REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2990/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. V. iz O., OIB: ... , kojeg zastupa punomoćnik H. N., odvjetnik u Z., te umješača na strani tužitelja Pravobraniteljice za osobe s invaliditetom, Z., protiv tuženika Sveučilište u Z., Medicinski fakultet, Z., OIB: ... , kojeg zastupaju punomoćnici M. R. i N. G. R., odvjetnici iz Odvjetničkog društva R. i partneri j.t.d., Z., radi diskriminacije, mobinga i naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-914/18-3 od 12. veljače 2019., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-9254/13-55 od 24. svibnja 2018., na sjednici održanoj 19. travnja 2023.,

p r e s u d i o  j e:

I. Revizija tužitelja se odbija.

II. Zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju se odbija.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-9254/13-55 od 24. svibnja 2018. je suđeno:

"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev, koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je tuženik povrijedio tužiteljevo pravo na jednako postupanje na način da je višestruko diskriminiran na poslu, da je nad tužiteljem vršen mobing od lipnja 2011. od strane tuženika Medicinskog fakulteta, Sveučilišta u Z., ...

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi neimovinsku štetu zbog nejednakog postupanja i višestruke diskriminacije i mobinga u iznos od 470.000,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe pa do isplate prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5 % u roku od 8 dana.

3. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi imovinsku štetu radi (izgubljene zarade), umanjenja buduće zarade zbog izvanrednog otkaza (do pune mirovine tužitelja). Razlike između invalidske mirovine (zbog profesionalne nesposobnosti i zarade iz radnog odnosa) koju je tužitelj ostvario prije oboljenja 2009.g., neisplate dodataka za rad na poslovima s posebnim uvjetima rada i na poslovima s izvorima opasnosti u iznosu od 550.000,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe pa do isplate prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5 % poena, u roku od 8 dana.

4. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućom polugodištu uvećano za 5 % poena u roku od 8 dana."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 180.287,50, u roku od 8 dana."

2. Presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-914/18-3 od 12. veljače 2019. suđeno je:

"I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-9254/13-55 od 24. svibnja 2018. pod točkom I. izreke u cijelosti te pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 123.547,50 kn.

II. Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 9254/13-55 od 24. svibnja 2018. pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak preko iznosa od 123.547,50 kn do iznosa od 180.287,50 kn (za iznos od 56.750,00 kn), i sudi:

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 56.750,00 kn.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu."

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijana presuda preinači u skladu s navodima revizije ili ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži naknadu troškova revizije.

4. U odgovoru na reviziju tuženik u cijelosti poriče navode revizije. Predlaže reviziju odbiti, uz naknadu troškova odgovora na reviziju tuženiku.

5. Revizija nije osnovana.

6. U skladu s odredbom čl. 392. a. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je tužitelj višestruko diskriminiran te mobiziran, kao i zahtjev za naknadu štete zbog navedenog postupanja tuženika u visini od 470.000,00 kn.

8. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u A5:141-06/11-01/OB od 30.03.2011. tužitelju utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 70%, od čega oštećenje donjih ekstremiteta iznosi 30%, dok je odbijen zahtjev tužitelja za priznanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja jer je tjelesno oštećenje uzrokovano bolešću;

- da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Zagrebu (dalje: HZMO), A6: 141-02/11-o1/OB: B3 od 28. lipnja 2011. utvrđeno da je kod tužitelja zbog bolesti nastala profesionalna nesposobnost za rad te mu je priznato, počevši od 2. lipnja 2011., pravo na invalidsku mirovinu, te je u obrazloženju navedeno da je prema nalazu i mišljenju ovlaštenog vještaka kod tužitelja zbog bolesti, 2. lipnja 2011. nastala profesionalna nesposobnost za rad, jer mu je radna sposobnost trajno smanjena za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravom osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti uz isključenje rada u blizini aparata magnetske rezonance i smjenskog (noćnog rada);

- da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika u razdoblju od 23. prosinca 1998. do 15. siječnja 2014. s kojim danom mu je prestao radni odnos, te je obavljao poslove radnog mjesta portira-čuvara od 23. prosinca 1998. do 28. veljače 2000., radnog mjesta tehničara III vrsta - tehničara za nadzor ulaska u zgradu HIIM-a od 1. ožujka 2000. do 18. srpnja 2011., radnog mjesta III vrste portira na ulazno-izlaznoj rampi od 19. srpnja 2011. do 20. studenoga 2013., te radnog mjesta III vrste garderobijera od 09. prosinca 2013. do 15. siječnja 2014.;

- da je u uvjerenju nadležnog tijela revizije od 20. rujna 2011. izdanom nakon provedenog ispitivanja radne okoline, mikroklimatskih uvjeta za ljetno razdoblje, električnog osvjetljenja i buke radnih prostorija, Medicinskog fakulteta u Z., portirnica, kolni ulaz, ... , navedeno da su ispitani faktori radne okoline bili u vrijeme i u uvjetima kakvi su postojali od mjerenja unutar propisanih vrijednosti, te udovoljavaju uvjetima propisanim pravilima zaštite na radu;

- da se tužitelj ne nalazi na popisu radnika raspoređenih na radna mjesta s posebnim uvjetima rada, odnosno da radno mjesto tužitelja nije radno mjesto s posebnim uvjetima rada (Popis radnika iz listopada 2011.);

- da je tuženik dana 21. studenoga 2013. donio odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju za obavljanje poslove radnog mjesta III vrste - portira na ulazno izlaznoj rampi, s ponudom za sklapanje ugovora o radu za radno mjesto III vrste- garderobijera;

- da su stanke sklopile ugovor o radu za obavljanje poslova radnog mjesta III vrste - garderobijer,

- da je sindikalna podružnica Medicinskog fakulteta, Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, dala 19. studenoga 2013. suglasnost za raspored tužitelja s radnog mjesta portira na ulaznoj izlaznoj rampi u odsjeku zaštite na radu i zaštite od požara, na radno mjesto garderobijera u Odsjek za izgradnju i održavanje - edukacijskog centra Medicinskog fakulteta nastavne baze R.,

- da je tužitelj pravomoćno odbijen s tužbenim zahtjevom u parnici vođenoj pod poslovnim brojem Pr-13420/13 radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu za radno mjesto portir na ulazno izlaznoj rampi, (presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-R-1394/16 od 6.rujna 2016.);

- da je tuženik Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu 13. siječnja 2014. otkazao ugovor o radu od 21. studenoga 2013. za obavljanje poslova na radnom mjestu garderobijer, radi teške povrede iz radnog odnosa, a tužitelj je protiv navedene odluke pokrenuo radni spor radi utvrđenja nedopuštenosti navedene Odluke, koji spor je pravomoćno okončan donošenjem presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1045/17 od 14. studenoga 2017. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2723/16 od 4. svibnja 2017. (kojom je odbijen tužbeni zahtjev radi utvrđenja nedopuštenosti Odluke tuženika od 13. siječnja 2014. o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju koji je do tada radio na radnom mjestu III vrste - garderobijer).

9. Pošavši od navedenih utvrđenja nižestupanjski su sudovi zaključili kako navodi tužitelja da je bio diskriminiran po osnovi zdravstvenog stanja, jer je morao raditi kod tuženika na radnom mjestu portir na ulazno izlaznoj rampi, koje radno mjesto jest mjesto s posebnim uvjetima rada na kojega se tužitelja nije trebalo rasporediti, nije osnovan. To iz razloga što je uvidom u izvod iz revizija procjene opasnosti od listopada 2011. utvrđeno da radno mjesto portir na ulazno izlaznoj rampi nije radno mjesto s posebnim uvjetima rada te da tužitelj nije radio na radnim mjestima na kojima bi bile utvrđene kontraindikacije navedene u rješenju HZMO od 28. lipnja 2011. jer se u navedenom rješenju kao kontraindikacije navode isključenje rada u blizini aparata magnetske rezonance, te smjenski odnosno noćni rad, a sam tužitelj je u svom iskazu potvrdio da nije radio u blizini magnetske rezonance, da nije radio u smjenskom niti u noćnom radu kada je radio kod tuženika kao portir na ulazno izlaznoj rampi. Nadalje, zaključuju da radno mjesto portir na ulazno izlaznoj rampi, protivno navodima tužitelja, nije bilo radno mjesto sa posebnim uvjetima rada pa tuženik kao poslodavac nije bio u obvezi periodično upućivati tužitelja na liječničke preglede na koje su se upućivali radnici koji su radili na radnim mjestima s posebnim uvjetima rada. Zaključno smatraju da premještanje tužitelja na radno mjesto portir na ulazno-izlaznoj rampi ne predstavlja diskriminaciju, nego primjereno postupanje poslodavca, nakon što je tužitelju utvrđena profesionalna nesposobnost za rad i kontraindikacije navedene u rješenju HZMO, te je tuženik ponudio tužitelju obavljanje poslova raspoloživog radnog mjesta upravo u skladu s preporukom HZMO, a poslovi kojeg radnog mjesta (portira na ulazno-izlaznoj rampi) su jednostavnim poslovi koje je tužitelj objektivno mogao obavljati i koje je pritom obavljao samo u prvoj smjeni, u zatvorenom ili natkrivenom prostoru, a tijekom radnog vremena mogao i sjediti i stajati i hodati. Naposljetku, cijenivši i činjenicu da je tužitelj iskazivao poslodavcu nezadovoljstvo vezano za rad na radnom mjestu portira na ulazno izlaznoj rampi, poslodavac je prerasporedio tužitelja na radno mjesto garderobijer, međutim tužitelj nije bio zadovoljan ni sa tim radnim mjestom pa je neopravdano izostao s posla zbog čega mu je poslodavac izvanredno otkazao ugovor o radu.

10. Pobijana presuda, suprotno navodima revizije, sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama koji kao takvi ne proturječe sadržaju isprava koje prileže spisu, pa nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP pred drugostupanjskim sudom na koju se sadržajno ukazuje revizijom. To stoga što je drugostupanjski sud jasno i argumentirano obrazložio da je u konkretnom slučaju tuženik, upravo zbog nezadovoljstva tužitelja radnim mjestom portira na ulazno-izlaznoj rampi, ponudio tužitelju radno mjesto garderobijera, koje nije bilo izloženo mikroklimatskim uvjetima na koje se tužitelj prituživao, dakle, tuženiku nedvojbeno nije bio cilj da tužitelja diskriminira ili eliminira iz njegove radne sredine, već upravo suprotno - nastojao je osigurati tužitelju radno mjesto i uvjete rada koje bi odgovaralo njegovoj preostaloj radnoj sposobnosti.

Kako je prvostupanjski sud savjesno i brižljivo prema svom uvjerenju ocijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno te je na temelju rezultata cjelokupnog postupka jasno naveo koje su činjenice dokazane, a koje ne vodeći računa o prebacivanju tereta dokazivanja na poslodavca (a prihvaćajući takvu ocjenu, uz logično i argumentirano obrazloženje, bitnu povredu nije učinio ni sud drugog stupnja) navodi revizije u tom dijelu ukazuju se neutemeljenima.

11. Time što je drugostupanjski sud prihvatio sudsku ocjenu dokaza izvedenu od strane prvostupanjskog suda, uključujući i odbijanje izvođenja dokaza predloženim vještačenjima, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer je u odnosu za neprihvaćanje tog dokaza razloge jasno iznio sud prvog stupnja, a koje razloge je kao prihvatljive potvrdio i drugostupanjski sud, jer je i on ocijenio da s obzirom na navedene okolnosti nije postojala potreba za provođenjem predloženih vještačenja. Osim toga, neosnovani su i revizijski navodi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 220. st. 2. ZPP na koju se revident sadržajno poziva jer prvostupanjski sud nije proveo predloženi dokaz vještačenjem, jer upravo čl. 220. st. 2. ZPP određuje da će sud odlučiti o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, te stoga neprihvaćanjem nekog od dokaznih prijedloga tužitelja nije počinjena bitna povrede odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 220. st. 2. ZPP.

12. U suštini, tužitelj navodima revizije tumači izvedene dokaz, osporava činjenična utvrđenja i posljedično zaključke prvostupanjskog suda na temelju istih o tome da je tuženik dokazao da diskriminacije odnosno mobinga nije bilo, a koje je prihvatio drugostupanjski sud. Kako revident tim dijelom navoda iznesenih u okviru revizijskih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, valja reći da shodno odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tako se navodi revidenta kojima osporava utvrđeno činjenično stanje nisu mogli uzeti u razmatranje.

13. I materijalno pravo iz odredbi čl. 1. i 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“, broj: 85/08 i 112/12, dalje: ZSD) te čl. 5. st. 4. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13, dalje: ZR) prilikom donošenja pobijane presude pravilno je primijenjeno.

14. Odluku suda drugog stupnja tužitelj revizijskim navodima nije doveo u sumnju. Stoga ovaj sud u svemu prihvaća razloge drugostupanjskog suda iznesene u obrazloženju presude, zbog čega se u tom dijelu umjesto posebnog obrazloženja revizijski sud poziva na te razloge, a koji će, u skladu s odredbom iz čl. 396.a. st. 1. i 2. ZPP, biti objavljeni na internetskim stranicama suda.

15. Zbog navedenih razloga ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena pa je, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

16. Kako odgovor na reviziju nije bila radnja potrebna za vođenje ovog postupka, na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju.

Zagreb, 19. travnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.