REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI SUD U SPLITU

Poslovni broj Ovr-2227/2022
ex.Ovr-1859/2019

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, po sucu toga suda Ireni Klisović u pravnoj stvari ovrhovoditelja
A. B. d.d., O. …, Z., zastupana po
punomoćniku L. O. R., protiv ovršenice S. Š., O.
…, S., zastupana po punomoćniku S.
K., odvjetniku u S., radi ovrhe na nekretninama u vlasništvu ovršenika dana

30. siječnja 2024.

r i j e š i o j e

I Određuje se prekid postupka do pravomoćnog okončanja predmeta koji se kod ovog suda vodi pod poslovnim brojem P-2467/2019.

II Prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe se odbija.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi ovog suda posl. br. Ovr-2259/11 od 16.lipnja 2011. godine
određena je ovrha na nekretnini u vlasništvu ovršenika, a radi naplate tražbine
ovrhovoditelja u iznosu od 880.933,28 kn /116.919,94 eura, uvećano za
zakonske zatezne kamate, na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi
JB M. R. od 12. listopada 2010., a koje rješenje je
doneseno na temelju Ugovora o kreditu broj 6110064378 zaključenog između
H. A. A. B. d.d. i ovršenika, a koji ugovor koji je zaključen između
ovršenika kao potrošača i ovrhovoditelja kao trgovca.

2. Rješenjem o ovrsi ovog suda posl. br. Ovr-4035/13 od 7. svibnja 2014.
određena je ovrha na nekretnini u vlasništvu ovršenika, a radi naplate tražbine
ovrhovoditelja P. C. protiv ovršenika B. D. na nekretnini u
vlasništvu ovršenika, a koju tražbinu je otkupio B" K. d.o.o. Ugovorom o
kupoprodaji plasmana br.2015-162.

3. Rješenjem o ovrsi ovog suda posl. br. Ovr-5996/16 od 23.svibnja 2017.
godine određena je ovrha na nekretnini u vlasništvu ovršenika, a radi naplate
tražbine ovrhovoditelja E. C. C..

2

4. Ovršenik je kod ovog suda pokrenuo parnični postupak koji se vodi pod
poslovnim brojem P-2467/2019, protiv ovrhovoditelja, radi utvrđenja ništetnosti
Ugovora o kreditu br.216-181/2007 od 25.srpnja 2007 i Sporazuma uz Ugovor
o kreditu br. 216/2007 od 9. studenog 2015. u valuti švicarski franak, te je
predložio odgodu ovrhe do pravomoćnog okončanja citiranog parničnog
postupka.

5. 5. Iz navedenog se izvodi zaključak da se ovršenik nije odrekao sudske zaštite
u konkretnom predmetu u smislu utvrđivanja ništetnosti navedenog ugovora.

6. Predmetni ugovor je potrošački ugovor je devizni ugovor u valuti CHF, u
odnosu na koji je potrošač-ovršenik, pred ovim sudom pokrenuo parnicu radi
utvrđenja istog djelomično ništetnim.

7. Ovrhovoditelj se usprotivio odgodi.

8. Praksa suda EU, USRH-a i VSRH-a jedinstvena je u zaključku da je sud u
ovakvom slučaju dužan po službenoj dužnosti provjeriti nepoštenost ugovornih
odredbi s obzirom da se radi o ovršnoj ispravi koja nije prošla sudsku kontrolu,
a notorno je da je riječ o potrošačkom ugovoru čije su pojedine odredbe
kolektivnim sporovima već utvrđene ništetnim. To potvrđuje i stav sa sastanka
predsjednika GO županijskih sudova i GO VS RH održanog 11. ožujka 2022. u Z. pod brojem Su IV – 87/2022.

9. O obvezi suda da u ovršnom postupku po službenoj dužnosti ispita
nepoštenost ugovora te sam utvrdi ništetnost sporne isprave ukazuje niz
presuda suda EU pa tako presuda C-348/14, B. protiv B., presuda
C-415/11, A., presuda C-169/14, G. i presuda C-154/15, N. protiv
C. B. S., koje jasno navode kako ovršni sud mora poduzeti sve
mjere, ispitati nepoštenost i pretpostavke ništetnosti ugovora, pa i odrediti
prekid ovrhe ako je to potrebno radi očuvanja učinkovitosti sudske zaštite
potrošača.

10.Da je u ovakvim slučajevima nužno odgoditi ovrhu govori i praksa Suda EU
koji u presudi broj C-407/18 od 26. lipnja 2019. iznio stajalište da je bitno
uspostaviti ravnotežu između interesa ovršenika i ovrhovoditelja, a interes
ovrhovoditelja neće biti narušen odgodom ovrhe. Dapače, u interesu je i
ovrhovoditelja da se prestane s provedbom ovrhe i da ne nastaju novi troškovi
koje će izvjesno morati snositi u konačnici upravo ovrhovoditelj.

11.Prema čl. 327. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN broj
35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO) sud na ništetnost pazi po
službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba.

12.Sud je pregledom spisa utvrdio da je ova ovrha pokrenuta na temelju ovršne
JB sprave odnosno Ugovora naznačenog u izreci koji je
neposredno izvršiv JB akt. Navedena isprava predstavlja pravni
posao koji ima svojstva ugovora o kreditu sklopljenog između trgovca i
potrošača.

3

13.Pregledom dokumentacije utvrđeno je da se radi o potrošačkom kreditiranju

odnosno da je ovrhovoditelj nastupio kao trgovac, a ovršenik kao potrošač.

14.Pokretanju ovrhe na temelju predmetne ovršne isprave nije prethodio parnični
ili drugi sudski postupak u okviru kojega je ispitana tražbina ovrhovoditelja već
je predmetna ovrha pokrenuta izravno na temelju naznačenog
JB akta, sklopljenog između trgovca i potrošača. Stoga je
potrebno izvršiti sudsku kontrolu.

15.U okviru prava EU zaštita potrošača uređena je DV 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim
ugovorima (dalje: Direktiva 93/13/EEZ).

16.Članak 3. st. 1. u vezi s čl. 2. točka a) Direktive 93/13/EEZ određuje da se
ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra
nepoštenom ako, u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača
prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlih iz
ugovora.

17.Odredba čl. 7. st. 1. Direktive 93/13/EEZ propisuje da u interesu potrošača i
tržišnih konkurenata države članice osiguravaju da postoje primjerena i
djelotvorna sredstva za sprečavanje stalnog korištenja nepoštenih odredaba u
ugovorima koji prodavatelji robe i pružatelji usluga sklapaju s potrošačima.

18.Spomenuta Direktiva 93/13/EEZ implementirana je u hrvatsko zakonodavstvo
sukladno čl. 3. t. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 19/2022, dalje:
ZZP).

19.Predmetni zakon nepoštene ugovorne odredbe definira i opisuje u člancima
53. i 54. ZZP-a, čija primjena prema čl. 44. ZZP-a nije isključena za ugovore o
financijskim uslugama.

20.Članak 53. st. 1. ZZP-a tako navodi da se ugovorna odredba o kojoj se nije
pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu
savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama
ugovornih strana na štetu potrošača. Stavak 2. istog članka dalje navodi da se
smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako
je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao
utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed
formuliranog standardnog ugovora trgovca.

21.Članak 4. t. 21. ZZP-a dalje propisuje da je „potrošač“ svaka fizička osoba koja
sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne,
obrtničke ili profesionalne djelatnosti, dok t. 34. propisuje da je „trgovac“ bilo
koja osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u okviru svoje
trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, uključujući i osobu
koja nastupa u ime ili za račun trgovca.

22.Pregledom ovršne isprave - ugovora na kojemu tražbina temelji sud je utvrdio
da stranke toga pravnog posla predstavljaju trgovca i potrošača u smislu čl. 4.
ZZP-a. Sud je nadalje utvrdio isprave sadrže potencijalno nejasne odredbe

4

koje je potrebno dodatno preispitati iz čega proizlazi mogućnost da bi
predmetne odredbe mogle biti utvrđene kao nepoštene u smislu odredbi
Direktive 93/13/EEZ i čl. 53. ZZP-a.

23.Navedeno predstavlja žalbeni razlog o kojem sud sukladno čl. 52. st. 1.
Ovršnog zakona (NN broj 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016,
73/2017, 131/2020, dalje: OZ) nije ovlašten odlučivati u okviru ovršnog
postupka, već je dužan uputiti ovršenika da pokrene parnicu radi utvrđivanja
ovrhe nedopuštenom iz toga razloga.

24.Ovršenik izrekom ovog rješenja dobiva odluku temeljem koje je vidljivo da će
ovaj sud neće postupati za vrijeme trajanja parnice u kojoj će biti odlučeno o
ništetnosti Ugovora iz izreke ili nekih njegovih dijelova. Njegovi navodi u tužbi
u bitnome trebali bi odgovarati definiciji nepoštene ugovorne odredbe iz
Direktive 93/13/EEZ i ZZP-a.

25.Na temelju tako pokrenutog parničnog postupka sud bi trebao odgoditi ovaj
postupak, no odredbu iz članka 65. OZ-a nije moguće primijeniti.

26.Odredbe OZ-a (konkretno čl. 65. OZ-a) ne omogućavaju odgodu provedbe
ovrhe samo na temelju pokretanja parničnog postupka, već zahtijevaju i
ispunjenje dodatnih pretpostavaka (vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili
teško naknadive štete ili da je ovrha potrebna da bi se spriječilo nasilje), a za
zaštitu prava ovršenika u slučaju da predmetni parnični postupak bude
dovršen nakon ovršnog postupka predviđena je tek naknadna zaštita u vidu
vođenja protuovrhe nakon dovršetka ovršnog postupka. U odnosu na
postupak ovrhe na nekretnini treba istaknuti i da odredbe nacionalnog
zakonodavstva ne pružaju mogućnost da se ovršeniku nakon dovršetka toga
postupka i prodaje nekretnine u vlasništvo vrati nekretnina koja je bila predmet
ovrhe, već je umjesto povrata predmeta ovrhe moguće potraživati isključivo
naknadu nastale štete (odredbe čl. 62. st. 2. i 4. i čl. 110. OZ-a).

27.Slijedom navedenog, sud u okviru ovog ovršnog postupka nije ovlašten ispitati
nepoštenost pojedinih odredbi akta koji predstavlja ovršnu ispravu, a isto nije
ispitivano niti u okviru eventualnog drugog sudskog postupka koji je prethodio
pokretanju ove ovrhe. Nepoštenost odredbi akta koji predstavlja ovršnu
ispravu ispituje se u parničnom postupku pokrenutom od strane ovršenika, no
odredbe nacionalnog zakonodavstva omogućuju da se ovrha provede
neovisno o ishodu navedenog parničnog postupka.

28.Navedeno je protivno načelu djelotvornosti i cilju iz čl. 7. st. 1. Direktive
93/13/EEZ te predstavlja činjeničnu i pravnu situaciju u bitnome istovjetnu
odluci Suda EU broj C-407/18 od 26. lipnja 2019. (predmet K. protiv
A. B. d.d.).

29.Sud EU je u odluci C-407/18, donesenoj povodom zahtjeva za prethodnu
odluku, u procesnoj situaciji u kojoj odredbe ovršnog nacionalnog
zakonodavstva ne dopuštaju da ovršni sud u ovršnom postupku ispituje
nepoštenost pojedinih ugovornih odredbi ugovora o hipotekarnom kreditu
sklopljenog u obliku neposredno izvršivog JB akta i da po toj
osnovi odgodi ovrhu, polazišnu osnovu odredio u ispitivanju da li odredba

5

nacionalnog prava čini nemogućom ili pretjerano teškom primjenu prava Unije,
konkretno Direktive 93/13/EEZ. Pritom je Sud EU odlučio da Direktivu
93/13/EEZ treba, s gledišta načela djelotvornosti, tumačiti na način da joj se
protivi nacionalni propis na temelju kojeg nacionalni sud koji odlučuje o
prijedlogu za ovrhu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između
trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog JB akta,
nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati
jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene u smislu te direktive, i po toj
osnovi odgoditi zatraženu ovrhu.

30.Sud EU u odluci C-407/18 dalje navodi da odgovarajuća i djelotvorna sredstva
za sprječavanje daljnjeg korištenja nepoštenih odredbi u ugovorima koje
trgovac sklapa s potrošačima moraju podrazumijevati odredbe koje omogućuju
da se potonjima zajamči djelotvorna sudska zaštita, dajući im mogućnost da
pred sudom osporavaju takav ugovor, uključujući i u stadiju njegova prisilnog
izvršenja, i to u razumnim postupovnim uvjetima tako da za izvršavanje
njihovih prava nisu propisani uvjeti koji pretjerano otežavaju ili u praksi
onemogućavaju izvršavanje prava zajamčenih Direktivom 93/13/EEZ. Sud EU
posebice navodi da naknadna zaštita u vidu novčane naknade štete nakon što
bi ovrha već bila dovršena/provedena ne predstavlja ni odgovarajuće ni
učinkovito sredstvo da se prekine s korištenjem nepoštene odredbe, a što je
suprotno cilju iz čl. 7. st. 1. Direktive 93/13/EEZ. Sud također napominje da
preventivna kontrola nepoštenosti u vidu savjetovanja i informiranja potrošača
od strane javnog bilježnika nije dovoljna da bi se osigurala djelotvorna zaštita
zajamčena Direktivom 93/13/EEZ.

31.Prema tome, Sud EU je u odluci C-407/18 utvrdio da su odredbe nacionalnog
zakonodavstva države članice EU, koje su u bitnome istovjetne odredbama
OZ-a u vezi odgode ovrhe, protivne odredbama Direktive 93/13/EEZ.

32.Primjena nacionalnih odredbi koje ograničavaju mogućnosti odgode ovrhe i
provedba ovrhe prije odlučivanja o postojanju nepoštenih odredbi u ovršnoj
ispravi stoga bi bila protivna načelu djelotvornosti i odredbama Direktive
93/13/EEZ, tj. protivna odredbama prava EU.

33.Prema čl. 12. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN broj
53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007,
96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022,
dalje: ZPP), kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li
neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugi
nadležni organ (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako
posebnim propisima nije drugačije određeno. Prema 213. st. 1. t. 1. ZPP-a sud
će odrediti prekid postupka ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom
pitanju.

34.Budući da sud sukladno postojećim zakonskih odredbama u okviru ovršnog
postupka nije ovlašten ispitati nepoštenost pojedinih odredbi akta koji
predstavlja ovršnu ispravu, a isto nije ispitivano niti u okviru eventualnog
drugog postupka koji je prethodio pokretanju ove ovrhe, pretpostavka
nastavka ovrhe je pravomoćno okončanje parničnog postupka kojega ovršenik
već vodi protiv ovrhovoditelja radi utvrđenja ništetnosti nepoštenih odredbi u

6

potrošačkom ugovoru. Navedeno u okviru ovog postupka tako predstavlja
prethodno pitanje u smislu čl. 12. ZPP-a, o kojem ovršni sud nije ovlašten sam
odlučiti.

35. Na temelju svega navedenog sud u ovom postupku nije ispitivao postojanje
pretpostavaka za odgodu iz čl. 65. OZ-a već je izravnom primjenom prava
EU (Direktive 93/13/EEZ) i vođen načelom djelotvornosti uz
primjenu odgovarajuće pravne norme koja nije u suprotnosti sa pravom EU
odredio prekid ovrhe do dovršetka postupka u kojem se odlučuje o postojanju
nepoštenih odredbi u Ugovoru o kreditu.

36.Za naglasiti je, da unatoč činjenici da sudska praksa nije neposredni izvor
prava, ovakav stav zauzeli su i ŽS u S. B. u
predmetu poslovnog broja Gž Ovr-357/22 i ŽS u V. u
odluci posl. br. Gž Ovr-146/23.

37.Slijedom navedenog odlučeno je kao izreci rješenja.

U Splitu, dana 30. siječnja 2024.

Sudac: Irena Klisović v.r.

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti
žalbu u roku od 8 dana od dana primitka prijepisa ovog rješenja. Žalba se podnosi
ovom sudu pisano u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi
odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA: Ovrhovoditelju po punomoćniku

Ovršeniku po punomoćniku