Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-747/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Ane Grbavac, kao članice vijeća i suca izvjestitelja te Marijana Miletića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. G. iz S., OIB: …, zastupanog po punomoćnici T. L., odvjetnici iz S., protiv tuženika M. P. iz S., OIB: …, radi isplate odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru, poslovni broj 44 SSS P-6/2020-63 od 12. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 19. travnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru, poslovni broj 44 SSS P-6/2020- 63 od 12. prosinca 2022.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

I. Nalaže se tuženiku M. P. iz S., OIB: …, platiti tužitelju S. G. iz S., OIB: …, iznos od 20.000,00 kn / 2.654,46 eur 1 sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od 01. listopada 2013. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku M. P. iz S., OIB: …, naknaditi tužitelju S. G. iz S., OIB: …, trošak parničnog postupka u iznosu od 10.075,00 kn / 1.337,18 eur2 sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od 12. prosinca 2022. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik pobijajući istu zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 dalje: ZPP) s prijedlogom da drugostupanjski sud shodno žalbenim razlozima preinači prvostupanjsku presudu na način da odbije zahtjev tužitelja u cijelosti te naloži tužitelju da tuženiku plati troškove postupka.

3. Odgovor na žalbu je podnesen u kojem se navodi da nisu osnovani žalbeni navodi pa se predlaže žalbu odbiti.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 20.000,00 kn / 2.654,46 EUR-a spram tuženika koji iznos da je tužitelj dao tuženiku kao predujam za zamjenu krovišta.

6. Po provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:

- da je sud odbio dokazni prijedlog tuženika za saslušanjem svjedoka I. Z., budući je isti prvotno bio pozivan na ročišta i to dana 10. veljače 2022., 10. travnja 2022., 30. kolovoza 2022., te 28. listopada 2022., pod prijetnjom novčane kazne, time da je podneskom od 21. ožujka 2022. svjedok opravdao nedolazak iz razloga što se nalazi na privremenom radu u Njemačkoj i ne može dobiti slobodan dan, dok je podneskom od 19. travnja 2022. opravdao nedolazak na ročište 26. travnja 2022., također navodeći da se nalazi na privremenom radu u Njemačkoj, i kako je promijenio posao, da ponovno ne može dobiti slobodan dan, niti se može izjasniti o vremenskom razdoblju kada će biti u Republici Hrvatskoj, istovremeno navodeći da o predmetu spora nema nikakvog saznanja,

- da iz navoda podneska od 19. travnja 2022. proizlazi da svjedok izričito izjavljuje kako nema nikakva saznanja o predmetu spora, dok je tuženik, tijekom postupka, tvrdio da ima tužiteljev potpis o preuzimanju novca u svojoj bilježnici, a navedenog svjedoka da je predložio iz razloga jer je isti navodno bio prisutan prilikom primopredaje novca,

- da tuženik do zaključenja glavne rasprave nije dostavio takvu bilježnicu s potpisom tužitelja, pa da se ukazalo suvišnim saslušavati navedenog predloženog svjedoka na okolnost primopredaje novca, tim više što je isti u svom podnesku i izjavio kako nema nikakvog saznanja o predmetu spora,

- da je nesporno da je 2013. tužitelj dao tuženiku, kao limaru, novac za potrebe uređenja tužiteljevog dvorišta na obiteljskoj kući u ……, koji novac je tuženik preuzeo,

- da je nesporno da tuženik nije vršio radove na krovištu kuće tužitelja, niti mu je isporučio limariju, a ni vratio primljeni novac,

- da je sporno je li se tuženik obvezao izvršiti radove na krovištu tužitelja i nabaviti materijal odnosno limariju ili se tuženik obvezao samo nabaviti tužitelju jeftiniju limariju za predmetno krovište,

- da je sporno i je li tužitelj dao tuženiku iznos od 15.000,00 kn ili 20.000,00 kuna,

- da je uvidom u presliku lista s memorandumom G. r., bez datuma i potpisa, vidljivo kako je isti naslovljen na P. a tuženik tijekom postupka pojašnjava da je to tužiteljev nadimak, te su navedene oznake T-30 T-40=52.59 46 ploča 14.963, sljeme, u nastavku nečitkih oznaka, a uz isto+ PDV 600,00 kn potom 40 lipa kom. 8 kom, sa filcom 5 x, 5,5 m x 2, dužina 23 m, da je navedena oznaka kao dvostrešno krovište i uz isto "sljeme", zatim šaraf, rogovi 10 x 12 x 6 m 8 kom 748, daljnjih nečitkih oznaka, 30 štafli 840, 5 x 4 100 kom 1400, što iznosi 18216 (ne navodi se čega), 2 m3 daski 112 cm 2600, 253 m ploča x 72 nečitke oznake, te je naveden ukupni iznos od 21.475 (također bez oznake čega) šarafi 2.500 komada-5.000,00 kn, sljeme 23 m 759, a potom "lim platio",

- da je uvidom u izvadak iz Sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu utvrđeno da je M. d.o.o. iz Z., S., u likvidaciji, a predmet poslovanja, da je između ostalog, hladno oblikovanje profila, proizvodnja proizvoda od metala, osim strojeva i oprema, kupnja i prodaja robe, 4 4 S S S P - 6 / 2 0 2 0 - 6 3 6 obavljanje trgovačkog poslovanja na domaćem i inozemnom tržištu, zastupanje stranih tvrtki, projektiranje, građenje i nadzor nad građenjem, te ostale djelatnosti, koje nisu vezane uz predmet spora (pripremanje hrane, pružanje usluga prehrane, pripremanje i usluživanje pića i napitaka, pružanje usluga smještaja, usluga u nautičkom, seljačkom, zdravstvenom itd. turizmu).

- da sud nije mogao povjerovati iskazu tuženika da je tužitelj tražio samo jeftiniju nabavu limarije za njegovu kuću (limeni pokrov i žljebove), budući da je iz suglasnih iskaza tužitelja, te nesrodnih i za ishod postupka nezainteresiranih svjedoka Ž. Z. i K. K., utvrđeno da je bio dogovor stranaka nabava limarije i izvođenje radova od strane tuženika, a zbog kojeg kašnjenja, konačno i neizvođenja radova tužitelj da se žalio navedenim svjedocima,

- da sud nije povjerovao iskazu tuženika da mu je tužitelj dao samo 15.000,00 kn na ime nabave limarije, obzirom da je iz iskaza tužitelja, svjedoka Ž. Z. i S. D. utvrđeno da mu je dao 20.000,00 kn, dok svjedok K. K. tvrdi da mu je dao čak 5.000 EUR-a, dakle, svakako kunsku protuvrijednost od 20.000,00 kn, a tužitelj u svom iskazu navodi da bi mu dao i veći predujam za materijal i radove da ga je tuženik tražio, ali da nisu ugovorili cijenu, već je tuženiku dao samo predujam, kojeg je isti i uzeo,

- da je tuženik, kao izvođač radova krovišta, tužitelju napravio sjenicu u dvorištu njegove obiteljske kuće u …, postavivši rogove, oplatu i pokrivši je crijepom, sve materijalom tužitelja, da je tužitelj bio izuzeto zadovoljan izvedenim radovima, za koje mu tuženik, kao susjedu, nije ništa naplatio (iako bi radovi koštali 1.500,00 kn), kao i da mu je tužitelj zauzvrat dao domaću svinju, te je imao pun odnos povjerenja prema tuženiku, da je, nakon toga, tužitelj u ljetnim mjesecima 2013. tražio tuženika da mu nabavi limariju za krovište njegove obiteljske kuće, jer da je postojeću trebalo zamijeniti i postaviti novi lim i žljebove, ujedno ga tražeći da izvede radove, za što mu je dao predujam od 20.000,00 kn, koji je novac imao od prodaje hrastovih i jasenovih trupaca (za 100.000,00 kn), što da su potvrdili svjedoci Ž. Z., K. K. i S. D.,

- da je iz iskaza tužitelja utvrđeno da mu je tuženik rekao da će mu dovesti limariju i da će istu postaviti do zime 2013., jer je prethodno imao druge dogovorene poslove, da je tužitelj godinama čekao da mu tuženik doveze limariju i obavi radove, što da su potvrdili svjedoci Ž. Z. i S. D., kojima se tužitelj žalio na tuženika da nikako da dođe i da ne zna što napraviti, kao i da ne zna kada će početi radovi koje mu tuženik odgađa, i do kojih, u konačnici, nije došlo, kao niti do isporuke limarije, niti do povrata primljenog novca,

- da je neuvjerljiv dio iskaza tuženika da bi zaposlenik M. d.o.o., imenom J., taj novac prebacio na tužiteljev račun i da je tražio broj tužiteljevog tekućeg računa u vrijeme kada je tvrtka M. d.o.o. "propadala", jer da je novac navodno bio zaprimljen bez prethodne pisane potvrde ili dokaza o uplati, a i sam tuženik ne zna je li novac uopće zaprimio J. ili neki drugi zaposlenik, te konačno nije mogao objasniti kako bi to M. d.o.o. vratio novac tužitelju kad novac nisu primili od tužitelja, niti imali uopće potvrdu o primitku novca.

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključuje da tuženik ni sa čim nije dokazao da bi tih 15.000,00 kn (za koje tvrdi da je primio od tužitelja) ili 20.000,00 kn (koliko je tuženik primio), kako je to utvrđeno iz iskaza tužitelja te svjedoka Ž. Z., S. D. i K. K., uopće platio M. d.o.o. koji je u likvidaciji, time da je nedvojbeno da do isporuke limarije tužitelju nikada nije došlo, niti mu je tuženik vratio iznos od 20.000,00 kn, kojeg je primio u mjesecu kolovozu 2013., te nije izveo radove na krovištu obiteljske kuće tužitelja, iako ga je tužitelj pozivao da ih izvede nakon mjesec ili dva nakon primitka novca, što da je uvjerljivo, jer je tada već jesensko doba (rujan i listopad) kada se, uobičajeno, provode radovi na krovištu zbog predstojećih oborina u jesensko i zimsko doba. Kako sud nalazi da je tuženik primio iznos od 20.000,00 kn u mjesecu kolovozu 2013. od tužitelja na ime predujma za nabavu materijala i izvođenje radova, koji materijal nije isporučio, niti izveo radove, a ni vratio novac, to da je temeljem odredbe čl. 1111 Zakona o obveznim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO), u vezi s odredbom čl. 1115 ZOO, valjalo je odlučiti kao u izreci presude pod točkom I.

8. Ovako utvrđeno činjenično stanje žalbenim navodima tuženika nije dovedeno u sumnju te ga kao pravilnog prihvaća i ovaj sud drugog stupnja jer je sud prvog stupnja u postupku izvedene dokaze cijenio pravilnom primjenom članka 8. ZPP, ocjenjujući svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj međusobnoj povezanosti, dajući pri tom za svoju ocjenu jasne i uvjerljive razloge koji imaju činjeničnu i pravnu podlogu.

9. S obzirom na pravilno utvrđeno činjenično stanje sud je prvog stupnja pravilno primijenio i materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja te je detaljno obrazložio i dao valjane razloge zašto prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja, što sve prihvaća i ovaj žalbeni sud.

10. Iz rezultata postupka proizlazi da se tuženik obvezao izvršiti radove na krovu kuće tužitelja te mu nabaviti limariju, dok tuženik nije dokazao da je sa tužiteljem imao dogovor da mu nabavi jeftiniju limariju za krovište.

11. Dakle, u konkretnom slučaju za zaključiti je da je između stranaka zaključen usmeni ugovor o djelu 2013., a sukladno odredbama članka 590. – 619. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18-dalje: ZOO), koji je raskinut jer tuženik po pozivu tužitelja a ni do zaključenja glavne rasprave nije nabavio limariju niti je započeo sa radovima na krovu kuće tužitelja. Stoga ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda prema kojemu tuženik nije u skladu s ugovornom obvezom započeo sa radovima na krovu tužitelja niti je nabavio limariju, te nije vratio preuzeti novac pa ima pravo na povrat onoga što je dao a sukladno odredbi članka 1111. ZOO, kako to pravilno smatra prvostupanjski sud.

12. Kako tuženik u postupku nije dokazao da bi svoju ugovornu obvezu ispunio to je u obvezi isplatiti predmetno potraživanje tužitelju u iznosu od 20.000,00 kuna koji iznos mu je predao tužitelj na ime predujma za nabavku materijala i izvođenje radova na krovu (što potvrđuju i saslušani svjedoci), dok tuženik nije dokazao da mu je tužitelj dao 15.000,00 kuna za materijal, kao što nije dokazao ni da je taj iznos platio M. d.o.o., koji je sada u likvidaciji za nabavku materijala.

13. Glede žalbenih navoda treba dodati da se u konkretnom slučaju ne radi o ugovoru o nalogu kako to pogrešno smatra žalitelj, već se radi o usmenom ugovoru o djelu koji je raskinut, jer tuženik nije nabavio materijal niti je započeo sa radovima pa tužitelj osnovano traži da mu tuženik vrati ono što mu je dao, obzirom da se radi o sredstvima koje je tuženik stekao bez osnove.

14. Također prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu postupka nesaslušanjem predloženog svjedoka I. Z., obzirom da je sud četiri puta pozvao svjedoka radi saslušanja na koja ročišta nije pristupio, a i sam svjedok se pisanim putem izjasnio da o predmetu spora nema saznanja, pa je osnovano prvostupanjski sud odustao od izvođenja tog dokaza. No, i pored navedenog taj dokazni prijedlog tuženik je istaknuo tek na ročištu od 8. rujna 2021. pa imajući u vidu odredbu članka 299. ZPP tuženik je s iznošenjem tog dokaza zakasnio obzirom da nije bilo razloga navedenih u članku 299. stavak 2. ZPP.

15. Tuženik u žalbi sadržajno osporava i činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda i iznosi svoju ocjenu rezultata dokaznog postupka, međutim žalbenim navodima ni na koji način nije dovedena u pitanje pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda.

16. Dakle, tuženik nije izvršio svoju ugovornu obvezu pa tužitelju, temeljem citiranih zakonskih odredaba ZOO, pripada pravo zahtijevati predmetnu isplatu po osnovi povrata onoga što je dao, jer se rado o sredstvima koje je tuženik stekao bez osnove.

17. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, kao ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti valjalo je, postupajući temeljem članka 368. stavak 1. ZPP, odbiti tuženikovu žalbu kao neutemeljenu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

18. Prvostupanjska odluka o troškovima postupka temelji se na pravilno izvršenom obračunu u primjeni članka 154. stavak 1. te članka 155. ZPP, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 144/14, 107/15), pa ni u tom dijelu nisu osnovani žalbeni navodi žalitelja.

U Splitu 19. travnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Tihana Pivac, v. r.