Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj: 13 Gž Ovr-48/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Katiji Hrabrov, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja B. K. d.o.o. Z., OIB: …, koga zastupaju članovi uprave T. M. P. i I. A., a njih punomoćnici, odvjetnici u O. D. B. & P. d.o.o. u Z., protiv ovršenice Ž. M. iz Z., OIB: …., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr- 3029/2022-6 od 18. siječnja 2023., dana 19. travnja 2023.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovrhovoditelja B. K. d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3029/2022-6 od 18. siječnja 2023.

Obrazloženje

1. Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"Odbacuje se prijedlog za ovrhu od 26. listopada 2022. dopunjen podneskom od 11. studenog 2022., kao nedopušten."

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je izjavio ovrhovoditelj, pobijajući ga zbog apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, bitne povrede odredaba ovršnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi ističe kako je sud pogrešno zaključio da se u ovršnom postupku, kao izvanparničnom postupku, primjenjuju odredbe o presuđenoj stvari, jer se u ovršnom postupku odlučuje isključivo o procesnom određivanju ovrhe radi namirenja ovrhovoditelja, te ovršni sud ne odlučuje o osnovanosti tražbine. Ovrhovoditelj zbog odbijanja ranijeg ovršnog prijedloga nikako ne može biti prekludiran u podnošenju novog ovršnog prijedloga radi naplate te iste tražbine. Osim toga, ističe kako se ne radi o pravomoćno presuđenoj stvari jer ne postoji identitet činjeničnih supstrata predmetnog ovršnog postupka i ovršnog postupka koji se vodio kod naslovnog suda pod posl.br. Ovr-2027/2020. Naime, Županijski sud u Slavonskom Brodu je rješenjem posl.br. Gž Ovr-283/2020-2 od 3. kolovoza 2020. ukinuo rješenje naslovnog suda posl.br. Ovr-1029/2020-5 od 10. lipnja 2020. kojim je odbijen ovršni prijedlog ovrhovoditelja te je predmet vratio naslovnom sudu na ponovno suđenje, a isti je potom ponovno odbio ovršni prijedlog rješenjem posl.br. Ovr-2027/2020-11 od 18. kolovoza 2021., a koje je zatim potvrdio Županijski sud u Slavonskom Brodu rješenjem posl.br. Gž Ovr-511/2021-2, s obrazloženjem da ovrhovoditelj nije dokazao identitet ovršenika i tražbine iz razloga što u ugovoru o cesiji nije naveden OIB ovršenika niti drugi podatak na temelju kojeg bi se pouzdano mogao utvrditi njegov identitet, te iz razloga što se na temelju podataka u ugovoru o cesiji ne može utvrditi istovjetnost tražbine. Činjenični supstrat ovog postupka različit je u odnosu na raniji ovršni postupak posl.br. Ovr-2027/2020, a što je prvostupanjski sud propustio utvrditi. Navedeni stav potvrđuje Županijski sud u Dubrovniku u svojoj odluci posl.br. Gž- 1194/2021-2 i Županijski sud u Zadru u svojoj odluci posl.br. Gž-277/2021-2. Ukoliko je sada podnesen uredan prijedlog, sud je o istom trebao odlučiti te se nije mogao samo pozvati na raniju odluku, a svakako je prije donošenja odluke trebao utvrditi je li ovršni prijedlog potpun, što je u konačnici propustio učiniti. Smatra kako nisu bili ispunjeni uvjeti za odbacivanje prijedloga za ovrhu i da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku jer je nepravilno primijenio odredbu čl. 333. st. 2. istog Zakona, a što je utjecalo na donošenje zakonite i pravilne odluke. U konkretnom slučaju nikako se ne može raditi o već pravomoćno presuđenoj stvari, čak i kada bi u ovršnom postupku kao izvanparničnom postupku bilo mjesta primjeni čl. 333. Zakona o parničnom postupku, s obzirom da se sukladno čl. 347. istog Zakona na rješenje ne primjenjuje ta odredba kojom je reguliran institut pravomoćno presuđene stvari, te se poziva na odluku Županijskog suda u Varaždinu pod posl. br. Gž Ovr-572/16-2. Sud uopće nije razmotrio ovršni prijedlog ovrhovoditelja, čime mu je uskratio pravo na pristup sudu i onemogućio mu da namiri svoju tražbinu. Sve da je raniji ovršni prijedlog ovrhovoditelja bio neosnovan, to ga nikako ne sprječava da podnese novi ovršni prijedlog jer bi u suprotnom to značilo trajnu nemogućnost namirenja njegove tražbine. Ovrhovoditelj je dostavio Dodatak I. ugovoru o cesiji od 24. studenog 12015., iz kojeg slijedi da se činjenični supstrat predmetnog i ranijeg postupka razlikuju budući da predmetni dodatak nije bio dostavljen u ranijem postupku. Predlaže uvažiti žalbu, ukinuti pobijano prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga iznesenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. – u daljnjem tekstu: ZPP), a u vezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. i 114/22. – u daljnjem tekstu: OZ) na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud ocjenjuje da navedene bitne povrede postupka nisu počinjene i da je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

5. Iz spisa predmeta slijedi da je ovrhovoditelj protiv ovršenice 26. listopada 2022. podnio prijedlog za ovrhu radi naplate novčane tražbine u iznosu od 30.566,76 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv-20274/04 od 27. rujna 2004. Navedeno potraživanje ovrhovoditelj je preuzeo od HVB Splitske banke d.d. temeljem Ugovora o cesiji–prodaja potraživanja broj SO29/2015 koji je ovjeren pred javnim bilježnikom 3. lipnja 2015. pod brojem Ov-5162/2015 i Dodatka I Ugovoru o cesiji koji je ovjeren pred javnim bilježnikom 24. studenog 2015. pod brojem Ov-9919/2015.

6. Odlučujući o prijedlogu ovrhovoditelja sud prvog stupnja istoga je odbacio kao nedopuštenog, s obrazloženjem da je rješenjem istog prvostupanjskog suda posl. broj Ovr-2027/2020. od 18. kolovoza 2021., koje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu posl. broj Gž Ovr-511/2021 od 6. prosinca 2021., odbijen prijedlog za ovrhu na temelju iste ovršne isprave, među istim strankama te radi naplate iste novčane tražbine, sve pozivom na odredbu čl. 333. st. 2. ZPP u vezi s čl. 21. st. 1. OZ.

7. Stajalište suda prvog stupnja polazi od toga da se u ovom sporu radi o presuđenoj stvari prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

8. Naime, u ovršnom postupku, kao posebnom postupku, primarni izvor procesnog prava su upravo odredbe OZ, kao općeg ovršnog propisa. Međutim, OZ ne uređuje sva pitanja ovršnog procesnog prava nego svojim izričitim odredbama regulira samo one institute koji su specifični za ovršno procesno pravo. Dakle, OZ modificira opće procesne institute (parničnog postupka), prilagođavajući ih prirodi ovršnog postupka. Upravo zbog tog razloga čl. 21. st. 1. OZ propisano je opće pravilo o supsidijarnoj primjeni parničnog procesnog prava, koje se u ovršnom postupku primjenjuje na odgovarajući način, ako OZ nije drukčije određeno, pa tako i odredba čl. 333. st. 2 ZPP, kojom je propisana presuđena stvar kao procesna zapreka za pokretanje novog postupka (tako i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1677/09 od 18. veljače 2010.).

9. Prema odredbi čl. 333. st. 2. ZPP prvostupanjski sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnost pazi je li stvar pravomoćno presuđena; i ako utvrdi da je parnica među istim strankama pokrenuta o zahtjevu o kojemu je već pravomoćno odlučeno, odbacit će tužbu.

10. Da bi se ostvario pravni sadržaj te postupovne odredbe, potrebno je da je o zahtjevu tužbe već pravomoćno odlučeno između istih stranaka tj. potrebno je utvrditi subjektivni i objektivni identitet spora, odnosno prijedloga za ovrhu.

11. Nedvojbeno je da su u ovom ovršnom postupku, kao i u ovršnom postupku koji se vodio pod posl. brojem Ovr-2027/2020, ovrhovoditelj B. K. d.o.o., a ovršenica Ž. M., tako da se nedvojbeno radi o subjektivnom identitetu tih dvaju ovršnih postupaka.

12. Objektivni identitet pretpostavlja identični činjenični i pravni zahtjev.

13. U ovršnom predmetu koji se vodio pod posl. broj Ovr-2027/2020 pravomoćno je odbijen prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja, radi namirenja iste tražbine koja je predmet i ovog ovršnog postupka (30.566,76 kn sa zakonskom zateznom kamatom), pa dakle, postoji i objektivni identitet. U odnosu na žalbene navode kako je u tom postupku prijedlog za ovrhu odbijen zato što ovrhovoditelj nije dostavio ispravu iz koje bi se jasno mogla utvrditi istovjetnost prenesene tražbine i identitet ovršenika, treba reći kako navodi iz kojih razloga je prijedlog za ovrhu odbijen nisu od značaja, obzirom da se radi o pravomoćnoj sudskoj odluci koju ovršni sud nije ovlašten preispitivati.

14. Dakle, imajući u vidu ovako utvrđeno činjenično stanje pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da postoji subjektivni identitet spora, jer su u oba ovršna postupka sudjelovale iste stranke i objektivni identitet spora, jer je u oba postupka istaknut sadržajno isti prijedlog za ovrhu, temeljen na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi.

15. Stoga je prvostupanjski sud donošenjem pobijanog rješenja kojim je odbacio prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja kao nedopušten po ocjeni ovog suda pravilno primijenio materijalno pravo tj. odredbu čl. 333. st. 2. ZPP, slijedom čega je trebalo žalbu ovrhovoditelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP u svezi čl. 21. st. 1. OZ, odnosno odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

Zadar, 19. travnja 2023.

Sutkinja

Katija Hrabrov