Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gž R-413/2019-9

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

D O P U N S K A  P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Vedrane Perkušić, predsjednice vijeća, mr. sc. Ivana Tironija, člana vijeća i suca izvjestitelja te dr. sc. Danijele Pivčević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice - protutuženice S. T. iz V. G., OIB: ..., zastupane po punomoćnici J. M., odvjetnici u Z. i N. D., odvjetniku u Z., protiv tuženika - protutužitelja B . d.d. vina, alkoholna i bezalkoholna pića, Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici P. J. V., odvjetnici u Odvjetničkom društvu J. i P., j.t.d. u Z., radi utvrđenja otkaza nedopuštenim i vraćanja na posao, odlučujući o prijedlogu tuženika – protutužitelja za donošenjem dopunske presude, na sjednici vijeća održanoj 19. travnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se djelomično žalba tuženika - protutužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 20 Pr-5051/18- 55 od 29. travnja 2019. u dijelu pod točkom III. izreke u kojem je kao neosnovanodbijen protutužbeni zahtjev za sudskim raskidom ugovora o radu.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan prijedlog tuženika – protutužitelja za donošenjem dopunske drugostupanjske odluke o parničnom trošku.

Obrazloženje:

1. Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka donio presudu pod poslovnim brojem 20 Pr-5051/18-55 od 29. travnja 2019. kojom je u točki I. izreke usvojio tužbeni zahtjev slijedećeg sadržaja:

"Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 28.12.2015. slijedom čega radni odnos tužiteljice kod tuženika temeljem Ugovora o radu od 1.3.2012. godine s pripadajućim aneksom nije prestao te se tuženiku nalaže da tužiteljicu vrati na radno mjesto na kojemu je radila prije nezakonitog prestanka radnog odnosa - rukovoditelj punionice, pf proizvodnja JAP-a i vina, B. d.d., a ako takvog mjesta nema, da je vrati na radno mjesto koje odgovara njezinoj stručnoj spremi, znanju, iskustvu i sposobnostima, sve u roku 8 dana. Nadalje, prvostupanjski je sud u točki II. izreke odlučio o parničnom trošku na način da je naložio tuženiku - protutužitelju da s ovog osnova isplati tužiteljici - protutuženici iznos od 2.500,00 kuna. Također, prvostupanjski je sud u točki III. izreke odbio kao neosnovan protutužbeni zahtjev kojim je tuženik – protutužitelj zahtijevao sudski raskid ugovora o radu od 1. ožujka 2012. i to sa danom 1. siječnja 2016. Konačno, prvostupanjski je sud u točki IV. izreke odbio kao neosnovan zahtjev tužiteljice – protutuženice za naknadom parničnog trošku u iznosu od 2.500,00 kuna (preko dosuđenog joj iznosa iz točke II. izreke od 2.500,00 kuna).

2. Odlučujući o žalbi tuženika - protutužitelja protiv navedene prvostupanjske presude od 29. travnja 2019., Županijski je sud u Splitu, dana 12. rujna 2019. pod poslovnim brojem Gž R-413/2019-2 donio presudu slijedećeg sadržaja: „I. Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 20 Pr-5051/18-55 od 29. travnja 2019. u dijelu pod točkom I. izreke, na način da se sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev slijedećeg sadržaja:

"Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 28.12.2015. slijedom čega radni odnos tužiteljice kod tuženika temeljem Ugovora o radu od 1.3.2012. godine s pripadajućim aneksom nije prestao te se tuženiku nalaže da tužiteljicu vrati na radno mjesto na kojemu je radila prije nezakonitog prestanka radnog odnosa - rukovoditelj punionice, pf proizvodnja JAP-a i vina, B. d.d., a ako takvog mjesta nema, da je vrati na radno mjesto koje odgovara njezinoj stručnoj spremi, znanju, iskustvu i sposobnostima, sve u roku 8 dana."

II. Nalaže se tužiteljici - protutuženici da u roku 8 dana s osnove naknade parničnog troška isplati tuženiku - protutužitelju iznos od 4.050,00 kuna (četiri tisuće i pedeset kuna), sa zateznom kamatom koje na iznos:

- od 2.500,00 kuna teku od dana donošenja prvostupanjske presude 29. travnja 2019. do isplate

- od 1.550,00 kuna teku od dana donošenje drugostupanjske presude 12. rujna 2019., do isplate (trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu), a sve po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“

3. Tuženik – protutužitelj sada podnosi prijedlog za donošenje dopunske drugostupanjske presude. U ovom prijedlogu tuženik – protutužitelj navodi kako drugostupanjski sud nije odlučio o žalbi na prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je presuđeno pod točkom III. izreke, u kojem je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za sudskim raskidom ugovora o radu. Također navodi kako je drugostupanjski sud propustio preinačiti odluku o parničnom trošku iz točke II. izreke prvostupanjske presude na način da odbije kao neosnovan zahtjev tužiteljice – protutuženice za naknadom parničnog troška, te da je propustio navesti kako preinačuje točku IV. izreke prvostupanjske presude te dosuđuje parnični trošak tuženiku – protutužitelju.

4. U svezi sa prijedlogom tuženika – protutužitelja za donošenjem dopunske presude za reći je slijedeće. Odredbom članka 377. a stavak 1. Zakona o parničnom postupku, („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08., 96/08. - odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11.

- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH , 70/19., 80/22. i 114/22., dalje ZPP) propisano je da ako je drugostupanjski sud propustio odlučiti glede svih dijelova presude koji se pobijaju žalbom, žalitelj može predložiti drugostupanjskom sudu da svoju odluku dopuni.

5. Tuženik – protutužitelj (poslodavac) zatražio je protutužbenim zahtjevom sudski raskid ugovora o radu, o čemu je prvostupanjski sud odlučio u točki III. izreke, na način da je protutužbeni zahtjev odbio kao neosnovan. Tuženik – protutužitelj je podnio žalbu na prvostupanjsku presudu i u ovom dijelu.

6. Institut sudskog raskida ugovora o radu uređen je odredbama članka 125. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14., 127/17., 98/19., i 151/22.).

7. Prethodno utvrđenje da je otkaz ugovora o radu nedopušten te podnošenje tužbe ili protutužbe s određenim zahtjevom za raskid ugovora o radu sudskim putem, postupovne su pretpostavke odlučivanja o sudskom raskidu ugovora o radu i pravima koja iz toga proizlaze za radnika i poslodavca. Dakle, mogućnost sudskog raskida ugovora o radu, bilo na zahtjev radnika ili poslodavca predviđena je samo u slučaju utvrđenja nedopuštenosti otkaza poslodavca.

8. Kako je drugostupanjski sud već navedenom presudom od 12. rujna 2019. preinačio prvostupanjsku presudu na način da je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev za utvrđenjem nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu te vraćanjem tužiteljice – protutuženice na posao, to nije bilo mjesta usvajanju protutužbenog zahtjeva za sudskim raskidom ugovora o radu jer je radni odnos između parničnih stranaka prestao predmetnim izvanrednim otkazom ugovora o radu.

9. Slijedom navedenog žalba tuženika – protutužitelja na presudu prvostupanjskog suda iz točke III. izreke je neosnovana. Stoga je odlučeno kao u izreci ove dopunske drugostupanjske presuda na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a u svezi sa odredbama članka 377. a ZPP-a i članka 339. i 340. ZPP-a.

10. Odredbom članka 166. stavak 2. ZPP-a je propisano da kada sud preinači odluku protiv koje je podnesen pravni lijek, odlučit će o troškovima cijelog postupka jednom odlukom. Kako je drugostupanjski sud preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu to je upravo pozivajući se na odredbu članka 166. stavak 2. ZPP-a odlučio o parničnom trošku na način da je u točki II. izreke drugostupanjske presude naložio tužiteljici – protutuženici da s ovog osnova isplati tuženiku – protutužitelju ukupan iznos od 4.050,00 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom.

11. Na ovaj je način drugostupanjski sud cjelovito odlučio o parničnom trošku pa nije bilo nikakve potrebe da se donosi kakva druga, dopunska drugostupanjska odluka u odnosu na prvostupanjsku odluku o parničnom trošku. Dakle, u odnosu na parnični trošak u ovom je predmetu pravno relevantna i pravno učinkovita samo odluka o parničnom trošku iz točke II. izreke drugostupanjske presude. Stoga prijedlog tuženika – protutužitelja za donošenje dopunske odluke o parničnom trošku nije osnovana jer za to nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz odredbi članka 377. a ZPP-a, u svezi sa odredbama članka 339. i 340. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

U Splitu 19. travnja 2023.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić , v. r.