Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-9452/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. R. L., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17, 126/19 i 84/21), odlučujući o žalbi okr. R. L., podnesenoj putem branitelja N. B., odvjetnika u Odvjetničkom društvu Š. M., M., S. & Partneri d.o.o. u Z., protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku – Stalna služba u Lastovu, broj: DU11 Pp-1843/2022-4 od 24. kolovoza 2022., na sjednici vijeća održanoj 19. travnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe okr. R. L., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci na način da se postupanje okr. R. L. činjenično opisano u izreci pobijane presude, pravno označava kao prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17, 126/19, 84/21 i 114/22) te u odluci o novčanoj kazni na način da se okr. R. L. na temelju tog zakonskog propisa, izriče novčana kazna u iznosu od 920,00 eura (devetstodvadeseteura) / 6.931,74 kuna[1] (šesttisućadevetstotridesetjednakuna isedamdesetčetirilipe), u koju novčanu kaznu se na temelju čl. 40. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22., dalje: PZ), okr. uračunava vrijeme provedeno u uhićenju dana 23. kolovoza 2022. kao 39,82 eura (tridesetdeveteuraiosamesetdvacenta) / 300,02 kune (tristokunaidvijelipe) pa je okr. ostao za platiti iznos od 880,18 eura (osamstoosamdeset euraiosamnaestcenti) / 6.631,72 kuna[1] (šesttisućašestotridesetjednakuna i sedamdesetdvijelipe) novčane kazne.

II. Izrečenu novčanu kaznu je okr. R. L. dužan platiti u roku od 8 (osam) dana računajući od dana primitka ove presude, time da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ukoliko okr. u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne.

III. Odbija se kao neosnovana žalba okr. R. L. te prvostupanjska presuda u pobijanom, a ne preinačenom dijelu, potvrđuje.

IV. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) PZ-a okr. T. B. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka od 40 (četrdeset) eura / 301,38 kuna (tristojednakunaitridesetosamlipa) u roku 30 (trideset) dana računajući od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okr. R. L. proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci pobijane presude za koji je okr. na temelju istog propisa izrečena novčana kazna u iznosu od 7.000,00 kuna, u koju kaznu je okr. uračunato vrijeme provedeno u uhićenju kao 300,00 kuna tako da mu je ostalo za platiti 6.700,00 kuna novčane kazne, uz pogodnost plaćanja dvotrećinskog iznosa u roku od 8 dana po primitku pravomoćne presude, u kojem slučaju će se smatrati da je novčana kazna plaćena u cjelini, a okr. je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 150,00 kuna.

1.1. Istom presudom je okr. R. L. na temelju čl. 12. st. 3. i čl. 13. st. 1. t. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji na udaljenosti od 20 metara na području otoka Lastova i na svakom drugom mjestu u Republici Hrvatskoj u trajanju od jednog mjeseca.

2. Protiv te presude okr. R. L. je pravodobno putem branitelja podnio žalbu i dopunu žalbe ne navodeći žalbene osnove, sadržajno pobijajući presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući usvojiti žalbu te ukinuti presudu i vratiti predmet na ponovno odlučivanje, a podredno, preinačiti pobijanu presudu u korist žalitelja.

3. Žalba je neosnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okr. pobija prvostupanjsku presudu, dok je ovaj sud po službenoj dužnosti preinačio prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci i novčanoj kazni, pazeći na pravilnu primjenu odredaba materijalnog prekršajnog prava.

5. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okr. R. L. u žalbi suštinski poriče prekršaj koji mu je stavljen na teret, osporavajući istinitost iskaza žrtve nasilja u obitelji M. M., opisuje njihove međusobne odnose za vrijeme života u Australiji i u Hrvatskoj, navodeći da ista ima tešku narav, neracionalne nervozne ispade, da je pokušala suicid od kojeg ju je okr. spasio, da su se kritičnog jutra porječkali u vezi kuhanja, da je on otišao prošetati njihovu mlt. kćer, a kada se vratio, M. M. je spakirala svoje i djetetove stvari i rekla mu da ide u Split, iako je on opravdano sumnjao, zbog poruka koje je primio od zajedničkih prijatelja, da će se ona vratiti s djetetom u Australiju, o čemu prilaže presliku ispisa sms poruka, da je o svemu izvijestio policiju koja mu u početku nije vjerovala, ali se kasnije ispričala jer se uvjerila da su njegove sumnje opravdane budući da je M. doista otišla u Australiju, o čemu predlaže ispitati kao svjedoka zapovjednika PP Lastovo, policijskog službenika Antu Juricu, zatim da je neistinito svjedočila o tome da je mlt. kćer dodijeljena njoj na skrbništvo odlukom suda u Australiji iako je taj postupak obustavljen jer su se oni pomirili i nastavili zajednički život, o čemu prilaže dopis suda u Australiji od 2. lipnja 2022. u Australiji. Dalje ističe da je prvostupanjski sud zanemario bitnu činjenicu, a ta je da je uprav okr. pozvao policiju, dok je M. zatečena u trajektnoj luci za Split zajedno s djetetom, svojom sestrom i njenim suprugom te vraćena, da je okr. pokazao policiji i sudu sms poruke koje je njegovoj sestri dostavila M., a u kojima priznaje da je lagala prijavom okr. policiji samo zato da može lakše otići u Australiju, o čemu prilaže preslike poruka. Navodi i da je podnio kaznenu prijavu protiv M. M. zbog kaznenog djela davanja lažnog iskaza i oduzimanja djeteta, o čemu prilaže presliku kaznene prijave. Ističe da je predmetna presuda utemeljena isključivo na iskazu žrtve koja je prijavom okr. samo željela pobjeći iz Hrvatske, dok je njegova obrana u potpunosti zanemarena, da je u liječničkoj dokumentaciji navedeno da je ista bila uznemirena (što nema veze s okr. i nije kažnjivo) i da je imala blago crvenilo, što si je mogla i sama nanijeti čvrstim stiskanjem za vrat, zbog čega je presuda zapravo donesena bez ijednog dokaza.

5.1. U žalbi i dopuni žalbe okr. navodi da je nakon primitka presude u ovom predmetu, M. M. ovjerila kod javnog bilježnika izjavu kojom izjavljuje da želi da se odbace sve prijave protiv okr., da ne želi da on bude kažnjavan, da je predmetne zgode bila pod stresom i pritiskom, da njen iskaz nije bio ispravno preveden niti je dobro razumjela pitanja jer je govorila engleski, a nije bio prisutan sudski tumač za taj jezik pa ne želi da se taj iskaz uzima u obzir već da se smatra nevažećim, što prilaže uz dopunu žalbe. Okr. u žalbi predlaže preinačiti presudu i osloboditi ga od optužbe uz naknadu troška postupka.

6. Međutim, suprotno žalbenim navodima, ovaj sud je ocijenio da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i to nakon što je prethodno izveo sve potrebne dokaze koje je prihvatio i pravilno ocijenio. Prvenstveno, prvostupanjski je sud opravdano na temelju iskaza svjedokinje M. M., žrtve nasilja, u kojem je jasno i detaljno opisala kako ju je okr. kritičnog dana nakon vikanja na nju „nećeš u jebeni Split, nećeš mi odvesti kćer u Poljsku“, uhvatio rukom za vrat te u zahvat „kravata“ nakon čega ju je vukao par metara dok je držala u naručju njihovu zajedničku mlt. kćer M. L., a koji iskaz je sud prihvatio kao neposredno uvjerljiv i vjerodostojan, u kojem nije bilo nelogičnosti i kontradiktornosti te ga doveo u vezu s liječničkom povijesti bolesti iz koje proizlazi da je M. M. bila vidno uznemirena i potresena, u stresnoj reakciji, s vidljivom blagim površinskim crvenilom kože na desnoj strani vrata, imajući pritom u vidu i da je okr. u svojoj obrani jasno iskazao da je „pokušao spriječiti“ M. M. da ode, imao dovoljno osnova za zaključak da je okrivljenik primjenom fizičke sile počinio nasilje u obitelji, ostvarivši zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

6.1. Sve provedene dokaze prvostupanjski sud je, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji okr. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio, te dao o svemu prihvatljive razloge, suprotno navodima žalbe, a koje razloge prihvaća i ovaj sud.

6.2. Stoga, po ocjeni ovog suda okrivljenik bezuspješno nastoji žalbenim navodima obezvrijediti iskaz ispitane svjedokinje, dovodeći u sumnju istinitost njenog iskaza opisivanjem žrtve kao neuravnotežene osobe, te prilažući „dokaze“ o njenom labilnom karakteru i namjeri odlaska u Australiju s mlt. kćeri protiv njegove volje, opravdavajući time svoje nezadovoljstvo i otpor njenom odlasku. Ispitana svjedokinja je u prvostupanjskom postupku u slobodnom iznošenju, jasno i životno uvjerljivo iskazivala prvostupanjskom sudu o tijeku događaja te njen iskaz niti po stavu ovog suda nije upitne objektivnosti. Pritom se ističe da njena eventualna daljnja postupanja u vezi sa zajedničkim djetetom i preseljenjem, nisu predmet ovog prekršajnog postupka koji je nadležna policijska uprava pokrenula protiv okr. zbog osnovane sumnje u nasilničko ponašanje u obitelji. Stoga je irelevantna okolnost je li se žrtva naknadno odselila iz Republike Hrvatske, kao i njen razgovor o tome s djelatnicima nadležne policijske postaje. Iako okr. poriče primjenu fizičke sile prema žrtvi, potrebno je ukazati da eventualni motivi okr. zbog kojih ju je „sprječavao“ da ode, ne mogu biti opravdanje za čin nasilja koji se nedvojbeno dogodio kako je to utvrdio prvostupanjski sud, niti relativiziranje njegovih postupaka može utjecati na njegovu prekršajnu odgovornost.

6.2.1. S tim u vezi je potrebno ukazati okr. da okolnost što je on pozvao policiju predmetne zgode, ni na koji način ne može utjecati na odluku o njegovoj krivnji, odnosno ne znači da on nije mogao počiniti prekršaj nasilja u obitelji. Nadalje, navodi žalbe da liječnički nalaz prema kojem su na žrtvi toga dana primijećene određene posljedice u vidu uznemirenosti, stresa te crvenila na vratu, nije dokaz koji dokazuje da je on napao žrtvu, neosnovan je jer je taj vjerodostojni dokaz prvostupanjski sud cijenio kao indicij koji je doveo u vezu s iskazom žrtve te je na temelju pravilne ocjene svih dokaza, donio zaključak o krivnji na strani okrivljenika.

6.3. Osim navedenog, dokazi čije provođenje okr. predlaže u žalbi na okolnost upitne vjerodostojnosti iskaza žrtve (izlisti sms i dr. poruka između okr. i M. M., te prijatelja i sestre okr., dopis suda u Australiji, domovnica mlt. kćeri, dopis vrtića o upisu mlt. kćeri, ispitivanje policijskog službenika) su očito dokazi koji su postojali i u vrijeme prvostupanjskog postupka i za koje je okrivljenik znao u to vrijeme pa ih ne može s uspjehom isticati u žalbi, u smislu odredbe čl. 195. st. 3. PZ-a.

6.3.1. U odnosu na priloženi dokaz preslike kaznene prijave okr. protiv M. M. zbog kaznenih djela oduzimanja djeteta te davanja lažnog iskaza, koju prijavu je okr. podnio nakon donošenja prvostupanjske presude u ovom predmetu, ističe se da isti nema značaj za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari, a ishod kaznenog postupka protiv svjedokinje zbog kaznenog djela lažnog iskaza, može u posebnom postupku povodom izvanrednog pravnog lijeka eventualno utjecati na ovu pravomoćnu presudu, zbog čega navedeni dokaz u ovom trenutku ovaj sud smatra irelevantnim.

6.4. Nadalje, niti žalbi priložena izjava žrtve M. M. u kojoj traži da se „odbace sve prijave protiv okr.“, da „ne želi da on bude kažnjavan“, da je predmetnog dana „bila pod stresom i pritiskom“ te da njen iskaz nije bio „ispravno preveden niti je dobro razumjela pitanja jer je govorila engleski, a nije bio prisutan sudski tumač za taj jezik“ pa želi da se smatra „nevažećim“, nije dokaz koji bi doveo u pitanje istinitost ili vjerodostojnost iskaza te svjedokinje dane pred prvostupanjskim sudom. Naime, niti iz jednog dijela Zapisnika o ispitivanju svjedokinje žrtve koja je prihvatila pravni položaj oštećenice u postupku, ne proizlazi sumnja u pravilnost i zakonitost načina ispitivanja svjedokinje, koji je ona vlastoručno potpisala bez primjedbi. Po ocjeni ovog suda, takvim žalbenim navodima, okr. pokušava na svaki način otkloniti svoju prekršajnu odgovornost u ovom predmetu.

6.5. Stoga, po ocjeni ovog suda, navodi žalbe u kojima žalitelj ne navodi nove činjenice i ne predlaže nove dokaze, u smislu u smislu odredbe čl. 195. st. 3. PZ-a, ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku.

7. Odluka o izrečenoj novčanoj kazni je razmatrana uslijed preinake u pravnoj oznaci djela, budući da je sukladno tome promijenjen i temelj za izricanje kazne, a s obzirom da okr. u žalbi ne pobija presudu zbog izrečene novčane kazne te sama žalba podnesena zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, temeljem odredbe čl. 202. st. 5. PZ-a, sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, odluka o izrečenoj novčanoj kazni je razmatrana i povodom navedene odredbe.

7.1. Naime, prvenstveno se ističe da je dana 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 114/22.) uslijed uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, koji u čl. 1. propisuje manji iznos najniže novčane kazne za prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (novčanu kaznu u iznosu od 920 eura, što primjenom konverzije iznosi 6.931,74 kuna), a što ga čini blažim propisom od onoga koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja (Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, „Narodne novine“, broj 70/17, 126/19 i 84/21), koji je za taj prekršaj propisivao nešto viši iznos najniže novčane kazne, odnosno, 7.000,00 kuna. Sukladno načelu primjene blažeg propisa iz čl. 3. PZ-a, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se najblaži propis za počinitelja.

7.2. Stoga je ovaj sud u konkretnom predmetu, pazeći na pravilnu primjenu materijalnog prava po službenoj dužnosti, preinačio pobijanu presudu u pravnoj oznaci i odluci o novčanoj kazni na način da je pravilno pravno označio postupanje žalitelja činjenično opisano u izreci pobijane presude kao prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17, 126/19, 84/21 i 114/22) te istome izrekao također najnižu novčanu kaznu propisanu za taj prekršaj novim, blažim propisom, dakle, novčanu kaznu u iznosu od 920 eura, odnosno, nakon uračunavanja lišenja slobode, 880,18 eura kako je to navedeno u t. I. izreke ove presude.

8. Slijedom iznesenog, razmotrivši odluku o novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okr. za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a. Po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja jer je izrečena u najnižem novčanom iznosu propisanom za prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji je kao teža kazna propisana i kazna zatvora u trajanju od najmanje 45 dana (pa do 90 dana) te je evidentno da je prvostupanjski sud uzeo u obzir i sve olakotne okolnosti na strani okr. Pravilno je prvostupanjski sud uračunao okr. vrijeme lišavanja slobode u izrečenu novčanu kaznu te istome ukazao na pogodnost plaćanja dvotrećinskog iznosa preostale novčane kazne u roku od 8 dana u kojem slučaju će se smatrati da je novčana kazna plaćena u cjelini, sukladno čl. 152. st. 3. PZ-a.

9. Nadalje, razmatrajući odluku o izrečenoj prekršajnopravnoj sankciji, odnosno, okr. izrečenoj zaštitnoj mjeri zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji na udaljenosti od 20 metara na području otoka Lastova i na svakom drugom mjestu u Republici Hrvatskoj u trajanju od jednog mjeseca, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da se takvom mjerom ostvaruje svrha zaštitnih mjera iz čl. 51. PZ-a i čl. 12. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, odnosno, otklanjaju uvjeti koji omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja, kao i otklanja ugroženost žrtve nasilja u obitelji, a ista je razmjerna težini počinjenog prekršaja, prekršaja koji se mogu očekivati, kao i sa stupnjem počiniteljeve opasnosti, sukladno čl. 51.a.

10. Paušalni iznos troškova ovog žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okr. ili samo o žalbi okr. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka pa iznos od 40 eura (izražen u protuvrijednosti u kunama prema fiksnom tečaju konverzije), predstavlja iznos vrlo blizu najnižeg mogućeg iznosa troška postupka te po ocjeni ovog suda neće ugroziti egzistenciju okr. niti osoba koje je eventualno dužan uzdržavati.

11. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 203. st. 1. i čl. 207. (t. I.) i čl. 205. (t. III.) PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 19. travnja 2023.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Dubrovniku u 5 otpravka: za spis, okr., branitelja, žrtvu i tužitelja.