REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: 75 Pž-4151/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirte Matić, predsjednice vijeća, Nevenke Marković, sutkinje izvjestiteljice i Kristine Saganić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ATLANTIC GRUPA d.d., OIB 71149912416, Zagreb, Miramarska 23, kojeg zastupa punomoćnik Boris Šavorić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Šavorić & partneri u Zagrebu, Ilica 1a, protiv tuženika GORANA ANDRIĆA, OIB 16806883959, Kašina, Đurđekovec, Glavna c. 4, kojeg zastupa punomoćnica Jasna Matičević, odvjetnica u Zagrebu, Horvaćanska cesta 168, radi isplate iznosa od 11.854,80 EUR / 89.320,00 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1530/2021 od 26. kolovoza 2022., u sjednici vijeća održanoj 19. travnja 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1530/2021 od 26. kolovoza 2022. u točkama I. i II. izreke.
r i j e š i o j e
Odbacuje se kao nedopuštena tuženikova žalba podnesena protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1530/2021 od 26. kolovoza 2022. u točki III. izreke.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1530/2021 od 26. kolovoza 2022. u točki I. njezine izreke naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 11.854,80 EUR / 89.320,00 kn sa zateznom kamatom od 30. lipnja 2020. do isplate. Točkom II. izreke presude naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.118,90 EUR / 8.430,70 kn sa zateznom kamatom od 26. kolovoza 2022. do isplate. Točkom III. izreke presude odbijen je kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 207,30 EUR / 1.562,50 kn sa zateznom kamatom.
2. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrdio da tužitelj osnovano u skladu s odredbom članka 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21; dalje: ZOO) potražuje utuženi iznos koji je platio tuženiku na temelju rješenja Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga (dalje Agencija) Klasa: UP/I-451-04/10-10/15, Ur. broj 326-321-11-119 od 14. srpnja 2011. koje je poništeno presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-zpz 4/2014 od 9. srpnja 2019.
3. O naknadi troškova postupka prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredbe članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP), Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 118/14 i 107/15; dalje: Tarife) i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18).
4. Protiv označene presude žalbu je podnio tuženik iz svih žalbenih razloga, s prijedlogom da ovaj sud preinači, odnosno ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje. U žalbi u bitnome navodi da je sud počinio bitnu povredu iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a u vezi s odredbama članaka 8., 219. i 221.a ZPP-a. Tvrdi da tužitelj nije dokazao da je tuženiku platio iznos od 89.320,00 kn, te da tužitelj isplatu nije niti trebao platiti na temelju rješenja Agencije. Ističe da je prvostupanjski sud odbio dokazne prijedloge tuženika, a da nije konkretno odnosno nikako obrazložio svoju odluku te da je sud pogrešno primijenio odredbu članka 1111. ZOO-a umjesto članka 1112. ZOO-a. Traži trošak sastavljanja žalbe i sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 870,99 EUR / 6.562,50 kn.
5. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava žalbene navode te predlaže da ovaj sud odbaci žalbu zbog nepravovremenosti, odnosno odbije žalbu i potvrdi prvostupanjsku presudu.
6. Žalba je djelomično neosnovana, a djelomično nedopuštena.
7. Tuženik nema pravni interes pobijati presudu u dijelu u kojem tužitelj nije uspio u sporu pa je primjenom odredbe članka 358. stavka 3. ZPP-a riješeno kao u izreci ovog rješenja.
8. Ispitavši pobijanu presudu u točkama I. i II. njezine izreke u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a u granicama razloga utvrđenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjska presuda pravilna i osnovana na zakonu.
9. Predmet spora je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 89.320,00 kn sa zateznom kamatom od 30. lipnja 2020. Tužitelj svoj zahtjev temelji na institutu stjecanja bez osnove iz odredbe članka 1111. ZOO-a.
10. Prema odredbi članka 1111. stavka 1. ZOO-a stjecanje bez osnove postoji kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, pa je stjecatelj dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom (stavak 2). Obveza vraćanje odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala (stavak 3).
11. Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno je:
- da je Agencija po službenoj dužnosti pokrenula postupak neposrednog nadzora primjene Zakona o preuzimanju dioničkih društava („Narodne novine“ broj 109/07 i 36/09; dalje: ZPDD) u vezi postupka pokrenutog povodom zahtjeva ovdje tužitelja za odobrenje objavljivanja ponude za preuzimanje društva Kalničke vode Bio natura d.d. Križevci, u kojem ciljanom društvu je tuženik bio imatelj 1000 dionica,
- da je Agencija donijela rješenje Klasa: UP/I-451-04/10-10/15, Ur. broj 326- 321-11-119 od 14. srpnja 2011. prema kojem je tužitelj bio dužan u roku od 90 dana od primitka rješenja tuženiku i drugim dioničarima platiti 89,32 kn po dionici,
- da je tužitelj platio tuženiku iznos od 89.320,00 kn 10. listopada 2011.,
- da je Vrhovni sud Republike Hrvatske poslovni broj U-zpz 4/2014 od 9. srpnja 2019. poništio predmetno rješenje Agencije.
12. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev.
13. Naime, Zakon o preuzimanju dioničkih društava uređuje postupak preuzimanja ciljnih društava objavljivanjem ponude za preuzimanje, a sa svrhom zaštite dioničara u situaciji kada jedan dioničar (ili osobe koje zajednički djeluju) stekne kontrolu nad ciljnim društvom. U postupku sudjeluje Agencija s ovlaštenjem naložiti preuzimatelju ciljanog društva da dioničarima toga društva, koji su taksativno navedeni u rješenju Agencije, platiti naknadu za dionice, što je tužitelju i učinio u odnosu na tuženika.
14. Kako nije sporno da je rješenje Agencije prema kojem je tužitelj tuženiku platio iznos od 89.320,00 kn poništio svojom odlukom Vrhovni sud Republike Hrvatske to su se ispunile pretpostavke iz odredbe članka 1111. ZOO-a za povrat stečenog na temelju osnove koja je naknadno otpala.
15. Neosnovano tuženik navodi kako tužitelj nije dokazao da je tuženiku platio iznos od 89,320,00 kn, jer iz podataka Raiffeisen bank d.d. proizlazi da je plaćanje izvršeno 10. listopada 2011.
16. Isto tako se neosnovano tuženik poziva na presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Županijskog suda u Varaždinu u pogledu primjene odredbe članka 1111. i članka 1112. ZOO-a, jer se ne radi o istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi.
17. Iz stanja spisa proizlazi da je tuženik u odgovoru na tužbu od 31. prosinca 2020. predložio izvođenje dokaza saslušanjem tuženika, uvid u spis Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Us-8653/2011 te po potrebi druge dokaze. Tuženik nije naveo na koje okolnosti bi se trebali izvesti preloženi dokaze i koji su to drugi dokazi pa je po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud uvjerljivo obrazložio zašto predložene dokaze nije potrebno izvesti, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj sud.
18. Tuženikova žalba protiv odluke o troškovima postupka nije osnovana, s obzirom na to da je sud pravilnom primjenom članka 154. stavka 1. i 155. ZPP-a, Tarife i Zakona o sudskim pristojbama i u tom dijelu donio pravilnu i zakonitu odluku. Ni sam tuženik ne osporava pravilnost obračuna parničnog troška.
19. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.
Zagreb, 19. travnja 2023.
Predsjednica vijeća
Mirta Matić
Broj zapisa: 9-30857-c565b
Kontrolni broj: 0c828-aafc0-032f1
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=MIRTA MATIĆ, L=ZAGREB, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
