- 1 -              Rev 785/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 785/2023-2

 

 

 

R e p u b l i k a H r v a t s k a

 

R J E Š E N J E

 

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Dragana Katića člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. R. iz S., OIB: …, koju zastupa punomoćnik R. P., odvjetnik u S., protiv tuženice D. R. iz S., OIB: …, koju zastupaju punomoćnici M. L. i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu L.-V. i partneri iz S., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-748/2022-2 od 18. listopada 2022. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-32/2021-9 od 8. veljače 2022., u sjednici održanoj 30. siječnja 2024.,

 

r i j e š i o   j e:

 

              I. Ukida se presuda Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-748/2022-2 od 18. listopada 2022. osim u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

              II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci o troškovima parničnog postupka.

 

Obrazloženje

 

1.              Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

 

              „Utvrđuje se da je ništetan ugovor o darovanju sklopljen između D. R. i D. R. dana 12.10.2013. g. pred javnim bilježnikom P. Ž. iz T. pod ovjerom br. Ov-9423/13 od 12.10.2013. g.“

 

Pod točkom II. izreke naloženo je tužiteljici naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 25.250,00 kuna s zakonskim zateznim kamatama.

 

2.              Drugostupanjskom presudom uvažena je žalba tužiteljice i preinačena je prvostupanjska presuda te je utvrđen ništetnim Ugovor o darovanju sklopljen između stranaka i ovjeren 12. listopada 2013. pred javnim bilježnikom P. Ž. iz T. pod brojem Ov-9423/13 i naloženo je tuženici naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 16.350,00 kuna, dok je u preostalom dijelu zahtjev odbijen.

 

3.              Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-611/2023-2 od 22. ožujka 2023., tuženici je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-748/2022-2 od 18. listopada 2022. u odnosu na sljedeća pravna pitanja:

 

              "1. Je li sud ovlašten ocjenjivati ništetnost ugovora iz razloga na koji se stranke tijekom postupka nisu pozivale niti su ga isticale odnosno može li sud odlučivati o ništetnosti ugovora izvan okvira činjenica iznesenih od strane stranke koja se poziva na ništetnost?

 

              2. Je li sud ovlašten utvrđivati činjenice u postupku na koje se stranke nisu pozivale, dakle po službenoj dužnosti, bez da se pri tom radi o sumnji da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati?"

 

4.              Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tuženica je podnijela reviziju u odnosu na pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju.

 

5.              Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

6.              Revizija je osnovana.

 

7.              U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz članka 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena.

 

8.              Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovora o darovanju nekretnine za koji tužiteljica tvrdi da je protivan prisilnim propisima i moralu društva.

 

9.              Tužiteljica je u tužbi i tijekom postupka tvrdila da je na nju vršen pritisak da potpiše ugovor o darovanju, da je ugovor sklopljen iz nedopuštene pobude i da joj se prijetilo.

 

10.              Prvostupanjski sud je na temelju činjenica da je tužiteljica (baka tuženice) kao darovateljica 15. veljače 2013. ugovorom o darovanju darovala stan u … ulici u S. tuženici (unuci tužiteljice) kao daroprimcu te da je potpis na ugovoru pred javnim bilježnikom tužiteljica ovjerila 12. listopada 2013. na groblju na D. odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan uz zaključak da je sporni ugovor valjan i da proizvodi pravne učinke, jer je sastavljen u propisanoj formi, potpis darovateljice je ovjeren od strane javnog bilježnika, a daroprimateljica je stupila u posjed predmetnog stana. Nadalje, taj sud zaključuje i da tužiteljica nije bila pod pritiskom, niti je itko vršio prisilu naspram nje, a djelatnica javnog bilježnika, čijem iskazu je sud poklonio vjeru, je zaključila da postoji suglasnost volja ugovornih strana i da je tužiteljica sposobna za rasuđivanje odnosno da je bila sposobna shvatiti značenje svojega potpisa i ovjere potpisa. Osim toga, taj sud je zaključio i da nije riječ o nedopuštenoj činidbi ili nedopuštenom uvjetu, da nije riječ o zabranjenom pravnom poslu, niti nemoralnom pravnom poslu, niti o zelenaškom pravnom poslu, a niti je riječ o nedopuštenoj pobudi.

 

11.              Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i prihvatio tužbeni zahtjev zaključivši primjenom čl. 53. st. 1. točka 2. ili čl. 59. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine", broj 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/05, 120/16 i 57/22, dalje - ZJB) i čl. 70. ZJB te čl. 322. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine», broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje - ZOO) da je predmetni ugovor o darovanju ništav jer nije sklopljen u potrebnoj pisanoj formi niti je došlo niti do prave predaje nekretnine.

 

12.              Mjerodavne odredbe Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) glase:

 

Članak 3.

 

(1)              Stranke mogu slobodno raspolagati zahtjevima koje su stavile u tijeku postupka.

 

(3)              Sud neće uvažiti raspolaganja stranaka koja su u suprotnosti s prisilnim propisima i pravilima javnog morala.

 

Članak 7.

 

(1)              Stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

 

(2)              Sud je ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze koje stranke nisu predložile samo ako posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati (članak 3. stavak 3.), ako zakonom nije drugačije određeno.

 

13.              Nadalje, odredbom čl. 327. st. 1. ZOO je propisano da na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba.

 

14.              Iz navedenih odredbi proizlazi da iako sud pazi na ništetnost po službenoj dužnosti, sud je vezan činjeničnim navodima tužbe te nije ovlašten utvrđivati činjenice izvan onoga što su stranke iznijele niti sud u parničnom postupku ima inkvizitorne ovlasti. Stoga sud nije ovlašten utvrđivati druge razloge ništetnosti izvan onih na koje je ukazao tužitelj tužbom i tijekom postupka.

 

15.              Ovakvo pravno shvaćanje je u skladu i s odlukom revizijskog suda broj: Rev-2555/16-3 od 26. rujna 2017. u kojoj je izraženo pravno shvaćanje da sud može paziti po službenoj dužnosti na ništetnost koja je istaknuta u okviru činjenica iznesenih od strane stranke koja se poziva na ništetnost, kao i s odlukom broj: Rev-53/08-2 od 3. lipnja 2009. u kojoj je navedeno da je pogrešan zaključak tužitelja da je sud trebao paziti je li u postupku ostvaren bilo koji razlog ništetnosti.

 

15.1.              Jedina iznimka je propisana čl. 7. st. 2. ZPP, a to je da je sud ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze koje stranke nisu predložile samo ako posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati (članak 3. stavak 3.), što nije slučaj u ovom konkretnom predmetu.

 

16.              Stoga odgovor na postavljena pitanja glasi:

 

              Sud nije ovlašten ocjenjivati ništetnost ugovora iz razloga na koji se stranke tijekom postupka nisu pozivale niti su ga isticale odnosno sud ne može odlučivati o ništetnosti ugovora izvan okvira činjenica iznesenih od strane stranke koja se poziva na ništetnost. Izuzetak od ovog pravila je isključivo u kontroli nepoštenosti ugovornih odredbi u tzv. "potrošačkim ugovorima" u svim postupcima pred sudovima.

 

              Sud nije ovlašten po službenoj dužnosti utvrđivati činjenice u postupku na koje se stranke nisu pozivale, ako se ne radi o sumnji da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati.

 

17.              Drugostupanjski sud je u ovom konkretnom slučaju utvrdio ništetnost ugovora o darovanju jer ugovor nije sklopljen u propisanoj formi javnobilježničkog akta te da nije došlo do prave predaje nekretnine iako tužiteljica svoj tužbeni zahtjev nije temeljila na tvrdnjama da je ugovor ništetan jer nije bio sklopljen u propisanoj formi i da nije došlo do prave predaje nekretnine nego na tvrdnjama da je ugovor protivan prisilnim propisima (ne precizirajući kojima) i moralu društva i to zbog toga što je na nju vršen pritisak da potpiše ugovor o darovanju, da je ugovor sklopljen iz nedopuštene pobude i da joj se prijetilo.

 

18.              Time je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 3. st. 1. i čl. 7. st. 1. ZPP koja je bila od utjecaja na pravilnost i zakonitost presude pa je valjalo ukinuti drugostupanjsku presudu na temelju čl. 391. st. 7. ZPP-a i riješiti kao u izreci.

 

19. Odluka iz toč. II. izreke ovog rješenja temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 30. siječnja 2024.