Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-301/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Noemi Butorac kao predsjednice vijeća, Emira Čustovića kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Marije Vetme kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. J. Đ. OIB … iz S. B., 2. D. Đ. O. … iz S. B., 3. Z. Đ. OIB … iz G., P. i S. L., OIB … iz S. B., kao nasljednici pok. M. Đ. OIB … iz S. D. 32 i 2. V. Đ. OIB … iz S. D. kojeg zastupa skrbnica M. Đ. iz S. D., a oboje zastupani po punomoćniku J. Š., odvjetnici u S. B., protiv tuženika V. Đ. OIB … iz S. D., kojeg zastupa punomoćnik I. D. odvjetnik u P., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Požegi broj P-159/2016-34 od 17. lipnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 19. travnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi broj P-159/2016-34 od 17. lipnja 2021.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova za sastav odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom doslovce je suđeno:

"Utvrđuje se da je I. tužiteljica M. Đ. OIB … iz S. D. dosjelošću stekla pravo suvlasništva u 5/6 dijela, a II. tužitelj V. Đ. OIB …, iz S. D.. dosjelošću stekao pravo suvlasništva u 1/6 dijela, na dijelu kčbr. …, gospodarska zgrada i dvorište, upisane u zk.ul. . k.o. S. D. u površini od 167 m2, označenoj točkama A, B, C, D, E, F, G, H na skici izmjere izrađenoj po G. j.d.o.o. po ovlaštenom ing. geodezije D. P. mag. ing. geod. et geoinf. od 26. studenog 2019. što im je tuženik V. Đ. OIB … iz S. D., dužan priznati i izdati I. tužiteljici M. Đ. OIB … iz S. D. i II. tužitelju V. Đ. OIB …, iz S. D. tabularnu ispravu pogodnu za zemljišnoknjižni prijenos gore navedenog dijela kčbr. … označnog točkama A, B, C, D, E, F, G, H površine 167 m2 označene na skici izmjere G. j.d.o.o. od 26. studenog 2019., upisane u zk.ul. … k.o S. D., na ime i suvlasništvo I. tužiteljice M. Đ. OIB … iz S. D. i II. tužitelja V. Đ. OIB …, iz S. D., što će u protivnom zamijeniti ova presuda, te je tuženik V. Đ. OIB … iz S. D., dužan I i II. tužiteljima M. i V. Đ. naknaditi parnični trošak u iznosu od 11.080,30 kn sa zakonskim zateznim kamatama počev od 17. lipnja 2021. pa do isplate, po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve to u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude tuženik je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – u daljnjem tekstu: ZPP) budući presuda, po stajalištu žalitelja, ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, te izreka presude proturječi razlozima, a u pogledu nekih odlučnih činjenica uopće nema razloga, a u pogledu nekih odlučnih činjenica uopće nema razloga, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi sa člankom 212. točka 1. ZPP-a jer je presuda donesena u vrijeme kada je sud bio u obvezi donijeti rješenje o prekidu postupka zbog smrti prvotužiteljice, zbog postojanja povrede iz članka 354. stavak 1. u vezi sa člankom 8. ZPP-a, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da sud žalbu prihvati i presudu preinači na način da odbije zahtjev tužitelja, a podredno da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je pravovremena i dopuštena.

4. Na žalbu je tužiteljica odgovorila i zahtijevala naknadu troškova za sastav odgovora na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva stečenog dosjelošću, i to prvotužiteljice za 5/6 dijela a drugotužitelja za 1/6 dijela na dijelu k.č.br…., gospodarska zgrada i dvorište, upisane u zk.ul…. k.o. S. d. u površini od 167 m2, označena točkama A, B, C, D, E, F, G, H, na skici izmjere izrađenoj po G. j.g.o.o. po ovlaštenom ing. geodezije D. P. mag. ing. geod. et geoinf. od 26. studenog 2019., kao i zahtjev za uknjižbu tog prava u zemljišnu knjigu.

7. Kao prvo valja navesti da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi sa člankom 212. točka 1. ZPP-a.

8. Odredbom članka 212. točka 1. ZPP-a propisano je da se postupak prekida kada stranka umre.

9. Prema odredbi članka 214. stavak 2. ZPP-a za trajanja prekida postupka sud ne može poduzimati nikakve radnje u postupku; ali ako je prekid postupka nastupio poslije zaključenja glavne rasprave, sud može na temelju te rasprave donijeti odluku.

10. Iz spisa proizlazi da je glavna rasprava u ovom predmetu zaključena 12. travnja 2021., a prvotužiteljica M. Đ. je umrla 8. svibnja 2021. godine, dakle nakon zaključenja glavne rasprave a prije objave presude. Po stajalištu ovog suda u takvoj procesnoj pravnoj situaciji sud je mogao na temelju raspravne građe donijeti odluku u predmetu jer je smrt nastupila nakon zaključenja glavne rasprave, dakle, tužiteljica je u tom postupku sudjelovala i omogućeno joj je raspravljanje u postupku.

11. Prvostupanjski sud je utvrdio prekid postupka zbog smrti M. Đ. (rješenje od 8. prosinca 2021.). Nasljednici Đ. J., Đ. D., Đ. Z. i L. S. su preuzeli postupak, pa je sud rješenjem od 4. veljače 2022. odlučio nastaviti postupak.

12. Isto tako, nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se ukazuje u žalbi ali i na koju sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a ti razlozi su jasni i neproturječni, tako da se presuda može ispitati.

13. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno:

- da su prvotužiteljica i njezin pok. suprug M. Đ. 29. listopada 1971. sklopili ugovor o kupoprodaji sa Đ. E. a predmet koga su bile između ostalog i k.č.br…. i … k.o. S. D., a u ugovoru nije navedena predmetna k.č.br….;

- da je otac tuženika S. Đ. 29. listopada 1981. sklopio ugovor sa M. Đ. kao prodavateljicom u kojem je navedena i k.č.br…. k.o. S. D., s tim da je M. Đ. bila uknjižena kao suvlasnica, a između ostalih na toj nekretnini je kao suvlasnica bila uknjižena i E. Đ.;

- da se tuženik uknjižio u zk. ispravnom postupku u kojem nisu sudjelovali tužitelji;

- da je prilikom očevida na licu mjesta utvrđeno da sporni dio k.č.br…. u površini od 167 m2 se nalazi uz cestu, do ceste se nalazi ograda od drveta sa živicom starije gradnje, na koju se nastavlja novija metalna ograda, s tim da je na licu mjesta tuženik potvrdio da je predmetnu ogradu do ceste napravila prvotužiteljica;

- da taj dio nekretnine u naravi predstavlja livadu, a blizu ograde nalazi se bunar, obložen u podnožju novim ciglama a u prizemlju bunara, u okviru spornog dijela čestice nalazi se šaht, za koji je sin tužiteljice iskazao da ga je on izgradio a što je potvrdio i tuženik;

- da je na dijelu predmeta spora posađena i vinova loza u blizini kuće;

- da su svjedoci A. Đ. i I. K. potvrdili da je tužiteljica i njezin suprug kupili od E. Đ. sporni dio nekretnine;

- da se na tom dijelu nalazio bunar a povrh je bio "ambar", koji su premjestili sinovi tužiteljice, a drugi dio nekretnine oznake … k.o. S. D. je bio vlasništvo T. Đ. koji je umro i naslijedila ga je M. Đ. i taj dio je kupio otac tuženika S. Đ.;

- da su sinovi tužiteljice gradili ogradu do ceste, te da tužiteljici nitko nije osporavao pravo vlasništva te da M. Đ. nikada nije prelazila oznaku crvene linije koja je postojala na licu mjesta;

- da je svjedok I. K., koji ima saznanja iz razgovora sa prvotužiteljicom, naveo da su sinovi tužiteljice krili i "obzirali" stari bunar, da je D. napravio šaht", da je tužiteljica u posjedu navedenog dijela najmanje 40-tak godina, koji su dio kosili, održavali, vršili radove, da su napravili ogradu i kapiju i ogradili sporni dio zemljišta;

- da je sporni dio nekretnine identificiran i označen u nalazu i mišljenju vještaka Geoatar j.d.o.o. točkama A, B, C, D, E, F, G, H u površini od 167 m2.

14. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da su tužitelji i njihov prednik M. Đ. u posjedu spornog dijela zemljišta još od 1971. godine, da je njihov posjed savjestan, i to bez obzira što je kao vlasnik u zemljišnim knjigama se naknadno upisao tuženik u zk. ispravnom postupku, jer su se prvotužiteljica i pok. M. Đ. nakon stupanja u posjed predmetnog dijela čestice ponašali kao njeni vlasnici, a prednici tuženika nikada nisu osporavali to pravo, iako su tužitelji manifestirali njima naočigled svoja vlasnička prava, pa s obzirom da su tužitelji neprekidno mirno i pošteno u posjedu dijela ove nekretnine preko 45 godina, to su po stajalištu prvostupanjskog suda stekli pravo vlasništva dosjelošću a pri tom se sud pozvao na odredbu članka 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 – u daljnjem tekstu: ZV).

15. Prvostupanjski sud je izvedene dokaze valjano cijenio, te je svoja utvrđenja opravdao logičnim i uvjerljivim razlozima koji su prihvatljivi i ovom, drugostupanjskom, sudu. Tužitelji, i njihov prednik M. Đ. su u posjedu predmetne nekretnine od 1971., i oni su zasigurno pošteni posjednici, jer je iz raspravne građe utvrđeno da je ugovorena kupovina i tog dijela nekretnine, posjed im nitko nije ometao a tuženicima, odnosno predniku tuženika je to bilo dobro poznato. Iz spisa proizlazi da je prednik tuženika kupio drugi dio nekretnine, dakle onaj koji nije bio predmet kupoprodaje između M. Đ. i M. Đ., kao kupaca i E. Đ. kao prodavateljice.

16. Međutim, po stajalištu ovog suda tužitelji su pravo vlasništva stekli dosjelošću još 1991. godine sukladno odredbama Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima jer i prema tom propisu pošteni (savjesni) posjednik je stjecao pravo vlasništva nekretnine neprekinutim posjedovanjem kroz 20 godina,a što je isteklo 1991. godine (članak 28. stavak 4. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima).Primjena Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima u konkretnom slučaju proizlazi iz odredbe članka 388. stavak 2. ZV-a kojom je propisano da stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ZV-a prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjena i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka, a u konkretnom slučaju to je Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima.

17. Žalbeni navodi kojima se pokušava dovesti u pitanje ocjena provedenih dokaza, i u kojima žalitelj daje svoju ocjenu dokaza, kako je to navedeno i u točki 15. obrazloženja ove presude, nemaju utemeljenja u raspravnoj građi, jer je prvostupanjski sud izvedene dokaze ocijenio po slobodnoj ocjeni a stečeno uvjerenje je opravdao logičnim razlozima. Za donošenje odluke, pored duljine trajanja bilo je dovoljno utvrditi da je posjed tužitelja bio pošten, a poštenje se pretpostavlja. Inače taj zaključak proizlazi i iz provedenih dokaza. Ostali žalbeni navodi koji se tiču argumentacije žalitelja o tome da posjed nije zakonit i istinit nisu relevantni i kao takvi ne utječu na zakonitost pobijane presude.

18. U žalbi tuženik ističe da tužitelji ne mogu biti istovremeno vlasnici točno određenog dijela k.č.br…. i suvlasnici idealnog dijela postojeće čestice koja nije cijepana. U odnosu na ovaj navod valja reći da tužitelji i nisu utvrđeni suvlasnicima cijele nekretnine k.č.br…. k.o. S. D., već su utvrđeni suvlasnicima točno određenog dijela nekretnine, a prema aktualnoj sudskoj praksi nesporno je da točno određeni dio nekretnine može biti objekt prava vlasništva što se prosuđuje u svakom konkretnom slučaju.

19. Budući su tužitelji u cijelosti uspjeli u sporu pravilno je naloženo tuženicima platiti parnične troškove.

19.1. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka nije osnovan jer je njegova žalba odbijena u cijelosti.

20. Odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova za sastav odgovora na žalbu jer taj podnesak nije bio potreban za vođenje spora (članak 166. stavak 1. u vezi sa člankom 155. stavak 1. ZPP-a).

21. Prema tome, iz iznesenog proizlazi da žalba nema svog opravdanja pa je stoga temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a presuđeno kao u izreci.

Dubrovnik, 19. travnja 2023.

Predsjednica vijeća:

Noemi Butorac