Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 21 Gž-298/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Marine Tante, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Sanje Dujmović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. H. iz S., (ulica...), OIB: ..., koga zastupa punomoćnik S. K., odvjetnik u S., (ulica...) protiv tuženice Z. b. d.d., Z., (ulica...) OIB: ..., koju zastupa predsjednik uprave, a ovoga punomoćnici-odvjetnici u Odvjetničkom društvu M., K. & P., d.o.o., Z., (ulica...) radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P- 4334/2020-22 od 13. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 19. travnja 2023.,

P r e s u d i o  i  r i j e š i o j e

I Odbija se djelomično žalba tuženice Z.b. d.d., Z., kao neosnovana i djelomično potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-4334/2020-22 od 13. siječnja 2023. u dijelu pod toč. I.,II. i III. izreke.

II Ukida se djelomično ista presuda u dijelu pod toč.IV. i V. izreke i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu radi održavanja nove glavne rasprave.

Obrazloženje

1. Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"Dopušta se preinaka tužbe učinjena podneskom tužitelja od 2. veljače 2022. godine."

2. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 1. Ugovora o kreditu broj ... od 13.12.2006., zaključenog između tužitelja i tuženika u dijelu u kojem je u članku 1. ugovoreno kako se odobrava i stavlja na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti 104.219,61 CHF, obračunato prema srednjem tečaju HNB, na dan isplate kredita, u dijelu u kojem je ugovoreno kako se korisnik kredita iznos kredita iz prethodnog stavka obvezuje vratiti uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ovim ugovorom, članak 2. u dijelu u kojem je ugovoreno kako je korisnik kredita dužan iznos kredita od 104.219,61 CHF platiti u anuitetima i sa redovnom kamatnom stopom u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, članak 7., u dijelu u kojem je ugovoreno kako korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 573,96 CHF obračunato po srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja.

II. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 2. Ugovora o kreditu broj ... od 13.12.2006., zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je, ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem odluke o kamatnim stopama Z.b. d.d., članak 7., stavak 2. u dijelu u kojem je ugovoreno kako za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno odluci o kamatnim stopama kreditora korisnik kredita pristaje da kreditor snizi ili povisi iznos anuiteta iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.

III. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 3. i članak 4. Dodatka Ugovora o kreditu broj ... od 8.4.2011., zaključenog između tužitelja i tuženika.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku 15 dana, isplati iznos od 27.653,43 Eura1, sve sa pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj po stopi 15% do 31.12.2007., od 1.1.2008. do 31.7.2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. do isplate, obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kako slijedi: na iznos od

15,85 EUR 15.11.07.

9,57 EUR 15.12.07.

20,45 EUR 15.01.08.

18,71 EUR 15.02.08.

52,64 EUR 15.03.08.

50,33 EUR 15.04.08.

37,25 EUR 15.05.08.

42,18 EUR 15.06.08.

38,32 EUR 15.07.08.

37,50 EUR 15.08.08.

37,36 EUR 15.09.08.

52,20 EUR 15.10.08.

61,23 EUR 15.11.08.

48,40 EUR 15.12.08.

83,02 EUR 15.01.09.

83,30 EUR 15.02.09.

71,75 EUR 15.03.09.

74,42 EUR 15.04.09.

74,95 EUR 15.05.09.

70,29 EUR 15.06.09.

71,16 EUR 15.07.09.

86,06 EUR 15.08.09.

91,15 EUR 15.09.09.

85,49 EUR 15.10.09.

89,15 EUR 15.11.09.

88,56 EUR 15.12.09.

98,42 EUR 15.01.10.

104,76 EUR 15.02.10.

103,39 EUR 15.03.10.

109,68 EUR 15.04.10.

121,21 EUR 15.05.10.

113,73 EUR 15.06.10.

127,00 EUR 15.07.10.

126,55 EUR 15.08.10.

154,06 EUR 15.09.10.

138,04 EUR 15.10.10.

141,74 EUR 15.11.10.

135,93 EUR 15.12.10.

137,41 EUR 15.01.11.

131,50 EUR 15.02.11.

136,11 EUR 10.03.11.

112,53 EUR 04.04.11.

143,01 EUR 14.05.11.

144,11 EUR 14.06.11.

144,74 EUR 14.07.11.

140,29 EUR 14.08.11.

141,82 EUR 14.09.11.

141,44 EUR 15.10.11.

141,80 EUR 14.11.11.

142,02 EUR 14.12.11.

143,88 EUR 14.01.12.

145,55 EUR 14.02.12.

144,08 EUR 14.03.12.

141,38 EUR 14.04.12.

142,28 EUR 14.05.12.

144,19 EUR 14.06.12.

141,82 EUR 14.07.12.

141,93 EUR 14.08.12.

139,40 EUR 14.09.12.

142,40 EUR 14.10.12.

143,47 EUR 14.11.12.

143,51 EUR 14.12.12.

144,85 EUR 14.01.13.

145,23 EUR 14.02.13.

145,42 EUR 14.03.13.

146,37 EUR 14.04.13.

144,74 EUR 14.05.13.

141,68 EUR 14.06.13.

143,75 EUR 14.07.13.

142,05 EUR 14.08.13.

144,51 EUR 14.09.13.

145,45 EUR 14.10.13.

145,80 EUR 14.11.13.

146,56 EUR 14.12.13.

146,11 EUR 14.01.14.

143,09 EUR 14.02.14.

143,10 EUR 14.03.14.

142,22 EUR 14.04.14.

140,28 EUR 14.05.14.

140,38 EUR 14.06.14.

141,24 EUR 14.07.14.

137,30 EUR 14.08.14.

136,73 EUR 14.09.14.

137,52 EUR 14.10.14.

138,29 EUR 14.11.14.

138,55 EUR 14.12.14.

138,05 EUR 05.01.15.

245,08 EUR 14.02.15.

242,29 EUR 14.03.15.

240,17 EUR 14.04.15.

239,81 EUR 14.05.15.

239,14 EUR 14.06.15.

239,86 EUR 14.07.15.

235,89 EUR 14.08.15.

235,69 EUR 14.09.15.

238,31 EUR 14.10.15.

237,93 EUR 14.11.15.

238,41 EUR 14.12.15.

239,51 EUR 14.01.16.

237,22 EUR 14.02.16.

234,75 EUR 14.03.16.

232,04 EUR 14.04.16.

232,91 EUR 14.05.16.

233,69 EUR 14.06.16.

231,93 EUR 14.07.16.

230,23 EUR 14.08.16.

229,95 EUR 14.09.16.

230,76 EUR 14.10.16.

230,64 EUR 14.11.16.

231,74 EUR 14.12.16.

232,24 EUR 14.01.17.

227,54 EUR 14.02.17.

226,48 EUR 14.03.17.

226,65 EUR 14.04.17.

226,24 EUR 14.05.17.

225,69 EUR 14.06.17.

225,81 EUR 14.07.17.

223,54 EUR 14.08.17.

225,20 EUR 14.09.17.

227,34 EUR 14.10.17.

228,30 EUR 14.11.17.

228,43 EUR 14.12.17.

225,51 EUR 14.01.18.

224,01 EUR 14.02.18.

223,77 EUR 14.03.18.

223,16 EUR 14.04.18.

222,17 EUR 14.05.18.

221,73 EUR 14.06.18.

222,27 EUR 14.07.18.

222,51 EUR 14.08.18.

222,61 EUR 14.09.18.

222,01 EUR 14.10.18.

222,47 EUR 14.11.18.

221,23 EUR 14.12.18.

222,58 EUR 14.01.19.

221,36 EUR 14.02.19.

221,49 EUR 14.03.19.

222,24 EUR 14.04.19.

221,33 EUR 14.05.19.

221,42 EUR 14.06.19.

220,90 EUR 14.07.19.

220,29 EUR 14.08.19.

220,63 EUR 14.09.19.

221,73 EUR 14.10.19.

222,28 EUR 14.11.19.

222,05 EUR 14.12.19.

222,22 EUR 14.01.20.

222,59 EUR 14.02.20.

226,33 EUR 14.03.20.

227,98 EUR 14.04.20.

225,96 EUR 14.05.20.

226,22 EUR 14.06.20.

224,95 EUR 14.07.20.

223,21 EUR 14.08.20.

224,93 EUR 14.09.20.

226,13 EUR 14.10.20.

226,12 EUR 14.11.20.

225,32 EUR 14.12.20.

226,32 EUR 13.01.21.

1.346,25 EUR13.01.21.

V. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu 6.205,49 Eura2 sa zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavila tuženica zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troškova tuženici uvećano za trošak žalbe, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u dijelu pod toč. IV. izreke, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje ZPP) budući je izreka pobijane presude u suprotnosti s obrazloženjem iste, te presuda ima nedostatke i proturječnosti zbog kojih se ne može ispitati, o čemu će dalje biti riječi, dok u preostalom dijelu nije počinjena navedena bitna povreda pa tako ni one na koje sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Predmet spora je zahtjev radi utvrđenja ništetnih odredbi sadržanih u člancima 1., 2. i 7. Ugovora o kreditu broj ... od 13. prosinca 2006. te čl. 3 i 4. Dodatka Ugovoru od 8. travnja 2011. godine, koji je tužitelj sklopio s tuženicom te radi isplate iznosa od 27.653,43 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom

7. Iz stanja spisa predmeta proizlazi:

- da je iz Ugovora o kreditu broj ... od 13. prosinca 2006. razvidno kako je tužitelj kao korisnik kredita, potrošač, sklopio s tuženicom kao kreditorom stambeni kredit, koji mu je u skladu s člankom 1. Ugovora odobren u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 104.219,61 CHF prema srednjem tečaju HNB-a za valutu švicarski franak, na dan isplate kredita, te je člankom 1. Ugovora ugovoreno kako se korisnik kredita iznos kredita obvezuje vratiti uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ugovorom, člankom 2. ugovoreno kako je korisnik kredita dužan iznos kredita od 104.219,61 CHF platiti u anuitetima i sa redovnom kamatnom stopom u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, člankom 7. ugovoreno kako korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 573,96 CHF obračunato po srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja, odnosno u pogledu kamate, člankom 2. ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem odluke o kamatnim stopama tužene, odnosno člankom 7., stavak 2., ugovoreno kako za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno odluci o kamatnim stopama kreditora korisnik kredita pristaje da kreditor snizi ili povisi iznos anuiteta iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete,

- da je Dodatkom istog Ugovora o kreditu 8. travnja 2011. godine došlo do promjene valute u budućoj otplati kredita i to na način da je u članku 3. dodatka iskazan preračunati iznos glavnice iz švicarskog franka u valutu Euro te je tako utvrđen iznos za daljnju otplatu kredita, konstatirano je kako kamatna stopa na dan sklapanja tog dodatka iznosi 6,75% te ugovoreno kako je kamatna stopa i dalje promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem odluke o kamatnim stopama tužene odnosno u čl. 4. tog dodatka je navedeno kako iznos anuiteta sadrži glavni dug i kamatu obračunatu temeljem kamatne stope važeće na dan sklapanja ovog dodatka ugovora,

- da je presudama Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. utvrđeno kako je Z.b. d.d. u tom postupku označena kao tuženica pod 1) u vremenu od 10. rujna 2003., odnosno od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovornom potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je švicarski franak ugovoren kao valuta uz koju je vezana glavnica te da je ugovorena redovita kamatna stopa koja je u tijeku ugovorene obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora, kao trgovac nije u cijelosti informirala potrošače o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene o potpunoj obavijesti, a u tijeku pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time postupala suprotno odredbama iz članaka 81., 82. i 90. tada važećeg ZZP/03, a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama iz članaka 96. i 97. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09 i 133/09) te suprotno odredbama ZOO,

- da je sudski vještak za financije i računovodstvo dipl. oec. Z. C. u svom nalazu i mišljenju od 16. prosinca 2022. utvrdio, kako je kamatna stopa ugovorena u visini od 4,50% rasla sve do najviših 6,75%., da je 20. travnja 2011. provedena konverzija kredita u valutu Euro, da je tužitelj u dva navrata i to 2011. i 2015. vršio uvećane uplate po kreditu čime je umanjio glavnicu kredita, da je otplatio kredit 13. siječnja 2021. godine te da je u odnosu na početno ugovorenu kamatu i početno ugovoreni tečaj do konačne otplate kredita tužitelj pretplatio tuženici valute i kamate u iznosu 26.245,38 kn, glavnice 109.587,34 kn i kamate od 8. travnja 2011. godine do konačne otplate kredita 59.024,04 kn, te je izradio i Tablicu u pogledu tzv. negativnih razlika, koja iznosi – 688,46 kn

8. Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza, ocijenivši neosnovanim po tuženici istaknuti prigovor zastare potraživanja, utvrdio da je predmetnim Ugovorom o kreditu ugovorena promjenjiva kamatna stopa i vezana za određenu valutnu klauzulu, da je kamatna stopa mijenjana jednostranom odlukom banke, da se o promjenjivoj kamatnoj stopi nije pojedinačno pregovaralo, već ju je unaprijed na standardnom ugovoru, na čiji sadržaj tužitelj nije imao utjecaja, formulirala banka, da tuženica, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke o kreditu kod ugovaranja valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, pa kako promjenjivost kamate i vezanost glavnice uz određenu valutu ovisi isključivo o volji jedne ugovorne strane, tuženice, to isto suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, u konkretnom slučaju na štetu tužitelja, kao ugovorne strane, čime je postupljeno suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03.; dalje ZZP/03), koji se primjenjuje u ovom konkretnom slučaju jer je sporni pravni posao zaključen 25. siječnja 2007., slijedom čega su dijelovi odredabe čl.1., 2. i 7. Ugovora ništetne. Nadalje, činjenica što je došlo do zaključenja Dodatka Ugovora o kreditu nije pravno odlučna, jer sukladno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. tužitelj nije izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe Ugovora o kreditu ništetne.

9. Što se tiče prigovora zastare prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci broj Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018., kojeg prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.; dalje ZOO/05), pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

10. Nadalje, navesti je kako je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. zauzeto pravno shvaćanje koje glasi:

„4. Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite 5. Zaključak iz točke 4. odnosi se na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.“

11. Presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015. i Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-2521/2015 pravomoćno je utvrđeno da je kamatne stope tuženica mijenjala bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle, o kojoj promjeni nije pojedinačno pregovarano, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe.

12. Presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2221/2018-11 je odbijena revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., u dijelu (toč. 1, 2, 3, 4, 5, 6 i 7 izreke) kojim je utvrđeno i da je, između ostalih, i tuženica u ovom postupku povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja takvih ugovora, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenjem valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupila suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03, kao i protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12., 58/13. i 41/14.; dalje ZZP/07) te odredbama ZOO/05, zbog čega je i naloženo tuženici da prekine s navedenim postupanjem i ponudi potrošačima izmjenu ugovorne odredbe kojom je određeno da je iznos glavnice kreditne obveze vezan uz valutu švicarski franak na način da glavnica bude izražena u kunama u iznosu koji je isplaćen u fazi korištenja kredita.

13. Dakle, u odnosu na preplaćenu kamatu zastara počinje ponovno teći 13. lipnja 2014. kada je postala pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. tako da je petogodišnji rok zastare iz čl. 225. ZOO/05 istekao 14. lipnja 2019.

14. Glede valutne klauzule presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 postala je pravomoćna donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. te zastara nastupa 15. lipnja 2023.

15. U ovom konkretnom slučaju stranke su sukladno Zakonu o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15.; dalje ZID ZPK) sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu kojima su izmijenjene odredbe osnovnog ugovora i to ne samo u pogledu valute, nego i u pogledu kamatne stope, a na temelju od strane tužitelja prihvaćenih izračuna konverzije to, po ocjeni suda prvog stupnja, tužitelj sada osnovano potražuju isplatu iznosa po osnovi preplaćenih kamata ugovorenih na kredit u valuti CHF, tim više što je provedenim vještačenjem utvrđeno da unatoč provedenoj konverziji nije postignuta ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih stranaka.

16. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, tužitelj i tuženica sklapanjem dodataka predmetnom Ugovoru o kreditu nisu izmijenili odredbe iz osnovnih ugovora u pogledu kamatne stope i iznosa preostalog neotplaćenog kredita te postigli i sporazum o raspolaganju preplatom.

17. Iz aneksa Ugovora o kreditu koje je tuženica zaključila sa tužiteljem slijedi da su stranke sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 75/09.; dalje ZPK), a na temelju pisanog prihvata izračuna konverzije od strane korisnika kredita, regulirale konverziju kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, te temeljem konverzije suglasno utvrdili da će se za iznos manjka, a na temelju izričitog zahtjeva korisnika kredita, uvećati preostala neotplaćena glavnica kredita utvrđena prilikom dospijeća prvog slijedećeg anuiteta po aneksu.

18. Aneks ugovora o kreditima i konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR izvršen je temeljem ZID ZPK, a radi se o aktu kojim se temeljem zakona nalaže bankama izmjena odredbi iz osnovnog ugovora, te eventualno do danas sklopljenih dodataka i to valuta kredita, kamatna stopa i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita, te postiže sporazum o raspolaganju preplatom/podmirenja manje uplaćenog iznosa, sve na način kako to nalaže zakon.

19. Po mišljenju ovog suda tzv. konverzija, odnosno potpisivanje aneksa ugovora o kreditima između stranaka nije od značaja za ovdje postavljeni tužbeni zahtjev, budući da se niti odredbama ZID ZPK, a niti navedenim aneksima, izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, kao što se ne spominje ni na koji način bi se trebalo riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope, a koja ništetnost je nastupila zbog činjenice da su banke bez prethodnog pregovaranja sa korisnicima kredita same, tj. nepošteno mijenjale kamatne stope u ugovorima o kreditima s valutom u CHF, a identična je situacija i u odnosu na valutnu klauzulu. Glavni motiv i ratio legis navedenog Zakona bio je da se položaj korisnika kredita u valuti CHF, kao potrošača, izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u valuti EUR. Aneksima ugovora o kreditima uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, odnosno njima se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF i bez primjene valutne klauzule kroz ovdje utuženi period, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka, koje je utvrđeno ništetnim. Osim toga, konverzija se odnosi isključivo na ugovorne obveze proizišle iz Ugovora o kreditu, a niti jedna odredba ZID ZPK ne širi primjenu konverzije na druge - izvanugovorne odnose među strankama.

20. Nadalje, kako je način ugovaranja promjenjive stope ugovornih kamata bio predmet kolektivne tužbe za zaštitu potrošača, a koja tužba je usvojena i takav način ugovaranja promjenjive stope ugovornih kamata utvrđen nepoštenim, tada sud prilikom odlučivanja o pojedinačnom tužbenom zahtjevu kao osnovu zahtjeva tužitelja utvrđuje odluku iz presude kojom je odlučeno o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a identična je situacija i sa valutnom klauzulom.

21. Stoga, kako odredbe čl. 502.c ZPP i ZZP/03 propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozivati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP.

22. Naime, svrha čl. 88. ZZP/03, odnosno čl. 138.a ZZP/07 te čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 41/14., 110/15. i 14/19.) je da se odluka iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača obligatorno primjeni i u pojedinačnim postupcima koje potrošači pokrenu da bi ishodili konkretnu zaštitu svojih prava, pa je i stav ovog suda da je volja zakonodavca bila da i u parničnom postupku kao što je ovaj, a u kojem se suštinski traži upravo vraćanje primljenog na temelju ništetne odredbe, obvezuje odluka iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača (u prilog tome govori i odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014., koja individualnu zaštitu ne ograničava samo na postupke radi naknade štete).

23. Dakle, odluka iz postupka za zaštitu potrošača u smislu prethodno navedenih zakonskih odredbi obvezuje i u ovom postupku, što proizlazi iz odredbe čl. 502.c ZPP kojom je propisano da u slučaju da se fizičke i pravne osobe u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplate pozovu na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP da su određeni postupanjem, uključujući i propuštanje tuženice, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi i da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

24. Slijedom iznesenog, valjalo je djelomično odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presuda u dijelu pod toč. I., II. i III. izreke na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.

25. Međutim, što se tiče zahtjeva radi isplate opravdano žalba navodi da nije jasno na temelju čega tužitelj postavlja tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 208.354,27 kuna s obzirom da zbrojem pojedinačnih iznosa dolazimo do drugačijeg iznosa.

26. Naime,sud je nalaz i mišljenje vještaka prihvatio kao stručan i objektivan, u kojem je vještak izračunao više plaćeno po kamati i više plaćeno po valuti i to iznos od 208.354,27 kn kao zbroj točaka 1.-3- mišljenja vještaka, odnosno valute i kamata u iznosu 26.245,38 kn (točka 1. mišljenja), glavnice 109.587,34 kn (točka 2. mišljenja) i kamate od 8. travnja 2011. godine do konačne otplate kredita 59.024,04 kn (točka 3. mišljenja), dok opravdano nije prihvatio izračuna sudskog vještaka u kojoj je iskazana tzv. „negativna razlika“, od 688,46 kn, jer je sud stava da bi takva radnja predstavljala radnju prebijanja potraživanja stranaka, a u situaciji u kojoj ne postoji zahtjev tuženice po tom pitanju (niti prijeboj, niti protutužba itd.) sud nije, ovlašten po službenoj dužnosti vršiti bilo kakva prebijanja, tim više tužitelj ništa nije neosnovano od tužene stekao pa da bi tuženoj imao vratiti.

27. Međutim, zbroj iznosa 26.245,38 kn, glavnice 109.587,34 kn i kamate od 59.024,04 iznosi 194.856,75 kn, a ne 208.354,27 kn, kako to pogrešno navodi sud. 28. Osim toga, kako tužitelj nije postavio svoj zahtjev na način da odvijeno označi pojedinačne mjesečne iznose po osnovi pretplate za više plaćenu kamatu, od pretplate na ime valutne klauzule, a kako bi se ispitao i prigovor zastare, koji se različito računa na način kako je prethodno navedeno, to je bilo nužno u dijelu pod toč. IV. i V. ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu radi održavanja nove glavne rasprave temeljem odredbe čl. 369. st.1.ZPP.

29. Prvostupanjski sud će u ponovljenom postupka otkloniti navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, te će ponovnom ocjenom do sada provedenih dokaza na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog postupka potpuno i pravilno utvrditi činjenično stanje u sporu stranaka i ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu.

30. O troškovima postupka, odlučiti će se u konačnoj odluci.

31. U nepobijanom dijelu prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno.

U Zadru 19. travnja 2023.

Predsjednica vijeća

Sanja Prosenica, v.r.