REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1346/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića člana vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. z. O. D. R., zastupane po punomoćniku M. L., odvjetniku u O., protiv tuženih: 1/ A. T. iz K., 2/ Ć. T. pok. A. iz K., oboje zastupanih po punomoćniku F. V., odvjetniku u O., radi utvrđenja i uknjižbe, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1825/2022-3 od 7. prosinca 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Omišu poslovni broj Pst-1328/13 od 16. prosinca 2014., u sjednici održanoj 19. travnja 2023.
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženici su predložili da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1825/2022-3 od 7. prosinca 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Omišu poslovni broj Pst-1328/13 od 16. prosinca 2014. postavljajući slijedeća pitanja:
„1. Je li drugostupanjski sud dužan u svojoj odluci iznijeti razloge i svoj stav u odnosu na konkretni žalbeni prigovor tuženika o stjecanju prava vlasništva na temelju načela povjerenja u zemljišne knjige odnosno o stajalištu tuženika iznesenom u žalbi vezano za taj prigovor posebno kad je taj prigovor od odlučnog značenja za rješenje spora u smislu postojanja ili nepostojanja prava vlasništva na strani tužitelja odnosno nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja?“.
2. Dali se stjecatelj nekretnine temeljem pravnog posla sklopljenog i provedenog u zemljišnim knjigama za vrijeme važenja Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst) može osnovano pozivati na zaštitu povjerenja u zemljišne knjige bez obzira na način i istinistost prava svog pravnog prednika koji se upisao kao vlasnik nekretnine za vrijeme važenja Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ br. 6/1980, 36/1990, Narodne novine br. 53/1991, 91/1996) te dali je sud dužan razmotriti primjenu načela zaštite povjerenja u zemljišne knjige tog stejcatelja bez obzira na istinistost prava prednika?“ navodeći da su postavljena pravna pitanja važna za odluku u sporu kao i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i razvoj prava kroz sudsku praksu jer je pobijana presuda utemeljena na pravnom shvaćanju drugačijem od pravnog shvaćanja ovoga suda (u odnosu na drugo postavljeno pitanje - odluke: Rev 2179/2015-2 od 16.12.2020, i Rev 1014/2007-2, od 22.01.2009). U odnosu na prvo postavljeno pitanje poziva se na odluke ovoga suda Rev 616/2021 od 2. lipnja 2021. i Rev 779/2021- od 21. rujna 2021. navodeći da sadržaj pobijane presude nije u skladu sa odredbama ZPP u pogledu minimalnog sadržaja drugostupanjske odluke.
2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i 389.b st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/2022 - dalje: ZPP), ovaj revizijski sud je ocijenio da prijedlog za dopuštenje revizije ne udovoljava kriterijima propisanim čl. 385.a ZPP.
4. Naime, tuženici u prijedlogu za dopuštenje revizije polaze od drugačijih činjeničnih utvrđenja u odnosu na ona koja su tijekom postupka zauzeli nižestupanjski sudovi pa stoga i prethodno citirane odluke na koje se tuženici u prijedlogu za dopuštenje revizije pozivaju (citirane uz drugo postavljeno pitanje – toč. 1. obrazloženja) ne koincidiraju u odnosu na konkretan slučaj. Naime, prema činjeničnim utvrđenjima nižestupanjskih sudova pravni prednik tužitelja je spornu nekretninu stekao temeljem kupoprodajnog ugovora koji je izvršen stupanjem u posjed pravnog prednika tužitelja prije stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91, 91/96, dalje: ZOVO), dakle za vrijeme primjene Općeg građanskog zakonika za koji je sudska praksa zauzela pravno shvaćanje da se vlasništvo temeljem pravnog posla moglo steći ne samo upisom u zemljišne knjige već i faktičnim izvršenjem pravnog posla.
5. U odnosu na prvo postavljeno pitanje tuženici polaze od pravnog stava da im drugostupanjsko odlukom nije odgovoreno na žalbene navode u pogledu kojih je pobijanom presudom zauzeto i obrazloženo pravno shvaćanje (prethodno navedeno u toč. 4. obrazloženja). Stoga postavljeno pitanje ne udovoljava uvjetima propisanim čl. 385.a st. 1. ZPP za dopuštenje revizije.
6. Slijedom navedenog, temeljem čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP u svezi sa čl. 385.a ZPP odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 19. travnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.