkazu ugovora o radu. Osim toga treba istaknuti da tužitelj i nakon više pisanih i usmenih opomena pred otkaz nije promijenio svoje ponašanje što pokazuje njegovu ustrajnu upornost u neispunjavanju opravdanih očekivanja poslodavca.

 

19. Slijedom iznesenog nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

20. Revident u pretežnom dijelu revizije osporava činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova koja ne mogu biti predmet osporavanja u reviziji sukladno čl. 386. ZPP i ovaj sud nije ovlašten razmatrati takve navode.

 

21. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl. 393. st. 2. ZPP odbiti reviziju kao neosnovanu.

 

22. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (čl. 166. st. 1. i 155. st. 1.

ZPP-a).

 

Zagreb, 30. siječnja 2024.

 

Predsjednica vijeća

Marina Paulić, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu