Poslovni broj: Usž-66/2023-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i Mire Kovačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Tatjane Ilić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja J. R. iz S.1 , kojeg zastupa opunomoćenik V. S., odvjetnik u S.2 , protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Z., radi priznanja prava na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 7 UsI-654/2022-8 od 26. kolovoza 2022., na sjednici vijeća održanoj 19. travnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 7 UsI-654/2022-8 od 26. kolovoza 2022.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-502-04/21-01/223, urbroj: 338-01-06-05-22-03 od 16. veljače 2022., te je tužitelju odbijen zahtjev za naknadu troška upravnog spora.

2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda S., klasa: UP/I- 502-03/21-03/183, urbroj: 338-17-02-01-21-10 od 11. studenoga 2021. kojim tužitelju dijagnoze šifre prema MKB-10 klasifikaciji F 43.1 (posttraumatski stresni poremećaj) i F 62.0 (trajne promjene osobnosti) nisu priznate kao neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu i s tim u vezi mu nije priznato pravo na naknadu plaće u 100% iznosu od osnovice za naknadu za vrijeme privremene nesposobnosti za rad u razdoblju od 9. lipnja 2021. do 2. srpnja 2021.

3. Tužitelj (dalje: žalitelj) podnosi žalbu protiv pobijane presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede pravila sudskog postupka. Smatra da je pobijana presuda u suprotnosti s priloženim dokazima, te da postoji proturječje između izreke i obrazloženja presude. Drži da ocjena vještačenja tuženika nije utemeljena na medicinskoj dokumentaciji i podacima o liječenju. Smatra da je njegovo zdravstveno stanje isključiva posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu, te prigovara što sud nije proveo predložene dokaze njegovim saslušanjem, te proveo vještačenje. Traži trošak, uvećan za sastav žalbe za koji potražuje 414,76 eura/3.125,00 kn uvećan za PDV. Predlaže Sudu da žalbu uvaži i poništi pobijanu presudu, odnosno podredno da predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da je u cijelosti suglasan sa pobijanom presudom. Predlaže Sudu da žalbu odbije.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo, te nije povrijedio pravila postupka.

7. Sukladno članku 39. stavak 1. točka 9. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", broj: 80/13., 137/13., dalje: Zakon), te s tim u svezi odredbe članka 55. stavka 2. točke 1. toga Zakona, naknada plaće za vrijeme privremene nesposobnosti pripada osiguraniku koji je privremeno nesposoban za rad zbog rane, ozljede ili bolesti koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu i to u 100% iznosu od osnovice za naknadu. Navedena naknada isplaćuje se sukladno odredbi članka 41. stavak 2. Zakona na teret sredstava Državnog proračuna Republike Hrvatske.

8. Prema ocjeni ovoga Suda, prvostupanjski sud je pravilno i zakonito postupio odbivši tužbeni zahtjev.

9. U upravnom postupku provedeno je medicinsko vještačenje u kojemu su se tijela vještačenja oba stupnja suglasila da bolest zbog koje je žalitelj na bolovanju od 9. lipnja 2021. do 2. srpnja 2021. nije neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu. U nalazu i mišljenju Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 17. siječnja 2022. iscrpno je analizirana medicinska i ostala relevantna dokumentacija, opisano zdravstveno stanje žalitelja te tijek i ishod liječenja. Navedeno je da se žalitelj započeo psihijatrijski liječiti od 15. kolovoza 1995. godine, te da je otpušten u poboljšanom stanju, shvaćen kao dijagnoza psihotične reakcije. Premda se dijagnoza PTSP-a spominje sporadično 1995. i 1996., žalitelj se 1997. liječi radi depresivnih smetnji psihotičnog intenziteta. Budući da se dijagnoza PTSP-a navodi u mjesecu veljači 2020., konstatira se da postoji vremenski odmak od 22 godine od stacionarnog i ambulantnog psihijatrijskog liječenja, te još duži vremenski odmak nakon demobilizacije. Ujedno, žalitelj se liječio uslijed psihotične reakcije na čin mobilizacije, te nije zarobljen, ranjavan, te nema podataka o ratnom stresogenom čimbeniku. Liječničko povjerenstvo Direkcije je zaključilo da bolest zbog koje je žalitelj bio na bolovanju nije neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu (dg. F.43.1. i F. 62.0).

10. Prvostupanjski je sud u cijelosti prihvatio činjenično stanje utvrđeno u upravnom postupku smatrajući da je valjano, logično i uvjerljivo obrazloženi nalaz, mišljenje i ocjena nadležnog tijela vještačenja iz upravnog postupka mogao poslužiti kao valjana osnova za donošenje zakonitog rješenja.

11. Prema podacima iz ratnog puta o sudjelovanju žalitelja u Domovinskom ratu proizlazi da je na dan mobilizacije 3. kolovoza 1995, otpušten radi bolesti djeteta nakon čega od 6. kolovoza 1995., na terenu B. M., prikuplja zaostala materijalno tehnička sredstva, te je od 10. kolovoza 1995. na bolovanju, a demobiliziran je 16. siječnja 1996. Polazeći od ostalih činjenica razvidnih u spisu predmeta o njegovom liječenju prema kojima je dana 15. kolovoza 1995. primljen na liječenje i nakon početne dijagnoze PTSP-a, 31. kolovoza 1995. otpušten pod dijagnozom psihotične reakcije (prema otpusnom pismu Kliničkog bolničkog centra S., Klinike za psihijatriju od 31. kolovoza 1995., što potvrđuje i psihologijsko testiranje 1997. godine prema kojem postoji psihotična dekompenzacija uzrokovana činom mobilizacije), te da se PTSP javlja nakon 22 godine, ovaj Sud prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda da ne postoji zakonska osnova za usvajanje zahtjeva žalitelja, budući da bolest zbog koje je zatražena naknada plaće zbog bolovanja u 100% iznosu od osnovice, nije neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu.

11. Ovaj Sud nalazi i da odbijanjem dokaznog prijedloga za provođenje sudskim vještačenjem nisu povrijeđena pravila postupka, budući da prema odredbi članka 33. stavka 3. ZUS-a stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima. U situaciji kada su stručni nalazi i mišljenja institucionaliziranih tijela vještačenja potpuni, detaljni i valjano obrazloženi, te medicinska dokumentacija ne dovodi u sumnju takve ocjene, odbijanjem dokaznih prijedloga za provođenjem sudsko medicinskog vještačenja, ne bi bila povrijeđena pravila postupka, kao ni odbijanjem prijedloga za njegovim saslušanjem u predmetnoj upravnoj stvari.

12. Odluka o trošku utemeljena je na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a koja propisuje da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. S obzirom na ishod žalbenog postupka nije osnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

13. Stoga žalbeni navodi nisu osnovani i nisu doveli u sumnju zakonitost osporene presude.

14. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 74. stavka 1. i 79. stavka 4. ZUS- a odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 19. travnja 2023.

Predsjednica vijeća

Radmila Bolanča Vuković, v.r.