REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 16 Pž-1008/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Nevenke Marković, predsjednice vijeća, Mirte Matić, sutkinje izvjestiteljice i Kristine Saganić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IVANA ĐURASA, OIB 89276708070, Velika Gorica, Seljine Brigade 30, kojeg zastupaju punomoćnica Zrinka Golubić, odvjetnica iz Zagreba, Ilica 29, protiv 1. tuženika JADRAN PRODUKT d.o.o. u stečaju, OIB 59800682442, Zagreb, Tomislavova 11, 2. tuženika MICHAELA LJUBASA, OIB 37937455700, Zagreb, Savska cesta 166, 3. tuženika IMPULS GRAĐENJE d.o.o. u stečaju, OIB 95297659028, Tomislavova 11, svi zastupani po punomoćniku Danijelu Brkanu, odvjetniku u Zagrebu, Horvaćanska 45, radi obveznog sklapanja ugovora o prodaji dionica, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-726/2015 od 16. ožujka 2016., u sjednici vijeća održanoj 19. travnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-726/2015 od 16. ožujka 2016. u točkama 1. i 2. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu u iznosu od 467,85 EUR / 3.525,00 kn.

Obrazloženje

1. Presudom poslovni broj P-726/2015 od 16. ožujka 2016. Trgovački sud u Zagrebu naložio je tuženicima da u roku od osam dana s tužiteljem sklope ugovor o kupoprodaji dionica čiji je sadržaj detaljno opisan jer da će u protivnom takav ugovor zamijeniti pobijana presuda (točka 1. izreke), naložio je tuženicima naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 8.300,00 kn sa zateznim kamatama (točka 2. izreke), te je odbio kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva kojim je tužitelj zahtijevao sklapanje ugovora o kupoprodaji u obliku javnobilježničkog akta (točka III. izreke).

2. Protiv navedene presude tuženici su podnijeli žalbu iz čijeg sadržaja proizlazi da se podnosi u dijelu u kojem nisu uspjeli u sporu (točke I. i II. izreke) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka s prijedlogom ovom sudu da presudu u pobijanom dijelu preinači ili ukine uz naknadu troška žalbe u iznosu od 2.150,00 kn. U žalbi su, u bitnom, naveli da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer su po njihovom shvaćanju trebalo primijeniti Izmjene i dopune Zakona o preuzimanju dioničkih društava („Narodne novine“ broj: 108/12, 90/13 i 36/13). Istaknuo je da je prvostupanjski sud neosnovano odbio istaknuti prigovor zastare ukazavši da je zastarni rok nije počeo teći od 25. ožujka 2010., kada je Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga donijela deklaratorno rješenje kojim je za tuženike utvrđen nastanak obveze objavljivanja ponude za preuzimanje društva Elektropromet d.d., već 19. svibnja 2008. kada su tuženici prošli kontrolni prag od 25% dionica navedenog društva jer je u tom trenutku po samom zakonu nastala obveza objavljivanja ponude. Istaknuli su da tuženici u trenutku podnošenja tužbe nisu imali više od 25% dionica društva Elektropromet d.d. jer su prije podnošenja tužbe otpustili dio dionica tog društva, pa da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da nisu mogli otpustiti dionice za vrijeme nastanka obveze objavljivanja ponude za preuzimanje. Smatraju da je predmetni spor spor male vrijednosti u kojem je tužitelj bio dužan sve činjenice i dokaze navesti u tužbi, a što nije učinio.

3. Tužitelj je u odgovoru na žalbu osporio sve žalbene navode te je predložio odbiti žalbu uz naknadu troška žalbe u iznosu od 467,85 EUR / 3.525,00 kn

4. Žalba nije osnovana.

5. Nakon što je ispitao prvostupanjsku presudu na osnovi odredbe čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj je sud utvrdio da je ona pravilna i u skladu sa zakonom.

6. Pri donošenju pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a obrazloženje presude sadrži jasne i razumljive razloge za odluku o djelomičnoj osnovanosti tužbenog zahtjeva.

7. Neosnovano tuženici ukazuju na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 461. a ZPP-a jer se ni prema shvaćanju ovog suda ne radi o sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 502. ZPP jer se tužbeni zahtjev ne odnosi na potraživanje u novcu već na sklapanje ugovora o kupoprodaji dionica.

8. Tužitelj je pokrenuo predmetni postupak tužbom zaprimljenom na prvostupanjski sud 25. ožujka 2015. kojom je (kao mali dioničar – vlasnik 243 dionica društva Elektropromet d.d.) tražio da se tuženicima naloži sklapanja ugovora o kupoprodaji dionica tog trgovačkog društva na temelju članka 49. Zakona o preuzimanju dioničkih društava („Narodne novine“ broj 109/07 i 36/09; dalje: ZPDD). Ovaj zahtjev tužitelj je temeljio na tvrdnji da je Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (dalje: HANFA) konačnim i ovršnim rješenjem, Klasa: UP/I451-

04/09-10/10, Urbroj: 326-321-10-42 od 25. ožujka 2010., utvrdila da je za tuženike dana 19. svibnja 2008. nastala obveza objavljivanja ponude za preuzimanje trgovačkog društva Elektropromet d.d., koju tuženici još uvijek nisu objavili te da, prema odredbi čl. 16. st. 6. ZPDD-a, prosječna cijena dionica na uređenom tržištu za razdoblje od 19. svibnja 2007. do 19. svibnja 2008. iznosila 300,00 kn, po kojoj su tuženici obvezni otkupiti dionice od tužitelja.

9. Iz činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi:

- da je Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (u daljnjem tekstu: HANFA) rješenjem Klasa: UP/I451-04/09-10/10, Urbroj: 326-321-10-42 od 25. ožujka 2010.., utvrdila da je za tuženike, Jadran-produkt d.o.o. Zagreb, Tomislavova 11, Michaela Ljubasa iz Zagreba, Savska cesta 166 i trgovačko društvo Impuls d. o. o. Zadar, Ulica Šime Starčevića 5, 19. svibnja 2008. nastala obveza objavljivanja ponude za preuzimanje dioničkog društva Elektropromet d.d. Zagreb;

- da je HANFA zaključkom od 24. lipnja 2010. odbacila zahtjev društva Jadran produkt d.o.o. iz Zagreba i Mihaela Ljubasa iz Zagreba, Savska cesta 166, za odobrenje objavljivanja ponude za preuzimanje društva Elektropromet d.d. Zagreb, da se smatra kako nije niti podnesen, te da je odbila zahtjev društva Jadran-produkt d.o.o-. i Michaela Ljubasa iz Zagreba, Savska 166, za produljenje roka za dostavu dokumentacije, te da je navedeni zaključak objavljen u Narodnim novinama,

- protiv navedenog rješenja HANFA-e pokrenut je upravni spor u kojem je Visoki upravni sud Republike Hrvatske presudom poslovni broj Us-4697/2010 od 23. svibnja 2013. odbio tužbe Jadran – produkta d.o.o., Michaela Ljubasa i Impuls d.o.o. Zadar.

10. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud je ocijenio da je tužitelj dokazao da je za tuženike 19. svibnja 2008. nastala obveza objavljivanja ponude za preuzimanje društva Elektropromet d.d. Sud je obrazložio da je rješenjem HANFA od 25. ožujka 2010. utvrđena obveza tuženika na objavu ponude za preuzimanje društva Elektropromet d.d. Zagreb, a kako tuženici nisu objavili ponudu za preuzimanje pozivom na odredbu čl. 49. ZPDD-a prihvatio je tužbeni zahtjev za sklapanje ugovora o kupoprodaji dionica, te ocijenio neosnovanim istaknuti prigovor zastare. S obzirom na to da su predmetne dionice izdane u nematerijaliziranom obliku, sud je primjenom odredbe čl. 227. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 112/12, 68/13 i 110/15) odbio dio tužbenog zahtjeva na sklapanje predmetnog kupoprodajnog ugovora u obliku javnobilježničkog akta jer je zaključio da se takve dionice prenose indosamentom.

11. U žalbenoj fazi postupka ostalo je i dalje sporno jesu li tuženici stekli 25% dionica društva Elektropromet d.d. i je li na tužiteljev zahtjev za sklapanje ugovora o kupoprodaji dionica nastupila zastara.

12. Neosnovano tuženici ukazuju na nastup zastare. Naime, odredbom čl. 49. ZPDD propisano je da ako ponuditelj ne objavi ponudu za preuzimanje, pod uvjetima i na način iz Zakona o preuzimanju dioničkih društava, svaki dioničar ciljnog društva može putem mjesno nadležnog trgovačkog suda zahtijevati obvezno sklapanje ugovora o prodaji dionica, pod uvjetima pod kojim je morala biti objavljena ponuda za preuzimanje. Točno je da je u rješenju HANFA-e od 25. ožujka 2010. određeno da je obveza objavljivanja ponude za preuzimanje društva Elektropromet d.d. za tuženike nastala 19. svibnja 2008., ali je tužitelj za to saznao tek kada joj je dostavljeno rješenje HANFA-e od 25. ožujka 2010. Slijedom navedenog ovaj sud u smatra da je za tužitelja pravo na tužbu iz čl. 49. ZPDD-a nastalo i da je tužitelj to pravo mogao koristiti tek od saznanja za obvezu objavljivanja ponude za preuzimanje društva Elektropromet d.d. iz Zagreba, a što je bilo danom dostavljanja navedenog rješenja HANFA-e od od 25. ožujka 2010. ( tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Revt 575/2017-2 od 13. travnja 2021.). Budući da je tužba podnesena 25. ožujka 2015. jasno je da nije protekao petogodišnji rok u kojem je tužitelj mogao podnijeti tužbu kojom zahtijeva od tuženika obvezno sklapanje ugovora o prodaji dionica navedenog društva. Pritom tome treba napomenuti tuženicima da se razlikuju datumi od kada je nastala obveza tuženika za objavljivanja ponude za preuzimanje društva od datuma kada je tužitelj saznao za tu obvezu i za mogućnost pravne zaštite svojih prava sukladno odredbi čl. 49. ZPDD. Dakle, obveza na sklapanje ugovora o prodaji dionica iz čl. 49. ZPDD-a nastaje ili dospijeva onog trenutka kada je mali dioničar saznao za obvezu objavljivanja ponude za preuzimanje društva, a to znači o dana kada je primio rješenje HANFA-e gdje je utvrđena ta obveza tuženike.

13. Pogrešno tuženici smatraju da im zaključkom HANFA-e nije odobren zahtjev za objavljivanje ponude za preuzimanje i da ne postoji zakonska pretpostavka za postojanje prava tužitelja da zahtijevaju od tuženih sklapanje ugovora o prodaji dionica. Naime, zahtjev tuženika za objavljivanje ponude je odbačen i tužitelj ima pravo na temelju čl. 49. ZPDD-a tražiti od tuženika da s njim sklope ugovor o kupoprodaji dionica. Tuženici su morali podnijeti zahtjev u skladu sa Zakonom, a odbacivanjem zahtjeva ne znači da su tuženici oslobođeni obveze od podnošenja zahtijeva za objavljivanje ponude za preuzimanje društva, kao što je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

14. Žalbeni navod tuženika da tuženici nisu imatelji 25% dionica ciljnog društva usmjeren je isključivo na ukazivanje da je odluka HANFA-e pogrešna, te da tuženici nisu u obvezi prema tužitelju zaključiti ugovor o kupoprodaji dionica. S obzirom na to da je HANFA odbacila zahtjev tuženika za odobrenje objavljivanja ponude i preuzimanja društva Elektropromet d.d., te se sukladno navedenom zaključku HANFA-e smatra kako ponuda nije niti podnesena, pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako postoji pravo svakog dioničara društva da zahtijeva obvezno sklapanje ugovora o prodaji dionica, pod uvjetima pod kojima je morala biti objavljena ponuda za preuzimanje, a tužitelji su dokazali da su na dan podnošenja tužbe odnosno neposredno prije bili dioničari društva.

15. Neosnovano tuženici smatraju da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo budući da je pravilno primijenio odredbe Zakona o preuzimanju dioničkih društava („Narodne novine“ broj 109/07 i 36/09) koji je bio na snazi u vrijeme vrijeme nastanka obveze. Naime, odredbom čl. 40. st. 2. ZPDD-a jasno je propisano da od trenutka nastanka obveze objavljivanja ponude za preuzimanje do objave ponude, odnosno od objave ponude do isteka roka trajanja ponude ponuditelj i osobe koje s njime zajednički djeluju ne smiju otpuštati niti se obvezivati da će otpustiti dionice koje su predmet ponude za preuzimanje. S tim u vezi neosnovano je pozivanje tuženika na novelu Zakona o preuzimanju dioničkih društava iz 2013. godine jer je odlučno da je sud vezan konačnom odlukom HANFA-e, pa je neodlučno što su tuženici radili sa svojim dionicama poslije donošenja navedene odluke. Zbog navedenog razloga pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da se tuženici svoje obveze, koja je određena pravomoćnim i izvršnim rješenjem HANFA-e, ne mogu osloboditi otpuštanjem dionica jer su u trenutku podnošenje tužbe držali više od 25% dionica Elektroprometa d.d.

16. Odluka o naknadi parničnog troška pravilno je zasnovana na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

17. S obzirom na navedeno, valjalo je na osnovi odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.

18. Trošak sastava odgovora na žalbu ovaj je sud, s obzirom na sadržaj tog podneska, ocijenio kao trošak koji nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a) pa je odbio tužiteljev zahtjev za naknadu troška po toj osnovi.

Zagreb, 19. travnja 2023.

Predsjednica vijeća

Nevenka Marković

Broj zapisa: 9-30857-b65b6

Kontrolni broj: 08d70-0b655-7b1cb

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Nevenka Marković, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.