15. P-747/2022-9

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Davoru Liščiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice Đ. S. iz Đ., , OIB: , zastupane po punomoćniku M. B., odvjetniku iz O., protiv tuženika P. b. Z. d.d. iz Z., sa sjedištem u Z., , OIB: , zastupan po punomoćniku H. Lj., odvjetniku iz O. d. L. i p., iz Z., radi ništetnosti/stjecanja bez osnove/naknade štete/isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 23. ožujka 2023. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, odvjetničke vježbenice K. P., iz O., uz javnu objavu od dana 19. travnja 2023. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da u roku od petnaest dana na ime više plaćene kamate i tečajne razlike plati tužitelju iznos od 8.219,66 EUR / 61.931.10 HRK[1] zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose kako slijedi:

-na iznos od 4,07 EUR / 30,70 HRK tekućim od 01.09.2007. pa do isplate

-na iznos od 0,08 EUR / 0,64 HRK tekućim od 01.10.2007. pa do isplate

-na iznos od 2,93 EUR / 22,11 HRK tekućim od 01.12.2007. pa do isplate

-na iznos od 1,29 EUR / 9,74 HRK tekućim od 01.01.2008. pa do isplate

-na iznos od 5,21 EUR / 39,23 HRK tekućim od 01.02.2008. pa do isplate

-na iznos od 16,25 EUR / 122,47 HRK tekućim od 01.03.2008. pa do isplate

-na iznos od 20,42 EUR / 153,88 HRK tekućim od 01.04.2008. pa do isplate

-na iznos od 13,55 EUR / 102,13 HRK tekućim od 01.05.2008. pa do isplate

-na iznos od 12,04 EUR / 90,72 HRK tekućim od 01.06.2008. pa do isplate

-na iznos od 14,28 EUR / 107,60 HRK tekućim od 01.07.2008. pa do isplate

-na iznos od 9,83 EUR / 74,07 HRK tekućim od 01.08.2008. pa do isplate

-na iznos od 10,08 EUR / 75,97 HRK tekućim od 01.09.2008. pa do isplate

-na iznos od 12,71 EUR / 95,76 HRK tekućim od 01.10.2008. pa do isplate

-na iznos od 34,72 EUR / 261,58 HRK tekućim od 01.11.2008. pa do isplate

-na iznos od 19,88 EUR / 149,75 HRK tekućim od 01.12.2008. pa do isplate

-na iznos od 35,72 EUR / 269,11 HRK tekućim od 01.01.2009. pa do isplate

-na iznos od 38,67 EUR / 291,37 HRK tekućim od 01.02.2009. pa do isplate

-na iznos od 39,74 EUR / 299,39 HRK tekućim od 01.03.2009. pa do isplate

-na iznos od 36,39 EUR / 274,20 HRK tekućim od 01.04.2009. pa do isplate -na iznos od 36,92 EUR / 278,20 HRK tekućim od 01.05.2009. pa do isplate

-na iznos od 32,57 EUR / 245,38 HRK tekućim od 01.06.2009. pa do isplate

-na iznos od 28,85 EUR / 217,37 HRK tekućim od 01.07.2009. pa do isplate

-na iznos od 29,68 EUR / 223,64 HRK tekućim od 01.08.2009. pa do isplate

-na iznos od 31,82 EUR / 239,78 HRK tekućim od 01.09.2009. pa do isplate

-na iznos od31,59 EUR / 237,98 HRK tekućim od 01.10.2009. pa do isplate

-na iznos od 29,54 EUR / 222,57 HRK tekućim od 01.11.2009. pa do isplate

-na iznos od 33,37 EUR / 251,39 HRK tekućim od 01.12.2009. pa do isplate

-na iznos od 36,16 EUR / 272,41 HRK tekućim od 01.01.2010. pa do isplate

-na iznos od 40,64 EUR / 306,22 HRK tekućim od 01.02.2010. pa do isplate

-na iznos od 39,47 EUR / 297,41 HRK tekućim od 01.03.2010. pa do isplate

-na iznos od 45,27 EUR / 341,07 HRK tekućim od 01.04.2010. pa do isplate

-na iznos od 44,00 EUR / 331,52 HRK tekućim od 01.05.2010. pa do isplate

-na iznos od 46,65 EUR / 351,45 HRK tekućim od 01.06.2010. pa do isplate

-na iznos od 64,19 EUR / 483,61 HRK tekućim od 01.07.2010. pa do isplate

-na iznos od 60,44 EUR / 455,38 HRK tekućim od 01.08.2010. pa do isplate

-na iznos od 70,55 EUR / 531,56 HRK tekućim od 01.09.2010. pa do isplate

-na iznos od 67,30 EUR / 507,07 HRK tekućim od 01.10.2010. pa do isplate

-na iznos od 60,41 EUR / 455,19 HRK tekućim od 01.11.2010. pa do isplate

-na iznos od 70,29 EUR / 529,63 HRK tekućim od 01.12.2010. pa do isplate

-na iznos od 86,68 EUR / 653,09 HRK tekućim od 01.01.2011. pa do isplate

-na iznos od 75,39 EUR / 567,99 HRK tekućim od 01.02.2011. pa do isplate

-na iznos od 79,48 EUR / 598,87 HRK tekućim od 01.03.2011. pa do isplate

-na iznos od 73,98 EUR / 557,38 HRK tekućim od 01.04.2011. pa do isplate

-na iznos od 74,81 EUR / 563,62 HRK tekućim od 01.05.2011. pa do isplate

-na iznos od 94,21 EUR / 709,80 HRK tekućim od 01.06.2011. pa do isplate

-na iznos od 95,67 EUR / 720,82 HRK tekućim od 01.07.2011. pa do isplate

-na iznos od 114,42 EUR / 862,11 HRK tekućim od 01.08.2011. pa do isplate

-na iznos od 102,86 EUR / 774,97 HRK tekućim od 01.09.2011. pa do isplate

-na iznos od 92,91 EUR / 700,00 HRK tekućim od 01.10.2011. pa do isplate

-na iznos od 91,67 EUR / 690,65 HRK tekućim od 01.11.2011. pa do isplate

-na iznos od 90,78 EUR / 683,99 HRK tekućim od 01.12.2011. pa do isplate

-na iznos od 95,15 EUR / 716,94 HRK tekućim od 01.01.2012. pa do isplate

-na iznos od 99,75 EUR / 751,59 HRK tekućim od 01.02.2012. pa do isplate

-na iznos od 100,10 EUR / 754,19 HRK tekućim od 01.03.2012. pa do isplate

-na iznos od 97,02 EUR / 730,97 HRK tekućim od 01.04.2012. pa do isplate

-na iznos od 98,54 EUR / 742,46 HRK tekućim od 01.05.2012. pa do isplate

-na iznos od 99,98 EUR / 753,32 HRK tekućim od 01.06.2012. pa do isplate

-na iznos od 97,70 EUR / 736,09 HRK tekućim od 01.07.2012. pa do isplate

-na iznos od 98,46 EUR / 741,88 HRK tekućim od 01.08.2012. pa do isplate

-na iznos od 97,18 EUR / 732,17 HRK tekućim od 01.09.2012. pa do isplate

-na iznos od 93,90 EUR / 707,49 HRK tekućim od 01.10.2012. pa do isplate

-na iznos od 97,36 EUR / 733,56 HRK tekućim od 01.11.2012. pa do isplate

-na iznos od 99,27 EUR / 747,92 HRK tekućim od 01.12.2012. pa do isplate

-na iznos od 98,60 EUR / 742,91 HRK tekućim od 01.01.2013. pa do isplate

-na iznos od 91,20 EUR / 687,11 HRK tekućim od 01.02.2013. pa do isplate

-na iznos od 97,50 EUR / 734,64 HRK tekućim od 01.03.2013. pa do isplate

-na iznos od 97,81 EUR / 736,94 HRK tekućim od 01.04.2013. pa do isplate

-na iznos od 95,16 EUR / 716,95 HRK tekućim od 01.05.2013. pa do isplate

-na iznos od 88,09 EUR / 663,73 HRK tekućim od 01.06.2013. pa do isplate -na iznos od 87,90 EUR / 662,31 HRK tekućim od 01.07.2013. pa do isplate

-na iznos od 89,78 EUR / 676,41 HRK tekućim od 01.08.2013. pa do isplate

-na iznos od 4.038,48 EUR / 30.427,93 HRK tekućim od 01.09.2013. pa do isplate do 31.12.2007. g. u visini od 15% godišnje, a od 01.01.2008. g. do 31.07. 2015. g. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.340,36 EUR / 17.635,48 kn[2] zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude prvog stupnja, odnosno od 19. travnja 2023. godine pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom 25. listopada 2006. godine sklopio Ugovor o kreditu broj kojim ugovorom je ugovorena kamatna stopa od 4,60 % godišnje, određena kao promjenjiva, s tim da je ostavljeno u cijelosti tuženiku da kamatnu stopu mijenja svojim jednostranim odlukama na koje tužitelj nije mogao utjecati, a promjenjiva kamatna stopa vezana je uz određenu valutnu klauzulu, te na ovaj način tužitelj nije mogao utjecati na vrijeme i način promjene kamate, nije mogla provjeriti pravilnost i uzrok njezine promjene, jer za to nije imao nikakvih egzaktnih kriterija, budući da je sama promjena ugovorne kamate učinjena ovisnom isključivo o odluci tuženika, te je na taj način uzrokovan nepovoljan položaj tužitelja i neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, pa stoga tužitelj predlaže donošenje presude kao u izreci, uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te navodi da nije sporno kako je s tužiteljem dana 25. listopada 2006. godine sklopio Ugovor o kreditu broj, međutim tuženik tvrdi da su ugovorene odredbe glede promjenjive kamatne stope jasne, lako razumljive i lako uočljive te njezinu nedopuštenost odnosno ništetnost nije ni moguće utvrđivati. Tuženik ističe prigovor zastare te predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.

3. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u kompletu priloženu dokumentaciju ovome spisu, te proveo dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku financijsko knjigovodstvene struke F. j.d.o.o., za usluge, B., .

4. Tužbeni zahtjev tužitelja osnovan je u potpunosti.

5. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-817/2022-2 od 1. rujna 2022. ovosudna presuda broj P-623/2020-20 od 24. svibnja 2022. godine potvrđena je u točki I. izreke, a ukinuta u točki II. i III. izreke, te je predmet vraćen ovome sudu na ponovno odlučivanje uz uputu prvostupanjskom sudu da je potrebno razlučiti na što se odnosi preinačeni tužbeni zahtjev, odnosno odnosi si li se na vraćanje stečenog s osnova ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi temeljem jednostrane odluke kreditora ili ništetne ugovorne odredbe o otplati kredita primjenom valutne klauzule, a sve kako bi se pravilno primijenilo materijalno pravo prilikom odlučivanja o prigovoru zastare potraživanja.

6. Postupajući u smislu citirane upute Županijskog suda u Bjelovaru punomoćnik tužitelja se decidirano očitovao na ročištu održanog kod ovoga suda dana 26. siječnja 2023. godine na način da je pojasnio da se potraživanje u iznosu od 12.800,14 kn odnosi na pretplatu s osnova ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, dok se ostatak odnosi na ništetnu ugovornu odredbu o primjeni valutne klauzule.

7. Uvidom u nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka F. j.d.o.o., za usluge, B., , od 20. prosinca 2021. godine, sud utvrđuje da je tuženik u spornom razdoblju tijekom otplate kredita mijenjao kamatnu stopu naviše od ugovorene kamatne stope, kao i tečaj u odnosu na vrijednost tečaja koja je važila na dan isplate kredita, te je u konačnici na taj način u spornom razdoblju tužitelju naplatio ukupno više iznos od 61.931,10 kn, a od toga se iznos od 12.800,14 kn odnosi na razliku koja je nastala temeljem ugovorene promjenjive kamatne stope, a ostatak je na temelju ništetne ugovorne odredbe o primjeni valutne klauzule.

8. Nalaz financijsko-knjigovodstvenog vještaka, ovaj sud u cijelosti prihvaća jer je isti jasan i određen, dan u skladu s pravilima struke i vještine.

9. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. između ostalog utvrđeno je da je tužena od 1. rujna 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu na način da nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 1. rujna 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i čl. 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima te da je u razdoblju od 1. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tužena promjeni ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

10. Citiranom presudom utvrđeno je i to da je tužena povrijedila kolektivne interesa i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju

– ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebitim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio protivno tada važećim odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.

11. Navedena prvostupanjska presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-7129/2013-4 od dana 13. lipnja 2014. i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine.

12. Čl. 138.a. ZZP-a propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač.

13. Vrhovni sud Republike Hrvatske je po podnesenim revizijama na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donio odluku broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. godine kojom je u bitnome odbio revizije, te na taj način potvrdio utvrđenje Visokog trgovačkog suda RH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

14. Među strankama nije sporno da je ugovorena kamatna stopa promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu, te da se izmjena kamatne stope, a bez posebnog zaključivanja aneksa predmetnog Ugovoru smatra sastavnim dijelom navedenog Ugovora. Člankom 4. Ugovora utvrđeno je da je visina kamatne stope 4,60 % godišnje, s time da je kamatna stopa promjenjiva u smislu odredbe čl. 4. citiranog Ugovora.

15. Obzirom da su označenim presudama utvrđeni ništetnim elementi koji su utjecali na promjenu prvobitnog mjesečnog anuiteta (valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa), to se učinak tog utvrđenja ogleda u činjenici da tijekom cijelog trajanja kredita nije bilo mjesta promjenama ni inicijalnog tečaja na dan isplate kredita ni inicijalne kamatne stope od 4,60 % godišnje, dakle ni inicijalnog anuiteta koji u kunskoj protuvrijednosti trebao iznositi 1.695,75 kn.

16. Dakle, novčane iznose koje je tužitelj tuženiku svakomjesečno uplaćivao iznad 1.695,75 kn obuhvaćeni su ništetnošću, te ih je tuženik dužan zajedno s kamatama na te iznose vratiti tužitelju.

17. Dužnost povrata plaćenog temeljem ništetne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, proizlazi iz članka 323., članka 1011., članka 1015., te članka 1046. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18).

18. Prema odredbi 93/13/EEZ čl. 5. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određeno odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene, jasne i razumljive. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje se navodi kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge bez obavijesti u slučaju valjanog razloga pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.

19. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je čl. 502. c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

20. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a. S obzirom na citirani sadržaj točke 4. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, koji se odnosi na tuženicu, prema shvaćanju ovog suda, nije bilo potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a.

21. Nadalje, polazeći od toga da je dio koji se odnosi na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu tuženik kao trgovac nije tužitelja u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu očiglednu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana to tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora u ovom slučaju primio, a što je sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 48/08, 125/11 i 78/15- dalje ZOO).

22. Iznos od 61.931,10 kn, odnosno 8.219,66 eura, koji tužitelj potražuje od tuženika je iznos koji predstavlja preplatu tužitelja po osnovi promjenjive kamatne stope i tečajne razlike u periodu od rujna 2007. do rujna 2013. godine kada je kredit otplaćen, a koji iznos je utvrđen provedenim financijsko - knjigovodstvenim vještačenjem.

23. Slijedom navedenog, sud nalazi tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati na ime razlike iznos od 61.931,10 kn, odnosno 8.219,66 eura, osnovanim u cijelosti, te je primjenom odredbe čl. 1111. ZOO-a odlučeno kao u izreci presude.

24. Uzimajući u obzir sve prednje utvrđeno, sud je odbio prijedlog tuženika na saslušanje javnog bilježnika, kao i na provođenje financijsko knjigovodstvenog vještačenja na način kako je isto specificirano na raspravnom zapisniku od 18. listopada 2021. godine, kao nepotrebno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

25. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, jer isti drži neosnovanim. Zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. U konkretnom slučaju Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je pravomoćno odlučio u postupku po žalbi, između ostalog i o dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama svojom odlukom od 14. lipnja 2014. (što je potvrđeno povodom revizije i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske) te se ima smatrati kako vjerovniku, odnosno tužitelju pravo na zahtjev za isplatu teče zapravo od tog datuma. Naime, zastara je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe Udruge Franak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Tužba je u navedenom predmetu podnesena 4. travnja 2012. Temeljem odredbe čl. 241. ZOO-a prekinuta je zastara koja je ponovno počela teći 14. lipnja 2014. pravomoćnošću odluke u predmetu Franak.

26. Glede istaknutog prigovora zastare za istaći je i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91.), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

27. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a.

28. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, u daljnjem tekstu: ZPP), a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, a čine ju izdaci koje je tužitelj imao za sastav tužbe od 11. lipnja 2019. godine po Tbr.7.t.1. OT-a u iznosu od 200,00 eura / 1.500,00 kn, troška sastava podnesaka od 23. lipnja 2020. godine, 20. travnja 2022. godine, 25. travnja 2022. godine i 18. siječnja 2023. godine po Tbr.8.t.1. OT-a svaki u iznosu od 200,00 eura / 1.500,00 kn, troška zastupanja na ročištima od 18. listopada 2021. godine, 28. travnja 2022. godine, i 23. ožujka 2023. godine po Tbr.7.t.1. OT-a, svaki u iznosu od 200,00 eura / 1.500,00 kn, zastupanje na ročištu od 26. siječnja 2023. godine po Tbr.8.t.1. OT-a u iznosu od 200,00 eura / 1.500,00 kn, trošak knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 333,00 eura / 2.500,00 kn, sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 66,00 eura / 500,00 kn, sudske pristojbe na rješenje u iznosu od 13,00 eura / 100,00 kn, sudske pristojbe na presudu u iznosu od 128,36 eura / 967,13 kn, što sveukupno daje trošak od 2.340,36 EUR / 17.635,48 kn. U Osijeku 19. travnja 2023. godine

SUDAC

DAVOR LIŠČIĆ, v.r.

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, nadležnom Županijskom sudu. Stranci koja nije uredno obaviještena o datumu objave presude rok za izjavljivanje žalbe teče od dana primitka presude.

Dostaviti

1. punomoćniku tužitelja

2. punomoćniku tuženika