REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 91 Pž-3579/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirte Matić, predsjednika vijeća, Nevenke Marković, suca izvjestitelja i Kristine Saganić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZAVAROVALNICA SAVA, ZAVAROVALNA DRUŽBA d.d., OIB 45237012600, Republika Slovenija, Maribor, Cankarjeva ulica 3, SAVA OSIGURANJE d.d., Podružnica Hrvatska, Zagreb, Roberta Frangeša Mihanovića 9, kojeg zastupaju punomoćnici mr. Dušanka Kuharić i Dejan Kuharić, odvjetnici u Ludbregu, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1875/2021 od 9. svibnja 2022., 19. travnja 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1875/2021 od 9. svibnja 2022.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1875/2021 od 9. svibnja 2022. odbijen je tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 796.492,75 kn sa zateznim kamatama od 12. prosinca 2019. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose i za naknadu troškova parničnog postupka od tuženika s pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke). Točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 5.000,00 kn.

2. Tužitelj je podnio žalbu protiv presude u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud preinači presudu i prihvati tužbeni zahtjev, podredno ukine presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 22.437,50 kn.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijana presuda je ispitana u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno odredbi članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22), pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP-a).

6. Predmet spora je isplata iznosa od 796.492,75 kn koji predstavlja polovicu isplaćenog iznosa štete povodom štetnog događaja u kojima je sudjelovalo teretno vozilo osigurano kod tužitelja i priključno vozilo osigurano kod tuženika. Prvostupanjski sud je utvrdio da između stranaka nije sporno da je vozilo reg. oznaka ST 7406-K osigurano kod tužitelja, a priključno vozilo reg. oznaka ST 516-GS kod tuženika, da je tim skupom vozila upravljao Tomislav Majstorović, da je tužitelj oštećenima u predmetnoj prometnoj nesreći isplatio iznos od 1.592.985,50 kn, kao ni pasivna legitimacija tuženika i nastanak štetnog događaja. Utvrdio je da nije sporna ni sama dinamika štetnog događaja, odnosno da je 25. veljače 2019. oko 06:05 sati u blizini mjesta Banići, Tomislav Majstorović upravljajući teretnim vozilom reg. oznake ST 7406-K i priključnim vozilo reg. oznake ST 516-GS, kretajući se državnom cestom iz smjera zapada prema istoku, dolaskom do stupa 9+640 m, 26. dionice, ulaskom u lijevi nepregledni zavoj ne kretajući se sredinom obilježene prometne trake, prešao preko pune razdjelne uzdužne crte na suprotnu kolničku traku namijenjenu kretanju vozila iz suprotnog smjera te prednjim dijelom svog vozila prvo udario u prednji dio teretnog vozila reg. oznake DA 802-EP kojim je upravljao Borislav Lovjer, a nakon čega je prednjim dijelom svog vozila udario i u prednji bočni dio sanitetskog vozila reg. oznake DU 608-FS kojim je upravljao Vedran Marović koji je uslijed zadobivenih ozljeda preminuo.

7. Prvostupanjski sud je utvrdio da je između stranaka sporna solidarna odgovornost tuženika za predmetni štetni događaj, kao i osnova i visina tužbenog zahtjeva.

8. Prvostupanjski sud je uzimajući u obzir gore navedenu nespornu dinamiku nastanka štetnog događaja zaključio da je za prouzročenu štetu isključivo odgovoran vozač vozila osiguranog kod tužitelja. Stoga je primjenom odredbe članka 22. stavka 7. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14; dalje: ZOOP) i odredbe članka 1072. stavaka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08; dalje: ZOO) ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.

9. Tužitelj u žalbi u bitnom navodi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, nema razloga o odlučnim činjenicama, dok su izneseni razlozi o odlučnim činjenicama međusobno proturječni, kao i proturječni izreci presude i stanju spisa. Nadalje navodi da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje upuštajući se u analizu dinamike nastanka štetnog događaja, kao i nastalih posljedica, bez izvedenog vještačenja. Ističe da je prvostupanjski sud bio dužan primijeniti odredbe članka 22. stavaka 5., 6. i 7. ZOOP-a te odredbu članka 43. stavka 1. i članka 1109. ZOO-a. To iz razloga jer iz odredbe članka 22. ZOOP-a proizlazi da za štetu odgovaraju solidarno tužitelj i tuženik. Ističe i da iz tuženikovih Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti, dijela koji se odnosi na opseg pokrića, iz odredbe članka 1. stavka 3. proizlazi da osiguranje od automobilske odgovornosti pokriva štetu nastalu od vučnog vozila i štetu nastalu od priključnog vozila, dok iz odredbe stavka 4. proizlazi da je osiguranjem od odgovornosti zbog uporabe vozila koje vuče priključno ili vozilo u kvaru obuhvaćena i odgovornost za štetu koju prouzroči to priključno vozilo ili vozilo u kvaru, dok je spojeno s vozilom koje ga vuče te nakon što se odvoji od tog vozila, a djeluje u funkcionalnoj ovisnosti s njime te da za štetu trećim osobama odgovaraju solidarno vlasnici obaju vozila. U prilog svojih tvrdnji poziva se na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 12272014 od 20. ožujka 2018. i poslovni broj Rev x 933/2016.

10. Donošenjem pobijane presude nije učinjena neka od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju tužitelj posebno ukazuje u žalbi. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, te presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama na kojima je zasnovana, ti razlozi nisu međusobno proturječni niti postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

11. Prvostupanjski je sud pravilno ocijenio da tuženik nije obvezan naknaditi tužitelju utuženu polovicu iznosa plaćene štete budući da je vozač vučnog vozila koje je osigurano kod tužitelja isključivo odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja.

12. Naime, odredbom članka 1069. stavka 3. ZOO-a je propisano da za štetu prouzročenu pogonom dvaju ili više motornih vozila odgovaraju njihovi vlasnici trećim osobama solidarno, a što znači da trećim osobama za nastalu štetu solidarno odgovaraju i vlasnik vučnog vozila i vlasnik priključnog vozila (prikolice koja je povezana s vučnim vozilom) odnosno osiguratelji tih vozila sukladno odredbi članka 964. stavka 1. ZOO-a. Međutim, u slučaju kada jedan od solidarnih dužnika naknadi trećoj osobi cjelokupnu štetu, on može od svakog preostalog(ih) sudužnika zahtijevati naknadu dijela duga koji pada na tog dužnika pa tako i osiguratelj koji je oštećenoj osobi naknadio štetu može od osiguratelja čiji je osiguranik odgovoran za štetu potraživati naknadu isplaćenog iznosa štete i to u okviru odgovornosti tog osiguranika.

13. Naime, odredbom članka 22. stavka 6. ZOOP-a je propisano ako je šteta nastala od vučnog ili priključnog vozila dok su oba vozila bila spojena i činila jednu cjelinu ili ako je šteta nastala tijekom vožnje nakon odvajanja priključnog vozila, za štetu trećim osobama solidarno odgovaraju vlasnici obaju vozila, pa oštećena osoba može podnijeti odštetni zahtjev ili osiguratelju vučnog vozila ili osiguratelju priključnog vozila. Međutim, prema odredbi članka 22. stavku 7. istog Zakona društvo za osiguranje koje je oštećenoj osobi nadoknadilo štetu, ima pravo na naknadu isplaćenog iznosa, kamatu i troškove od osiguratelja vučnog, odnosno priključnog vozila ako postoji odgovornost njegovog osiguranika za štetu i u okviru njegove odgovornosti.

14. Prema tome, iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi da, premda za štetu koja je nastala od vučnog ili priključnog vozila koji su bili spojeni i činila jednu cjelinu prilikom nastanka prometne nezgode, solidarno trećim osobama odgovaraju osiguratelji vučnog i priključnog vozila (ako su ta vozila osigurana kod različitih osiguratelja), u slučaju kada jedan osiguratelj (jedno društvo za osiguranje) isplati nastalu štetu to društvo za osiguranje može od preostalog osiguratelja potraživati isplaćeni iznos štete odnosno dio tog iznosa ovisno o tome je li osiguranik tog (preostalog) osiguratelja odgovoran za štetu i, ako jeste, u kojem omjeru.

15. U konkretnom predmetu, premda je tuženik ujedno bio i jedan od solidarnih dužnika (kao osiguratelj priključnog vozila), time nije došlo do djelomičnog smanjenja obveze tužitelja u smislu odredbe članka 48. ZOO-a, niti na tužitelja i tuženika dolazi jednak dio duga prema odredbi članka 53. stavku 1. tog Zakona. Naime, upravo zbog toga što se i kod regresnog zahtjeva ispunitelja na naknadu primjenjuje odredba članka 22. stavka 7. ZOOP-a, omjer odgovornosti za štetu oba osiguratelja (a time i dio obveze koji je prestao sjedinjenjem) ovisi o krivnji (svakog njihova) osiguranika. S obzirom na to da je u konkretnom predmetu između stranaka nesporno da je vozač vučnog vozila Vedran Marović isključivo kriv za štetni događaj, a vozilo kojim je on upravljao je bilo osigurano kod tužitelja, prvostupanjski je sud pravilnom primjenom odredbe članka 1072. stavaka 1. i 4. ZOO-a ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim (tako i u presudi ovog suda poslovni broj Pž-4299/2020-3 od 29. listopada 2021.).

16. U odnosu na tužiteljeve žalbene navode da se prvostupanjski sud upustio u analizu dinamike nastanka štetnog događaja, kao i nastalih posljedica, bez izvedenog vještačenja, ovaj sud ukazuje da prvostupanjski sud nije ni trebao izvoditi dokaz vještačenjem na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja budući da dinamika nastanka štetnog događaja nije bila ni sporna između stranaka.

17. Odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje tužitelj dostavlja u prilogu žalbe ne mogu se primijeniti na konkretan slučaj budući da se ne radi o identičnoj činjeničnoj pravnoj situaciji.

18. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a, pri čemu se ističe da tuženik nije u odnosu na odluku o trošku isticao neke posebne razloge, već ju je samo uopćeno pobijao u okviru pobijanja odluke o glavnoj stvari.

19. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.

Zagreb, 19. travnja 2023.

Predsjednik vijeća

Mirta Matić