Republika Hrvatska

Općinski sud Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785 po sucu Mariji Pavlović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja D. P. iz N., Nj., S. s. , OIB: . kojeg zastupa punomoćnik V.M., protiv tužene R. H., MPU , OIB: , koju zastupa ODO u V. , radi naknade štete, nakon zaključene

glavne i javne rasprave održane u nazočnosti tužitelja osobno uz punomoćnika odvjetnicu V.M. zamjenice ODO G.V., 16.

ožujka 2023., i objavljene na temelju čl. 335. ZPP-a, 19. travnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj R.H. OIB:., da isplati

tužitelju D. P., OIB: . iznos od 2.747,36 eura /

20.700,00 kuna[1] na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj R.H., OIB: ., da isplati

tužitelju D.P., OIB: . iznos od 14.652,60 eura /

110.400,00 kuna na ime naknade imovinske štete u roku od 15 dana.

III. Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 10.917,38 eura / 82.257,00 kuna.

IV. Nalaže se tuženoj R. H.j, OIB: ., da naknadi

tužitelju D.P., OIB: . troškove postupka u

iznosu od 917,00 eura / 6.909,14 kuna u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu radi naknade štete. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je u zakonskom roku podnio M. P. i u.

zahtjev za naknadu štete i postignuće nagodbe zbog neosnovanog uhićenja i boravka u zatvoru. Nadalje, tužitelj navodi da se nadležno Ministarstvo nije očitovalo na zahtjev u zakonskom roku te da je zbog toga podnio ovu tužbu. Tužitelj navodi da je bio uhićen u Nj. 11. studenog 2020. na temelju međunarodne tjeralice,

da je izručen RH 16. prosinca 2020. te da se nalazio u istražnom zatvoru u O. sve do 20. siječnja 2021. kada je pušten na slobodu. Tužitelj navodi kako mu je „ukraden identitet“ te je osoba koja se predstavljala kao tužitelj počinila više kaznenih djela pod njegovim identitetom. Zbog nepravodobnog povlačenja tjeralice došlo je do pogreške u postupanju nadležnih tijela. U kaznenom postupku utvrđeno je da je D. P. „ukraden identitet“, nadležno državno odvjetništvo odustalo od optužnice te je došlo do obustave postupka. Tužitelj nadalje tvrdi da je prije uhićenja mjesečno zarađivao prosječno oko 6.400 EUR-a (48.000,00 kn) te da je boraveći neopravdano u zatvoru 2 mjeseca i 9 dana (69 dana x 1.600,00 kn) izgubio 110.400,00 kn zarade. Nadalje, nakon izlaska iz zatvora tužitelj se u Njemačkoj liječi od PTSP-a koji mu je smanjio poslovnu sposobnost za 40 %. Također, tužitelj na ime stvarnih troškova potražuje iznos od 5.097,00 kuna, a na ime troškova obrane u kaznenom postupku iznos od 13.560,00 kuna. Tužitelj predlaže da sud prihvati tužbeni zahtjev i obveže tuženika na naknadu troškova parničnog postupka.

2. Tuženica se u odgovoru na tužbu u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka. Nadalje, tuženica ističe prigovor nedopuštenosti tužbe jer tužitelj u tužbi nije naveo, a niti je dostavio dokaz da je postupio po čl. 186.a Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19), odnosno da se obratio sa zahtjevom za mirno rješenje spora.

3. Radi razjašnjenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih okolnosti te pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je tijekom postupka izvršio uvid u rješenje o izručenju O. s. u N. (list spisa 6-7), rješenje o povlačenju naloga O. s. u V. (list spisa 8-9), uhidbeni nalog

V. z. s. u N. (list spisa 10-12), presudu K-. .O.s. u V. (list spisa 13-15), pregled mjesečne zarade tužitelja u posljednja

tri mjeseca prije uhićenja i pritvaranja (list spisa 16-17), potvrdu psihoterapeutske ordinacije (list spisa 18) te je saslušao tužitelja na ročištu od 16. ožujka 2023. (list spisa 36-37).

4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

5. Među strankama nije sporno da je tužitelj 11. studenog 2020. bio uhićen u Nj. i izručen RH 16. prosinca 2020., te da se nalazio u istražnom zatvoru u Osijeku sve do 20. siječnja 2021. kada je pušten na slobodu.

6. Među strankama je sporno je li tužitelj ispunio zakonske pretpostavke za podnošenje tužbe, ima li tužitelj osnovu za naknadu štete kao i visina same štete.

7.1. Uvidom u rješenje o izručenju O. s. u N. (list spisa 6-

7) sud je utvrdio da je tužitelj bio zadržan u Nj. do odluke V. z.

s. u N..

7.2. Uvidom u rješenje o povlačenju naloga O. s. u V.a

(list spisa 8-9) sud je utvrdio da je 19. siječnja 2021. povučen nalog za izdavanje tjeralice povodom pronalaska i dovođenja tužitelja budući da je utvrđeno da isti nije počinio terećeno kazneno djelo, već je isto počinila osoba koja je „ukrala identitet“ tužitelja.

7.3. Uvidom u uhidbeni nalog Višeg zemaljskog suda u N. (list spisa 10-12) sud je utvrdio da 25. studenog 2020. Izdan uhidbeni nalog poradi osiguranja izručenja progonjenog D. P..

7.4. Uvidom u presudu K-. O. s. u V. (list spisa 13-

15) sud je utvrdio da je 19. siječnja 2021. optužba protiv D. P.odbijena.

7.5. Uvidom u potvrdu psihoterapeutske ordinacije (list spisa 18) sud je utvrdio da je D. P. od 1. ožujka 2021. do 8. ožujka 2021. bio u psihoterapiji.

7.6. Tužitelj na ročištu od 16. ožujka 2023. (list spisa 36-37) iskazuje da je 11. studenog 2020. bio uhićen u N. te da nije imao saznanja da se protiv njega

vodi bilo kakav postupak u RH. Navodi da je bio u zatvoru do 20. siječnja 2021. Nadalje, tužitelj iskazuje da je u trenutku uhićenja živio zajedno sa svojim maloljetnim sinom koji je tada imao 16 godina, a da se nakon tužiteljeva uhićenja o njegovu sinu brinula njegova sestra. Također, tužitelj iskazuje da ima svoju građevinsku firmu te dva zaposlenika. Navodi da je u trenutku uhićenja već imao dogovorene poslove koji su ostali otvoreni s obzirom da je bio odsutan dva mjeseca. Iskazuje da je njegova firma radila za ugledne firme tako da je zbog uhićenja i pritvora mogao izgubiti posao, no s obzirom da su ranije dobro surađivali prihvatili su njegovo objašnjenje zašto je bio odsutan i u pritvoru. Tužitelj također ističe da je zbog cijelog događaja njegov sin bio pod velikim stresom. Zbog tužiteljeva uhićenja i pritvaranja nije bio u mogućnosti isplatiti plaću za svoja dva zaposlenika. Tužitelj navodi da je do njegova uhićenja došlo iz razloga što je njegov nekadašnji kolega M. S.

ishodio dokumente na tužiteljevo ime i pod njegovim identitetom počinio kaznena djela. Također, tužitelj iskazuje da nakon predmetnog događaja ide kod psihologa i to jednom mjesečno.

Iz iskaza tužitelja proizlazi da je bio neosnovano uhićen i zadržan u istražnom zatvoru te da je zbog navedenog pretrpio štetu.

Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja budući da je isti životan, logičan i sukladan drugim dokazima izvedenim tijekom ovog postupka.

8. Provedenim dokazima kao nesporno je utvrđeno:

- da je tužitelj bio uhićen u Nj. 11. studenog 2020. na temelju međunarodne tjeralice i izručen RH 16. prosinca 2020.

- da se nalazio u istražnom zatvoru u O. sve do 20. siječnja 2021. kada je pušten na slobodu

- da je tužitelju „ukraden identitet“, a da je osoba pod njegovim identitetom počinila nekoliko kaznenih djela

- da je zbog nepravodobnog povlačenja tjeralice došlo do pogreške u postupanju nadležnih tijela te neosnovanog uhićenja i oduzimanja slobode tužitelja

- da je tužitelju zbog opisanog propusta nadležnih tijela počinjena povreda prava osobnosti i materijalna šteta.

9. Neosnovan je prigovor nedopuštenosti tužbe. Naime, suprotno navodima tuženice, ispunjene su pretpostavke za podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari. Sukladno članku 186.a stavku 7. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje u tekstu: ZPP) odredbe prethodnih stavaka navedenog članka vezane uz pretpostavke za podnošenje tužbe protiv Republike

Hrvatske ne primjenjuju se u slučajevima kada je posebnim zakonom propisan postupak podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništvu ili nekom drugom tijelu. Odredbom članka 477. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, br.110/97, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 178/04, 115/06, 152/08, 76/09, 80/11,121/11, 91/12, 143/12, 56/13 i 145/13, dalje u tekstu: ZKP) propisano je da je oštećenik prije podnošenja tužbe za naknadu štete dužan obratiti se sa svojim zahtjevom Ministarstvu pravosuđa radi postignuća nagodbe o postojanju štete te vrsti i visini naknade. Budući da se u konkretnom slučaju tužitelj prije podnošenja tužbe obratio nadležnom ministarstvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora, ispunjena je procesna pretpostavka za podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari.

10.1. Primjenjujući u konkretnom slučaju članak 14. Zakona o sustavu državne uprave (Narodne novine, broj: 66/19), štetu koja fizičkoj ili pravnoj osobi nastane nezakonitim ili nepravilnim obavljanjem poslova državne uprave nadoknađuje Republika Hrvatska, stoga je nesporno utvrđeno da je tužena odgovorna za štetu koja je počinjena tužitelju. Neimovinska šteta zbog lišenja slobode predstavlja jedinstveni oblik štete vezan uz osobu oštećenog, pa tako uz duševne boli zbog povrede slobode, obuhvaća i duševne boli zbog povrede časti i ugleda, pa stoga tužitelj ima pravo na jedinstvenu naknadu, a tužitelj ima pravo na naknadu štete na temelju članka 480. stavka 1. točke 1. ZKP-a kao zakonske osnove za naknadu štete zbog neosnovanog lišenja slobode. Sukladno članku 19. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje u tekstu: ZOO) svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Stavkom 2. navedenog članka propisano je da se pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. Štetom se u smislu članka 1046. ZOO-a smatra umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Prema članku 1100. stavku 1. ZOO-a u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom drugim navedenog članka određeno je da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

10.2. Uzimajući u obzir utvrđene činjenice odlučne za primjenu navedenih materijalno pravnih odredbi, odnosno da je tužitelj neosnovano i propustom nadležnih tijela bio uhićen, pritvoren te da se nalazio u istražnom zatvoru, ovaj sud je ocijenio da je zbog navedenog tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti i to pravo na slobodu, na duševno zdravlje, ugled, čast i dostojanstvo, uslijed čega je tužitelj trpio duševne boli, ali i da je pretrpio materijalnu štetu budući da je u navedenom periodu bio spriječen raditi i privređivati.

10.3. Osnovano je potraživanje tužitelja, koji je zbog neosnovanog uhićenja boravio u ekstradicijskom zatvoru u N. i O. od 11. studenog 2020. do

29. siječnja 2021., u ukupnom trajanju od 69 dana, u iznosu od 20.700,00 kuna (69 dana množeno s 300,00 kuna koliko iznosi naknada za neosnovano zatvaranje prema sudskoj praksi). Stoga je ovaj sud je primjenom članka 1100. stavak 2. ZOO- a, uvažavajući sve ostale okolnosti koje su povezane sa navedenim uhićenjem i pritvaranjem, odnosno intenzitet povrede ugleda, časti i dostojanstva, vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i pretrpljeni strah zbog pritvaranja, dosudio pravičnu novčanu naknadu za povredu prava osobnosti tužitelja te odlučio kao pod točkom I. izreke presude. Navedeni iznos predstavlja primjerenu novčanu naknadu za duševne bolove koje je tužitelj trpio kao posljedicu povrede časti i ugleda i povrede prava na slobodu.

10.4. Nije osnovano potraživanje tužitelja na ime naknade nematerijalne štete u iznosu od 64.000,00 kuna. Naime, tužitelj tvrdi da se nakon izlaska iz zatvora u O. liječio od PTSP-a koji mu je smanjio poslovnu sposobnost za 40 %. Tužitelj je u prilog navedenih tvrdnji kao dokaz priložio nalaz psihoterapeuta, no iz priloženog nalaza ne proizlazi stupanj umanjenja poslovne sposobnosti niti je navedene tvrdnje tijekom postupka na bilo koji drugi način dokazao.

10.5. Nije osnovano potraživanje tužitelja na ime stvarnih troškova. Naime, tužitelj tvrdi da je imao trošak prijevoza za povratak u Nj. u iznosu od 500,00

kuna, za anticovid test u iznosu od 547,00 kuna, trošak ovlaštenog sudskog tumača u iznosu od 300,00 kuna i trošak odvjetnika u Nj. u iznosu od 3.750,00 kuna,

odnosno sveukupno 5.097,00 kuna. Tužitelj u svezi navedenih potraživanja u tijeku postupka nije dostavio nijedan dokaz u prilog svojih tvrdnji.

10.6. Nije osnovano potraživanje tužitelja na ime naknade troškova obrane u kaznenom postupku u RH u iznosu od 13.560,00 kuna budući da odlučivanje o istom nije predmet parničnog postupka.

Stoga je ovaj sud vezano uz odbijeni dio zahtjeva tužitelja odlučio kao u točki III. Izreke presude.

10.7. Vezano uz dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na naknadu materijalne štete po osnovi izgubljene zarade za period od 69 dana u iznosu od 110.400,00 kuna

/ 14.652,6 eura, isti je u cijelosti osnovan. Naime uvidom u priloženi dokaz koji se odnosi na pregled mjesečne zarade u posljednja tri mjeseca prije uhićenja i pritvaranja, utvrđeno je da je tužitelj prosječno zarađivao 6.416,80 eura mjesečno. Stoga je sukladno članku 1085., stavku 3. ZOO-a odlučeno kao u točki II. izreke presude.

11. Brižljivo ocjenjujući sve okolnosti u smislu članka 155. stavka 1. ZPP-a sud je tužitelju priznao samo troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice i to samo one troškove koje je tužitelj zahtijevao za zastupanje po punomoćniku, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, dalje u tekstu: OT), sve na temelju članka 155. stavka 2. ZPP-a. Odluka o trošku postupka donesena je na temelju odredbe članka 154. st. 2. ZPP-a tako što je najprije utvrđeno da je tužitelj u cijelosti uspio u pogledu osnove tužbenog zahtjeva. Tužitelj je tužbom potraživao ukupan iznos od 213.357,00 kuna dok mu prema ocjeni ovog suda pripada pravo na iznos od 131.100,00 kuna. Iz navedenog proizlazi da je tužitelj u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio sa 61,44 %. Zbrajanjem osnove i visine dobiva se postotak od 161,44 %, a kad se navedeni postotak podijeli s dva (pravna osnova i visina), dobiva se tužiteljev uspjeh u sporu od 80,72 %. Tuženik je u pogledu osporavanja pravne osnove i visine tužbenog zahtjeva uspio u ukupnom iznosu od 38,56 % (pravna osnova 0 %, a visina 38,56 %), a kad se navedeni postotak podijeli s dva dobiva se konačni postotak od 19,28

%, pa je valjalo od postotka tužitelja, tj. od stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak tuženika. Na taj način dobiven je postotak od 61,44 %. Trošak tužitelja odnosi se na sastav tužbe – 250 bodova sukladno Tbr. 7. točka 1. OT u iznosu od 497,50 eura, na odgovor na podnesak tužene – 250 bodova sukladno Tbr. 7. točka 1. OT u iznosu od 497,50 eura, za zastupanje na raspravi od 16. ožujka 2023. – 250 bodova sukladno Tbr. 9. točka 1. OT u iznosu od 497,50 eura. Tužitelju nije priznat zahtjev za naknadu troška objave presude budući da je isti neosnovan. S obzirom na postignuti uspjeh u parnici tužitelju je priznato 61,44 % od traženog iznosa, tj. iznos od 917,00 eura stoga je odlučeno kao pod točkom IV. izreke presude.

U Vinkovcima, 19. travnja 2023.

Sudac:

Marija Pavlović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u doku od 15 (petnaest) dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je

stranka uredno obaviještena o ročištu bez obzira što na isto nije pristupila.

Žalba se podnosi ovome sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o njoj u drugom stupnju odlučuje županijski sud.

DNA:

1. . punomoćnik tužitelja

2. .zakonski zastupnik tužene